Naslov
POVLASTICE SLOBODNJACIMA U PODRAVINI IZ 17. STOLJEĆA
(PRIVILEGES TO FREE MEN IN PODRAVINA IN 17TH CENTURY)

Autori
Petrić, Hrvoje ; Kaminsky, Jarmila

Izvornik
Podravina. Časopis za multidisciplinarna istraživanja (1333-5286) 7 (2008), 14; 165-183

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
slobodnjaci; 17. stoljeće
(freemens; 17th century)

Sažetak
Slobodnjaci naseljeni u pojedinim selima različitih vlastelinstava nisu imali jednaki status niti dužnosti koje su morali ispuniti. Zajedničko svima spomenutim u prethodnim ispravama jedino je ispunjenje vojne obveze, ako bude potrebe za njom, i plaćanje novčanog iznosa, ali ne i način ispunjavanja tih dviju dužnosti. Oslobođenje od svih podavanja nisu svi dobili. Najkraći rok oslobođenja od podavanja je godinu dana, a najduže oslobođenje trajalo je osam godina i to za naseljenike u Martiniću i Subotici, Obrežani nisu morali davati daće pet godina, slobodnjaci u Velikom Bukovcu četiri godine, dok u Globočcu samo godinu dana. Slobodnjaci iz Apatije, Cvetkovca, Đelekovca i Torčeca nisu bili oslobođeni podavanja. Slobodnjaci u Cvetkovcu naseljeni su na vlaška selišta koji su protjerani zbog nepoštivanja obveza što znači da oni dolaze u već izgrađene nastambe, a Đelekovčani vjerojatno jer oni nisu ponovno naseljeni, nego je već postojećim kmetovima promijenjen status, a budući da se oslobađanje od podavanja davalo da bi se podigle kuće razumljivo je zašto to pravo nije dano Đelekovčanima. Veličina selišta razlikuje se od posjeda do posjeda, čak ni selišta na istom posjedu i u istom selu nisu jednake veličine, u prosjeku veličine selišta iznose od 8 do 20 jutara oranice. U Obrežu je selište iznosilo 20 jutara oranice, Subotici (oba dijela) 12 jutara oranice, na velikobukovečkom posjedu 9 rali oranice (sjenokoša svime jednako), u Cvetkovcu 8 rali oranice, vinograd, a mogli su, ako su htjeli, još iskrčiti koliko im treba. Za Apatiju, Đelekovec, Globočec i Torčec nije određena veličina selišta. Kao što je prije spomenuto novčani iznos plaćali su svi ali iznos nije bio jednak za sva slobodnjake. Svaki vlestelin određuje iznos koji slobodnjaci moraju platiti, no na pojedinim vlastelinstvima spomenuti iznos varira od selišta do selišta, pri tom oviseći o njegovoj veličini. Obreženi su davali 4 ugarska dukata, naseljenici u Subotici u dijelu sela koji pripada Gereczyiju plaćali su 5 ugarskih forinti i to polovinu na dan sv. Ivana, a drugu polovinu na dan sv. Martina, dok oni naseljeni kod Erdödyija plaćali su 4 ugarske forinte za selište, no kako selišta nisu bila jednake veličine sukladno tome je i iznos bio veći ili manji. Erdödy je oslobodio jednog od svojih slobodnjaka (vojvoda ili exactor) svih podavanja, njegova dužnost bila je prikupiti podavanja od ostalih i predati cjelokupan iznos vlastelinu na dan sv. Ivana. Podavanja s Velikog Bukovca su 4 forinte (pola na Jurjevo i pola na Martinje), 27 dukata plaćali su slobodnjaci naseljeni u Apatiji, no opet iznos varira ovisno o veličini selišta, Đelekovčani daju 280 ugarskih dukata (iznos koji se plaća na dan sv. Martina), Cvetkovčani 4 ugarska dukata, Globočanci 30 dukata, a slobodnjaci iz Torčeca 100 talira također na dan sv. Martina. Za sela Apatiju, Đelekovec, Globočec i Torčec naveden je iznos kojeg je trebalo platiti čitavo selo, budući da nije naveden broj selišta teško je odrediti iznos kojeg plaća svako selište. "Darove" koje su slobodnjaci morali dati vlastelinu također se razlikuju od selišta do selišta. Dužni su predati dio plijena (u slučaju vojnog pohoda) ili dio svih prihoda (1/3 ili 1/10), no ponekad se točno navodi količina i vrsta robe koja se "daruje". Samo kolonisti iz Subotice nisu morali davati "darove". Obreženi daju dio plijena iz vojnog pohoda, Apatijci 1 libru voska (meda?) i 6 jaja na dan sv. Jurja, naseljenici iz velikog bukovca 4 pilića, 12 jaja, i 1 krnjaka. Đelekovčani "poklanjaju" trećinu plijena, a Globočanci trećinu svih prihoda. Torčanci daju 35 kopuna na Dan sv. Martina ili sv. Mihaela svake godine. Također daju i desetinu svih prihoda i ako bi ulovili nekog od prijestupnika ili sužnja dužni su ih predati vlastelinu. Za razliku od svih slobodnjaka na spomenutim posjedima jedino slobodnjaci iz Torčeca morali su davati tlaku, odnosno 40 kosaca na dva dana, 40 žetelaca za pšenicu na dva dana, isto toliko i za hajdinu i proso. Slobodnjaci iz Novog Sela morali su slati jednog čovjeka u lov na divljač ako bi vlastelin tražio. Đelekovčani uz sve obaveze morali su još točiti vlastelinsko vino od Ivanja do Jurjeva, održavati dobro stanje vojne utvrde, ubirati trgovinu i maltu i ugostiti vlastelina i pratnju ako bi svratili u Đelekovec. Budući da su slobodnjaci naseljeni u selo Cvetkovec jedini dobili vinograd na korištenje morali su plaćati i gornicu. Način suđenja u slučaju prijestupa jedino se objašnjava u ispravi vezanoj za Novo Selo gdje naseljenici imaju svoga suca koji im sudi samo u slučaju kada nečija životinja učini štetu, svi ostali predmeti nose se pred vlastelina. Iz svega gore navedenoga uočljivo je da se slobodnjačka prava i obveze dosta razlikuju od vlastelina do vlastelina, od sela do sela kao i od selišta do selišta. Na vlastelinstvima koja su procesu kolonizacije slobodnjaci su opterećeni manjim podavanjima, dok tamo gdje to nije slučaj, obveze koje moraju ispuniti su zahtjevnije. Daće koje moraju ispuniti slobodnjaci nisu male, no ipak povoljnije su od ostalih koje moraju ispuniti druge vrste zavisnih seljaka, stoga su nerijetko seljaci bježali na ta područja naseljena slobodnjacima. Nezadovoljstvo ostalih seljaka svojim statusom jedan je od najvažnijih razloga njihovih pobuna na vlastelinstvima u 17. stoljeću. U slučaju neispunjenja daća slobodnjaci moraju snositi određene posljedice, u nekim od isprava točno se precizira o kojim je posljedicama riječ. Tomo Erdödy kaže da će u slučaju napuštanja selišta od strane slobodnjaka nastanjenih u njegovom dijelu valstelinstva Subotice zaplijeniti njihovu imovinu, Elizabeta Moškon prijeti Đelekovčanima povratkom na prijašnji, kmetski status, što je značilo i vraćanje nekih daća, u prvom redu radne rente. Cvetkovečki slobodnjaci u slučaju neplaćanja paušalnog iznosa bili su dužni platiti uz kaznu, vjerojatno veći iznos od navedenog, a u slučaju da netko od njih odluči otići dužan je priložiti određeni "dar".

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA