Naslov
Institut pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom pravu i takozvano 'sklapanje' ugovora o arbitraži šutnjom u trgovačkom odnosima prema Zakonu o arbitraži
(The institution of confiramtion in writing in international commercial law and the so called 'conclusion' of arbitration agreement by way of silence in commercial relations under the Croatian Arbitration Act)

Autori
Miladin, Petar

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 59 (2009), 2-3; 269-306

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
ugovor o arbitraži; prešutno; tacite; šutnja; institut pisane potvrde; trgovački običaj
(arbitration agreement; tacit; silence; written confirmation institute; commercial custom)

Sažetak
Polazi se od toga da institut pisane potvrde nema jednak pravni položaj u domaćem i međunarodnom trgovačkom pravu. Raspravlja se o poredbenopravnom položaju instituta pisane potvrde. Objašnjava se zašto institut pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom prometu nema snagu općeg međunarodnog trgovačkog običaja. Brani se stajalište po kojem primjena instituta pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom pravu, pa shodno tome i u međunarodnim arbitražnim postupcima, u pravilu ovisi o tome iz koje su zemlje stranke te je li se sporni posao neposredno obavljao u zemlji čije je pravo inače mjerodavno za ugovorni odnos. Nastoji se, također, smisleno proniknuti u odredbe čl. 6. st. 3. Zakona o arbitraži (nadalje ZA) po kojima se ponajprije trgovački ugovor o arbitraži, izuzetno, u dva slučaja smatra sklopljenim iako nije dogovoren u pisanom obliku. Kritizira se rašireno stajalište po kojem je u drugom slučaju posrijedi pojednostavnjeno „ sklapanje“ arbitražnog ugovora šutnjom. Izuzetak iz čl. 6. st. 3. toč. 2. ZA objašnjava se pomoću instituta pisane potvrde, dakle, sukladno pravilima o odgovornosti na temelju odnosa povjerenja, a ne prema temeljnom poslovnopravnom konceptu obveznopravne odgovornosti. Arbitražni ugovor kao i svaki drugi ugovor može biti predmetom instituta pisane potvrde. Tvrdi se kako primjena čl. VII. toč. 1. Konvencije o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih pravorijeka (Newyorška konvencija) u pojedinim slučajevima može nadomjestiti nedostatak pisanog oblika arbitražnog ugovora institutom pisane potvrde iako zemlja priznanja i ovrhe stranih arbitražnih pravorijeka uopće ne priznaje konstitutivne učinke tog instituta ili ih pak priznaje, ali samo u suženom opsegu, dakle, ne priznaje konstitutivne učinke arbitražnog ugovora s naslova pravila instituta pisane potvrde.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA