ࡱ> q` <bjbjqPqP 7T::B&"@@@8xl4.$$"FFFFFFt-v-v-v-v-v-v-G/h1hv-FFFFFv-FFK.z%z%z%F FFt-z%Ft-z%z%z%F @T!z%t-a.0.z%2d$2z%z%&2%FFz%FFFFFv-v-$|FFF.FFFF  Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet Poslijediplomski doktorski studij knji~evnosti, kulture izvedbenih umjetnosti i filma Branislav Oblu ar Prva i druga geografija u Cvjetnom trgu Danijela Dragojevia Kolegij: Prostor i knji~evnost Mentor: Prof. Stipe Grgas Zagreb, svibanj 2007. Bez mnogo krzmanja mogli bismo knjigu eseja Danijela Dragojevia Cvjetni trg iz 1994. godine imenovati knjigom prostora, a s obzirom na njezinu odreenost prostorom  ili bolje, nizom prostora  mo~da i jedinu u suvremenoj hrvatskoj knji~evnosti koja toj temi poklanja toliko velik, gotovo sredianji zna aj. Svaki od eseja u knjizi na ovaj ili onaj na in govori o prostoru, o onome ato mu je realno pripadno ili imaginacijom i mialju pripisano, no ako bismo trebali izdvojiti neki koji o temi ato e nas u ovome ogledu zanimati govori na elno, postavljajui misaoni okvir cijeloj knjizi, tada je to tekst  Dan prostora . Kao i veina tekstova u knjizi, i ovaj je pisan karakteristi nim Dragojevievim esejisti kim stilom: otvara ga anegdota za kojom slijedi meditativni komentar. Dakle, Dragojeviev esejisti ki subjekt jednoga se dana u filozofijskom rje niku dao u potragu za natuknicom o prostoru, konzultirajui izdanje iz 1965, a potom i ono iz 1984. Rije  ondje nije naaao, ato ga s obzirom na vlastitu filozofsku lektiru ne iznenauje, a pitajui se o razlozima izostanka, izvodi sljedee zaklju ke: prostor se teako dovodi do apstrakcije i zato je za filozofsku misao nepristupa an ( u tome za filozofa ima neato glupo i poni~avajue , 1994: 96), kao i tijelo, koje se nu~no misli zajedno s njime, a koje racionalisti kom diskursu prijeti kaosom i skandalom. Preko tijela je zatim prostor povezan s osjeajem prije nego s mialju, koja je u filozofiji mnogo bli~a kategoriji vremena,  bli~e slijedu nego rasporedu (ibid.). Filozofi stoga  prostor ostavljaju podru jima prakti nog, umjetnosti, mistici, religiji, magiji, podru jima kojima ne smeta ato je on tu i tamo isti, pasivan, viae podlo~an sanjariji i obliku nego misli, ato je viae primarna percepcija nego misaoni slijed (ibid.). Osim u umjetnosti, napominje Dragojevi, prostor je postao va~nim predmetom i dvadesetostoljetnih prirodnih znanosti: fizike, teorije kaosa, astronomije i matematike. Razlog zbog kojeg nam je navedeni esej naro ito zanimljiv jest i podudarnost u njemu iznesenih uvida sa spoznajama niza humanisti kih disciplina  od sociologije, antropologije, do kulturalnih studija i knji~evne kritike  koje su zadnjih desetljea 20. stoljea izvraile prevrednovanje kategorije prostora, ato se uvrije~ilo zvati  obratom prema spacijalnosti . Joa je Michel Foucault, jedan od rodona elnika toga zaokreta, krajem 60-ih uputio na i dalje sna~an utjecaj devetnaestostoljetne misli koja je bila zaokupljena isklju ivo vremenom i povijesnim kategorijama nauatrb promialjanja prostora. Prostor je iz zapadnja ke perspektive bio vien bilo kao inertna, neinteligibilna i netransparentna materija, bilo kao dematerijalizirana bezvremenska predod~ba liaena ikakvih veza s druatvenim praksama. Nasuprot tome, radom brojnih teoreti ara i znanstvenika, usmjerena je pa~nja na divergentnost prostora koji je ujedno predmet, ali i akter oblikovanja druatva i pojedinaca  ne tek puka pozornica povijesnih zbivanja. Prostor je iz nove perspektive vien prije svega kao konstrukcija  on je oblikovan ideologijama, popriate je brojnih politi kih i kulturalnih sukoba, vrednovan je cirkulacijom kapitala, premre~en tehnologijama komunikacije, socijalno je stratificiran, rodno je i nacionalno ozna en, obilje~en u incima praksi svakodnevice, podlo~an je umjetni kom preosmialjavanju te je pod neprestanim uplivom ~udnji i imaginacije. Ideoloaki sporovi oko problematike prostora, piae Foucault u eseju  O drugim prostorima , razvrstali su sudionike u dva opre na tabora koje on naziva  pobo~nim potomcima vremena i  odlu nim stanovnicima prostora . Nije teako pogoditi kojem emo od ovih dvaju  tabora tuma ei Cvjetni trg Danijela Dragojevia dati prednost. U hrvatskoj knji~evnoj kritici Dragojevi je prepoznat kao pjesnik prostora, jer je upravo prostornost jedna od najva~nijih odrednica autorove poetike. Ona je posebno naglaaavana paralelnim izlaskom dviju knjiga  pjesni ke Zvjezdarnice i esejisti kog Cvjetnog trga, koji je u kritike (Cvjetko Milanja, Kreaimir Bagi) primljen i kao interpretativna pozadina na kojoj valja ia itavati pjesni ku zbirku. U ogledu koji slijedi obratit emo posebnu pozornost na tematiziranje prostora u Cvjetnom trgu  na prakse koje obilje~avaju prostor, na odnos prostora spram jezika i imaginacije te emo se na koncu upitati kako se u suodnosu s prostorom oblikuje identitet esejisti koga subjekta. Za uvide emo se paralelno koristiti tekstovima i pojmovima koji e nam pomoi u razumijevanju i opisu prostornih praksi u Dragojevievu tekstu, ali i knji~evnom kritikom koja je smjestila ovu knjigu u okrilje autorove poetike i uputila na njezina klju na obilje~ja. Naa je cilj osvijetliti ve postojee interpretacije s novoga aspekta, koji ipak, koliko znamo, nije bio predmet zasebnog interesa. Pri a prostora i retorika hodanja Navedimo prije svega o kojim je geografskim prostorima u Cvjetnome trgu rije . U prvoj treini knjige u nizu uzastopnih eseja tematizira se za Dragojevia karakteristi an mediteranski ambijent  i to onaj otoka Kor ule s njegovim precizno odreenim toponimima i Dubrovnikom koji mo~emo shvatiti kao primorski pandan Zagrebu kao kontinentalnom toponimu koji je tema druge treine knjige. S obzirom na takvu podijeljenost i grupiranje eseja te njihov postupan hod od primorja prema kontinentu, navedeni smo da svoje itanje ustrojimo oko dvaju geografskih polova  mediteranskog i kontinentalnog, koji su u Dragojevia sna~no pro~eti, inei jedinstven prostor spram kojega subjekt uspostavlja jednakovrijedne odnose  bez obzira nalazi li se blizu mora ili na tlu kontinenta. Najbolji i najo itiji dokaz te pro~etosti nalazimo u eseju  More , koji pripada  zagreba kom dijelu knjige  tema eseja plete se oko subjektove slutnje da se, hodajui gradom, nalazi nadomak mora koje mu, meutim, neprestance zami e za ugao. Kako bismo odredili jednu od osnovnih karakteristika Dragojevieva poimanja prostora, usmjerimo se za po etak na gradske toponime Cvjetnoga trga. U eseju  Topografski raspored sa samog po etka knjige, esejisti ki protagonist, kojega Dragojevi naziva  prolaznikom po profesiji , uvia implicitnu semantiku naseljenoga prostora. Neko naselje za njega nije tek puki raspored nastambi i drugih objekata, ono nije preslika mogueg urbanog plana, ve posjeduje svoju unutarnju logiku koja izmi e o itosti i zahtijeva odreeni interpretativni napor. Stoga se u eseju neki doaljak, da bi pro itao i razumio tu logiku nastanjenog prostora, osobitu konfiguraciju  uglova, dvoriata, rasporeda prozora, balkona, stabala i smjeataja javnog telefona (1994: 11), treba ponaaati poput detektiva i pa~ljivo slijediti tragove koje mu ta mogua i u prostor upisana pri a nudi:  Ako smo, dakle, upali na neko podru je ili na njemu ~ivimo, vidimo da osobe i stvari igraju neku igru koju, uz sve drugo, odreuje i odreeno topografsko stanje, pa zaklju ujemo: tu se zapravo niata drugo i nije moglo dogoditi (9). Dakle, prostor je za Dragojevia harmoni an, izmi e kontingenciji i besmislu, atoviae  svaki apsurd uklopiv je u neku prostornu pri u; mogli bismo rei da se prostor hrani paradoksima i oksimoronima, koji mu u povratnoj sprezi osiguravaju sklad i ravnote~u. Pri kraju navedenog eseja Dragojevi svoju zamisao podupire i primjerima: zagreba ko kino Opatija primjerice nije se slu ajno nalazilo u istoj zgradi gdje i dom slijepih, a sastajaliate gluhonijemih do zagreba ke radiostanice. Shvatiti ove primjere tek kao puku dosjetku zna ilo bi previdjeti va~nu karakteristiku prostora u Dragojevia, naime to da on  nikada ne bje~i izvan sistema igre i pri e (11). U taj sistem igre i pri e u potpunosti se uklapa i osnovna prostorna praksa Cvjetnoga trga  hodanje. Cvjetni trg nam tako izla~e na baalarovski na in ispisanu fenomenologiju ljudskoga hoda. U eseju  Topografska nostalgija Dragojevi izravno sugerira da je hodanje prispodobivo pripovijedanju, pa ak i pisanju:  Stoga oni koji su se bavili topografijom nikada nisu uspjeli izbjei usporedbu sa sintaksom i tekstom (21). Michel De Certeau u svojoj studiji Invencija svakodnevice, u poglavlju  Prostorne prakse , koje smatramo dobrim dijaloakim partnerom Dragojevievom Cvjetnom trgu, govorei o urbanim prostornim praksama postavlja sli nu tezu: hodanje je prostor iskazivanja, odnosno kora anje u urbanom sustavu je jezi ni in, koji koristi postojeu prostornu konfiguraciju kao ato govornik koristi raspolo~ivi jezik pri komunikaciji. Specifi na retorika hodanja, kako to naziva De Certeau, posjeduje implicitnu figurativnost i dvozna nost koja se dokraja ne mo~e prevesti u  obi an govor i svesti na razinu doslovnosti i jednozna nosti koja je  odreena urbanisti kim sustavom (2002: 165). Iako kod Dragojevia hod nije striktno vezan uz urbani prostor, on je takoer blizak poretku verbalnih figura jer je rije  o na inu izra~avanja koji izmi e diskurzivnom govoru, to je jezik oblikovan osobitoau prostora i prirode tla, koji ima vlastitu epistemologiju i vlastiti stil (na tvrdom tlu otoka konfiguracija odnosa tla i koraka tako se  mora ' itati' kao da je misao ili misaoni sklop, proces; prelazak iz jedne re enice u drugu je kao u nekim modernim poetikama: bez velikih slova, zareza, to aka i drugih interpunkcija , Topografska nostalgija, 1994: 20). Jezik koraka tjelesan je, performativan, bli~e osjeaju nego misli ili apstrakciji. Hodanje je u vezi s nesvjesnim, ono posjeduje vlastitu volju koja izmi e racionalnoj autorizaciji i nadzoru, ono gotovo ima karakteristike bia, kojemu ontologiju podaruje u inak gravitacije (Krila koraka). Upravo zbog te analogije hoda i nesvjesnog, u Cvjetnom trgu se esto zaziva psihoanaliza, iz viae razloga. Kao i psihoanaliza, i hodanje se kod Dragojevia bavi ljudskom ~eljom, atoviae, mogli bismo kazati kako je hod osobita hermeneutika ~elje koja joj zbog bliskosti tjelesnoj i emotivnoj sferi, prije nego misaono-apstraktnoj, priskrbljuje i druga iji jezik, bli~i njenoj prirodi od razuma koji je, kao ato znamo, potiskuje. Preko suglasja koraka i ~elje, hodanjem se ovjek pribli~ava i prostoru djetinjstva. Ne izjedna uje uzalud Dragojevi hodanje i san  jer hodanje na svoj na in koristi elemente sna, zguanjavanje i pomicanje. Mogli bismo rei kako hodanje u prostoru zguanjava vrijeme, odnosno sam se hod  pretvara u vrijeme te se aeta  hodajui pomou prostora bavi i vremenom, bivajui kora anjem vraen u djetinjstvo:  ja odraslo stvorenje obavljam posao djeteta; nau ivai hodati hodam, u~ivam upoznavajui svijet hodanjem, koje je uvijek malo ispred mialjenja (20). De Certeau uspostavlja istu vezu, upuujui na Freuda i igru fort - da koja je paradigmatski in djetetovog ovladavanja odsutnoau majke, Drugoga, kojemu se sada mogue pribli~iti tek svladavajui prostor, koji razlikuje mjesto subjekta (tu) od Drugoga (tamo), na kog je subjekt uvijek upuen. De Certeau piae:  Prakticirati prostor, prema tome, zna i ponavljati radosno (kurziv B.O.) i autljivo iskustvo djetinjstva; zna i to na mjestu biti drugi i prelaziti k drugome (2002: 175). S obzirom na to da obnavlja veze s djetinjstvom i s iskonskim Drugim, o emu e joa biti rije i, hodanje je obilje~eno radoau, osjeajem koji dominira itavim Cvjetnim trgom i koji ini sponu izmeu zrele dobi i djetinjstva, poti ui aimievsko uenje spram svijeta koje se oslanja na intuiciju viae nego na razum. Zbog tog osobitog usklaivanja ovjeka s njegovom ~eljom, hodanje poput psihoanalize mo~e imati terapeutski u inak te Dragojevi u sebi svojstvenom stilu misaonog obrata ka~e da bi psihoanaliza u inila  bolje da se viae bavi hodom a manje snovima jer je u koracima  i simptom i izlje enje (Koraci, 1994: 8). U svom tekstu o Dragojeviu Cvjetko Milanja takoer govori o  hodanju kao istinskoj terapiji , pripisujui mu pritom i geografske atribute: takva terapeutska praksa po njemu stoji na po etku  sredozemne kulturacije i se~e  sve do danaanjih medicinskih terapija (2001: 244). Sanjarija i druga geografija Osim sa snom, hodanje je kao prostorna praksa povezano i sa sanjarijom, koju Gaston Bachelard u Poetici prostora oatro razgrani uje od sna: dok je san nevoljna aktivnost spavanja, sanjarija je voljna aktivnost budne imaginacije. Bachelarda stoga i ne zanima diskurs psihoanalize koja je neku sanjariju u obliku uspjeane pjesni ke slike spremna tuma iti biografski, uzro no-posljedi no, jer on sanjariju ve~e uz invenciju, ni im pripremljenu u pjesnikovu ~ivotu  sanjarija je plod stvarala ke maate koja je jamac novoga; imaginacija za njega ima  funkciju nestvarnog (2000: 21). Invencija tako povezuje imaginaciju i hodanje; ono u Dragojevia postaje oblikom prostorne stvarala ke maate koja postojee elemente prostora koristi i preobra~ava ih u neato drugo, obogaujui ih dodatnim smislovima, odreenim semanti kim viakom ili pri om. Navedimo neke lokacije iz  zagreba kog dijela knjige koje nekom svojom osobitoau ili uz njih vezanom zgodom izazivaju aktivnost stvarala ke maate: gnijezdo lastavice iznad vrata poate u Basari ekovoj ulici na Gornjem gradu postaje povod za meditaciju o daljini i promjeni, grafit u Varaavskoj 18 zaokuplja aeta a svojim  igrivim oniri kim okvirom koji zra i ljepotom istoga apsurda, gradska uspinja a u Tomievoj ulici pokree pitanje o etimologiji rije i  uspinja a te misao o  uspinjanju kao metafori ~ivota koja izbjegava silazak i pad, a nove registarske tablice otvaraju prostor ludi koj kombinatorici i socijalnim pri ama. Prostoru Dubrovnika aeta  pak namjenjuje muzikalnost i rimu: od injenice da su se poslije 2. svjetskog rata Dubrov ani od doaljaka meu ostalim  branili pomnim bavljenjem glazbom, dakle notacijama i ljestvicama odnosno skalama, aeta  dolazi do ideje kako bi se prostor Grada zbog obilja stubiata odnosno skala hodom ozbiljnog i spretnog muzi ara mogao odsvirati; sli na opisanoj ideji jest i ona o rimovanju dubrova kih mjesta, dakle o njihovom suzvu ju  ato je sukladno ve spomenutoj misli o jedinstvenoj harmoniji prostora, sveprisutnoj u Cvjetnome trgu. Kao ato vidimo, svaka zgoda i svaka pri a prizivaju odreene toponime kojima je Cvjetni trg proaaran. Da se ne radi o pukoj faktografiji, nabrajanju zbog nabrajanja ili tek dnevni arskom evidentiranju, dovitljivo upuuje De Certeau, za kojega se oko imena mjesta ustrojavaju va~ne prostorne prakse i pjeaa ke taktike. Naime od imena ulica i trgova pjeaak hodanjem sla~e prostornu re enicu iji ustroj ovisi o favorizaciji mjesta kojima prolazi ili pak o zaobila~enju onih koja ga iz nekog razloga odbijaju. U Cvjetnome trgu tako mo~emo prepoznati nosivu polarizaciju sredianjeg, naslovnog eseja  izmeu Jela ievog trga, kamo  dolaze ljudi s ja im osjeajem zajedniatva (1994: 51), i Preradovieva trga, kamo idu ljudi ~eljni intime i topline samoga prostora. Imena mjesta De Certeau poeti no imenuje sazvje~ima, koja lebde  ponad grada poput obla ne geografije 'zna enja' u ekanju, i odatle upravljajui tjelesnim premjeatanjima poti u stvaranje  druge geografije, poetske, ponad geografije doslovnoga, zabranjenog ili dopuatenog zna enja (2002: 170) Ovakve imaginarne geografije ujedno su i zalog nastanka mjesnih legendi, semanti kog suviaka koji prostor ini nastanjivim ne samo tijelom, ve i imaginacijom; De Certeau e rei kako talo~enje tih pri a stvara i memoriju mjesta, u obliku mjesnih legendi, koja je u prostoru pohranjena poput rebusa koji eka na deaifriranje od strane prolaznika: od njegove maate koliko i od njegova tijela. O prostornoj kvaliteti doti ne memorije, o njezinoj  nastanjivosti , kao ato upuuje De Certeau, dovoljno govori sasvim jednostavna re enica poput:  Svia mi se ovdje (174). Doti na tvrdnja ocrtava prostore simpatije, topofilije, a takvi dominiraju Cvjetnim trgom, koji bismo mogli imenovati knjigom nastanjivosti, pri emu su neprijatelji naj eae smjeateni u obzor slutnje. Kozmi ki prostor i prva geografija Nastanjivost i topofilija u Cvjetnome trgu konotiraju joa jednu veliku temu ove knjige, koju je kritika ponajviae isticala: Dragojevieva mjesta sretnog prebivanja takva su i stoga jer (na) njima pokrenuta sanjarija vodi k nekom obilju prapo etka, slutnji raja koja je po Kreaimiru Bagiu  temeljna nakana knjige (1995: 60). Josip U~arevi u svom ogledu govori pak o  prvom stanju , kako glasi i naslov nj teksta, o svojevrsnom  po etku prije po etka , kojega prispodobljuje transcendenciji ili Bogu (ujedno stanju praznine i sveprisutnosti) (1995: 83). Sli no piae i Milanja, govorei o Zvjezdarnici i o Cvjetnome trgu, u kojima prepoznaje za Dragojevia karakteristi nu potragu  za prvobitkom kao sveopim ishodiatem i idealitetom , koji je prispodobiv  platonskoj idealnoj supstanciji, koja jama no potrebuje i radost (2001: 244). Ova potraga za po elima isti e joa jednu va~nu dimenziju prostora u Cvjetnome trgu  osim ato je bogat pri ama, koje aeta  odgonetava stvarajui intimnu drugu geografiju nekoga podru ja, prostor je bitno odreen i autnjom, predjelima ato ne ~ele u jezik koji im aeta  nudi i koji se ne daju prisvojiti i posjedovati. Stoga je pasija aeta a dvostruka: ujedno stvarati drugu geografiju gdje god je to mogue, dovoditi sve u vezu sa svim, tj. voditi za Dragojevia poznatu zamjeni nu igru koja po iva na neumornom usporeivanju stvari, bia i pojava; i tragati za prvom geografijom koja le~i u autljivom prostoru prije svake pri e. Ako je druga geografija ustrojena stvarala kom maatom pjeaaka koja te~i pjeaa kim iskazivanjima, prva geografija konotirana je nekim prirodnim prapo elom, iji sklad nije naruaen ljudskom intervencijom. Slika rajskog obilja predstavljena je na viae na ina, a jedan od cjelovitijih svakako je u eseju  `uma , koji barata tim zna enjem bremenitim mitemom koji konotira iracionalne i prijetee sile. `uma je tu viae od toponima, ona je ponajprije metafora za  prvo stanje bia, mjesto je supostojanja svih mogunosti, kada granice bilo kakva identiteta joa nisu utvrene:  Njezini unutra i vani, detalji i cjelina sablasno se mijeaaju, maata ne zna u ato je uletjela, u zdravlje ili u ludilo, put ili labirint, vir ili tok, prije roenja ili nakon smrti. Gdje je sve va~no, nema mogunosti za pogreaku. Sve ato ste izabrali i ato vas je izabralo u inilo je dobro. (& ) `uma je pakao, jedini pakao za koji smo uvjereni da e postati raj ne mijenjajTx z   $ , . l ~ P f 2fx$&l ø爄}u}q}m}m}u}i}m}h[hq_?huh:h226 h:h22h/~hcD hTlh22hTlhTl5CJaJhjxghjxg5CJ aJ h\hjxg6CJ$aJ$h\hjxgCJ$aJ$hjxg5CJ aJ hsRhjxg hsRhTlhsRhjxg5CJaJhZ hZaJ h\aJhTlhZaJ&,T        " $Ldh]La$gdsR$LLdh]L^La$gdu_LLdh]L^LgdsR$LLdh]L^La$gdu_$LLdh]L^La$gdZ$LLdh]L^La$gdZ 2<<" $ & ( * , . l ('n0008hFT,a$LLdh]L^L`a$gdnG$LLdh]L^La$gdmC$LLdh]L^La$gdZ$LLdh]L^La$gdu_$LLdh]L^La$gdu_l n ''''l(()))*2*B*T*f*++n0p000(1D1Z2j2228999n>>EEGG4GJGlGGpIIIII(JJJNN"S$SRSTSVSbSSSV,VYY]hFh?hhc hOh`GhbwxhhAhDDh}&*h:h225hTlhGh[h:h226 h:h22jhwPu0JU@]R]T]`]]]8`F```` aaa$a&a,aPalbbefJfZf"h.h>hxhzhi"i:iZihUh,>hl AhMhTlh:h225h \Xh=h9F$hmh:h226 h:h22hq\A,a:hhxhzh ofx ƭ$LLdh]L^L`a$gd% $LLdh]L^La$gdu_$LLdh]L^L`a$gdnGxxxxxyy.yBzz`|||||}}}}PȄpʅ2N.l6Lҋjv*؎bpd lhHh\NhLh\h+hTlh:h225hshvh 7hhPlhthmh|kih:h226 h:h22hhi&?ln04R ؔڔԙ>@VXĭƭ \^vHNV2"`df|LPRh+Fhzoh4dh h:hAhAh ZhUh@J\h +ehr|jh:&0JUhA(jhrh{l)UhtMhHh|cTh:h226 h:h22jhy%0JU:ui se ni u najsitnijem detalju (1994: 82). Odreujui taj prostor spram jezika, protagonist ka~e kako se auma  ipak nee dati zavarati imenima , ali i da ona aumi  rije ima svih rje nika, knjigom koju upravo piae (ibid.). Nasuprot tom prostoru potpune slobode, izlazak u civilizaciju, u uljuene okvire graanskog identiteta, asociran je pojmom vrta koji je  oblik svedene aume  prijelaz iz prostora aumske divljine u zakonima ureeni ljudski vrt do~ivljen je kao pad, ato subjekt predo uje slikovitim obratom mitoloake slike:  Nije ovjek, kako pri a ~eli, protjeran iz raja zemaljskog, nego iz aume nezemaljske u vrt, gdje vlada red i vlast se zemaljska i nebeska brinu o svemu (1994: 84). Ako bismo Cvjetni trg htjeli odrediti spram ovih dvaju prostora, rekli bismo da je prolaznik-esejist obitavatelj ljudskoga vrta u kojemu traga za preostacima rajske aume. U tom bismo smislu njegove kora aje mogli locirati na razmeu dviju geografija, jer su na narativnoj kartografiji druge povlaatena upravo ona mjesta na kojima se nasluuju (neizreciva) po ela prve. Doti na po ela objavljuju se u obliku preostataka nekog izgubljenog ili o ekivanog obilja i, vratimo li se na as retori kim figurama koje po De Certeauu konstituiraju prostor kao iskazivanje, mo~emo rei da je sinegdoha jedna od glavnih figura Dragojevieva aeta a jer se preko govora o prostornom detalju nasluuje ideja cjeline:  Sinegdoha airi prostorni element da bi mu podarila ulogu 'viaka' (cjeline) i nadomjestila ga&  , ona  nadomjeata cjeline dijelovima & zguanjava: ona poveava detalj, a umanjuje cjelinu (De Certeau 2002: 166). Prije nego nazna imo prostorni smjeataj tih elemenata zgusnua, istaknimo kako je u doticaju s njima jezik podvostru en, jer mjesta obilja su objekti aeta eve ~udnje koji ga istodobno poti u na govor, ali upozoravaju i na njegovu nedostatnost. Jezik im se na koncu priklanja pristajanjem na autnju i prazninu, jer one su za Dragojevia mediji obilja  paradoksalno, jedino autnja i praznina odgovaraju ~elji jezika da ka~e sve. Sinegdoha obilja u mediteranskom habitatu jest oblutak, koji je obilje~en svojim tvrdokornim odbijanjem da ue u pri u, njega se ne mo~e posjedovati, ve ga se mo~e pohoditi u njegovom  staniatu , u morskoj uvali meu ostalim oblucima. Oblutak je zatvoren u vlastiti oblik, dovraen je, nije ni unutra ni vani:  izvan rije i sam, kao ti u najboljim trenucima; dolazei u ovu luku napustio sam raj, ali ne dokraja i ne zauvijek; budea li se okrenuo na pitomu stranu, budea li me gledao i taknuo, vidjet ea i taknuti dio toga raja (Fabula rasa, oblutak, 1994: 30). Uz oblutak, valja spomenuti i plimu koja okuplja u sebe cjelinu mora, od kojega pak sve po inje i kojemu se sve vraa, koje i kada je mirno,  nije drugo do velika uspavana zvijer koja sprema nove nevolje (Nadolazak plime, 31); te dalmatinsko ulje, koje priziva  temeljne osobine prirode na kojima se temelji ljudska simbolika, u slu aju ulja simbolika plamena i duhovnosti (Plamen ulja, 33). Prostor otoka i izravno je povezan sa slikom raja iz djetinjstva, koji je paradoksalno smjeaten u kamenjar  ime se pokree misao o dijalektici siromaatva u stvarnosti i nadoknade, obilja u imaginaciji (Raj, 25). Pogledajmo sada kako urbani prostor odgovara na aeta evu potragu za prvom geografijom. U prostoru grada aeta  e favorizirati mjesta koja na bilo koji na in iskazuju bliskost s nekim od kozmi kih, arhai kih elemenata  tako e u srediatu Zagreba on prizivati vezu sa zemljom koju osjea pod nogama dok hoda plo nicima grada; umjesto suvremenog urbaniteta koji je kodificiran i oblikovan intervencijama vlasti, njenim  praznim i ispraznim namjerama , njegov aeta  pri~eljkuje sasvim druga iji, ia ezli habitat, prisutan joa jedino na fotografskoj slici:  U tom prostoru na fotografijama Toae Dabca vidjeli smo ovce i ~ene koje prodaju. Papak je o ito znao da zemlja nije daleko. Danas ovce nije mogue zamisliti ni u kakvoj kombinaciji (1994: 50). Za razliku od Trga bana Jela ia, na koji se gornje re enice i odnose, koji je dakle svojevrsno obilje~je politi ke i estetske dekadencije, Cvjetni trg nije primamio pa~nju vlasti i stoga je o uvao naznake ~uenoga obilja te njemu stremi  intimno bie aeta a:  Mimoiaao ga je i promet. On doista, kako bi i ovce htjele, ostaje u zelenom. Na donjem dijelu joa ima skromni ostatak cvjetnog posla: uz vodu, malo latica za posjete, darove i pokojnike. Zatim, na njemu je i nekoliko stabala koja se u proljee vrlo samosvjesno probude. Tu su i neminovni golubovi koji s glave zelenog Preradovia promatraju ato se na prozorima i Trgu zbiva (51). Cvjetni trg je dakle urbani prototip sinegdohe obilja  ako bismo uz urbanost vezali atribute progresa i omasovljenja te specifi an gradski ~ivotni ritam, odlikovan brzinom, tehnologijom i hiperkomunikacijom, Preradoviev trg svojim otklonom od takve norme za Dragojevia predstavlja gradsku oazu u kojoj je ovjek i dalje lan poretka bia s kojima je u neraskidivoj vezi. Baa kao ato je oblutak zatvoren u svoj dovraeni i sretni oblik te je na neki na in umanjena slika raja, tako i Trg ima tendenciju da izgubi etvrtasti oblik i postane krug  koji se uspjeano brani od vanjskog,  od onog ato se mo~e donijeti i iznijeti (52). Bagi je u svojoj kritici Cvjetni trg prispodobio prostoru aume, jer i na njemu kao i u njoj vrijede posebne zakonitosti, sve su mogunosti otvorene, to je svojevrsni paraprostor, odreen ovim ovdje, ali i nekim odsutnim tamo, preko kojega je snabdjeven prazninom iz koje se  sluti da je raj mogu, vjerojatan, neminovan (ibid.). Ovdje i tamo  filozofija neidentiteta Predo imo preko tog prostornog sraza blizine/prisutnosti i daljine/odsutnosti pitanje identiteta kako je ono tematizirano u Cvjetnome trgu. U tu svrhu obratimo pozornost na sam zavraetak eseja  Cvjetni trg  rije  je o pjesmi prepisanoj iz Zvjezdarnice, koju mo~emo itati i kao izravan lirski komentar esejisti kog teksta, njegov stihovani rub. Iz perspektive naaega  prostornog itanja dr~imo znakovitim ato u doti noj zbirci ta pjesma nosi naslov  Mjesto , koji je u knjizi eseja izostavljen. Pove~emo li pojam  mjesta ili pak outa mjesta s asocijacijama koje nam predla~e teorijski diskurs kulturoloakih analiza prostora, tada je mjesto obilje~eno raznim vrstama pripadnosti, ukorijenjenosti i oblikovanja identiteta preko emotivne vezanosti uz neki prostor. Kod Dragojevia pak interpretacija mjesta, mogli bismo rei, ide u drugome smjeru: naime, kao ato vidimo, mjesto nije odreeno prilogom  tu ili  ovdje , koji bi nazna ivao prostornu supripadnost subjekta i okru~ja, ve je ozna eno deiksom tamo, koja se ponavlja na po ecima stihova, i koja po De Certeauu ima  funkciju uvesti drugoga u odnosu na 'ja' i na taj na in ustanoviti meusobno spajanje i razdvajanje mjest (164). Mogli bismo stoga zaklju iti kako je kod Dragojevia pojam  mjesta , kao konotacija nekog jastva ili vlastitosti, povlaaten u onoj mjeri u kojoj priziva i dopuata neko tamo, kao konotaciju drugosti koja na razdaljini obeava obilje i totalitet i koja nadoknauje sve uskraenosti identitetom ograni enog bivanja. Tamo je dakle neprestana mogunost, virtualitet  u kom je subjekt tamo i kada ga tamo nema i koji tome  ja koje prebiva ovdje priskrbljuje ~ivotno va~no preobrazbu i uvijek novo zna enje i novi oblik. Preko drugoga tako ja izmi e kona nosti, definitivnosti i zatvorenosti, pa i inu imenovanja kao ne em utemeljujuem  Josip U~arevi stoga opisuje misaonu strategiju Dragojevieva subjekta pojmom  filozofije neidentiteta , koji ve~e uz ve spominjani pojam  zamjeni nih igara , koje pak nisu tek puke postmoderne jezi ne igre bez utemeljenja u stvarnosti, ve na in bivanja, zalog vitalizma bia (U~arevi zapa~a odsutnost teme smrti u Dragojevia, ime se iznova potvruje teza da je Dragojevi manje pjesnik i mislitelj vremena, a viae pjesnik i hvalitelj prostora, kategorije koja mu pru~a teritorij za igre premjeatanja, preobrazbe i obnavljanja). Sagledajmo joa malo pa~ljivije kategoriju Drugoga, koja je kao problem konstantno prisutna u Dragojevievu pisanju i uka~imo na njene zanimljive preobrazbe. Kritika je isticala kako je upravo ta kategorija za Dragojevia bila esto problemati nom te je i U~arevi npr. isticao strah od Drugoga, njegovo neprihvaanje, bijes koji u subjekta poti e ta pozicija koja se ne mo~e svesti na jastvo i na ine nj kontrole ( ne daj se osvijetliti od drugoga ), openito, rije  je o dramatizmu koji obilje~ava situaciju Dragojevieva subjekta, o sukobu na relaciji jastva i svijeta/drugih. Milanja Dragojevievu subjektu stoga pripisuje i kategoriju narcizma, koji se protivi onome ato ima vlastitu volju i odbija stupiti u subjektovu misaonu sferu, koju obilje~ava stanovito  pripitomljavanje Drugoga . Stoga U~arevi zaklju uje kako je kod Dragojevia govor o Drugome uvijek i govor o sebi, ili pak govor o Treemu, a to je pak metafizi ki razgovor o univerzalnom, o Bogu, te tvrdi kako upravo potonji razgovor  ubla~ava narcisoidnu nemogunost bo~anstva da prizna sebi ravnopravnog sugovornika (1995: 92). Mogli bismo ustvrditi kako je upravo potraga za Treim, za Bogom, cjelinom ili obiljem, tj. za nj tragovima u svijetu, na in Dragojevieva suobraanja sa svijetom. I dok je ta potraga u ranijim esejisti kim knjigama doista bila obilje~ena dramatizmom i sukobom na relaciji Ja  svijet, kao ato sugerira U~arevi, u Cvjetnome trgu, rekli bismo, uo ljivo je marginaliziranje drame, dakle bilo kakve negacije, i davanje prednosti afirmaciji i subivanju, mo~da upravo u onoj mjeri u kojoj je ~ueno obilje na trenutke ipak mogue ili se barem nasluuje kao takvo  ono je ujedno obeano, ato Cvjetni trg ini knjigom radosti, ali je vieno i kao proalo, izgubljeno, i mo~e se pohoditi tek u sjeanju, zbog ega je Cvjetni trg i knjiga nostalgije, topografske dakako, koja pak ne prete~e nad budunosti, jer nju subjekt bri~ljivo uva otvorenom, njoj je upuena nj ~elja, jer je tek pomou nje donekle mogue obnavljati minula obilja. Zbog ove te~nje da se vrati po ecima kao budunosti, Milanja smatra kako je  Dragojevieva ideja svijeta podosta konzervativna (2001: 227), jer u  procesu nalazi nelagodu, a ne vitalisti ku propulziju . Razmotrimo li na in na koji Dragojevi vrednuje prostor, doista bismo mogli rei da je rije  o odreenoj konzervativnosti, no ona se ne odnosi toliko na temu procesa, koliko na temu progresa, na onu  velegradsku i tehni ku entropiju (ibid.) spram koje je usmjerena mrzovolja Dragojevieva subjekta, koja je u Cvjetnom trgu prisutna ipak tek u naznakama. Naime, kada govori u prilog prostora koji aeta u pru~aju mogunost odmora i radosti, Dragojeviev subjekt e rei i pokoju protiv strategija koje takvim mjestima prijete oduzimanjem u njih upisane intime  ato se velegrada ti e, ve smo u slu aju Jela ieva trga spominjali animozitet prema  urbanizaciji koja totalizira, a na jugu je sli no protivljenje usmjereno protiv turizma kao prijetee najezde. Ipak, ni te  vanjske sile nisu toliko prijetee, neki vedri relativizam u Cvjetnome trgu prevladao je i takve nepomirljive sukobe, a to dobro obilje~ava i re enica u eseju  Javne vage u kojemu se pripovjeda  bavi tim gotovo izumrlim prostornim fenomenom, za koji na koncu ka~e:  Naravno, javne se vage ne mogu vratiti. Besmisleno je ~aliti za ne im ato je otialo (1994: 69). Nekoliko redaka dalje stoji:  Ipak, mo~da ih se trebalo sjetiti (ibid.). Blaga nostalgija odmijenila je strasno poricanje, dijalektika pakla koji e postati raj odreuje fon aeta evog svjetonazora, Drugi je ipak vien viae kao aansa nego prijetnja. U tome smislu Cvjetni trg na koncu mo~emo itati i kao montenjevsku knjigu, utoliko ato se vodi logikom pro~etosti, otvorenosti, relativnosti i pomirljivosti. O ovoj promjeni svjedo i i sam esejisti ki subjekt, priznajui kako je  vei dio svog ~ivota, a to zna i do gotovo ju er , zazirao od Montaigneovih eseja, kojima je nedostajalo ludosti i  vatre te isklju ivosti karakteristi ne za jaku i oatru misao (znakovito je na ovome mjestu pozivanje na Emila Ciorana). Dragojevi sada postavlja i jednostavno mjerilo za utvrivanje nekoga svjetonazora  a to je mogunost prisutnosti djece, dakle nekog nepredvidljivog slu aja koji uvijek  slabi poziciju subjekta, ali je i obogauje, priprema na neki  viaak , otvara je viaestrukim mogunostima:  Kod Montaignea sve je mogue, gotovo kao kod Shakespearea, i to zato ato je nesigurnost potpuna, a ona pak vodi promjeni koja e nas utjeaiti (1994: 110). U eseju  Grlica izravno se tematizira to odustajanje od nametanja kontrole drugome (pripovjeda  pokuaava predvidjeti smjerove kretanja ptice), poatovanje njegove/njezine volje, a u naslovnom eseju knjige nije slu ajno spominjanje Johna Cagea, umjetnika koji je na slu aju utemeljio svoj koncept glazbe, koja je viae odlikovana prostornom jukstapozicijom negoli sukcesivnim i nepromjenjivim slijedom elemenata. Na koncu, valja spomenuti kako je i hodanje fenomen koji izmi e kontroli, kao ato smo kazali  ono je bli~e ~elji od uma i ima vlastitu volju te je preko njega Drugi zate en i u ja, koje zato nije identi no samome sebi. Zaklju ak U Cvjetnome trgu prostor je dakle tematiziran na nekoliko razina. Na geografskoj razini, kao ato smo ustvrdili, u Dragojevia mo~emo govoriti o jednakovrijednosti i pro~etosti kontinentalnog i primorskog areala, pri emu je evidentan izostanak njihova uklapanja u jedinstveni nacionalni prostor, ali i odsutnost mogueg lokalpatriotizma ili regionalizma  Dragojeviev  prolaznik po profesiji izmi e zamkama pretjerano fiksiranih identiteta. Na razini iskazivanja prostor je pak oblikovan narativnim taktikama koje ga ine smislenim i  nastanjivim  ni jedno mjesto nije izvan sustava pri e. Povlaateni su oni elementi prostora koji imaginaciju provociraju autljivoau i naznakama nekog prvobitnog obilja. U ovome svjetlu Dragojevia vidimo kao zagovara a tradicije u onoj mjeri u kojoj doti na osigurava kozmi ko smjeatanje ovjeka  na razmeu uma i iracionalnog, reda i kaosa itd. Tradicija je pritom na elo neke iskonske energije nu~ne za obnavljanje sadaanjeg trenutka, za korigiranje moderniteta, ona je prije zalog vitalizma nego petrifikacije. S obzirom na to, mediteranski se kontekst vrednuje po usklaenosti s vlastitom  mitskom slikom, a grad po sustavu prostornih znakova koje su zajedno oblikovali priroda i ljudi  u Dragojevia smo daleko od tipi no modernisti ke slike grada kao mjesta otuenja, ali i od postmodernoga grada obilje~enog hipertrofijom znakova. Grad je naprosto mjesto sklada za koji je va~na i ljudska i prirodna sastavnica, a modernizacija je pojmljena kao proces koji prijeti istrebljenjem potonje. U Cvjetnom trgu stoga je lako uo iti brigu za spomenutu ravnote~u, koju se mo~e nazvati i ekoloakom, kao i neprijateljstvo spram prijeteih, prostoru redovito izvanjskih sila. Prostor je i metafora poimanja identiteta  on je medij kojim se jastvo otvara spram Drugoga, a identitet gubi granice utvrene povijesnim i druatvenim ritualima. Zanimljivo je pritom uo iti kako je potraga za prostornim po elima i za o uvanjem kozmi ke ravnote~e udru~ena sa za modernizam karakteristi nom filozofijom neidentiteta; u Dragojevia pritom nije rije  o paradoksu  kao ato smo pokazali  potraga za Prvim istodobno je i na in otvaranja Drugome, njegovoj nesvodivoj razlici. Na koncu, valja postaviti pitanje i o aktualnosti itanja ove knjige danas, ponajprije s obzirom na njezin sredianji topos, zagreba ki Cvjetni trg, koji je postao predmetom izravnog politi kog odnosno ekonomskog interesa. Prve reakcije graana koje su iale usuprot nivelirajuih te~nji novope enoga kapitalizma pozivale su se upravo na kulturno-povijesnu va~nost trga, prvi prosvjed simboli no je odr~an pred rodnom kuom pjesnika Vladimira Vidria. U takvome kontekstu, kada smo suo eni s promjenama koje e prostor trga prije ili poslije neminovno zadesiti, Dragojevievu knjigu zasigurno emo sve viae itati i kao knjigu koja sudjeluje u stvaranju specifi ne kulturoloake  memorije mjesta i legendi koje su uz mjesto vezane; drugim rije ima, neki budui itatelj itat e mo~da Cvjetni trg baa kao ato je Dragojeviev aeta  pomalo nostalgi no gledao Dap eve fotografije i pritom sanjario o ia ezlim po elima. Literatura: Bachelard, Gaston (2000), Poetika prostora, Zagreb: Ceres, prevela: Zorica urlin. Bagi, Kreaimir (1995), Sredianja praznina na Cvjetnome trgu, u: Dubrovnik, br. 2/3, 58-67. De Certeau, Michel (2002), Invencija svakodnevice, Zagreb: Naklada MD, prevela: Gordana Popovi. Dragojevi, Danijel (1994), Cvjetni trg, Zagreb: Durieux. Foucault, Michel (1967), Of Other Spaces, Heterotopias, vidi: http://foucault.info/documents/heteroTopia/foucault.heteroTopia.en.html. Grgas, Stipe (2000),  Out mjesta u prozi ameri kih Indijanaca , u: Ispisivanje prostora, Zagreb: Naklada MD. Milanja, Cvjetko (2001),  Danijel Dragojevi (1934) , u: Hrvatsko pjesniatvo od 1950. do 2000, II. dio, Zagreb: Altagama. Soja, Edward W. (1994), Postmodern geographies, London-New York: Verso. U~arevi, Josip (1995), Prvo stanje  o mikroeseju Danijela Dragojevia, u: Quorum (1995), br. 4, 78-102.  Rije  je o dvjema iluzijama koje su dominirale zapadnja kom percepcijom prostora:  iluziji neprozirnosti i  iluziji prozirnosti o kojima piae Eward W. Soja u za prostornu problematiku klju noj knjizi Postmodern Geographies.  Za potrebe ovoga eseja, geografiju koju bi De Certeau vjerojatno nazvao  prvom , a koja bi se odnosila na onu propisanu od strane urbanisti kog plana koji jeziku prostora ~eli nametnuti jednozna nost i doslovnost, mi emo nazvati  nultom , predmnijevajui 'nultu', ideoloakom upotrebom neozna enu razinu jezika, onako kako ju je opisao Roland Barthes u eseju  Nulti stupanj jezika , a za koju su poststrukturalisti pokazali da je fikcija par excellance, na ato upuuje i De Certeau, jer jezik u u~em smislu i ne postoji izvan aktualizacije.  Bachelard na sli an na in govori o  neizmjernosti aume . Govor o njoj je varijacija na temu  bezgrani nog svijeta koja je  prvobitni atribut koji se pridaje svim slikama aume :  Ta 'nezimjernost' nastaje iz zbira dojmova koji stvarno ne proizlaze iz zemljopisnih spoznaja. Nije portrebno boraviti u aumi da bismo spoznali onaj uvijek pomalo zastraaujui na in da 'tonemo' u svijet bez granica (2001: 185).  O pojmu outa mjesta vidi: Stipe Grgas,  Out mjesta u prozi ameri kih Indijanaca , u: Ispisivanje prostora, Zagreb 2000.  Meteoroloaki izvjeataj (1994: 110).     PAGE  PAGE 17 Bflvlz|vhǿǿhfhh &h;$5h>hh h22h226hn^h22h;h;6h;hTl hnGh22h:h225h:h2256hnGh&WhFh>\hyh:h226hHh:}hBg h:h221.R.2& #$LLdh]L^L`a$gdW$LLdh]L^La$gdy$LLdh]L^L`a$gdnG$LLdh]L^La$gdu_$LLdh]L^La$gdnG (*.~&VXBP\`b$0^"FPZ ƾƶƶƶƶƲhM]dhLUh]htHhgehO$hlhtJh9h96h9h;h;6h!hHh;h3thV6hkk<h!3 6h!3 jh- ;0JUh%#hrq6htJhZ6hZhrq6 .PRh6<\^t6JV2r0^zDt,.0ļĴhvhHh9hW_hfw6hfwhfw6hfwho!ho!6ho!hrhF90hG_+h~h;ysh%lh1Vh+6hh5Uh|,hlk5h(h)hF,h9hh'hLUh/h!hR$40<2B2LRJLfN&(.0:2468@( 4 H  wsoh"hLTjhw0JUh5h}bhu,X6hKn hhZ^5hhZ^5h06hu,Xh(84h06h0hTS8hZ&h0hZ^5hZ^5hZ^56hZ^5h}I6h}IhcC5hH6hchS 0hS 06hS 0hcC5h3hHh{z+   T   @t&(0JN\f*02H  " $ & ( "ƿѿѻѷhhnGhh?4hu_h/~ hl,w6hTlhl,why5 hy5 hl,w5hl,whjzh+l hc!Th}d hc!Th&XhEdh}dh h0h6(hkQh h0h1Z-h"h`7 h"h"2""####^$n$$%n&&V'z'~'''2(F( ***.*+"+$+:+>+r++++,\,,,,,---. ...".$.&.>.¾꧟~hDa!hDa!6hDa!h6hh6 h-[6hhXhX6hX h|h|h|h|6h|h!h&DhW5hVha6h-Khahxh2YGhn,hhWh "hvBhl,w hl,w60# +"+<+>++,^--./0@122222 2$LLdh]L^La$gdu_$LLdh]L^L`a$gdnG$LLdh]L^La$gd$Ldh]La$gdS$LLdh]L^L`a$gdY>.B.N.... /\/h//.0000 1@1p111111222222 2"23333X7d7f7t7(8*8\;^;<ƾƾƯzuz h%H6h +eh%H6hwPuh%H6h%Hjh%H0JUhchAhohl,w hXh hYhYh4]hG@hYhY6hYhh6hXhX6 hXhXhX hpm hhpm hpm h]xF>*hhDa!* 23(8\;V<<<<<<<<<<<<<<<<<<<$LLdh]L^La$gdu_h]hgd &`#$gdj6-<6<V<X<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<hch8K0JmHnHu h%H0Jjh%H0JUjhGUhGjh%H0JUh%Hhvph%H65 01h:p / =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List >@> wPu Footnote TextCJaJ@&@@ wPuFootnote ReferenceH*4>@4 TlTitle$a$aJtH4 @"4  Footer  _$.)@1.  Page Number6 6EIaQwcADcT*b 6Pf 7Z[U4 &,000<0=0338W?X?Y?|?}?BFIPwUZ^^^^^chp9v9|:|;|F|G|~z{܈8ӉZȊBތ;<>?ABDEGHQRS_`ad0@000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@000A@0I00@0I00@0I00@0I00I00I0 0I0 0@0@0I0 0إI00 *bhp9|:|;|F|G|8ӉZdK00 I00 K00I0I0K00T~K00K00thI00I00K00I00K00K0 0 K0 0I0 00000 %%%(l ]xl 0 ">.<<MQRTU" ,a# 2<NPS<O !(!! JO#zZ^dho | n~$ !(38"/?IWc  `!n!""##%%&&k'v'((g*s*****++--I.S./$/%/,/-/4///0000"1,122B4O4444455889999::=;D;V;a;<<>>5><>>> ??}???????@@@@@AAB B*B4BOBZBwDyDDDDDEEFFFFII LLMM NN O'OxPPQ QlWsWWWWW,[4[[[[[[[_]d]^^^^^^!`*```aabbbbbcpcvcccccddeef f,f9fVfbfffffgg:gEgkgugph}hhhiiiiiiiijj=jCjVj]j^jkjjj2k:kRk]kllllllMmXmmmnn6p=pNp[pppppqqqqrrgsqsuupv|v_wlwx xxx*y4ySy_yzzzz||}}}}'(3&u>D<HLW\a$>Eˆ͈ӈԈڈ܈(*;BDJʉщӉۉ݉ Z_ptȊϊъ؊8@HNZdepƋы֋܋ƌЌь܌067>l~ Ï Ðǐ<<>>??ABDEGHad)*ab 56OPeg  68Y[TU34 & &,,00;0=0332838V?Y?{?}?BBFFIIPPvUwUZZ^^^^cchhpp8v9v8|;|E|G|~~y|ۈ܈78҉ӉYZNJȊAB݌:<<>>??ABDEGHad8[;|G|:<<>>??ABDEGHadgg<<>>??ABDEGHad}(!K"3 kQ+Ot C8n;rDDqs:L,> M k t 5 F d l pm !3 AGXWv"y%SU!}dpQ(7uB4x(coibv}Rj@J=NDa!o!L" "")"#e8#8#9F$R$z$3|$I%&%:&i&@e'f'6(I8(j(&){l)}&*I*G_+Yy+,s%,sB,n,=-j6-1Z-S 0F90:122,3z3?4(84s4;$5cC5[P5Z^5h5lk5$65+6V6 7n7T~7"8TS8G::- ;V;R<ae<>=C=M=/>Y>(?q_?J.@ @@G@l AA`A{A)B\C]CcD+FKFgF]xF5G2YG`GHH%H}I^JtJ-K8K~CKMtMN\N~N$rP QsRFR``RSySc!T|cTyT0UV1VWWjIW&Xu,X \X?Y]AYCYDY[-[n[-\- \\\>\@J\s\v/]4]]M^W_a`aamb4dEdM]d +esIDs;ys trFtXtxtuwPu#v_vfvwl,w3`xbwxy7y;yLzjz|{|b?|.~$T~. B`]5)9O$Qc"=u_&?Z`\&D7]{c'29ZsEr3tzW9Nqc/~s*.mx(5{0{z:}sH2U]Wq\{`7ge"E&W~+0D! &YriR~8MV! 5Q H6LTG-YB/Jn^s_ Kc+-;0t+p1or|ykJfwK~FqdvBRaOi*6tZb$LUlg%:pj<=o~RvtmCYBg$$5Ufh%l-eef13>Zm}b 0D3lfE~$0q{@ !&'/048<EFHc@@@@*@0@>@J@T@V@f@h@p@x@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1h &-֦8wGwG!42QHX?:2Sveu iliate u ZagrebuBraneBraneOh+'0  < H T`hpxSveuilite u ZagrebuBrane Normal.dotBrane56Microsoft Office Word@߽@LWM@w՜.+,0 hp  HOMEG Sveuilite u Zagrebu Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F`/1Table2WordDocument7TSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q