Naslov
Razvoj interventne dijagnostike u Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju RH – retrospektivna studija 1996.- 2007.

Autori
Malčić, Ivan ; Marinović, Branko ; Šarić, Dalibor ; Kniewald, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Skup
VIII kongres Hrvatskog pedijatrijskog društva.

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 08.10.2008. - 11.10.2008

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
interventna dijagnostika; pedijatrijska kardiologija
(diagnostic; pediatric cardiology)

Sažetak
Uvod: Zahvaljujući komplementarnosti dijagnostičkih metoda i timskom radu, a osobito napretku u dijagnostici ultrazvukom, povećava se broj interventnih, a smanjuje broj dijagnostičkih kateterizacija srca. Cilj našeg rada je prikazati porast intervencijskih kateterizacija srca u posljednjih 12 odina u Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju RH. Rezultati istraživanja: Od siječnja 1996. do prosinca 2007. godine u našem je centru invazivno dijagnostički obrađeno 1954-ero pacijenata, 51% muških i 49% ženskih, sa srednjom dobi u trenutku invazivne dijagnostike 4, 1 &plusmn ; 3, 8 godina ( 1 dan &#8211; 20, 5 godina ). U tom je razdoblju kod ukupno 20.1% ( 1954/393 ) djece učinjen neki interventni zahvat na srcu, bez razlike prema spolu ( m:ž = 197:196 ). Broj se interventnih kateterizacija povećao od 20/160 ( 12, 5% ) 1996. godine do 60/182 ( 32, 9% )2007. godine. To znači da je broj interventnih kateterizacija porastao u odnosu na broj dijagnostičkih kateterizacija od 12, 5% na 32, 9% tijekom navedenog razdoblja ( p<0, 05 ). Većina bolesnika imala je samo jedan intervencijski zahvat ( 97% ), a njih 12-ero ( 3% ) imalo je 2 intervencije tijekom iste kateterizacije, tj. Dilatacija dviju valvula ili dilataciju valvule i okluziju duktusa Botalli. Neke su intervencijske metode uvedene prije 1996. godine ( BAS po Rashkindu i dilatacija pulmonalne stenoze ), ostale su uvedene kako slijedi: zatvaranje duktusa Botalli radimo od 1997., zatvaranje defekta interatrijskog septuma od 2000. godine, dilatacija kritične aortne stenoze u novorođenačkoj dobi od 2001. godine i dilataciju nativne koarktacije aorte od 2003. godine. Od ukupnog broja interventnih kateterizacija u studiranom razdoblju od posljednjih 12 godina bilo je 112 atrioseptostomija ( 28, 4% ), 62 dilatacije pulmonalne valvule ( 15, 7% ), 22 dilatacije aortne valvule u veće djece ( 5, 5% ), 8 dilatacija kritične aortne stenoze ( 2, 0% ), 45 dilatacija koarktacije ( 11, 4% ) &#8211; od čega 20 nativnih i 25 rekoarktacija, 100 zatvaranja duktusa Botalli ( 4 s PFM spiralom, 60 Cook spiralom i 36 Amplatzerovim okluderom ). Od 2000. godine defekte interatrijskog septuma tipa ostium secundum zatvorili smo u 25-ero bolesnika, od čega u 14-ero s Cardioseal sustavom ( 66, 6% ), a kod njih 11-ero s Amplatzerovimsustavom ( 33, 3% ). Biopsiju miokarda radili smo u 18-ero bolesnika ( 4, 5% ), od čega u 3-je dva puta, a kod svake smo biopsije izvadili 4-5 uzoraka endomiokarda ( 12 iz lijeve i 3 iz desne klijetke ), Tako da je praktički iz srca biopsijom izvađeno oko 90 uzoraka za daljnju analizu. Zaključak: Sukladno podatcima iz literature i u našem centru raste broj interventnih kateterizacija u odnosu na dijagnostičke kateterizacije srca. U posljednjih 12 godina on je porastao od 12, 5% na 32, 9%. Intervencijska kateterizacija u djece razlogom je za razvoj takozvane hibridne pedijatrijske kardiologije, koja u laboratoriju za kateterizaciju srca objedinjuje suradnju pedijatrijskog kardiologa i pedijatrijskog kardijalnog kirurga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA