ࡱ> q`bjbjqPqP .::$- nJ J J ^ ***8*J,d^ 1,----...(******hOx*J .....*J J --rrr.6J -J -(r.(rrhJ J ̀-, ~,۔*MeN (01,njonj ̀njJ ̀\..r.....**rd...1....^ ^ ^ $(^ ^ ^ (^ ^ ^ J J J J J J  Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet u Zagrebu Podru~nica u akovcu Usmenoknji~evni i mitoloaki modeli u pripovjednim zbirkama Nade Ivelji Sa~etak: Pro~imanja usmene i pisane knji~evnosti, baa kao i meupoeti ki dodiri knji~evnog diskursa s mitoloakim i predajnim modelima, esta su, premda nedovoljno istra~ena pojava. Pripovjedni tekstovi Nade Ivelji, osobito oni u formi kraih proza, viaestruko su okrenuti usmenoknji~evnim i mitoloakim koncepcijama, baa kao i narodnoj baatini openito, airei senzibilitet za nacionalnu tradicijsku kulturu. Rad se bavi analizom usmenoknji~evnih i mitoloakih modela u autori inim proznim tekstovima, to nije, u tri pripovjedne zbirke ( `estinski kiaobran ,  Vodenica Sokolica i  Doi da ti pri am ) te u cjelovitom proznom tekstu  Do~ivljaji zagreba kih Saveka . Pokazuje se da navedeni prozni tekstovi na razli itim razinama, na razli ite na ine i s razli itim funkcijama uspostavljaju specifi ne dodire s usmenoknji~evnom i/ili mitoloakom graom, koja funkcionira kao gradbeni tekstualni elemenat s razli itim funkcijama (autotematizacije, prostorno-vremenskog smjeatanja prikazanog svijeta, konceptulizacije i karakterizacije likova...), ali je isto tako i u slu~bi razvijanja najrazli itijih ludi kih postupaka. Na taj na in, sinergijskim u inkom tradicionalnih modela usmenoknji~evne ili mitoloake provenijencije (koji se redovito stvarala ki prevrednuju) i igrivih postmodernisti kih narativnih strategija posti~e se optimalan u inak originalnosti, zanimljivosti i edukativnosti suvremenog dje jeg proznog teksta. Klju ne rije i: pripovjedne zbirke Nade Ivelji, usmena knji~evnost, mitologija i narodna predaja, ludizam, postodernisti ke narativne strategije Uvod Kad je u pitanju Nada Ivelji, nije teako zamijetiti svojevrstan nesrazmjer izmeu kriti arske i itateljske recepcije. Dok se u knji~evnokriti arskim krugovima o njoj relativno malo govorilo i pisalo, osobito temeljitije i sustavnije, sama autori ina knji~evna produkcija, neuobi ajeno plodna i raznovrsna, recepcijski je odjek itekako uspjela iznivelirati. I sama autorica sa zadovoljstvom je isticala injenicu da je  sudei po prodaji i posudbi u knji~nicama , recepcija njezinih djela u itateljskim krugovima intenzivnija od kritike. Razlog pozitivnom itateljskom odjeku, osobito u krugovima najmlaih, s jedne strane le~i ve u samoj koli ini i raznovrsnosti njezinih tekstova (gotovo da nema segmenta u ~anrovskom spektru koji autori ini tekstovi nisu dotakli), a s druge, mnogo va~nije strane, u njihovoj knji~evnoj doraenosti i atraktivnosti, osobito onoj koja inicira komunikativnost u relaciji prema dje jem itatelju. Tekst koji mo~da najviae od svih govori o autori inoj poetici, i uope, o pristupu i shvaanju knji~evnosti, nesumnjivo je autobiografski i autopoeti ki tekst S one strane pri e koji je autorica napisala kao pogovor knjizi Dimnja ar i bijela golubica, i u kojem, izmeu ostalog, ka~e: `to onda zapravo ovim retcima ~elim rei? Barem to da pri e odijevam kao lutkice ili onako kao ato sam odijevala vlastitu djecu. S tom razlikom ato sam svojoj djeci aivala haljinice, plela vestice i kapice od opipljive tvari, dok pri e odijevam u netvarna sjeanja, u sve ato su moje o i vidjele a srce osjetilo. (....) Ponekad na pri u stavljam skupocjenu haljinicu kakvu su neko nosile kraljevine iz bajki: njeni su rukavi od ipkaste morske pjene, boje preuzete od najljepaeg poljskog cvijea, povlaka sastavljena od nebeskih zvijezda i njihova odsjaja. No jednako u~ivam odijevajui je u pamu ne majice i traperice kakve danas nose dje ica koja nisu kraljevskog roda, ali su u pri i i ~ivotu najljepai njegov dio. Vjerujem da zapravo niata ne izmialjam. Sve ato pri a sadr~i ve je postojalo ili joa postoji, a do mene dopire posredovanjem osjetila; gotovo sve, od duge do dje jeg lica, od velikog mora do sitne tratin ice. Iz proalog i sadaanjeg vremena, poput kamen ia sla~em podrobnosti u cjelinu, kako pri a zahtjeva. Radujem se tome slijedei njene tajnovite upute. Joa se viae radujem ato svojom voljom mogu sprije iti zlo i dati pri i sretan zavraetak. Mogu u initi da netko ne pati, da pravda pobijedi, da vuk ne uhvati janje.(....) Premda dovraene pri e odlaze od mene, kao ato su i moja djeca otiala kad su odrasla, tjeai me misao da e ~ivjeti sa svakim djetetom koje ih bude italo. Ja ih ne itam. Ne bih htjela manjom zamijeniti veliku radost kakvu sam osjeala dok su nastajale i gledale me u o i pogledom u kojem se zgusnulo vrijeme: ono iz kojeg sti~u, u kojem jesu i u kojem se predaju. Iz ovih re enica razvidno je mnogo toga  od toga da Nada Ivelji pisanje shvaa kao  suradnju uma, srca i ruke , tj. transpoziciju imaginarne, idejne stvarnosti u konkretan oblik, u procesu u kojem je i sama esto tek medij, prijenosnik, onaj kojemu nije dano da doku i sve njegove principe i razloge, preko toga da je proces pisanja radost, pa do toga da sve mo~e biti njegov gradbeni dio, elemenat u strukturi pri e - kako ono ato dolazi iz proalih vremena, tako i ono ato je dio sadaanjosti. U perspektivi pri e uvijek je na neki na in sadr~ano ono ato autorica naziva  zgusnulo vrijeme  semanti ka substruktura narativnog teksta, sastavljena od narativnih figura, kojima tekst uspostavlja odnos s itateljem i njegovim trenutkom sadaanjosti, baa kao ato i itatelj zauzima otkriva ki odnos prema svijetu teksta koji mu se nadaje, svijetu u kojem se naj eae ne krije samo ono ato jest, ili bi moglo biti, ve i ono ato je bilo, ili e, mo~da, tek biti. Iz autori inih autoreferencijalnih re enica o  odijevanju pri a poput lutkica vidljivo je i to da je proces pisanja igra, ato dovodi do ludizma i humoristi nosti kao bitnih dimenzija knji~evnog teksta. Pisanje je, ipak, prije svega kreacija  u slu aju Nade Ivelji ta je kreacija voena na elima ljepote, dobrote i pravednosti ( Prema prihvaenim vrijednostima te~im dobru, no nemam mo odluke niti odlu ujem o svraetku. Smrtni ljudi to ne mogu, stoga se utje u umjetnosti koja im pru~a i ono ato ~ivot uskrauje, ato se opire prolaznosti. ), ato je samo jedna od mnogobrojnih dimenzija kojom autori ine tesktove mo~emo dovesti u suodnos s tekstovima jedne druge hrvatske knji~evnice, one koja stoji na njezinu po etku, ali sve do danas jasno rasvjetljuje njezine puteve  s tekstovima Ivane Brli-Ma~urani. Svjetonazorska, a ponekad i formalna srodnost izmeu poetika dviju autorica nudi se viaestrukom i viaevrsnom ia itavanju te e o njoj, nesumnjivo, biti joa dosta rije i u ovom radu. Osim kroz ideju jedinstva ljepote i dobrote, srca i uma, estetskog i eti kog, doticat emo je i kroz temu koja je imanentna objema autoricama, a koja ujedno predstavlja i temeljnu problematiku kojom se ~elimo pozabaviti u ovom radu  kroz temu odnosa Nade Ivelji prema proalosti, narodnoj baatini i knji~evnoj tradiciji, osobito onoj usmenoknji~evne provenijencije. Taj je odnos na najrazvidniji i najintenzivniji na in sintetiziran upravo u autori inim pripovjednim zbirkama - najviae u zbirci `estinski kiaobran i Vodenica Sokolica te u manjoj mjeri i na poneato druga iji na in u zbirci crtica Doi da ti pri am i u pripovijesti Do~ivljaji zagreba kih Saveka. 2. Usmena knji~evnost - civilizacijski fenomen i prenositelj nacionalnog identiteta Svaki tradicijski kulturni fenomen, knji~evnost osobito, ogledalo je najrazli itijih duhovnih i iskustvenih bogatstava proalih naraataja koja se zrcale u njihovim raznovrsnim i viaestrukim vrijednostima. Rije  je o kompleksnim pojavama u koje ponekad nije lako proniknuti i jednozna no ih opisati, ije su pojavnosti raznovrsne, a funkcije viaestruke  estetske, didakti ke i opedruatvene samo su neke od njih. Tijekom desetljea u kojima je priskrbila status predmeta vrijednog znanstvenog prou avanja usmena knji~evnost nailazila je na razli ite recepcije, interpretacije i valorizacije. Temeljna osebujnost i karakter usmene knji~evnosti u odnosu na njezinu pisanu ina icu kriju se u na inu viaestoljetna funkcioniranja u vidu neposredne usmene komunikacije, u svemu onome ato je imanentno pismom nefiksiranoj formi - prije svega, u jedinstvenosti njezinih narodnih oblika u kojima se ogleda bogatstvo njihove neukalupljive izmjenjivosti, uz stabilnost osnovnih struktura. Usmena knji~evnost najstariji je i najdugotrajniji oblik knji~evnog izra~avanja koji postoji joa od agrafijske faze ljudske duhovnosti te kao takav predstavlja izvoriate, tradiciju, ali isto tako i trajnu pratilju, inspiraciju pa i korektiv pisanoj knji~evnoj matici. Procesi interferencije usmene i pisane knji~evnosti u odreenoj su mjeri neizbje~nost, kako za jedan, tako i za drugi tip knji~evnosti, a sagledavamo ih kao neprekidne i viaestruke - od prenoaenja emocionalnosti, obogaivanja svjetonazora, preko preuzimanja ili premodeliranja tehnike, do inkorpiriranja cjelovitih usmenoknji~evnih primjera. Ti zanimljivi i joa uvijek nedovoljno prou eni efekti njihovih meudjelovanja o itiju se na razli itim razinama  motivskoj, tematskoj, idejnoj, jezi noj, stilskoj, versifikacijskoj, strukturnoj... Iako su obje knji~evne matice otvorene jedna prema drugoj, mnogo je intenzivnija tendencija pisane knji~evnosti da pronalazi svoje poticaje u usmenoj, ugraujui je u svoj pisani autorski diskurs. Egzistiranje hrvatske usmene knji~evnosti tijekom stoljea odigralo je nemjerljivu ulogu u o uvanju nacionalnog i vjerskog identiteta, a neki od suvremenih izvornih zapisa samo su potvrda njene vitalnosti. Sakupljanje i istra~ivanje tradicijske kulture ljudsko druatvo ve stoljeima vidi jednom od temeljnih civilizacijskih du~nosti, osobito u suvremenom knji~evno-povijesnom trenutku nadiruih globalizacijskih i unificirajuih druatvenih procesa. Usmena knji~evnost bila je ona koja je pomogla u o uvanju nacionalnog identiteta, osobito u kriznim vremenima, no, s druge strane, upravo  hrvatska tradicijska kultura i knji~evnost svjedo e etrnaest stoljetnu ukorijenjenost Hrvata u europskoj kulturi i civilizaciji . Dvostruka i naizgled kontradiktorna usmjerenost usmene hrvatske knji~evnosti koja se mo~da namee iz spomenutih tvrdnji, zapravo je tek prividna  radi se o jedinstvenoj kulturnoj pojavnosti, o aktima umjetni kog, ali prije svega civilizacijskog izra~avanja ljudi s ovih prostora ija je osnovna funkcija uvijek ista  prenoaenje ideje ovje nosti u autenti noj, narodu bliskoj i imanentnoj formi. 3. Usmenoknji~evni i mitoloaki modeli u pripovjednim zbirkama Nade Ivelji Nada Ivelji svoju autorsku prepoznatljivost najviae duguje tekstovima pisanim u formi krae proze, uvratavanim uglavnom u zbirke pri a i crtica. `toviae, u njenom rukopisu manjih proznih cjelina neki prou avatelji sagledavaju reprezentant, gotovo obrazac za suvremenu kratku pri u,  pri u moderne fakture iz koje zra i plemenitost i humanizam . Ipak, neke autori ine pripovjedne zbirke, prvenstveno `estinski kiaobran te Vodenica Sokolica, uza svu reprezentativnost suvremene dje je proze koja se prvenstveno o ituje u humoristi kom i ludi kom pristupu na razli itim razinama te u spomenutom duhu humanosti i optimizma, pokazuju i jedinstveni odmak od modela kakav naj eae susreemo u prozi za djecu. Ta se to ka razlike u prvom redu o ituje u osebujnu odnosu koje navedeni autori ini tekstovi zauzimaju prema usmenoj nacionalnoj baatini, osobito prema naaoj usmenoj knji~evnosti u raznolikosti njezinih oblika, tema i ideja. Jedinstven osobni odnos prema djelima upravo tog tipa autorica je i sama javno i eksplicitno izrazila: Kada bih sama odabirala izmeu svojih djela za djecu, izdvojila bih  `estinski kiaobran i  Vodenicu Sokolicu . Te zbirke pri e, kao i  Zagreba ke vrap ie s interpoliranim budnicama, objavila sam 1972., 1974. i 1981. godine iz duboke potrebe da progovorim o onom ato je naae, hrvatsko. Sve su tri knjige bile tiskane u vlastitoj nakladi. Jedna ( `estinski kiaobran ) ak nagraena. 3. 1. `estinski kiaobran Pripovjedna zbirka `estinski kiaobran (1972.) jedinstvena je u naaoj dje joj knji~evnosti. Zasigurno ni u jednoj naaoj knjizi kratkih proznih formi nije ostvaren tako atraktivan spoj knji~evne akcije i fikcije, dokumentarnog i imaginarnog, nacionalnog i opeljudskog, tradicionalnog i modernog, proalog i sadaanjeg, usmenog i pisanog. Opse~nim motivsko-tematskim kompleksom cijela zbirka referenciju pronalazi u onome ato je imanentno naaim nacionalnim prostorima i narodu koji na njemu ve stoljeima prebiva  u prirodnim ljepotama i iznimnostima, povijesnim znamenitostima, etnografskim injenicama, narodnoj predaji, vjerovanjima, mitologiji i usmenoj knji~evnosti. U prezentiranju fakticiteta tih raznolikih podru ja narodnog ~ivota i djelovanja, s jedne strene, zamjetna je strategija dokumentarnosti  navode se to ni geografsko-povijesni podaci (konkretni lokaliteti Hrvatskog zagorja, Turopolja, Slavonije, Dalmacije i otoka), znanstveno utemeljene injenice o prirodnim ljepotama, flori i fauni (Plitvi ka jezera, Krka, morska medvjedica), tuma enja etnografskih pojavnosti (narodni obi aji, poslovi, stari zanati), parafraziraju ili izravno navode narodna vjerovanja (legende, predaje, praznovjerja) te usmenoknji~evno stvaralaatvo (stihovi autenti nih narodnih pjesama). U takvom pristupu u prvom redu mo~e se ia itati edukativa i domoljobna funkcija, osobito s glediata recipijenta kojemu su tekstovi primarno namijenjeni  dje jeg itatelja. Knji~evni svjetovi `estinskog kiaobrana upoznaju nas tako s ba kim selom Tavankutom poznatim po slikama koje ~ene izrauju od slame (Straailo na slici), starim lon arskim zanatom (Glinenko), zagorskom narodnom noanjom (Koauljica s narodnim vezom), jedinstvenim, crvenim aestinskim kiaobranima (`estinski kiaobran), ipkarstvom (Sestre ipkarice), predajom o biima petero iima s Dugog otoka (`ua), aestinskim opancima (Opanci-rastanci), narodnim vjerovanjem o gromovima (Grom loa strijelac), licitarskim srcima (Pri a o malom licitarskom srcu), stihovima narodne pjesme Djevoj ino vedro zazvonilo kao i drugih pjesama s Dugog otoka (Matija, kaziva ica), bilikumom  vr em za vino posebna oblika iz kalni kog kraja (Bilikum  veseli kum), morskom medvjedicom iz Modre apilje na Biaevu (Morska medvjedica), turopoljskom narodnom predajom o mogutima (Mogut), lopudskim  tkalicama (Najljepai san tkalje Mare), rijekom Krkom i vjerovanjem u vodenjake (Vodenja i iz Krke), ko~uhom kao dijelom narodne noanje u pojedinim hrvatskim krajevima (Ko~uh i), autenti nom hrvatskom pseom pasminom- hrvatskim ov arom (Tri puta prodano atene), sovom buljinom (Kraljica noi), Plitvi kim jezerima (Kapljica s Plitvica)... 3.1.1. Suodnosi s usmenoknji~evnim modelom bajke Ono ato je najva~nije i najzanimljivije jest to da se navedena fakti ka graa iz proalog i sadaanjeg nacionalnog ~ivota oblikuje i prezentira na potpuno suprotan, neuobi ajen na in  onaj koji se oslanja na fiktivni tip knji~evnog teksta, naj eae baa onaj koji je dobrim dijelom obilje~en fantasti nim i udesnim, a to je u prvom redu bajka. Nada Ivelji u veini tekstova zbirke oslanja se na obrazac usmenoknji~evne bajke  naj eae tako da svoju pri u izgraenu na motivsko-tematskom sloju preuzetom iz nacionalne kulturne tradicije modelira na na in bajke  koristei prepoznatljiva ~anrovska mjesta, uobi ajen rekvizitarij ili tek na leksi koj razini. Tako je u pri i Glinenko ve u prvoj re enici primjetljiv tradicionalan bajkovni po etak, ne samo zbog formulai nosti izraza ve i zbog note udesnog koja se njome nazna uje   }ivio jednom ovjek po imenu Lojzek, kojemu nitko nije znao godine . U daljnjoj razradi lika dimenzija udesnosti i misti nosti sve je naglaaenija, pridru~uje joj se i leksi ki bajkovni aparat ( ... o dalekim krajevima iza brda, kamo oni nikada nisu stupili nogom ), a maksimalno je sintetizirana u liku Glinenka: Taj je dje a i arobnjak koji uspijeva Lojzeka odr~ati ilim i unato  godinama ato mu se skupljaju na leima. Izgledom nalikuje na obi nog selja ia, samo ato je toliko sitan da mo~e stati u vr . Vjerovalo se da kroz dug i uzak hodnik pod zemljom odvodi starca u svoje carstvo. Ondje postoji usedna cvjetna dolina u kojoj obojica prezime. Po etkom proljea vraaju se svje~i, jer nisu osjatili studen i jer ih ona dolina puna sunca, cvijea i arobne izvorske vode okrepljuje. Ovaj tip lika  fizi ki malen, udesnih sposobnosti, obilje~en dobrotom  poznat je u tradicionalnoj bajci u razli itim varijantama - kao pal i, patulj i, dje a i jednostavno izniman po svojim fizi kim i unutarnjim osobinama. Na koncu, bajkovni elementi upliu se i u samu radnju, udesima koja se po inju dogaati tamo gdje borave Lojzek i Glinenko. U pri i Koauljica s narodnim vezom model bajkovitosti prisutan je u temeljnom motivu koauljice s narodnim vezom koja  kao da je bila arobna  te zahvaljujui njoj dolazi do pomalo fantasti nog zapleta, ali i raspleta  dje ak Rade, voen koauljicom kao nekim udom ( nije ni sam znao kako su se on i vezena koaulja naali izvan grada, kako su se ukrcali na vlak, kako su zatim naali kola natovarena sijenom na koja su se popeli. itavo vrijeme osjeao je zvuk bakinih pjesama u uaima. ) pronalazi bakinu kuu i dvoriate te cijelu svoju obitelj, zapravo, vraa zavi aju. U Zmiji bron anog ribara skulptura o~ivljuje, u Sestrama ipkaricama niz je situacija koje podsjeaju na bajku  starica-majka koja tra~i svoje keri; lijepa, ohola plemkinja; zato eniatvo u raskoanom dvoru; vje na mladost Dubravke i Jadranke, sestara ipkarica. U pri i `ua radnja se strukturira oko `uaa, jednog od fantasti nih bia petero ia, ovje uljaka neato veih od pola metra, a susreemo se i s vilom Milojkom, iako tek na dijegeti koj razini. U Opancima-rastancima itav je niz antropomorfiziranih protagonista  razljueni opanci koji kreu u svijet; malo licitarsko srce; kiaobran; ~ivotinje; rijeka Sutla. Bajkovni rekvizitarij arobnih predmetnosti koje donose sreu i koje su, uz to, naj eae i antropomorfizirane, nalazimo i u drugim tekstovima  u pri i Pec Ivo, ovje uljak od tijesta; Stric Ope i;Pri a o malom licitarskom srcu; Bilikum  veseli kum... U mnogim pri ama bajku ne prepoznajemo samo u semati koj strukturi udesnog svijeta koji se predstavlja, ve i u sintakti koj substrukturi narativnog teksta, osobito u onim njezinim segmentima koji se ti u jezika i stila. Tako u re enicam tipa   arolije! Ovo je za arana auma! ujte kraljicu noi! ;  Vilo, napoji mene i moga konjia!  ;  Uto se iza brda stala pomaljati zora sa sunaacem na krilu  (Kraljica noi);  arobnica je na ramenu donijela crnu ma ku koja je ooravila provla ei se kroz trnovito grmlje ;  iribu, iriba! / Za arat u te ja. / Bit ea gavran crni. / Od straha protrni. /  i nizu drugih, nije teako prepoznati leksi ku i stilsku aparaturu bajke. U ponekim tekstovima nalazimo i ekplicitnu autoreferencijalnu legitimaciju bajke, iako takvih  neutralnih , denotativnih autoreferencijalnih i metapoeti kih iskaza u pripovjednim tekstovima Nade Ivelji ima malo, jer ih autorica mnogo eae koristi s drugim, mnogo zanimljivijim funkcijama, ostvarujui tzv. novu bajkovitost. Neke od iskaza prve vrste, kojih ipak ima, navodimo takoer kao potvrdu orijentacije prema modelu usmenoknji~evne bajke:  Bit e da je za takvih ve eri nastala bajka o gavranu Koraksu  (Gavran s dva bijela pera);  ...i naposljetku svi vi koji ste bajku o sovi-zaatitnici pro itali do kraja  (Kraljica noi). Nasljedovanje bajkovnog modela uo ava se i u uglavnom ploanom, tipskom oblikovanju likova, operiranju uobi ajenim stalnim brojevima bajke, od kojih je najzamjetniji cjelovit, mitski broj sto, simbol te~nje za vje noau (npr. u pri i Pec Ivo, ovje uljak od tijesta patulj i od tijesta o~ivi jednom u stoljeu, u pri i Grom, loa strijelac spominje se  jama stotinu pobjeanjelih vjetrova ), ponekad i u prepoznatljivim bajkovnim motivima (npr.  zlatni krua ii u Pec Ivo, ovje uljak od tijesta;  zlatna laa u Morskoj medvjedici), te, osobito, u svjetonazorskom kompleksu koji u svijetu bajke redovito podrazumijeva kontrapunktiranje Dobra i Zla. Taj je karakteristi an idejni sklop, suodnos koji zadire u sve razine teksta  po evai od razdiobe likova i njihovih postupaka, preko strukturiranja zbivanja, pa do idejne nadstrukture  prisutan u svakoj pri i, poantno joj zaokru~ivai fabulu pobjedom Dobra. Kad ka~emo Dobro, onda to u tekstovima `estinskog kiaobrana redovito podrazumijeva mnogo viae  sintezu plemenitosti, moralne istoe, ljubavi prema istini, ljepoti i radu. U taj se kompleks vrlo esto upliu i ideje domoljublja, baa kao i osjeaj poatovanja i du~nosti prema tradiciji i precima. Na taj na in svjetonazorsko-idejni kompleks u tekstovima Nade Ivelji zapravo postaje mnogo dublji i kompleksniji nego ato je to slu aj u klasi noj bajci, i s tog bismo aspekta njezine tekstove mogli komparirati mo~da jedino s tekstovima Ivane Brli-Ma~urani. Poznata Ivanina  etika srca i uma koja je zapravo joa i mnogo viae od toga, ozbiljuje se i u pri ama Nade Ivelji. Osim klasi ne pobjede dobrote i poatenja, u njima nalazimo joa itav spektar po~eljnih ljudskih osobina i nastojanja: pridavanje va~nosti zavi ajnosti i domoljublju -  Srodivai se sa zavi ajem, kapljica se viae ni ega nije bojala. (...). Ona je jednostavno bila na svome i bila je sretna.  (Kapljica s Plitvica); naglaaavanje znanja i prosvjeenosti -  Vjeatice su nestale kada je ovjek stekao viae znanja o svijetu u kojem ~ivi (Gavran s dva bijela pera); vjeru u pravednost -  ono ato vrijedi kad-tad mora doi do izra~aja  (Tri puta prodano atene); vjeru u va~nost truda i ljubavi prema onom ime se bavimo -  osobit uspjeh posljedica je velikog truda i ljubavi za ono ato se radi  (Pri a o nijemom p elaru); va~nost samodiscipline -  bio netko ovjek ili vodenjak, valja mu se pridr~avati ~ivotnih zakona svoje vrste  (Vodenja i iz Krke); univerzalnost vrijednosti dobrih djela -  Ona su jednako vrijedna na zemlji, u zraku, kao i pod vodom  (Vodenja i iz Krke); naglaaavanje ljepote rada   Mari je bila dovoljna njezina sve ana platnena koaulja da, odjenuvai je, usne svoj najljepai san koji je bio ispunjen bjelinom tkanja i ljepotom rada  (Najljepai san tkalje Mare); osvjeaivanje ljepote   Prenosili su je s koljena na koljeno u ~elji da nove naraataje potakne na razmialjanje o ljepoti ato se otkriva oku, i onoj, dubokoj poput mora, koja skrivena postoji u srcu  (Morska medvjedica); apoteozu ~ivotnoj radosti   on, kojeg su zvali bilikum, a sam je za sebe govorio kako bi najradije svi ljudima na svijetu bio kum. I ne bilo kakav, nego veseli kum!  (Bilikum  veseli kum). Uza sve navedeno, Ivanu Brli-Ma~urani i Nadu Ivelji mo~da najviae od svega povezuje ljubav prema nacionalnoj kulturnoj tradiciji, prema narodnoj baatini  osim kroz motivsko-tematsku usmjerenost njihovih tekstova ta se veza o ituje i u na inu oblikovanja njihovih pripovjednih formi, pri emu elememti bajke, predaje i mitologije i kod jedne i kod druge autorice imaju presudnu va~nost. 3.1.2. Suodnosi s narodnom predajom/mitologijom  U mitologiji skupljeno je narodno blago i sve one narodne umotvorine, kao pri e, bajke i udesne pripoviesti  koje narod prenosi usmenom predajom od pokoljenja do pokoljenja. To su, naime pri e, iji su sadr~aji bogovi i bo~ice, divovi, vile i sli na mitska bia.  Nesumnjivo, svaka mitologija kao sustav, baa kao i pojedina ne, disperzirane pri e koje su u suvremeno doba u pojedinim krajevima ostale joa samo kao krhotine, transformirani okrajci i ina ice cjelovite drevne mitologije, a koje postojanje duguju usmenoj predaji, predstavljaju riznicu narodnih vjerovanja, svjetonazora i, uope, stanja duha. Pri e koje potje u s izvora narodne predaje i/ili mitologije svojevrstan su dokument o drevnim vremenima, ali i ogledalo civiliziranosti i kulturalnosti nekog naroda u cjelini ili pak stanovniatva pojedinog kraja  u njima se uvijek nalaze odrazi narodnih misli, osjeaja i djelovanja  nalazi se etos. Takve pri e same po sebi kriju zna ajnu dozu zanimljivosti i intrigantnosti, prvenstveno zbog svoje vremensko-prostorne udaljenosti od to ke  ovdje i sada , zbog svoje povezanosti sa svijetom fantasti nog, ali i dozu edukativnosti jer ukazuju na na in ~ivota i mialjenja predaka, baa kao ato ukazuju i na univerzalne, vje ne teme  dobrotu, istinu, ljubav, smrt, poatenje i nepoatenje... Zbog svega toga, takve tvorevine duha izuzetno su zanimljive, ujedno i potentne u smislu umjetni ka oblikovanja, a potvrdu njihove efektnosti i atraktivnosti nalazimo osobito u knji~evnim ostvarajima namijenjenima najmlaim itateljima. U `estinskom kiaobranu tragovi narodne predaje osjeaju se gotovo u svakoj pri i, u svakom tekstualnom naboru gdje diskurs iz okvira sadaanjosti temeljenog na fakticitetu i realizmu pripovijedanja, odjednom ponire u drugu, dublju dijegeti ku razinu koja redovito zahvaa u proalost, u narodnu baatinu, podupirui se naj eae upravo elementima fiktivnosti, pa i udesnosti, ije je izvoriae u narodnoj predaji ili drevnoj mitologiji. Ovakav pristup u zbirci gotovo vrijedi kao formula, vlastita autori ina shema po kojoj i oko koje gradi svoje fiktivne svjetove referirajui se na narodnu kulturu i tradiciju openito. Okvir pri e redovito ini diskurs obilje~en realisti noau, ponekad gotovo popularno-znanstvenog stila, da bi pripovijedanje tada iznenada zaronilo u fiktivnost, imaginaciju, udesnost, pri emu mjesta prijelaza iz jednog tipa diskursa u drugi ostaju jasno vidljiva, gotovo kao lomovi, grubi i oatri aavovi koji u cjelini pripovjedne strukture postaju zanimljivi upravo zbog svoje naglaaenosti i otvorenosti najrazli itijim igrivim narativnim postupcima, koje smo skloni o itavati u svjetlu intencionalnih postmodernisti kih narativno-stilskih strategija. Tekstualni  zaron u narodnu predaju u veini je pri a itatelju primjetljiv i eksplicitan, ozna en izrazima  pri a se u narodu ,  vjerovalo se u narodu ,  stariji ljudi sjetiae se pri e i sl. Tako se u pri i `ua, nakon uvodnog dijela gdje se upoznajemo s glavnim protagonistom, dje akom Mladenom, i njegovom bakom i djedom na Dugom otoku, odjednom otvara prostor fantasti nom, a prolaz kroz koju se ono uvodi u pri u predstavlja narodno vjerovanje, usmena predaja koja stoljeima ~ivi na otoku: Jednom kad je s bakom poaao po vodu, Mladen se sjetio njene pri e o malim biima petero iima. Petero ii su  tako se vjerovalo u narodu  ~ivjeli na Dugom otoku prije negoli je na njegovo tlo stupila ljudska noga. Bili su to ovje ii neato vei od pola metra. Na glavi su imali pet roa ia, i po tom su ih ljudi prozvali petero iima. Nakon takva razmicanja pripovjednog tkiva otvoren je slobodan prolaz fantasti nom u tekst, bez obzira ato je svaka pri a svojim vanjskim, glavnim okvirom polo~ena na potpuno drugim diskurzivnim temeljima, tj. bez obzira na to ato su njezini rubovi, a time i argumentacija, redovito uronjeni u ono realno spoznatljivo. U pri i `ua to zna i da nakon upoznavanja s narodnim vjerovanjem o udesnim biima petero iima koje upoznajemo posredstvom lika dje akove bake, oni dobivaju prostor izravno ui u knji~evni svijet, da bi se na kraju, ipak, sve objasnilo realnom, nefantasti om argumentacijom  snom, a fantasti ni lik ostavio predaji, bajci, koje ako i nisu stvarne, predstavljaju prostore ljepote neznanoga na koje u stvarnom ~ivotu po esto zaboravljamo ( Ostao je ~ivjeti u bajci kojom ljudi odvajkada nastoje presko iti granicu stvarnoga da bi dosegli ljepotu neznanoga. Kao svjedok daleke proalosti i tajna ato ih priroda skriva u svojim njedrima, petero i `ua bez sumnje pripada toj ljepoti. ). U samoj narodnoj predaji o malim biima petero iima mo~e se nazrijeti trag mitoloakih bia  ovuljaka i patuljaka. U starohrvatskoj narodnoj mitologiji ovuljci i patuljci mala su, sitna bia koja dolaze u viae vrsta  kao  ovuljci, patuljci, maljuzi, malii i mal ii . U umjetnosti se naj eae prikazuju s nesrazmjerno velikom glavom i krivim nogama. Ponekad imaju veliki nos, kratak trup, veliku bradu, malene o i, velika usta i staro, naborano lice. esto se kriju u peinama ili pod zemljom. Ima ih dobroudnih i zlih. Ako su visoki do koljena ili do pojasa, to su ovuljci, a ima ih i koji nisu vei od pedlja ili malog prsta  to su mali ii, od kojih je najpoznatiji Pal i, a njihovo je podru je zemlja  podzemne peine, spilje i jame. Dobri patuljci naklonjeni su drugima i nastoje im pomoi, dobroudni su i lukavi te uglavnom obitavaju po brjegovima i bre~uljcima, dok su zli patuljci nakazni, osvetoljubivi i atetni, a njihovo je carstvo u podzemlju. Petero ii Nade Ivalji spadaju u grupu patuljaka, a osobiti su po pet roa ia na glavi. Stanuju u rupama u zemlji i ljudi ih se pomalo boje jer ne pripadaju njihovu svijetu, iako uope nisu zlo esti. Dapa e, u kriznim situacijama kao ato je bolest joa im se i obraaju za pomo:  Doi, `ua! Doauljaj se sa svojom braom petero iima! Prenesite poruku vili Milovidi da po vama poaalje vode sa udotvornog izvora od kojeg e bolesnik ozdraviti.  Petero ii su tek vragolasti, skloni sitnim nepodopatinama, osobito najmanji i najvragolastiji meu njima, `ua, koji izlazi nou, a danju se skriva i uvijek je kriv za sve vragolije i nepodopatine. Ina e, petero ii imaju dugu kosu i nasmijano lice  kao da su samo dobro vidjeli na ovome svijetu , ruke i noge su im malene, ali kosmate, kreu se brzo i ponaaaju  kao razumna eljad . Jasno je da je kod Nade Ivelji miotologija i predaja tek temelj, davni odjek koji nalazi svoj trag u tekstu, ali viaestruko modificiran, bez ikakva optereenja da ga se potrebno doslovno i vrsto dr~ati. Njezini patljuci, ovje ulji, tako su zapravo kombinacija dobrih i zlih mitoloakih patuljaka, viae dobri nego zli, ali izuzetno vragolasti i lucidni. Neato sli no nalazimo i kod Ivane Brli-Ma~urani i njezinih Domaih, iako bi oni po svojim fizi kim obilje~jima spadali u vrstu mali ia, a ne ovuljaka. Kao ato se kod Nade Ivelji izdvaja najvrckaciji `ua, tako se u `umi Striborovoj izdvaja Malik Tintilini, pri emu ve i u sama etimologiji njegova imena upuuje na malie ili mali ie. Kod Ivane Brli Ma~urani, doduae, nalazimo i bjesove (Kako je Potjeh tra~io istinu), koji spadaju u vrstu zlih patuljaka, ali ak i u njihovoj zloi ima mnogo viae objesti i nesmotrenosti, nego dubokog, iskonskog zla, a neke fizi ke crte dijele s petero iima  guravost, mrljavost, te, osobito, rogatost. O ito je da obje autorice mitologiju i narodnu predaju shvaaju samo kao poticaj, inspiraciju za svoje likove i zbivanja, koje onda stvarala ki preoblikuju, ostarujui autorski originalne knji~evne svjetove. U pri i o `uau spominje se i vila Milovida. Poznato je da su vile takoer mitoloaka bia, lijepe i mlade djeve, obu ene u bijelo ili plavo ruho koje lepraa, zaatitni znak im je kosa u kojoj je sadr~ana tajna njihova ~ivota, glas im je prijatan i aroban, a ~ive  u oblacima, u gorama, planinama, riekama, na izvorima  u vodi, moru i na cvietnim livadama . Vila Milovida kojoj su se ljudi obraali u trenucima bolesti, molei je da poaalje vodu s udotvornog izvora od koje e bolesnik ozdraviti, svoju referenciju zapravo nalazi u mitoloakim vodenim vilama koje su uvijek negdje oko vode, viline vodice, koja njihovim prisustvom postaje udotvorna. U pri i Mogut nalazimo bie ije je uvoenje u radnju takoer motivirano narodnom predajom: Baka je vjerovala da je to njihov mogut, jer svaki kraj, dapa e i svako selo, ima svoga moguta. Ona je znala mnoge pri e o vilenjacima i vjeaticama, no o mogutima joa nije postojala pri a, iako oni obitavaju u turopoljskim hrastovim aumama i atite ljude, a ka~njavaju ih ako se protive ili ine zlo. U narodu se smatralo da je mogut ljudski stvor roen od mrtve majke. Pri dolasku na svijet, velik je i jak kao dijete od sedam ili devet godina. U nekim zemljama postoji vjerovanje da se mogut rodi u koauljici i da ve ima zube. Tek ponegdje predajom se prenosi glas da je mogut nakazan, da u eljustima od svih zubi ima samo dva velika o njaka. Ina e prevladava mialjenje da zaatiuje svoj kraj, osobito da ga ljeti brani od tu e, odbijajui munje na drugu stranu neba. (...) Mogu se pretvoriti u ato ~ele. Ipak naj eae zadr~avaju ljudski lik i takvi se pokazuju. U moguta su, vjerovalo se od davnine, natprirodne sile. Oni su uvari starine i zaatitnici drevnih obi aja. Lik moguta nesumnjivo ima svoje utemeljenje u narodnoj predaji, i to u razli itih naroda. U hrvatskoj mitologiji, i slavenskoj openito, Perun je gromovnik, zaatitnik ljudi i darivatelj zemlje, zaatitnik brodara, poljodjelaca i doma, jamac mira, asti i vjere, zaatitnik naroda i uvar meaaa. Posveeno mu je stablo hrasta, osobito stabla starih ~ir-hrastova. U liku moguta u istomenoj pri i Nade Ivelji  misti nih bia koja se mogu pretvoriti u bilo ato ve~ui se osobito uz hrastove, bia koja atiti svoj kraj, odbijaju munje i brane od tu e inei zemlju rodnijom te uvaju ljude i starinu  mogu se prepoznati mnoga obilje~ja boga Peruna, koji pak ima niz dodirnih to aka s pojedinim bo~anstvima iz drugih mitologija, npr. sa skandinavskim Thorrom, germanskim Donnarom ili litvanskim Perkunasom. Po sposobnosti zauzimanja bilo kojeg drugog obli ja Mogut Nade Ivelji pomalo podsjea na lik Mokoa koji nalazimo u bajci Sunce djever i Neva Nevi ica naae najvee autorice bajki i knji~evne interpretatorice slavenske mitologije i usmene predaje. Veza je i opet vidljiva u etimologiji imena, baa kao i u povezanosti oba lika s vodom, tj. vlagom. Nadnaravno bie Mokoa autorica u Tuma u pojmova na kraju Pri a iz davnine objaanjava na sljedei na in:  Neka mona sila koja je po vjerovanju starih Slavena vladala na zemlji, valjda poglavito po mo varama. Ona se pominje u savezu s nebeskim gromovnikom Perunom.  Zanimljivo je da je bo~anstvo Mokoa u mitoloakoj literaturi uglavnom povrano razraeno, neodreeno, ato isti e i M. Boakovi-Stulli u radu o usmenoknji~evnoj podlozi Pri a iz davnine te detaljnije razla~e:  Afanasjev citira tekst staroga ruskog ljetopisa u kojemu se spominje Mokoa i napominje da to ime nije objaanjeno (II, str. 266-267). Na nejasnou imena Mokoa poziva se i V. Mansikka, navodei va~niju prethodnu literaturu (...)  Hrs (Hors) izjedna uje se, po navodima Afanasjeva, s Da~bogom (III, str. 538.)  Autoricu rada to navodi na zaklju ak:  Ivani Brli bilo je dovoljno njezino ime pa da sama stvori svoju baku Mokoa, u krpama i dronjcima, ato uzima razli ite likove te mo~e biti dobra i zla, a stanuje u glibu; koja bajli i tetoai nejako Sunaace sve dok se o koledama ne pomladi i nanovo prosine . Zavirimo li, meutim, u Priloge za hrvatski pravno-povjestni rje nik Vladimira Ma~urania, Ivanina oca, pod natuknicom Mokos nai emo sljedee objaanjenje: Mokos  Mokoa, Mokosek, m., Mokoaica, f., i mn., dr., imena mjesta i prezimena u raznim stranah naaih. Izp. A. R  Mokoa je ime bo~anstvu slavjenskomu. Izp. Krek po kazalu, a v. Hrs. Jagi dovodi, jama no izpravno, ime bo~anstva Mokoa u svezu sa mok (mo iti), odakle je potekla sva sila mjesnog nazivlja. Doista u starih rukopisih XV. vieka i d. zvjezdovje aqarius (vodenjak u rodijaku) prevodi se: mokros, mokroa, mokrea. Vidljivo je, dakle, da se bo~anstvo Mokoa izravno dovodi u vezu s glagolom mo iti. Kreirajui u svojoj stvarala koj maati lik Mokoa, Ivana Brli-Ma~urani ostvaruje ga upravo na ovom tragu, osobito ato se Mokoaina prebivaliata ti e  njezina Mokoa nadnaravno je bie koje ima sposobnost pretvaranja u razli ita obli ja, mo~e biti dobro i zlo, a stanuje u glibu kraj mo vare. Fantastika na kraju pri e Nade Ivelji ipak zadobiva svoju racionalnu razradu, sli no kao i i drugim pri ama iz zbirke `estinski kiaobran, kroz perspektivu jednog lika, seljaka Ante, koji je navodno vidio moguta, a koji govori: Istina je da su ljudi neko, ato su neukiji bili, viae vjerovali u udesa koja sebi nisu znali objasniti. Mo~da je tako nastalo i vjerovanje u mogute. Da ste vi, balavci, imali prilike promatrati negdje oko 1421. godine kako jedan po jedan gore turopoljski ardaci pod navalom Turaka, i vi biste po~eljeli bar jednog moguta koji bi vas branio od njihove straane sile. Argumentirajui vjerovanje u mogute turskim hara enjima, Ante kod svojih sluaatelja posti~e ono ato je i htio  cijela pri a, ovjerena povijesnim injenicama, zadobiva na  te~ini i ak i oni neskloni takvim predajama pomalo po inju vjerovati u nju. Zanimljivo je, ujedno i paradoksalno, da povijesna zbivanja u o ima ljudi iz naroda legitimitet stje u upravo zahvaljujui onome ato nije znanstveno provjerljivo i dokumantirano, a to je usmena narodna knji~evnost i predaja. Na taj se na in krug zatvara  objaanjavajui predaju historiografskim injenicama, ona u narodu zadobiva svoju  ovjeru , ali ne zahvaljujui fakticitetu, nego upravo zahvaljujui sli nim tvorevinama  usmenoj knji~evnosti i predaji, koje se tako pokazuju kao svjedoci povijesnog vremena i prenositelji iskustava ( To je sve bilo istinito; znali su iz usmene predaje i pro itali u knjigama. ). Princip koji nam razotkriva pri a Mogut Nade Ivelji mo~emo tako shvatiti kao jedinstveni princip temeljem kojeg funkcionira narodna predaja i mitologija openito, na svim prostorima i u svim vremenima:  Mogut se ne pokazuje svakome, nego samo onomu tko u njega vjeruje.  Vjerojatno nije slu ajno da se na kraju pri e o Mogutu pojavljuje i lik babe Jage koja je te zime  pri ala po ubrancu kako je u jednom od susjednih sela doaao na svijet novi mogut , s obzirom da je i baba Jaga izvorno mitoloaki lik  Jagababa ili Baba Jaga bila je ~ena Leana, a zvali su je joa i Baba Ruga. Vladala je punih devet mjeseci, zajedno s Mrazom i Leanom kao predstavnica zime, a ljudi su ih se veoma bojali. Nada Ivelji nesumnjivo je izvrsna poznavateljica starohrvatske mitologije pa se u tom kontekstu i odlu ila vijest o roenju novog moguta staviti u usta babi Jagi i to upravo zimi. Naravno, da bi udesno bie mogut zadra~alo svoju misti nost do kraja, ali i da bi ostavila otvoren zavraetak koji omoguuje o itavanje u dvostrukom klju u  istinosnom i fantasti nom, ato i ina e preferira  autorica sve ostavlja nedore enim, na razini  predaje , neprovjerene glasine ( Bez kraja i konca pri a se vrtjela u krugu. ), koja upravo zahvaljujui svojoj  neprovjerljivoj prirodi i mo~e nositi onu funkciju u tekstu koju joj je autorica svjesno namijenila. Tragove narodnih vjerovanja nalazimo i u drugim pri ama iz zbirke. Tako u pri i Vodenja i iz Krke nalazimo zgodu o vodenjaku Suhom iz pitomog sela uz Krku, prostoru poznatom  po velikom broju bajki o vodenjacima , pri emu sami likovi vodenjaka kao takvi takoer imaju svoje porijeklo u narodnoj mitologiji. U pri i Kraljica noi nalazimo odjeke narodnih vjerovanja o sovi buljini koja od davnine ukazuju na povezanost sova s nesreom, osobito njezinog glasanja s najavom smrti. Nada Ivelji i ovdje o tim elementima tradicije eksplicitno govori u uvodnom dijelu pri e, ukazujui na injenicu da je  tajanstveni ~ivot sova u okrilju mraka odvajkada poticao ljude da o njima izmialjaju bajke . Nakon tog uvoda koji se mo~e promatrati u kontekstu onoga o emu je ve bilo rije i, a to su diskurzivni lomovi, pripovjeda ica nastavlja pri u o buljini Bubi koja nije bila zla i opasna kao druge, ~ivjela je u slavonskoj hrastovoj aumi, a svoju dobrotu dokazuje spasivai hajduka Janka  ~ivotvornom vodom , ato je takoer odraz spomenutog mitoloakog koncepta vezanog uz vile. O privr~enosti vila junacima Nikola Su i ka~e:  Vila je ~ensko bie, pa poput svih ~ena vole junaka i ranjenog viteza za drugara. Vitez im je svaki onaj, tko je junak neustraaiv, i vjeran drugar. Tome su onda i one vjerne drugarke i posestrime.  Nije stoga udo da hajduk Janko sovu, Kraljicu noi, proziva vilom, ato njoj pri inja neizmjernu radost, pri emu u samom njegovom zazivu   Vilo, napoj mene i moga konjia!  prepoznajemo obrazac narodne pjesme, baa kao i u samom autori inu posezanju za likom hajduka Janka i konja mu Zelenka. Vilu nalazimo i u pri i Vila Koprivica, i to vilu koja je bila  prava mala vjeatica, zelena, lukava i opaka, a obi avala je letjeti posvuda gdje se mo~e nai golih dje jih ruku i otkritih koljena . U Koprivici se mo~e prepoznati koncept mitoloakih aumskih vila, kao ato su Ru~a, Ljubica, Smilja, Bosiljka, Vianja i sl., koje su bile personifikacija stabala i bilja openito. Naravno, u pregledima naae stare narodne mitologije neemo poimence naii na vilu Koprivicu, radi se o knji~evnoj kreaciji autorice Ivelji kojoj je mitoloaki koncept tek polaziate, inspiracija za originalne modele protagonista, u ovom slu aju male zelene vile,  iskre zluradosti . Vilu, ali vodenu, to nije, morsku vilu, zatje emo i u pri i Morska medvjedica. Radi se o vili uvarici otoka i njihovih prirodnih ljepota  na glavi je nosila krunu od bisera, nalikovala na djevojku,  jedino ato je pripadala vilinskome rodu, a vile imaju udotvorne moi i na stare . Zajedno sa svojim pratiljama, predivnim morskim *,$ & ( : Z   $ Z ^ HN HJhú~~phg 'hg '56CJaJh\;h\;6CJaJhj]hj]6CJaJh\;6CJaJh;A6CJaJhj]6CJaJhB6CJaJh_r6CJaJhh_r56CJaJhZhZ5CJ aJ ha,5CJ aJ hZ5CJ aJ ha,5CJaJhoOha,',h& ( Jrtv$(+@@$dh^a$gd{$dh^a$gdXB$dh`a$gdXB$ & Fdha$gd& )$a$gdg ' $dha$gdZ $dha$gdXBڷhjprtv~& 8VBnvzj FHL 0ƾzzvhQwR h@6hx(h@hd^>>>>>>?????@@@θ hM5h<{ hM56h{M h{M6hM5 htA'6hAhw);htA'h>h{h~hYMhjhM50JUhx(h~Jhh 'm@@@$@@@@@ A4AAAAA2B4BCCDDDDfEFFFPGGGnHpHtHHHHIIJKKKKKKK6M8M hW6hWh[hOh_GhU h_l86h_l8 h1356 h!B56 h}%56 h}%5!jh}%h}%0JCJUaJh}%h}%CJaJh}%h :9,t.tZtttuu,uLupuvuuuuv|vvvw8wjwwwxHxtxxxxx y*yPyjyyyyyyyyyy zzz z"z.zP{p{{|&|||||||&}(}f}þѫh{;hrIhos]hd h7S5 hP5 h?95 hi5 hg '5 hY"5hT"hp hSw6 hM36h h+6h+hSw hg>6hg> hg>hg>>f}~}~r:<>B<@FHȂʂ̂2ˆ҈ֈNPΉ<b؊ڊv΍뻭ujhw0JUjh7S0JUhw h7S6h7S hodhodh2hodhodCJaJjhod0JCJUaJh h CJaJh h 6 h 6 h h jhod0JU h hos]h hos]6hos]hrIhO.26VHfDB!:3.$ dh`a$gdXB$dh`a$gdXB$dh`a$gdXB$dh^a$gdXB46:fȎΎ`ԏ@T\8ȑ$JNPƒ|@ڕDFHȖ>fh026Pȼ缴 hfI6jhfI0JU hfIhfIhfI hhuQtjhhuQt0JUhuQthuQt6huQthW8hW86 hW86hhW8h$ h?6h? hO6hhOhQ hw6h7Shw4P ™ęƙNœXZ^ .04NPRTV &(fȡҡԡtx2Vz媦 h F6h F h.a|6 h.a|h.a| h 6h.a|h{;h hKQh 1 h?96jh?90JUh?9hT"jh2 0J6Uh2 h2 6h2 hnHYhPhk hfI6jhfI0JUhfI4fڥN"`P¨^`4@ȫ&*Jدگޯ L,.2V&(*.RĴ߽߽߽ߵ߽ۭۣjh>n0JUhh>n6hh6jh0JU h6 h5~6jh5~0JUh>nhh(h5~ hT"6hT"h{;hvhP@ĴĶ 24R$>PFHVf| ؽ z¾@V~nphhcoh"3h!6hSW~jh]0JUh]h; hT"5 hs%5 h;5 hi5 hg '5 hY"5hPhKQhDUh(hQKhQK6jhQK0JUhQKjh>n0JUh>n h>n63ph0p 4zPRbbdմհjhr0JCJUaJhrhrCJaJhfyhW hr6hrh-zhN7h"3hkF heS6h;heShphhcoh< h<6jhcoh<0JU h6hh]4df*2hL:68^`0DPJLlϽ칯jh 0JUh hi.h_4jhO0JU hOhOhOjhFl90JUhFl9jh.0JUh.h.6h.hfQ h#|H6h#|Hh"3h*^hmhhyhrheSCJaJ4.:(*,RTV*,NV8p.0:lpͿ𷭷 h{6jh 0JUh hPjh{jh 0JUh  hYq6h)Ph)P6h)PhYqjh_40JUhwDhh_4h A""2@BDBh H"*6Zz       ̺̾񶺶񶮶񜪮񜮜 hF6jhF0JUhFhfXjhY0JUhhYhh$hcjhc0JCJUaJho:CJaJh}CJaJhfXCJaJho: h 6h h{jh{0JU6 n    0 2 B b l     RT48T\^Jn<j (<N<hs`h 5CJaJh h CJaJh CJaJh 6CJaJhMh 6 h"6 h6 hMh jh 0JU h 6h|h 6 hfXh h hfXhF5<>BVx,.Hd Hh!!!!"$%(((((**:,<,--. .".{q{m{qmhijhKi0JUhKih9Ah9A6jh9A0JUh9AhJBWhwDjh0JUh}h}CJaJh}hCJaJh}h.{hh" h6jh 0JUhfX h 6h h CJaJjh 0JCJUaJ*".J/X/$2&2n2r283:33444f555566P88899994:6:H:t:::;f;v;x;;;;===T>Z>r??????@@þǙ h6jh0JUhh hQ|hQ|hQ|jh80JUh8hJBWhg  hI6hIhU@Wjhi0JUhi h6hh.{hjhV0JUhVh5"hKi3@*@dAfAhADEE6E8E|EE8G:GGzf{{,|4|6|}}}},.8`z<T<ڃ܃ރʼʷİﬧﬣ}jh0J6U h6 h6hhhJBWhJBW6hJBW hH76hH7 hIhST hI6hU@WhI6hV UhIjh~0JU h~6hU@Wh~jhST0JUhSThhh6/vilama, plovila je pu inom u zlatnoj lai posjeujui sve naae otoke, iako se vjerovalo da joj se dvori kriju u zadivljujuoj Modroj apilji na Biaevu. Nakon ato se zaljubila u ovjeka, ato se ubrzo doznalo, od morskog kralja biva ka~njena pretvorbom u morsku medvjedicu. Takav si~e u kojem vila koja po~eli ~ivjeti s ljudima biva ka~njena gubitkom vilinskih moi ili joa te~om kaznom, poznat je u mnogim bajkama, od koji je zasigurno najpoznatija Mala sirena, ali s obzirom na samu koncepciju lika, kao i cjelokupnog bajkovitog svijeta u koji je smjeatena  prvenstveno se to odnosi na lik morskog kralja - u tom koncetu opet naziremo veze s naaom najveom  bajkopiskinjom Ivanom Brli-Ma~urani, tj. s njezinom Zorom-djevojkom i Morskim kraljem u pri i o ribaru Palunku i njegovoj ~eni. Osim motiva sove u pri i Kraljica noi, joa je jedan topos zlosutnosti iz narodnih vjerovanja, ostavio svoj trag u `estinskom kiaobranu. Radi se o motivu gavrana kojeg nalazimo kao glavni lik, kao gavrana Koraksa, u pri i Gavran s dva bijela pera, i to u druatvu s vjeaticom Arsenkom koja ga otela i donijela k sebi i svojoj crnoj ma ki u ruaevnu kulu. Unato  svim arobnja kim pjesmicama (iribu, iriba! / Za arat u te ja. / Bit ea gavran crni. / Od straha protrni.), Koraks ipak nije postao zao, zahvaljujui svojim dvama bijelim perima. O simbolici crnog i bijelog nije potrebno puno govoriti, a uporiate gavrana kao motiva u narodnim vjerovanjima autorica opet sama podcrtava u rubnom dijelu teksta, prije po etka sama pri e o Koraksu, tj. prije razotkrivanja  pri e u pri i , ato je forma koju gotovo redovito slijedi u cijeloj zbirci. Tu, izmeu ostalog, ka~e: Bajke nam govore da su gavranovi postali zli joa u davnini i to zato ato su ih vjeatice prisilile da ~ive s njima u staroj kuli, na mrva koj glavi ili na njihovu ramenu, uz nakostrijeaenu crnu ma ku. (....) Na gavranove se joa dugo gledalo kao na oli enje zla. Vidjeti gavrana  zna ilo je o ekivati nesreu. Neki i danas misle tako. U istoj pri i nalazimo i referenciju na planinu Klek (vjeatica nije odletjela na va~an sastanak na vrh Kleka jer su joj djeca sakrila metlu), poznatu u narodu po vjerovanju da predstavlja okupljaliate vjeatica, emu je geneza takoer mitoloaka (u starohrvatskoj mitologiji Klek je jedan od divova). I u ovom tekstu, iako i opet ostavlja igriv, dvostruk zavraetak koji se svjesno koleba izmeu priklanjanja bilo racionalnom bilo fantasti nom svjetonazoru, a time i bilo kojem od dva razli ita knji~evna modusa, pripovjeda ica izri e svoj sud o vjeaticama koji je prije svega potrebno promatrati u svjetlu edukativnosti dje je proze, a koji glasi:  Vjeatice su nestale kada je ovjek stekao viae znanja o svijetu u kojem ~ivi.  3.1.3. Suodnosi s drugim usmenoknji~evnim modelima  lirskim i epskim narodnim pjesmama, legendama, brojilicama, poslovicama, paremiologizmima, basmama Iako najviae obilje~eni bajkom, tekstovi iz zbirke `estinski kiaobran duboko su uronjeni u cjelokupnost hrvatskog usmenoknji~evnog sustava. Od svih vrsta usmene knji~evnosti najviae ih obilje~ava narodna pjesma, prvenstveno lirska, ali i ona epska. Cijela pri a Matija, kaziva ica izgraena je na tematici prikupljanja i zapisivanja narodnih knji~evnih ostvaraja i njihova spaaavanja od zaborava. U srediatu zbivanja je starica Matija, kaziva ica narodnih pjesama, koja je kao sedamnaestogodianja pastirica nekom knji~evniku i prikuplja u narodnog blaga izgovorila pedesetak pjesmica koje je on zapisao. Nakon osamdesetak godina ovjek se vraa, a Matija je o~aloaena jer zna da je mnogo toga zaboravila, da viae nije u stanju epsku pjesmu izrei u cjelini. Na njezino uenje, pjesnik joj svesrdno zahvaljuje jer je njezine stihove joa od onog vremena znao napamet te je uo io sve promjene koja je starica sada napravila.  Bilo je mnogih nabolje, dokaz da Matija nije govorila samo ono ato je ula, nego je i sama bila pjesnik. Predavala je narodno blago posredstvom osobnog smisla za ljepotu.  Autorica u pri i eksplicitno govori o neprocjenjivosti usmene knji~evnosti i va~nosti skrbi za nju te se pojedini odlomci mogu smatrati paradigmatskim za problematiku suodnosa usmene i pisane knji~evnosti, ali i odnosa prema tradiciji uope. Posredno, poznavajui knji~evno stvaralaatvo Nade Ivelji, oni postaju paradigmatski i za ia itavanje njezine vlastite poetike, osobito one koja je ostvarena u `estinskom kiaobranu i Vodenici Sokolici: Rekli su joj, prisjeala se Matija, kako e sve ono ato izgovori, trajno ostati u knjigama. Zato je pristala, ne samo zbog svilenog rupca. Dobro je postupila. Ona je obi na ~ena iz naroda, kakvih ima na tisue i nitko za nju ne bi znao da nije pamtila i voljela narodne pjesme. Sve ato je izgovorila uva se s pripomenom da je zapisano  prema kazivanju Matije . U inila je veliku korist svom narodu, ni sama nije bila svijesna koliku. Zapisano e blago trajati, a stari in se ~ivot gasi. Usmene pjesme autorica i izravno inkorporira u pri u, kako onu koja je Matija govorila nekada  Djevoj ino vedro zazvonilo - a od koje se u starosti prisjea tek dva stiha (Dva su vrha, oba su jednaka, / a meg2 njima zelena livada.), tako i joa dva du~a fragmenta, vjerojatno iz epske narodne pjesme, unesene prema zapisu Olinka Delorka. Inkorporirane stihove, ali bez nazna ena izvora, tek ozna ene kurzivom, koji svojom strukturom i drugim obilje~jima takoer podsjeaju na narodne, nalazimo u joa nekoliko pri a, npr. u Pec Ivo, ovje uljak od tijesta (Mene aalje momak drag. / Smijem li ti prijei prag?). ak ako se i ne radi o autenti nim narodnim ostvarajima, motivacija njihovu nastanku i inkorporiranju u prozni tekst prili no je jasna. Tragovi usmene lirike u pojedinim su tekstovima joa neznatniji, ograni eni tek na pojedinu rije  ili sintagmu, na primjer, u pri i Bilikum  veseli kum naii emo na izraz rujno vince, u pri i Klopotec na svatovski stih  Nejedeme dime, dime..., a takvih primjera zasigurno ima i viae. Autorica je, o ito, ne samo pratila istra~ivanja narodne baatine i bila svijesna njezine va~nosti nego i osobno, duboko sa~ivjela s njom, s pojedinim njezinim oblicima, ugraujui ih na svim razinama u svoj pripovjedni diskurs. Od proznih usmenoknji~evnih modela za kojima autorica stvarala ki pose~e u strukturiranju svojih pri a hibridnog karaktera, osim ve razmatranog modela bajke, nalazimo i model legende, uglavnom na razini inkorporacije legende kao manjeg, epizodi nog diskurzivnog segmenta u cjelokupno tkivo pri e, redovito u onaj njezin temeljni, sr~ni dio  onaj koji smo ve ozna ili kao pri u u pri i. Tako u pri i `ua nalazimo zaokru~enu epizodu, pri icu u pri i u pri i, o knezu Dobromiru i lijepoj pastirici Danici - pripovijeda je `ua da bi dje aku Mladenu pokazao svoju upuenost u zbivanja iz proalosti te ujedno ilustrirao dobrotu petero ia, a po svim svojim obilje~jima njegova  pri ica ima obilje~ja legende: govori o vremenu od prije tisuu i viae godina, o doseljavanju prvih stanovnika na naae otoke, a sadr~ajni elemenat da upravo najljepaa djevojka i najljepai mladi postanu par, takoer je neato na ato nailazimo diljem knji~evnih ostvaraja, kako usmenih, tako i pisanih. U Pri i o malom licitarskom srcu nalazimo pak dio koji dopuata da ga prepoznajemo kao legendu o postanku Medvednice, tj. njezinih lijepih padina: Pozdravilo se malo srce sa svima i vratilo se u selo podno Medvednice, k svome majstoru `tefu, u istu onu kutijicu iz koje je pobjeglo. ekalo je i ekalo, ali Sljeme nije moglo sii. To se jednostavno ne mo~e zamisliti: vrh ne mo~e u dolinu, vrh mora biti na vrhu. Da bi bilo bli~e zaljubljenom licitarskom srcu, jer ga je i samo zavoljelo, Sljeme je pru~ilo ruke niz Medvednicu. Tako su, ka~u, nastali njeni prelijepi obronci. Spuatali su se prema selu i nosili licitarskom srcu pozdrave Sljemena. Jasno je, naravno, da autorica preuzima samo formu legende i prevladavajue motive, a ne i cjelovite sadr~aje narodnih legendi. Od manjih usmenoknji~evnih oblika, u `estinskom kiaobranu nalazimo itav niz poslovica, od onih izravno preuzetih iz narodnog ~ivota (`to se babi htilo, to joj se i snilo), preko primjera koji otkrivaju ludisti ki pristup knji~evnom oblikovanju kroz razli ite postupke transformiranja po etnih usmenih predlo~aka (Sve ato je lijepo, dugo traje), do re enica koje svojom gnomskom strukturom i koncentracijom misaonosti samo podsjeaju na poslovice (Uzalud ukras na praznoj glavi, Uvijek boli kad mama udari, Svatko misli da je negdje drugdje ljepae i sl.). Tu su i razli iti paremiologizmi koje koristimo i danas u svakodnevnom narodnom ~ivotu (kao da su od mramora isklesani, trnje i kamenje, zub vremena, i a-mi a, gotova je pri a), model kletve ili zaklinjanja ( Noge polomio, svugdje si bio, atetu pravio. Ia, ia, i da se ne vratia! ) zanimljiva je i uporaba brojilice, usmenoknji~evnog retori kog oblika (en-tentini-savarakatini i enci-menci-nakamenci), ali ne u njezinoj uobi ajenoj funkciji, ve u funkciji kreiranja i potenciranja svijeta bajkovitosti  navoenjem rije i iz brojilica dje ak Zvonko u pri i Zmija bron anog ribara  od arava skulpturu Ribara, tj. o~ivljuje ga. I ovo je primjer koji potvruje stalan suodnos autori ina diskursa s usmenoknji~evnim poticajima, ali ne u vidu doslovna nasljedovanja, ve na na in inovativna preoblikovanja i njihove ugradnje u hibridne pisane oblike suvremene dje je proze. 3. 2. Vodenica Sokolica Zbirka Nade Ivelji koja je svojom poetikom najsli nija `estinskom kiaobranu i u kojoj se mo~e zamijetiti veina ranije iznesenih postupaka nasljedovanja i preoblikovanja usmenoknji~evne, mitoloake i predajne grae jest Vodenica Sokolica. U 30-ak kraih prozih formi ve i iz samih naslova mo~e se primijetiti tematski interes koji je i ovdje usmjeren na bajkovitost, narodna vjerovanja ili baatinu openito  Malo licitarsko srce; Starinski nov i; Bijeli vuk; Crvena lisica; Orko; Macikli, sin crnog kokota; Zmaj od Lepanta; Vu i s ljudskim srcem; Zmija s krunicom ru~e; Vodenica Sokolica i dr. Osim u naslovu mnogih pri a, bajkovni elementi primjeuju se na razini likova (bijeli vuk, crvena lisica, crni kokot, zmaj od Lepanta, vu i s ljudskim srcem, vile Nedobrice i Dobrice, divovi hajdi, razli ite antropomorfizirane stvari i ~ivotinje), na razini konceptualizacije fiktivnog svijeta (podjela likova, svjetonazora i djelovanja na dobre i zle, uz redovitu pobjedu Dobra), te, osobito mnogobrojnim manifestacijama  udesnog i fantasti nog u vidu uobi ajenih bajkovnih fabularnih obrazaca  razli itih metamorfoza, prostorno-vremenskih premjeatanja, odstupanja od bioloakih zakonitosti vezanih uz (ne)starenje i drugo (npr. macikli koji ima sposobnost pretvaranja u svakog i svaata, Orko koji ~ivi u vrijeme tkoznakada,  zaborav na sebe kod ljudi kojih se Orko dohvatio, zmijski car s devedeset i devet ~ivota, izvezeni leptirii koji iznenada o~ivljuju, iznenadno pozlaivanje rogova Anki inu janj iu, ~uta lasica Cari ia koja donosi sreu, arobno zlatno zrno koje poma~e vodenici Sokolici...). Interferencija s usmenoknji~evnom bajkom dogaa se u veini tekstova Vodenice Sokolice, a tek za ilustraciju mo~e poslu~iti tekst Crni pas, gdje je mo~emo pratiti, po evai od prve re enice - tipi no bajkovne (Bilo jednom jedno dijete...), preko fabule o djetetu koje je ostalo bez roditelja te postalo ~rtva bezosjeajne stri eve obitelji, uvoenja udesnog lika crnog psa i za aranog crnog ovna s okovanom arobnom akrinjicom, koji govori ljudskim glasom i uva blago isklju ivo za onog koji ne osjea pohlepu za njim, do uvoenja u pri u poatene, a prezrene mlade ~ene koja se jedina poka~e dovoljno plemenita da u~iva blagodati arobne akrinje i nastavi se brinuti o dje aku, : Kad se, zatvorivai poklopac, nasmijala, unutra neato zvecne kao jeka njezina smijeha. To se akrinjica napunila dukatima i postala teaka. Ispala je Mariji iz ruku, iz nje se rasuli zlatnici. A na njestu gdje se otkotrljala prazna akrinja, odjednom se stvori kua, nova novcata, vrsto graena i bijela kao djetetova koauljica. Oko kue je dvoriate s cvjetnjakom, u dvoriatu kuica za psa. Dvanaest puta po dvanaest bijelih ljiljana okru~uje kuu. Zavraetak je i ovdje intencionalno  iveljianski otvoren, itljiv kroz viae kodova, ali i opet s podvla enjem narodnog stvaralaatva kao najveeg blaga:  Tako se nekada pri alo. Budui da se sve zbilo vrlo davno, danas ne mo~emo znati je li bilo istinito. Mo~da su nama neznani pripovjeda i izmialjenom bajkom isticali vrline jednostavno zato da ih se ljudi ato eae sjete  pa da budu bolji!  Takvih mjesta u zbirci ima mnogo, a sva bi se zapravo mogla svesti na re enicu kojom zavraaava pri a Bijeli vuk:  Zato su predajom sa uvali bajku, pridome ui joj onoliko zanosa i ljubavi koliko su u svom srcu imali.  Osim bajke, mo~e se zamijetiti utjecaj i drugih usmenoknji~evnih modela na zbirku u cjelini. Od narodne lirike na koju se ponekad eksplicitno upuuje na razini informiranja o pojavi ( U mnogim narodnim pjesmama pjeva se o sokolovima. ), a koja s onda doslovno inkorporira (npr. Oj djevojko, srce moje, / Da su meni o i tvoje...; Udat u se na jesen, / Taman da bi za jesen; Kome emo seku dati? / Oli suncu ol2 misecu?; U sokola o i crne, njima gleda niz livade), ili pak tek indirektno ugrauje u strukturu, intonaciju ili motiviku re enice ( Nisam se ~ivota nau~ila, nit svoju sreu upoznala ;  Vodi me ravno kui, vran iu, tamo imam maju i sestricu. One e mi rane izvidati ;  Lijepa bje Anke, povisoka i u struku tanka ), preko narodnih izreka i poslovica (npr.  Gdje je sree, tu je i nesree ), do pojedina nih leksema-motiva ili cijelih sintagmi karakteristi nih za usmenoknji~evno stvaralaatvo (o i sokolove, djevojka-srna, kamen obalac). Narodna predaja i mitologija takoer je uvelike prisutna u zbirci, mo~da i viae nego knji~evni modeli. Primijetit emo je na razli itim tekstualnim razinama  od eksplicitne dijegeti ke referencije (npr.  Ljudi nikad ne tjeraju lasicu, jer vjeruju da onaj koga lasica puhne postane nesretan i bolestan. Obi no joj ni ime ne spominju. Takav je obi aj iz davnih dana. Nitko nee rei: - Nou je u mom dvoriatu bila Cari ica  nego ka~e: - Noas je moj dom posjetila ~uta ~ivotinjica. ), do ugraivanja elemenata predaje u karakterizaciju i postupke likova, a time, posredno i u kreiranje fabularnih odnosa (npr.  I dobro je ato se moj Ivo nee sastati s onom nesretnicom. Jela je ureknuta. Mo~da je pokazivala prstom u dugu pa e polako venuti dok ne umre. `to e mu takva ~ena? ), pa do njezine ugradnje u konstrukciju pojedinih likova. Tako Orku, neobi nom bia kojeg nitko nikada nije vidio i nitko ne zna kako izgleda, koji prenosi ljude s mjesta na mjesto, ali tako da se poslije nitko ne sjea gdje je bio i ato se zapravo dogodilo, nalazimo trag joa u rimskoj mitologiji gdje je Ork bio gospodar podzemlja (Pluton), ali se sli na bia nalaze i u drugim mitoloakim koncepcijama, npr. germanskoj gdje predstavljaju barbarska ovjekolika bia, zelene ko~e, ailjastih uaiju, crne kose, bez obrva i s dvjema kljovama. Orci su po predajama uniatavali sve pred sobom i bili vje ni neprijatelji ljudi. Naravno, Nada Ivelji, njima se poslu~ila tek kao predloakom temeljem kojeg je kreirala lik tog udesnog bia, naglasivai itateljima u ludi kom, a pomalo i ironi kom zavraetku, kojim aktualizira svjetonazor suvremenog druatva, da e mo~da kad-tad imati priliku upoznati Orka:  S danaanjim svjetonazorom, obogaenom znanoau, lako ete ustanoviti je li on bio taj koji vas je iz svog hira zaveo na krivi put... ili ste to u inili vi sami...  Mitoloaku podlogu ima i lik maciklia (posoja, malia, macia, kako su ga joa zvali u narodu), u kojem prepoznajemo odjek mitoloakih patuljaka i ovuljaka, zmaj od Lepanta (u staroslavenskoj i hrvatskoj mitologiji naj eae je rt, Crnobog ili rnobor, gospodar tame, uzimao oblik zmaja ognjenog), zmijski car, vile Dobrice i Nedobrice, vile planinkinje... U Zmiji s krunicom ru~e aumarova ~ena, majka mladia koji je bio zatravljen ljepotom zmijine pjesme, upozorava sina da bi se  ta zmija mogla pretvoriti u djevojku pa ga za arati , u emu je lako prepoznati raaireno narodno vjerovanje o zmiji-djevojci za koje su nam potvrda mnogi izvori, kako usmeni tako i pisani, izmeu ostalog nalazimo ga i u liku guje-djevojke u `umi Striborovoj Ivane Brli-Ma~urani. 3. 3. Doi da ti pri am Doi da ti pri am zbirka je kratkih crtica namijenjenih neato mlaim itateljima od onih u dvije prethodno analizirane zbirke. Knji~evni svjetovi koji se otvaraju u tim proznim fragmentima u mnogo su veoj mjeri obilje~ni zbiljom sadaanjice, nego zbiljom nekih proalih vremena, kao ato je to bio sluaaj u prethodnim zbirkama. Zbog toga u ovoj zbirci gotovo da i neemo nai tematske dodire i pro~imanja s narodnom predajom ili mitologijom, kao ato e izostati i izravna referencija na barodnu baatinu openito. Ove su crtice motivsko-tematski otvorene zbilji suvremenog djeteta i svemu onome ato je ini. S druge strane, dodiri s usmenoknji~evnom graom prili no su evidentni, ali prvenstveno ograni eni na strukturalnu i stilsku razinu. Krenemo li od samog naslova zbirke  Doi da ti pri am  lako ga dovesti u vezu s prepoznatljivoau usmenoknji~evne komunikacijske situacije, s kontekstom usmenog prenoaenja narodnog knji~evnog blaga  naj eae bajki, legendi ili narodnih pjesama  u kojima uloga  prenositelja redovito pripada (naj)starijim lanovima obitelji  baki, djedu ili sl., a ostali se okupljaju (konvencionalna situacija podrazumijeva ve ernje okupljanje oko ognjiata) s ciljem primanja, sudioniatva u blagodatima namrijetim od predaka. Sli an inicijalan impuls svom tekstu pridala je i autorica s kojom smo Nadu Ivelji ve viaestruko komparirali  Ivana Brli-Ma~urani u predgovoru svom Hlapiu gdje svojim malim itateljima ka~e:  Sjednite dakle na prag i itajte!  Tako ve prvi tekst u zbirci, naslovljen Eci, Peci, Pec jasno signalizira inerferenciju s usmenom brojilicom. Sudnos se meutim ne iscrpljuje samim naslovom  Eci, Peci i Pec u spomenutoj crtici postaju protagonisti oko kojih se strukturira fabula, pri emu je zbivanje inovativno i ludi ki poslo~eno na temelju obrasca koji nam nudi sam tekst brojilice  trojici spomenutih likova pridru~uje se mali zec i vjeverica da bi druatvo bilo veselije. Cijela iznesena pri ica zaogrnuta je u plaat metatekstulnosti na svom po etku, gdje je nazna eno da se spomenuta trojka odvojila iz svoje dje je brojilice, ali i na kraju, koji svojim autoreferencijalnim ludizmom uvla i i itatelja u pri u, izravnim apostrofiranjem i pomicanjem elemenata fabularnog tijeka izvan granice fikcije  u svijet realne zbilje:  Tko lovi? Pa ti koji ovo itaa, tko bi drugi?  Poneke crtice naslijeduju anegdoti nu strukturu (Semafor, Raskri~je), poneke pomalo podsjeaju na legende (Jecaj, Brod nasukan na planini), poneke na basne (I od boljega bolje, Nova basna), dok u nekima nalazimo elemente bajke ( izme od sedam milja). Mali usmenoknji~evni oblici takoer su ostavili trag u tim kratkim, esto lirski intoniranim crticama  poslovice i izreke ( NE }ELI NEVOLJU SUSJEDOVU POLJU ,  TKO KUKAVICI JAMU KOPA, SAM U NJU PADA ,  ..jer je poznato da su u la~i kratke noge ), dosjetke (npr. zavraetak crtice Zavidljiva kuica). Ono ato je najva~nije obilje~je baratanja usmenoknji~evnim predloacima u ovoj zbirci svakako jest to da ih autorica gotovo nikada ne koristi u njihovu tradicionalnu, konvencionalnu obliku i funkciji, ve razli itim ludi kim narativno-stilskim strategijama prevrednuje tradicijom namrijete modele oblikujui od njih potpuno nove, igrive, postmodernisti ke kratke prozne forme namijenjene najmlaim itateljima. Mo~da najljepai primjer prevrednovanja tradicionalnog modela nalazimo u Novoj basni koja ve i samim naslovom ukazuje na oponiranje modelu prethodniku. Basna o cvr ku i mravu zadobiva potpuno drugo lice time ato pripovjeda (ica) pokazuje razumijevanje za cvr kovu potrebu za sviranjem ( Ne bi mogao ~ivjeti bez svirke. U nju unosi svoj ~ar i svu svoju snagu )  samim time i mrav postaje sasvim suprotan od ozbiljnog i krutog prototipa kakvog poznajemo te predlo~i ostalim mravima da dadu cvr ku hrane jer je od njegove pjesme priroda bila zelenija, ali i njima samima rad olakaan. Pripovjeda ica poantu izri e na kraju, eksplicirajui pre-okret stare basne:  Ova je basna druga ija od one pradavne. U njoj se viae ne govori o marljivim mravima i o lijenom cvr ku, ve o vrjednom glazbeniku i svim onima koji znaju cijeniti pjesmu.  Tradicionalna funkcija usmenoknji~evnih struktura u zbirci Doi da ti pri am zadobiva nove dimenzije, uglavnom one ludi kog, ali isto tako i edukativno-odgojnog karaktera. Mo~da je to, ujedno, i jedina tekstualna dimenzija na kojoj ovi tekstovi nisu novi, tj. u kojima se logikom susljednosti nadovezuju na mnoge tekstove naae ranije proze za djecu  dimenzija kojom se kod najmlaih itatelja nastoji pobuditi senzibilitet za ljepotu , dobrotu i istinu, kategorije ljudskosti koje su kod Nade Ivelji, baa kao i kod Ivane Brli-Ma~urani, redovito povezane. One redovito dolaze do izra~aja u zavranom dijelu tih malih, hibridnih proznih formi, kao ato je to, na primjer, u crtici Slavoluk: Svatko u sebi ima dugu koja tra~i oslonac u drugome. Ta nije odmah vidljiva, ali je jednako vrijedna. Tko zna, mo~da je ona duga na nebu samo odraz mnogih naaih duga, malih slavoluka, koje srce isti e u znak pobjede kada nae druga, kada svijetu prijateljski pru~i ruku. 3. 4. Dogodovatine zagreba kih Saveka Radi se o du~em pripovijednom tekstu u fantasti nom knji~evnom modusu s tematikom ~ovota malih vodenjaka u zagreba kom dijelu Save. Vodenjaci su mitoloaka bia, u slavenskoj mitologiji Vodenjak je muaki vodeni  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Duh" \o "Duh" duh ili  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Demon" \o "Demon" demon koji boravi u dubokim  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Voda" \o "Voda" vodama,  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Vir" \o "Vir" virovima  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Rijeka" \o "Rijeka" rijeka, na uaima, pored  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vodenica&action=edit&redlink=1" \o "Vodenica (joa nije napisano)" vodenica, u jezerima ili  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%8Dvara" \o "Mo vara" mo varama. U mitologiji se pojavljuje najviae kod  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati" \o "Hrvati" Hrvata,  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Srbi" \o "Srbi" Srba,  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Slovenci" \o "Slovenci" Slovenaca te drugih  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Isto%C4%8Dni_Slaveni" \o "Isto ni Slaveni" isto nih i  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadni_Slaveni" \o "Zapadni Slaveni" zapadnih Slavena, ali i kod drugih srednjoeuropskih naroda, iako mnogo manje. Kod veine  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Slaveni" \o "Slaveni" slavenskih naroda, naziv potje e iz korijena vod-, jer vodenjak stanuje u vodi. U razli itim podru jima se prikazuje na razli ite na ine. Uvijek se radi o muakarcu koji ~ivi pod vodom, esto je gol, dlakav i bradat, zelene kose, ponekad i s rogovima ili jednim roa iem i kozjim nogama, dok mu se nekad donji dio tijela prikazuje kao riblji, a gornji kao u dlakavog muakarca dugih noktiju. esto je vei od prosje na ovjeka, ali rjee, u nekim krajevima govori se i o patuljku. U nekim legendama, vodenjak mo~e mijenjati oblik i pretvoriti se u psa, ovna, zmiju, jelena, ribu ili u malo dijete koje pla e. Temeljem narodnih predaja vodenjaka se ljudi uglavnom boje, jer postoje vjerovanja da odvla i nepa~ljive u dubinu. Uz takva, postoje i vjerovanja u kojima se vodenjaci prikazuju kao pozitivna bia, mudra i poatena. Vodenjaci Nade Ivelji, nazvani zagreba ki Saveki, patuljastog su tipa:  Malo vei od pedlja, izvrsni pliva i i ronioci, a kako uglavnom borave u vodi, meu prstima na rukama i nogama imaju tanke opne . Autorica time, ve i njihovim fizi kim izgledom, kao da sugerira kakve su prirode i karaktera  radi se o veselim, poatenim i marljivim biima, uvijek spremnima pomoi i ljudima i prirodi. Tekst zapo inje narativnom simulacijom legende, ulomka o dolasku vodenja ia u Savu i postanku grada Zagreba: Kad su se u pradavno doba na podru ju danaanje sjeverozapadne Hrvatske nastanila ljudska bia, u rijeku koja njima protje e doselilo se pleme vodenja ia. Otprilike prije devet stoljea dooae novi ljudi i osnovaae naselje podno gore Medvedice, na brdima Kaptolu i Gradecu. Tijekom vremena ta su se dva naselja stopila u jedan grad. Dobio je ime Zagreb i do danaanjeg dana postupno rastui preaao je rijeku Savu o kojoj je rije  u ovoj pri i. Interferencija s tradicijskom kulturom u ovom je tekstu dvostruka  s jedne strane, ostvaruje se kao nasljedovanje, ali i premodeliranje mitoloakih koncepcija na tematskoj razini, a s druge, kao posezanje za usmenoknji~evnim modelima, od kojih je najva~niji model legende, kako bi ih se stvarala ki ugradilo u strukturu teksta. Svojevrsnu sintezu elemenata narodne legende i mitoloakih motiva nai emo u pri i o Crnoj kraljici koju vodenjacima pripovijeda njihov voa, Starjeaina  radi se o Crnoj kraljici koja je neko ~ivjela u Medvedgradu i koja je zbog nedjela postala zmijom te je bijesna jer viae ne smije na kopno. Smatra se da e nestati zauvijek kad je prvi ribi  ulovi na pravu meku, a dotle pliva Savom straaei ribe i Saveke. Mitoloaki koncept o vilama djelomice se mo~e prepoznati i u zavranom dijelu pri e o Savekima, u epizodi u kojoj se pripovijeda o jutru tradicionalne jesenske svetkovine koju Saveki svake godine prireuju, a u kojem se pojavljuje sama Sava u liku velike dobre vile, pokazujui im grad:  Neki sviraju, neki izranjaju iz vode nosei raznovrsne urese, a iz svojeg korita ustaje Sava, lagana, bijela i visoka poput katedrale. Halja joj je od magle, magli asta ipka rubi duge skute i rukave. Po njima se vodenja ii penju u zagrljaj udesnoj pojavi.  I u ovom tekstu autorica slijedi ve prokuaan autopoeti ki koncept temeljen na originalnu preoblikovanju mitoloake i knji~evne narodne grae (s mnoatvom razli itih funkcija  domoljubnom, zabavlja kom, edukativnom, te osobito, funkcijom ekoloakog osvjeaivanja i poticanja ljubavi prema vlastitu gradu i naju~em zavi aju) u formi moderne, hibridne proze postmodernisti kog tipa, ato je osobito vidljivo u metatekstualnim i autoreferencijalnim dionicama na rubovima pri e. Stihovi kojima zavraava svoju pripovijest, koji s jedne strane prestavljaju ludi ki pristup usmenoknji~evnom lirskom modelu, a s druge efektan autoreferencijalan zavraetak, takoer su potvrda prepoznatljive autori ine poetike:  Pliva patka preko Save/ Nosi pismo navrh glave, / U tom pismu piae: /  Pri e nema viae . 4.1. Zaklju no o usmenoknji~evnim i mitoloakim modelima u pripovjednim zbirkama Nade Ivelji Analizom etiriju pripovjednih zbirki Nade Ivelji  `estinski kiaobran, Vodenica Sokolica, Doi da ti pri am i Dogodovatine zagreba kih Saveka pokazali smo da je u njima umenoknji~evna i mitoloaka graa ne samo uvelike prisutna ve i temeljna, presudna za ostvarenje mnogobrojnih funkcija koje u knji~evnom diskursu spomenutih proznih zbirki mo~emo prepoznati  onih u slu~bi originalnosti, zanimljivosti, edukativnosti, domoljublja, ekoloake osvijeatenosti... te, prije svega, senzibiliziranja za cjelokupmost kulturnog fenomena koji obi avamo zvati narodnom baatinom. Na motivsko-tematskoj razini autori ini pripovjedni tekstovi, naro ito oni u `estinskom kiaobranu te, neato manje, u Vodenici Sokolici, intenzivno korespondiraju s gotovo cjelokupnim svijetom hrvatske narodne baatine, u svoj njegovoj airini  po evai od starih zanata, preko narodnih  rukotvorina (slike od slame, tkanje, ipkarstvo), do eksplicitna tematiziranja narodnog usmenog stvaralaatva (osobito lirske i epske pjesme te legende) te narodnih predaja i vjerovanja. U ovom smo se radu, meutim, bavili s dva potonja segmenta, tj. s usmenoknji~evnim i mitoloakim predajnim modelima. Dok su prvi prisutni u svakoj od etiriju zbirki, iako na poneato razli ite na ine i razli itim intenzitetom, mitoloake postavke naale su svoj odraz u svim zbirkama osim u zbirci Doi da ti pri am, orijentiranoj najmlaim itateljima i tematski usmjerenoj suvremenoj zbilji. Usmenoknji~evni sustav velikim svojim dijelom, a najviae kroz model bajke, legende, lirske i epske pjesme, poslovice i brojilice, naaao je primjenu u tekstovima o kojima govorimo, i to u najveem broju slu ajeva na narativno-kompozicijskoj i stilskoj razini, tj. na sintakti koj substrukturi narativnog teksta ali vrlo esto i kroz stalno supro~imanje i nadopunjavanje s njegovom semanti kom substrukturom  u prvom redu s likovima, vremenom i prostorom zbivanja. U ponekim tekstovima usmena knji~evnost nije samo strukturalna graa ve prerasta u osnovnu tematika itavog teksta  slu aj je to, npr. s pri om Matija kaziva ica, u kojoj ne samo da se inkorpiriraju autenti ni narodni stihovi, ve je prikupljanje usmenoknji~evne grae osnovna tema, o kojoj se i eksplicitno progovara i izvan okvira same pri e, u po etnom i zavranom dijelu teksta, koji postoji kao specifi an nefikcionalan okvir, ato je ujedno autori ina konstanta i u veini drugih tekstova. Kod mitoloake i, uope, predajne grae, osnovni princip je sli an  drevni mitoloaki likovi i koncepcije, ponekad autenti ni, ali uglavnom premodelirani, nadograeni, autorski originalni, uvode se u tekst na na in da postaju sastavi dio njegove strukture (fabule, prostorno-vremenskih koordinata, konceptualizacije prikaza likova...), ali ponekad i izvan okvira same pri e, da bi se skrenula pozornost na neato ato je stoljeima postojalo u narodu, da bi se uputilo, informiralo, ili tek nazna ilo, potaknulo na razmialjanja o pojedinim tradicijskim kulturnim fenomenima. Ono ato je najva~nije - bilo da se radi o mitoloakoj, bilo usmenoknji~evnoj grai - jest to da ih autorica nikad ne preuzima u gotovu obliku, s funkcijama koje imaju u svom tradicijskom komunikacijskom kontekstu. Oni postaju gradbeni elementi koji omoguuju, s jedne strane, da skrenu pozornost sami na sebe, da u tkivu knji~evnog teksta potanu  vidljivi kao kulturne neprocjenjivosti, a s druge strane, upravo oni naj eae omoguuju najrazli itije originalne ludi ke postupke, uglavnom pripovjedne strategije postmodernisti kog tipa kojima se relativizira granica zbiljskog i tekstualnog, fiktivnog i faktivnog, realnog i imaginarnog. Takvim postupcima svjesno se propituje i sam knji~evni tekst kao takav, njegov oblik i/ili smisao, koji su cijelom strukturom pri e pomno graeni, da bi ih se, obi no u zavranom ulomku, dovelo u pitanje, problematiziralo, naruailo, pridajui tekstu otvorenu, hibridnu formu. U postupku prevrednovanja usmenoknji~evnih i mitoloakih oblika (ali i oblika tradicionalne dje je proze ranijih razdoblja) najveu ulogu imaju matatekstualni i autoreferencijelni iskazi, ali i ludi ki pristup razli itim tekstualnim razinama koji su redovito rezervirani za po etke, te, osobito, zavraetke tekstova. Na taj na in tekstovi gotovo redovito dobivaju formu u kojoj se uo ava  okvir nefikcionalnog tipa ( esto potkrijepljen i dokumantarnom graom ili iskazima popularno-znanstvenog tipa), nakon ega dijegeza ponire u dublju razinu, redovito visokog stupnja fingiranosti, a esto i fantasti nosti (bajkoviti svjetovi, svjetovi nalik na legende...), pri emu diskurzivni, tj. dijegeti ki lomovi ostaju jasno vidljivi stavrajui jasan dojam pri e u pri i. Upravo na tim narativnim, svjetonazorskim i stilskim  aavovima pripovjeda (ica) se najintenzivnije poigrava s pripovjednim postupcima i modusima, a vrlo esto i sa samim itateljem - simulacijom njegova uvla enja u izgraen (pa svjesno naruaen) knji~evni svijet. Na taj na in, sinergijskim u inkom tradicionalnih modela usmenoknji~evne ili mitoloake provenijencije i igrivih postmodernisti kih narativnih strategija posti~e se optimalan u inak originalnosti, zanimljivosti i edukativnosti suvremenog dje jeg proznog teksta. IZVORI I LITERATURA Ben i, }iva  Flaker, Aleksandar (ur.): Ludizam  zagreba ki pojmovnik kulture 20. stoljea, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta: Slon, Zagreb, 1996. Boakovi-Stulli, Maja:  Pri e iz davnine i usmena knji~evnost, U: Zbornik radova o Ivani Brli-Ma~urani, Mladost, Zagreb, 1970. Boakovi-Stulli, Maja: Usmena knji~evnost kao umjetnost rije i, Mladost, Zagreb, 1975. Brli-Ma~urani, Ivana: : Pri e iz davnine, Logos, Split, 1985. Brli-Ma~urani, Ivana: udnovate zgode aegta Hlapia, `kolska knjiga, Zagreb, 1999 Dragi, Marko: Poetika i povijest hrvatske usmene knji~evnosti, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu, Split, 2007. Hranjec, Stjepan: Dje ji hrvatski klasici, `kolska knjiga, Zagreb, 2004. Hranjec, Stjepan.: Tri modela nove bajkovitosti, u: Umjetnost rije i, XLVIII, 2004. Hranjec, Stjepan: Funkcije interferencije, Rije , asopis za slavensku filologiju, god. 14., sv. 4, str. 155.-169., 2008. Ivelji, Nada: Pet prije dvanaest (zapisano povodom jubileja), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok, Naaa djeca, Zagreb, 1996. Ivelji, Nada: S one strane pri e (umjesto pogovora), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok, Naaa djeca, Zagreb, 1996. Ivelji, Nada: `estinski kiaobran, Katarina Zrinski, Vara~din, 1996. Ivelji, Nada: Vodenica Sokolica, Nada Ivelji- izabrana djela II, Naaa djeca, Split, 1996. Ivelji, Nada: Doi da ti pri am, Znanje, Zagreb, 1998. Ivelji, Nada, Dogodovatine zagreba kih Saveka, U: Plakatida, Katarina Zrinski, Vara~din, 2001. Kekez, Josip: Prva hrvatska re enica; Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1988. Kekez, Josip: Usmena knji~evnost, u: Uvod u knji~evnost, ur. `kreb-Stama, Globus, Zagreb, 1986. Ma~urani, Vladimir: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rje nik, I-II, Zagreb, 1908-1922., Pretisak: Zagreb, 1975. Pelea, Gajo: Tuma enje romana, Artresor, Zagreb, 1999 Su i, Nikola: Hrvatska narodna mitologija, Grafika, Zagreb, 1943.  Ivelji, Nada, Pet prije dvanaest (zapisano povodom jubileja), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok, Naaa djeca, Zagreb, 1996., str. 180.  Ivelji, Nada, S one strane pri e (umjesto pogovora), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok. o. c. str. 183.-185.  Isto, str. 183.  Vidi Pelea, Gajo, Tuma enje romana, Artresor, Zagreb, 1999., str. 124.  Ivelji, Nada, S one strane pri e (umjesto pogovora), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok. o. c. str. 184.  Boakovi-Stulli, Maja, Usmena knji~evnost kao umjetnost rije i, Mladost, Zagreb, 1975, str. 264.  Kekez, Josip, Prva hrvatska re enica, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1988., str. 8.  Dragi, Marko, Poetika i povijest hrvatske usmene knji~evnosti, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu, Split, 2007., str. 13.  Isto, str. 13.  Hranjec, Stjepan, Dje ji hrvatski klasici, `kolska knjiga, Zagreb, 2004., str. 253.  Ivelji, Nada, Pet prije dvanaest (zapisano povodom jubileja), U: Izabrana djela I., pr. Jo~a Skok, o. c., str. 180.  Ivelji, Nada, Glinenko, U: `estinski kiaobran, Katarina Zrinski, Vara~din, 1996., str. 12.  Isto, str. 14.  Isto, str. 15.  Isto, str., 22.  Isto, str. 22.  Usp. Pelea, Gajo, Tuma enje romana, Artresor, Zagreb, 1999., str. 59.  Ivelji, Nada, Kraljica noi, U: `estinski kiaobran, o. c., str. 176.  Isto, str. 176.  Isto, str. 178.  Isto, str. 182.  Isto, 183.  Usp. Hranjec, Stjepan, Tri modela nove bajkovitosti,  Umjetnost rije i , XLVIII, Zagreb, 2004, str. 43-56.  Isto, str. 182.  Isto, 179.  Isto, str. 202.  Isto, str. 186.  Isto, str. 170.  Isto, str. 152.  Isto, str. 145.  Isto, str. 146.  Isto, str. 140.  Isto, str. 124.  Isto, str. 111.  Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, Grafika, Zagreb, 1943., str. 9.  Usp. Isto, str. 10.  Ivelji, Nada, `ua, U: `estinski kiaobran, o.c., str. 51.,52.  Isto, str. 61.  Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o. c., , str. 28.  Usp. Isto, str.28., 29.  Ivelji, Nada, `ua, U: `estinski kiaobran, o.c., str. 56.  Isto, str. 55.  Isto, str. 55.  Ivana Brli-Ma~urani bjesove opisuje ovako:  Sitni, nakazni, guravi, mrljavi, razroki i svakojaki, igrali se oni po rakiti. Tako oni zvi~dali, ciculjigali i lakrdijali. Bijahu oni luda i bezglava eljad, koja niti je za koji posao, niti mo~e kome nauditim dok ih koji ovjek ne primi k sebi. (....) No ispod kamena, na kojem sjeahu, izie mali bijes, sasvim malen, nakazan i rogat, a siv kao mia. , Kako je Potjeh tra~io istinu, U: Pri e iz davnine, Logos, Split, 1985., str. 7.  Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o.c., str. 87.  Vidi Isto, str. 90.  Ivelji, Nada, Mogut, U: `estinski kiaobran, o.c.,, str. 127.,128.  Usp. Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o.c., str. 117.-131.  Usp. Isto, str. 130., 131.  Brli-Ma~urani, Ivana: Pri e iz davnine, o. c. , str. 148, 149.  Boakovi-Stulli, Maja:  Pri e iz davnine i usmena knji~evnost, U: Zbornik radova o Ivani Brli-Ma~urani, Mladost, Zagreb, 1970., str. 166.  Isto, str.166.  Ma~urani, Vladimir: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rje nik, I, Zagreb, 1908-1922., Pretisak: Zagreb, 1975., str. 677.   Stanovala Mokoa u glibu kraj mo vara, gdje je jeseni sunce sjedalo. Kod nje bi Sunce sve zime noivalo, a Mokoa znala i ljute trave i krepke pregovore, te bajila i tetoaila nejako Sunaace, dok se ne bi o Koledama pomladilo i nanovo prosinulo. , Brli-Ma~urani, Ivana: Pri e iz davnine, o. c. , str. 123.  Ivelji, Nada, Mogut, U: `estinski kiaobran, Katarina Zrinski, Vara~din, 1996., str. 130.  Isto, str. 131.  Isto, str. 132.  Isto, str. 131.  Usp. Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o.c., str. 36., 105.  Ivelji, Nada, Mogut, U: `estinski kiaobran, Katarina Zrinski, Vara~din, 1996., str. 132.  Isto, str. 141.  Ivelji, Nada, Kraljica noi, U: `estinski kiaobran, o. c., str. 171.  Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o.c.,, str. 92.  Ivelji, Nada, Vila Koprivica, U: `estinski kiaobran, o. c., str. 153.  Isto, str. 156.  Ivelji, Nada, Morska medvjedica, U. Isto, str. 119.  Ivelji, Nada, Gavran s dva bijela pera, U: `estinski kiaobran, o. c., str. 183.  Isto, str. 180., 181.  Usp. Su i, Nikola, Hrvatska narodna mitologija, o.c., str. 32.  Ivelji, Nada, Gavran s dva bijela pera, U: `estinski kiaobran, o. c., str str. 186.  Ivelji, Nada, Matija, kaziva ica, U: `estinski kiaobran, o. c., str. 102.  Isto, str. 101.  U fusnoti autorica navodi:  Prema zapisu Olinka Delorka, Zbornik za narodni ~ivot i obi aje, knjiga 38/1954. , U: Isto, str. 103.  Ivelji, Nada, Pri a o malom licitarskom srcu, U: Isto, o. c., str. 96., 97.  Ivelji, Nada, Mogut, U. Isto, str. 132.  Ivelji, Nada, `ua, U: Isto, str. 58.  Ivelji, Nada, Tri puta prodano atene, U: Isto, str. 170.  Ivelji, Nada, Najljepai san tkalje Mare, U: Isto, str. 143.  Ivelji, Nada, Opanci-rastanci, U: Isto, str. 65.  Ivelji, Nada, Sestre ipkarice, U: Isto, str. 49.  Ivelji, Nada, `ua,  Ivelji, Nada, Klopotec, U: Isto, str. 116.  Ivelji, Nada, Ko~ua i, U: Isto, str. 163.  Ivelji, Nada, `ua, U: Isto, str.  Ivelji, Nada, Crni pas, U: Vodenica Sokolica, Nada Ivelji- izabrana djela II, Naaa djeca, Split, 1996, str. 95.  Isto, str. 97.  Isto, str. 98.  Ivelji, Nada, Bijeli vuk, Isto, str. 102.  Ivelji, Nada, Cari ica,U: Isto, str. 200.  Ivelji, Nada, Malo licitarsko srce, U: Vodenica Sokolica, o. c. str. 83.  Ivelji, Nada, Janjii potrko ii, U: Isto, str. 149.  Ivelji, Nada, Cari ica,U: Isto, str. 200.  Isto, str. 200.  Ivelji, Nada, Vezla Mara svilom zarukavje, U: Isto. str. 194.  Ivelji, Nada, Siva guaterica, U: Isto, str. 144.  Ivelji, Nada, Janj ii potrko ii, U: Isto, str. 148.  Ivelji, Nada, Cari ica,U: Isto, str. 200.  Isto, str. 201.  Isto, str. 201.  Isto, str. 201., 202.  Isto, str. 110.  Govorei o ovuljcima i patuljcima, Su i navodi: ovuljke, patuljke, maljuze, malie i mali ie. Vidi, Su i, Nikola, Hrvatska naroda mitologija, o. c., str. 28.  Ivelji, Nada, Zmija s krunicom ru~e, U: Isto, str. 146.  Brli-Ma~urani, Ivana: udnovate zgode aegta Hlapia, `kolska knjiga, Zagreb, 1999., str. 9.  Ivelji, Nada, Eci, Peci, Pec, U: Doi da ti pri am, Znanje, Zagreb, 1998., str. 8.  Ivelji, Nada, Kukavica na satu, U: Isto, str. 27.  Ivelji, Nada, Ka~ila~i, U: Isto, str. 66.  Ivelji, Nada, Nova basna, U: Isto, str. 117.  Isto, str. 117.  Ivelji, Nada, Slavoluk, U: Isto, str. 114.  Podaci preuzeti s internetske stranice http://hr.wikipedia.org/wiki/Vodenjak_(mitologija)  Isto  Isto  Ivelji, Nada, Dogodovatine zagreba kih Saveka, U: Plakatida, Katarina Zrinski, Vara~din, 2001., str. 119.  Isto, str. 132.  Isto, str. 155.  Isto, str. 158.     ރBJlޅ̊ "LNPRTXrt̏܏(04JNÿí{{vqvv hIE5 h 5 h5 h]5 hi5 hg '5 hW5 h13h& )h13hjh0JUhjh` 0JUhfyh]h8ghf LhCJaJjh!q0JCJUaJhU@WCJaJh!qh!qCJaJh!qhH7h'>,RTdfD"<>np$ dh`a$gd!B$ dh`a$gdXB$ dh`a$gdXB$ dh^a$gdXB$dh`a$gdXB$dh^a$gdXB$dh`a$gd& )NR^rvrZt|t>fhl`bf&`x6  ¾о➖uqh]:jhX10JUh{Q hX16jhX10JCJUaJhX1CJaJhX1hX1CJaJhX1 hU@W6hU@Whfhf6hfjhc0JUhch> h 6h hIE6hIE h]5 h"5 hi5 hIE5 h5, N~&*,<DlЧ&*x@BD2LPjpڭ* Dգh$Jhih ejhE0JCJUaJhECJaJhEhECJaJ h{Q6 hE6hEhU@Wh`. hYm6hYmhh6hh;E h6h>h>6 h>6h> h]:6h]:h{Q0DnNPp@JL~HJ JLPnpĽƽȽ̽ξ,\bH :<>J÷÷ hY*}5h13hJ hi hJT6hJTjhb0JUhbhA hA hA jhA 0J6U hA 6jhpo0J6U hpo6hpo h$6h$hZ.jh$0J6Uh$J h$J61Jbdn (J^f$0|(2xHh2JLT\ " پƺݶݶƮݮݮƮ¥ݥ hh^6hh^ hL>M6hL>Mh*#.h!)hJ hlh<hW hR6 ha66 hq6hRhz ha6hq hY*}6hY*} ha656 hY*}56?JLNPx$F\RVZ\NR*:rtƾƩ򗒗}yyhpFUhi hF<h jhF<0JU hF<6hF<jh 0JUhz h h jh 0JCJUaJh CJaJhCJaJhY*}h hh^hh^jhh^0J6Uhh^ hh^6hJ h h 6,p\.t!!""$ dha$gdXB$ dh`a$gd!B$ dh^a$gdxi$ dh^a$gd!B$ dha$gdJ $ dh^a$gdXB$ dh`a$gdXB@BDF,.RTp\^`df dfhö履勄wrk_rk_jh()0J6U h~h() h()6jhihi0JU h~hih~jh>~K0J6U hpFU6 h>~K6jhi0J6U hi6jhihU0JU hU6hU hihUjhihz 0JU hz 6hihz hJ hpFUjhpFU0JU%hnx$&,.JLPht&2pӱקyjhWL0JUhhWLhhSyphl=h/hF<hhJ jh~0JUhz jh>~K0J6U h>~K6h>~Kh>~K6 h()6h>~KhpFUjh()0J6U h~h()h~h()hi hi6/f|n>`pJlv:.>~$ ׮עממꞚꞒ꒎ha ha6hahJKhU_ho_h7E h/6 h/56 h/5hpFU hR'6hhR'jhc.0JU hc.6hc.h/h}PB*ph333 h}Ph}PhJ h}PjhWL0JUhWL4*prtxHJDF b     Z |         2 Z t ~   Jln8PNҼҷΆhgh h!t6jh!t0JUh!t h6 hp6hphp6hp h/O6jh/O0JUh)hJho_h/O hJK6 ho_6hJKhajhXB0JUhXBhZc ha64tv,l,.0&xxN!!!!!""""#"#L#Ⱥhy h)ZhFh"hZc h*#.56 hZc56 hZc5 h>~Kh>~Khxih/CJaJjhN0JCJUaJhNCJaJh/ hN6hxi h=z6hhNh{h=zjhg0JUhg/L#v###$$"$$$.$0$$$$$$$$V%X%d%f%j%l%%%%%%%l&n&z&|&&&'''''''T(V(h(j(l(n(((8):)F)H)L)N)))))))T*V*h*j*μhy h dG0J>*B*ph hy h dGjhy h dGU h dGh dGh dGhy hy 0J>*B*ph hy hy jhy hy Uhy hy hy \Aj****+,+.+<+>+D+F++++,, ,\,,,--0-2-4-x-----1112:22233"5$5x5555H67}}ˇˇyh/ojhXR0JUhXR hjh dGhxih)ZCJaJjh dG0JCJUaJhy hy CJaJhy jhy 0JU h dG6]h_"hy h dG0J>*B*phh_"0J>*B*ph hy h dGjhy h dGUh dG-"-178:E8K:KK^t`tttuv $dha$gdXBdhgd!B$hdh^ha$gd!B$dh`a$gdg '$dh^a$gd& ) $dha$gd13$dh^a$gdXB$dh^a$gdxi$dh`a$gdXB78::;D;R;X;;;F<H<<<>>>$?H???@@BBDEEEEpErE FdF|F~FFGGGGGJ|JJ0K2K6K8K:Kǯ٫ݫݧ hxi6 h[;r6jhn]Sh 0JU h 6hn]Sh h[;rjh1 0JU h1 h1 h1 hyh1 jhy0JUhU_hyh_"h5 h5 CJaJh/oCJaJh/oh/oCJaJ1:KDKKKKL`LLLMNnPQ0QXQ~QQQQPRRRTRSST6T8TT:UVNVlVVVzW|WW0XX0YY@YBYYYĿĿĻ}uhxihxi6hxih:6h:h~X h66h\l"h6hQPh'&hU_hshj/whxi hu6huh/ hjz6hjz hjzhjzh!Bh135CJaJh!Bhjz5CJaJh!Bh_"5CJaJh!Bh!B5CJaJ-YYYYY&ZXZ[[[\]]@^^^D_l_Xadabb&c(cXcccccd4ddddTee,fg"h$h|hhhhhFiViiiiiii,jHjlmmmmo&p4p@pppjqnqqqqqŽѹѵhh'hx hx 6hx h, 6h2 h, hx hXh h:6h\l"hxih:hxih:6 hxi6Gqqq0rPrRr\t^t`trttttttttBuuu v vZvvvvw\wwwwwwx,x>x|xxxx2yyyyyyyĽĹĹwhGh25 hXB6hXBhXBhXB5hfy h2hG hG6ha?hG6hGhGhG5 h26h2 h13h2h2h25h!Bh256 h?$5 h25 h_r5 hg 'h13h?$h'hh, hx .vwxxy6zz{|}F~~n.րvxz|$dh`a$gdXBdhgd_r $dha$gdXB $dha$gdXB$ dha$gdXBy4z6zDzFzJzVz\zzzzzzz{4{{{{{{P||||||:}j}}}}}}}F~ⶮހxqle`\h_r h_r6 hXBh_r h_r5 hGhXBhXBhXB6 hXBhXBhXBhXB5hGCJaJhGhG6CJaJhGhGCJaJhXBCJaJhGhG5CJaJh2h26 h2h2h2h25 h26hXBh2hsobh2hsob5h2hG56hG#F~T~d~~~~~ Bn|,.:Jvր D&‚ Htvx̿Ь̕~ h2h5$N h2hG hG6hGhGhG5h2h26 h2h2hXBhchXB6 hchXBhXBhXB5 h26h2h2h25 hGh_rhXRh_r6 hSyph_r h_r6h_rh!Bh_r50xz|~. 2xz|ƅ024TΆ@҇ԇև԰}ytytymf hbh2 hZ{h2 hM56hM5jhM50JUhhM5CJaJhh26CJaJhh2CJaJ hh2!jhh20JCJUaJ hBoh2 hZh2 h26h2jh20JUha,ha,5 ha,5 ha,ha,ha,5CJaJ'|~z2 ԇfT2Tz,$a$gd}%$a$gdbgd0PgdM5$a$gdM5 $dha$gdXB$hdh^ha$gdXBև؇ dfhTVv24TVxz|Č,.N^`hlr(߰ߟhfQhWhW6 hW6hW hh2hh26 h7Sh2 hodh2 h:Ah2 hLkh2jh20JU hbh2 h26h2 ha?h2>(B@Z~ȏ4X|<h 6Xz@p$a$gd (*BDt@BPZ\~ȏʏ46XZ|~:<>hjʑ  ,fnpt’Ӵ h h2 hfQhfQ hfQ6 hrh2 hodh2 hSW~h2 h26hfQ h2 h2 h2 6h2 jh2 0JUh2jh20JUA 68XZz|ؖ>@B`b@Npr֘:<>jn™Bƚޚ.򣛣hch26 hch2hGha?h26 h|h2 h h2 hodh2jh{0JUh{h h26 h h2jh20JUh2hfQ h26=p:ޚh DhԠ(Σ0ʥ$a$gdE$a$gd $a$gdGgd Bhjž "DFhj>JLNRvԠ֠8>b&FLpܢ&(*J~ΣУjh` 0JU h~h2 h8h2hXBh h26 hodh2 h26 h h2jh20JUh2H(*dؤޤ02Rzʥ̥dZvƧ<>^֨ 024Trܩ&024Thعزӹ hpoh2hpoh26 h$h2hZ hbBh2 h26h2 h'6h'jh20JU h` 6h h` 6h` C<222<`vRvʰgdSypĪ 024Tdnҫ<>`bܬ6^hέ>Ptvx @\ί,R h()h2 hih2hF<h26 hh^h2 hbhb hb6hbjhb0JU h26h2jh20JU hA h2ERTvxzʰ̰8:Z lnprܳ<\ܴ޴<>@bdvxǻ hy h2 hNh2 hgh2 h!th2 h/Oh2 h26 hXBhXB hXB6hXBjhXB0JUhSyph26jhSyph20JU hSyph2h2jh20JU:8n޴>bvlطڷ޷ $dha$gdXBgdSypjlnطڷܷha,ha,5jh"RUh"R hXRh2hXRh26 h26h2jh20JU,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> Z Footnote TextCJaJ@&@@ ZFootnote ReferenceH*4U@4 Syp Hyperlink >*phN^@"N Syp Normal (Web)dd[$\$ mH sH tH @n7 "$&/*_.<e=x?lAB"GGGHHHqJ,KKRSSTUU_VEWXZe]gklgo%qRrrvxy ~D؆RfrRĚƨuZRIv$t:LxSaJt9 `-Qg>  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrsY* sHYj}0BTa$6HZl~4E  3 x ? t NB'?%7 6^ BYM^pN{<i{\M{,/>4IJKn% Scc: )$((((,a.b.{.|.89=z?@CKYY_`fgRz{"~x!~OxyV`K̾mn}=f+KSkl?*>  8!!!N""":##$G$$$$$$$%%%%U&V&&'''(y(((( ))e))))))]*o*|******** ++m++++,.,j,{,,o.../O/l//>0O002_2q222293K3334,4c4445g555K6666)7h77778D8h8888,9Y999 ::^:::: ;;4;F;;&<<<=>=n=== >>>>>>>>>>>>>>>>>000000000000 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0I00@0I00@0I00@0I00I00%$>=n=== >>K00 $K00 K00K00K00)K00K00K00 *? 00K00 K00K00@ 0ContinK00 00 h|3@Q_,tf}PĴpd <".@ރN DJhL#j*7:KYqyF~xև(R\^_`abdefghijlmnoqrsuwxz{}~@2p"v|p]ckptvy|"(@z -krudmq\g>XXXXXXXXXXXXX8@0(  B S  ?HKmnhiZ\$%45GHUW ! # m o ` b @C_aghrsWYuv#LNnqwx;<\]TUpq+,:;op|};<STwxz{ bchi]_`a7 : \ ] r s \!]!!!!!!!""""""c#d#$ $($)$$$%%6%7%w%y%`&a&&&''((((((((((((2)3)g)h)/*1***B+D+++',(,v,w,_.b.z.|......."/#/-/.///00116373333333S4T44444!5$50525P5R5d5g5555555556666,6-6K6N6_6`6f6g666666666666677 77O7R7{7}7777777777777$8%8B8E8k8l888888888889 9999999f:g:m:n:::::Z<[<<<=$=d=i===x?z?_@a@i@k@@@@@AAlAnABBBBBBBC C CCCCC3C4C_C`CCCCCCCCC DD D"DtDvDDDDDDD%E(EcEeEEFMFNFFFFF"G%GdGeGGGGGHH(H,HHHHH'J(JNJPJqJtJxJyJ,K/KGKNKKKKKKKLLLLLLLLLL:M;M@A\]_`fgDGUVЂтPQab؆چVW}DE{|!rt45IJNP_` RVfh ْڒefruіӖvwRUĘƘޘߘmnęřܙݙ!"=>GHOQYZ\]bchilmšƚ-/ڛۛϞў  !LMmoݣߣ*,56oqxyƨʨuyȪɪܪު 12WX 12Z\;<RU-/be;< uwQR»ûUV%&IKvz$(optuTVtw}~ILlntv 67GIcdhj/0>@KLSTY\^`RStu(*bclmtv}x}:=vx9< LOx|RW68DFSUaf ./35HNpqtx#$ hi9<KM45$%EFabde|}"%OQhkAC\]vw _abd EF 78vw01#(*@{  -lremoq]gi`c *+JKYZqrxy{|>?56-0LNPS (* gloq7 8   g h           giopqr67bd{|89yz CDrtKL #)+pr>?NP})*02hj. 0 = > E G g j         !!"!#!7!8!@!A!F!G!l!n!!!!!!!!!!!!!!!""3"5"?"A"U"W"["]""""""""" # #?#A#Z#\#q#s#######$$$$$$F$G$L$N$U$V$$$$$$$$$$$$$$%%P%R%%%%%%%%%&&& &U&X&&&&&&&''X'Z'''''''''((y({((((((((((((()) ))))e)g)t)v)~))))))))))))))))'*(*8*;*I*K*\*_*o*q*|*~*************** +++!+l+o+++++++++++++++,,,,, ,,,.,0,C,D,E,G,Y,[,_,a,j,l,{,},,,,,;.=.P.R.n.q................./ ///?/@/O/Q/l/n/////////2040>0@0O0Q000000000112222220222_2a2q2s222222222222222 3 393;3K3M333333333334 444,4.4N4P4b4e44444444455 5 555555 5P5R5\5]5g5i555555555J6M66666666677(7+7g7j7777777777788C8F8g8j888888888888999,9.9Y9[9~9999999999 : :::+:-:H:J:]:`:m:o:}:::::::::::; ; ;;;3;6;F;H;;;<<&<(<<<<<<<<<<<==*=,===@=m=p===== > >>>>>y>{>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>34HKmn$% RSbc bc9 : ($)$((((((,,`.b.z.|.8899==y?z?@@CCKKYYYY___f`fggQzRz~{{!~"~wx !}~NOwyUV_`JK˾̾ln|}<=ef*+JKRSjl>?)*= >   7!8!!!!!M"N"""""9#:###$$F$G$$$$%%%%%%%%T&X&&&''''''((x({((((((( ))))d)g)))))))))))\*_*n*q*{*~*************** +++!+l+o+++++++,,-,0,i,l,z,},,,n.q...../ /N/Q/k/n///=0@0N0Q00022^2a2p2s222222283;3J3M3333344+4.4b4e4444455f5i55555J6M6666666(7+7g7j777777788C8F8g8j8888889+9.9X9[99999 : :::]:`::::::: ; ;;;3;6;E;H;;;%<(<<<<<====@=m=p===== > >>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>><= ((89YY} ~˲n<R> !!w##$:&V&''](x(((((( )))))************* + ++m++s,,_2p2q222293J34455778888 ::: ; ;;4;F;;;n== >>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>$55>>>>>>>>>>>>>D0?f# "bT6AQ\I` |hh^h`o(.^`o(..0^`0o(...$ 0$ ^$ `0o(....   ^ `o( ..... ^`o( ...... H`H^H``o(....... d`d^d``o(........ ^`o(.........^`o(.   ^ `hH.  L ^ `LhH. xx^x`hH. HH^H`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH. ^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. TT^T`hH. $ L$ ^$ `LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH. dd^d`hH. 44^4`hH. L^`LhH.pp^p`o(. pp^p`hH. @ L@ ^@ `LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. PP^P`hH.  L ^ `LhH.I`TD# AQnQP!ty'~g v, Sl$EbQKn 1 J x y  ` ~ u]*^cg>/IYqs d?>KgrI{z Y"5"_"\l"$?$s%F &'&D&g 'tA'(& )!)()*o(*a,/-*#.Z.i. 1"3M3$6H7O7_l8?9Fl9 :o:;w);{;F<l='>:Au5A9A;ABbB!BXBwDE FkFG dG#|H~JJK>~Kf L#LL>MYMN5$N/OoO}P)P0P{QKQRXRa:RQwRn]SeSDUpFUVWWU@WJBWfX7HYnHY)Zdn/opoSyp!q[;r_res#tuQtj/w=z.{<{Q|.a|Y*}SW~J Px(0iM52 WLBofyOpR'QPV P2o"~}%5~5 \;<8gJTxi6L e}4ai{M /{U_ -z_G0RZ 2gLk J3Q HIXZJ>13fQf<'7l#;EpWyAQW8G@m8h:]:Op" U_46;q$Y]p$JST$!6Fv"R>T"_"od~5cF^{iN7~Xw6IEWYmZ c./!PSwFKi ra6jzA +`.'ACfy)X17EfIj]>coV$7S.U@  ,/35678ABEGHJLMNRSTUVWX[]^bjkrwyzϟ>@@ @@@@0@8@:@B@H@`@f@n@r@t@v@x@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@"@(@*@,@.@2@4@:@zUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1"f>++4d##2qHP ?a,2Andrijana Kos-Lajtman andrijana andrijana      Oh+'0   @ L Xdlt|Andrijana Kos-Lajtman andrijanaNormal andrijana62Microsoft Office Word@Nnl@^I(@.+۔+՜.+,D՜.+,D hp  ufzg-ck# Andrijana Kos-Lajtman Title 8@ _PID_HLINKSAN] $%http://hr.wikipedia.org/wiki/Slavenil !-http://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadni_Slaveni c2http://hr.wikipedia.org/wiki/Isto%C4%8Dni_Slaveni]&http://hr.wikipedia.org/wiki/Slovenci["http://hr.wikipedia.org/wiki/Srbi:x$http://hr.wikipedia.org/wiki/HrvatiR*http://hr.wikipedia.org/wiki/Mo%C4%8DvaraPIhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vodenica&action=edit&redlink=1%a $http://hr.wikipedia.org/wiki/Rijeka@ !http://hr.wikipedia.org/wiki/VirF"http://hr.wikipedia.org/wiki/Voda#u#http://hr.wikipedia.org/wiki/Demon\!http://hr.wikipedia.org/wiki/Duh  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F&,۔1TableWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q