ࡱ>  q`Z~bjbjqPqP 4::!""""4Dj&(NNNN)))!C#C#C#C#C#C#C$\FhHGCeu))uuGCNND666uNN!C6u!C66V>@?N 6"Y/ ? CD0D?xI-5I??tIA)>g,6$)))GCGC5)))Duuuud~~ PSIHOLO`KI IMBENICI BOLI I NEUGODE U TRENINGU IZDR}LJIVOSTI I STRATEGIJE SUO AVANJA KOD SPORTA`A Dr. sc. Renata Bari, Kinezioloaki fakultet Zagreb Uvod Kapacitet tolerancije na bol i neugodu jedna je od va~nih karakteristika koje determiniraju uspjeh u sportu. Smatra se da je sposobnost tolerancije boli i posjedovanje u inkovitih strategija za suo avanje sa stresom izazvanim uslijed djelovanja bolnih podra~aja na organizam sportaaa najva~niji faktor koji ini razliku izmeu uspjeanih i manje uspjeanih sportaaa u sportovima izdr~ljivosti (Anshel i Russel, 1994). injenica je da postoje vrlo velike individualne razlike u kapacitetu za toleranciju boli i neugode, a one su uvjetovane razlozima koji idu dalje od razine fiziologije. Drugim rije ima, postoje i drugi faktori koji su psiholoake naravi, ali i situacijski i socijalni utjecaji koji takoer bitno determiniraju na in i razinu do koje e pojedinac moi ponositi bol i tolerirati neugodu. Bol i neugoda Do~ivljaj boli je vrlo va~an za ovjeka jer predstavlja znak upozorenja o moguim atetnim posljedicama djelovanja podra~aja iz okoline ili pak nekih procesa u samom organizmu (Ivanec, 2004). Bol predstavlja slo~eni osjet. Slu~bena definicija boli Meunarodnog udru~enja za prou avanje boli (IASP), koju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, je da je bol neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udru~eno s aktualnim ili potencijalnim oateenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oateenja. U hrvatskom jeziku pojam boli nema jednozna an smisao. S jedne se strane koristi za ozna avanje tjelesne boli koja nastaje pri ozljedama ili oateenjima tkiva i organa, a s druge strane za ozna avanje psihi ke ili duaevne boli, stanja teake ~alosti i nezadovoljstva koje ima zna enje patnje (Havelka, 1998). Do~ivljeni intenzitet boli rezultanta je slo~ene interakcije neurofizioloakih, psihi kih i sociokulturalnih faktora. Podra~aji koji izazivaju bol obi no se nazivaju nociceptivnim podra~ajima, a receptori koji ih registriraju nociceptorima, slobodnim ~iv anim zavraecima koji se nalaze u tkivu (Petz, 2005). Njihovim podra~ivanjem, odnosno djelovanjem fizikalnih ili toplinskih podra~aja, nastaje ~iv ano uzbuenje koje se prenosi do kraljeani ke mo~dine, zatim preko talamusa do kore velikog mozga gdje nastaje osjet boli. U kori mozga ne postoji jasno lokaliziran centar za bol, kao ato postoje centri za druge osjete, no neka podru ja mo~dane kore (npr. senzomotorni korteks) smatraju se zna ajnijima za do~ivljavanje boli (Havelka, 1998). Specifi nost osjeta boli je takoer vezana uz injenicu da bol predstavlja organski osjet, a karakteristika takvih osjeta je da nas oni obavjeatavaju o stanju u naaem tijelu i obi no nisu oatro lokalizirani. U okviru treninga izdr~ljivosti, osobito kod maksimalnih i submaksimalnih napora, sportaa esto do~ivljava intenzivan umor, do~ivljaj mu nine, malaksalost, tupu bol i sl. ato su 'difuzni' osjeti za koje je nemogue to no rei odakle dolaze. U podru ju kondicijskog treninga, osobito treninga snage i/ili izdr~ljivosti, sportaai ne do~ivljavaju uvijek bolne reakcije. Literatura potvruje da su sportaai, za razliku od nesportaaa znatno tolerantniji na bol, odnosno imaju viai prag boli (npr. Ryan i Foster, 1967; Sullivan, Tripp, Rodgers i Stanish, 2000; Sternberg, Bokat, Kass, Alboyadjian i Gracely 2001). Ono ato bi mnogi definirali kao bol, mnogi sportaai, do~ivljavaju kao neugodu, koja je, za razliku od boli, lakae podnoaljiva. Neugoda je uvstvena kvaliteta tipi na za situacije koje naruaavaju na neki na in homeostazu naaeg organizma, naau fizi ku ili psihi ku ravnote~u, a situacije koje prati osjeaj neugode nastojimo izbjegavati ili ato viae skratiti. Iako je neugoda kvalitativno bitno razli itiji do~ivljaj od boli, tj. manje je intenzivan i manje neugodan, ukoliko se radi o podra~aju koji izaziva neugodu a perzistira u vremenu, reakcije e biti jednake kao u slu aju do~ivljene boli. Psiholoake odrednice boli i neugode Znanstvena literatura ali i svakodnevna ~ivotna i medicinska praksa isti e va~nost psiholoakih faktora na do~ivljaj boli. Ove je faktore bitno uzeti u obzir ~elimo li razumjeti ponaaanja sportaaa u situacijama u kojima do~ivljavaju neugodu i/ili bol. Specifi ni su po svojoj trojakoj ulozi: mogu biti osnovni uzrok boli (kao kod npr. psihogenih boli), mogu biti ubla~iva i boli ili poja iva i boli (Havelka, 1998).Viae je razli itih psiholoakih faktora koji djeluju na do~ivljaj boli: Psiholoako zna enje boli postoje situacije u kojima bol/ozljeda djeluje potkrepljujue na sportaaa budui da ga liaava neugodne situacije (npr. sportaa koji nema motivacije za trening ili su mu zadaci preteaki). U takvoj situaciji bol e se do~ivjeti pozitivnom, a razina tolerancije na bol biti e znatno ni~a, tj. sportaa e neato izra~eniju neugodu interpretirati kao bol. Ukoliko se radi o sportaau koji nastupa na vrlo bitnom natjecanju, eventualnu pojavu boli biti e sklon ignorirati i percipirati e je negativnom i nepo~eljnom jer ga udaljava od cilja, tj. od sudjelovanja na natjecanju i mogunosti postizanja rezultata. Emotivna stanja  ovjek u stanju jake emotivne napetosti mo~e potisnuti bolne senzacije. U sportu je est slu aj da bol ne nastupi odmah nakon ozljede, nego kasnije, kade emotivno uzbuenje vezano uz natjecanje oslabi. Na do~ivljaj boli najviae djeluju dva emotivna stanja: anksioznost i depresija, a bol se esto javlja i kao simptom ovakvih poteakoa (Havelka, 1998). Bol, osobito ona ja eg intenziteta, gotovo je uvijek praena strahom koji poja ava njezin do~ivljaj. Osim ato neugodne emocije i sni~eno raspolo~enje imaju tendenciju poja ati do~ivljaj boli, tako i ugodne emocije i pozitivno raspolo~enje dovode do smanjenja do~ivljaja boli (Ivanec, 2004). Prethodno iskustvo  situacije u kojima smo ranije iskusili bol do~ivljavamo prijeteima, one pobuuju neugodne emocije i sni~avaju naau toleranciju na bol. Osim toga, ope ~ivotno iskustvo utje e na percepciju i razinu tolerancije boli. Stupanj pozornosti koju roditelji pridaju ozljedama djeteta utje e na formiranje njegovih/njezinih stavova prema bolnim do~ivljajima, ato e se odraziti na do~ivljavanje boli u odrasloj dobi. Osim toga, iskustvo boli poveava strah od boli koji djeluje kao antecedent novog do~ivljaja boli. O ekivanja  znanstvena su istra~ivanja pokazala da ljudi lakae podnose bol ukoliko imaju osjeaj kontrole nad situacijom. U tom smislu informiranost o mogunosti pojave boli, njenom trajanju, intenzitetu i sl. olakaava njezino podnoaenje. Pri tom je va~no da to bude u skladu s dominantom strategijom pojedinca na suo avanje s boli (npr. postoje osobe koje takve informacije plaae i ne ~ele ih znati, te je to u njihovom slu aju kontraindicirano). Pa~nja  brojni su psihologijski eksperimenti potvrdili utjecaj pa~nje na promjenu do~ivljaja boli. injenica jest da je naa kapacitet pa~nje ograni en, a logika je da ukoliko usmjerimo pa~nju na neke podra~aje nismo u mogunosti kognitivno obraivati neke druge podra~aje. U tom smislu tuma i se i poja an i sni~en do~ivljaj boli pod utjecajem pa~nje. Ukoliko usmjerimo pa~nju na bolni podra~aj, bol emo do~ivjeti ja om, a ukoliko distraktiramo svoju pa~nju na bolni podra~aj ne im drugim, mogue je bitno manje do~ivjeti bol, ak i ne do~ivjeti je uope. S druge strane, bol uvijek spontano privla i naau pa~nju, jer je od ~ivotnog zna aja i tako atitimo svoj tjelesni i psihi ki integritet. Neurofizioloaka istra~ivanja analgetskog djelovanja pokazala su da uslijed zaokupljanja distraktivnim zadatkom dolazi do zna ajno manje aktivacije u somatosenzornim regijama kore mozga koje su uobi ajeno aktivne u prisustvu boli, dok neka druga podru ja (npr. periakvaduktalna siva tvar) pokazuju veu aktivnost. Uslijed toga dolazi do poja anog lu enja endorfina, endogenih opijata u kralje~ni koj mo~dini (Ivanec, 2004) koji imaju analgezijski u inak i inhibiraju izlu ivanje neurotransmitera potrebnih za prijenos impulsa boli do centralnih struktura u mozgu. Putem ovih mehanizama dodatno se objaanjava utjecaj pa~nje na do~ivljaj boli. Sugestija  neki su ljudi viae neki manje sugestibilni. Oko 10% ljudi je izrazito nesugestibilno, a 5-15% izrazito sugestibilno (Havelka, 1998). esto se smatra da je sugestija bitno ja e sredstvo protiv boli od analgetika, te da sugestijom mo~emo otkloniti bol, pa ak i bolest. U ovom okviru hipnoza je jedan od najispitivanijih terapijskih fenomena u podru ju boli. To je tehnika koja predstavlja neagresivan na in smanjenja boli koji se temelji na sposobnosti mijenjanja vlastitog do~ivljaja i iskustva (Ivanec, 2004). Hipnoza se koristi i u radu sa sportaaima. Mo~e pomoi sportaau pri mobilizaciji nekih autonomnih funkcija i unutraanjih snaga va~nih za suo avanje s boli, osobito u procesu oporavka od ozljede (Ligett, 2000). Li nost  istra~ivanja su pokazala da li nost mo~e biti prediktor reagiranja na bol i na ina suo avanja s boli. Prema Eysenckovoj teoriji li nosti mo~emo razlikovati viae tipova ljudi. Oni koji su ekstravertirane osobe (dru~eljubive, otvorene, okrenute prema okolini i sl.) boje podnose bol od introverata koji su povu eniji, zatvoreni, mirnije (Havelka, 1998). Takoer, neke neurotske crte li nosti (anksioznost, zabrinutost, sklonost loaem raspolo~enju, negativisti kom pogledu na svijet i sl.) osjetljivije su na stres i povezane su s neefikasnijim strategijama suo avanja sa stresorima. Ta osobina li nosti va~na je i za do~ivljaj boli jer je bol va~an ~ivotni stresor, a osim toga osobe s izra~enijim neuroticizmom sklonije su katastrofiziranju ato djeluje na sni~avanje praga boli. Li nost je bolji prediktor ponaaanja i suo avanja s kroni nom boli ili onom koja ima potencijalno veu opasnost za osobu (Ivanec, 2004). Bitna varijabla koja je posredno povezana s osobinama li nosti jest sposobnost tolerancije na frustraciju. Vea sposobnost tolerancije na frustraciju vjerojatno je povezana s funkcionalnijim strategijama za suo avanje u stresnoj situaciji izazvanoj prisustvom boli. Reakcije na bolni podra~aj i neugodu Za razliku od drugih osjeta, na osjet boli i modifikaciju boli utje u razli iti nefizioloaki mehanizmi. Psiholoaki i sociokluturalni faktori mogu utjecati na razlike u do~ivljaju boli, a osobito i na razlike u na inu izra~avanja boli. Od psiholoakih faktora meu najutjecajnijima su trenutno psiholoako stanje/raspolo~enje, osobine li nosti, individualni prag boli, stupanj tolerancije na neugodu, motivacija, iskustvo i dr. Od sociokulturalnih faktora bitne su druatvene norme, prisustvo drugih osoba, druatvena uloga koju osoba ima u toj situaciji/okru~enju, ali i neki drugi faktori kao ato su spol, dob, rasa i etni ka pripadnost. Openito gledano, mogue je razlikovati dva aspekta boli: fizi ki, koji se odnosi na intenzitet boli ili neugode i afektivni, koji se odnosi na osjeaj subjektivne patnje, stupanj u kojem bol ili neugoda smetaju osobu i njezino trenutno funkcioniranje (Ligett, 2000). Svaki pojedinac ima odreenu vrijednost praga boli, odnosno podra~aji koji kod razli itih ljudi po inju izazivati bol razli ite su jakosti. Znanstveno je dokazano da je prag boli za veinu ljudi podjednak, tj. kree se u odreenom rasponu, no postoje velike interindividualne razllike s obzirom na stupanj tolerancije na bol i neugodu (Havelka, 1998). Bolni podra~aj djeluje na na in da se uslijed njegova djelovanja u tkivu izlu uju kemijske tvari koje djeluju na nastajanje osjeta boli (npr. histamin, bradikinin, prostaglandin). Takoer, osjetljivost pojedinih tkiva na bol vrlo je razli ita, neki su dijelovi vrlo osjetljivi (npr. ko~a, pokosnica), neki umjereno (npr. neki unutraanji organi), a neki potpuno neosjetljivi (npr. mozak), a nije ni nebitno o kojoj se vrsti podra~aja radi. Bol mo~e izazvati bilo koja vrsta podra~aja i na bilo kojem mjestu u tijelu ako je podra~aj dovoljno velike ja ine. Prema teoriji sumacije i kodiranja ~iv anih impulsa najveu va~nost ima zbrajanje ~iv anih impulsa. Ukoliko sportaa ponavlja neki pokret ili radnju koja izaziva osjeaj neugode odreeno vrijeme, taj osjeaj neugode progresivno raste, a ~iv ani impulsi koji dolaze iz tkiva su u estali i sve ih je viae, ime raste mogunost prela~enja tzv. 'kriti ne razine'. Iznad te hipotetske granice osjeti koji su ranije bili percipirani npr. kao dodir, napetost, istezanje, kontrakcija i sli no po inju se zbrajati i izazivaju osjeaj boli. Iskustva iz sportske prakse pokazuju da (kada se izuzmu slu ajevi kroni ne boli ili postojanje ozljede) sportaai u okviru kondicijskog treninga openito ili u okviru specifi nih programa za razvoj pojedinih motori kih ili funkcionalnih sposobnosti, od kojih je za ovu tematiku trening izdr~ljivosti svakako jedan od najzanimljivijih, razlikuju nekoliko razli itih grupa poteakoa. One se javljaju kao posljedica poja anog i kontinuiranog fizi kog napora kojem su izlo~eni, a percipiraju se kao bolne ili neugodne. Mogue je tako izdvojiti sljedee pojave koje koje predstavljaju specifi ne stresore koji bitno utje u na proces treninga: pojava specifi ne akutne lokalizirane boli (npr. u nekom miaiu) koja se mo~e opisati kao tupa, oatra, ~area, razdirujua i sl. gr  u miaiu, 'otkazivanje' (npr. uslijed ekstremnog napora ili pri izvoenju specifi nih elemenata/pokreta koji nisu sastavni dio uobi ajenih kretnih obrazaca odreenog sporta, odnosno uobi ajeno anga~irane muskulature) malaksalost, odnosno pojava preplavljujueg umora uslijed tjelesne iscrpljenosti mu nina/povraanje osjeaj panike i napetosti zbog nedostatka zraka i dr. injenica je da razli iti pojedinci razli ito dramati no reagiraju na pojave ovih simptoma. Neki nee reagirati uope, neki e reagirati odmah, neki postepeno, neki e trpjeti do krajnjih granica, a o tome e ovisiti i posljedice po sportsku izvedbu. Ove varijacije dobro mo~e objasniti teorija kontrole prolaza (Melzack i Wall, 1965) koja je neato modificirana na osnovi nalaza suvremenih istra~ivanja, ali i dalje stoji pretpostavka da svatko od nas ima prirodni regulacijski mehanizam koji mo~e dozirati, ali i blokirati osjet boli. Prema ovoj teoriji postoje razli iti procesi u sredianjem ~iv anom sustavu koji moduliraju koli inu ~iv anih impulsa koja e se iz receptora za bol prenijeti do velikog mozga i na taj se na in mijenja osjetljivost za bol. Procesi kao ato su pa~nja, emotivna stanja, o ekivanja, iskustvo, u enje i sl. mogu modificirati bolne impulse ili potpuno blokirati njihov prolaz do mozga. Na taj je na in mogue razumjeti zbog ega jednaki podra~aji kod dvije razli ite osobe izazivaju razli it osjet boli, zaato u nekim stanjima i stuacijama uope ne osjeamo bol, a u drugima je percepcija boli pretjerana u odnosu na intenzitet podra~aja. Va~nu ulogu u modifikaciji bolnih impulsa tijekom prolaza kroz kraljeani ku mo~dinu prema mozgu ima limbi ki sustav, dio mozga koji, izmeu ostalog, nadzire prolaz bolnih impulsa i kontrolira osjet boli, ato utje e na ukupan subjektivni do~ivljaj boli, ali i emotivnu reakciju na bol. Drugim rije ima, mozak predstavlja jedan od glavnih izvor modulacije boli (Ivanec, 2004), a neki autori (npr. Petrovic i Ingvar, 2002) idu toliko daleko smatraju da nema bolnih podra~aja ve samo onih koji se do~ivljavaju bolnima ili ne-bolnima, ato u biti ukazuje na ve spomenutu veliku va~nost psiholoakih faktora koji utje u na do~ivljaj, interpretaciju i suo avanje sa situacijama i podra~ajima koji su stresni i koje do~ivljavamo kao neugodne. Ovakva pretpostavka mogla bi nai potvrdu u brojnim istra~ivanjima koja su dokazala djelovanje placebo efekta (osoba ina e bolan podra~aj do~ivljava ne-bolnim zbog uzimanja neke la~ne tvari koja joj je predstavljena kao sredstvo protiv boli, a koja na do~ivljaj boli nema objektivnog utjecaja). Openito je mogue rei da ljudi na bolne i neugodne podra~aje ragiraju na tri razine (Havelka, 1998) - javljaju se: reakcije autonomnog ~iv anog sustava koje nisu pod naaom voljnom kontrolom  uglavnom se radi o reakcijama simpati kog tipa (poveanje krvnog tlaka, frekvencije srca i disanja, dolazi do proairenja zjenica i poveanog znojenja i sl.). Na taj se na in organizam priprema na reakciju (bijega ili borbe), odnosno akumulira energiju potrebnu za suo avanje sa stresnom situacijom i poveava spremnost tijela. Posljedica ovih procesa jest povean protok krvi i vea koli ina kisika u mozgu i miaiima, viae svjetlosti u oku i bolje odvoenje tjelesne topline, odnosno kvalitetnija regulacija tjelesne temperature. Na taj se na in poveava mentalna usmjerenost na 'opasnost' (stresni podra~aj) i uspostavlja poveana spremnost za kognitivno i tjelesno djelovanje te atedi potrebna energija za obrambenu reakciju. miaine reakcije  dolazi do poveane miaine napetosti i poveane reaktibilnosti muskulature, tj. miaino-koatani sustav je spreman za brzu reakciju. psihi ke reakcije  raste razdra~ljivost i tjeskoba, dolazi do poveane usmjerenosti pa~nje na bolni podra~aj. Posljedica jest poveana psiholoaka reaktibilnost uz poveanu pobuenost organizma koji se mentalno umsjerava na izvor stresa i neugode. Paralelno mo~e doi i do verbalizacije bola i reakcije na neugodu ato ima ulogu izra~avanja patnje i tra~enja pomoi. Sportaai predstavljaju specifi nu populaciju koja gotovo svakodnevno, trenirajui svoj sport, do~ivljava osjeaj boli i neugode u odreenoj mjeri. To osobito vrijedi za sportaae borila kih, ali i svih sportova u kojima postoji fizi ki kontakt s protivnikom, ali vrijedi i za sve ostale sportaae koji rade na svojoj kondicijskoj pripremi i ije treniranje podrazumijeva velike i/ili dugotrajne tjelesne napore. Iako navedeni opi principi reagiranja na bol i neugodu vrijede i kod sportaaa, da bi bilo mogue bolje razumjeti kako sportaai regiraju na bolne i neugodne podra~aje bitno je dublje razumjeti njihovo iskustvo. Addison, Kremer i Bell (1998) navode kontinuum iskustva boli kod sportaaa kojeg ini aest stupnjeva: Umor i neugoda  smatraju se normalnim, rutinskim osjetima koji se javljaju uslijed vje~banja i ulaganja fizi kog napora u procesu treninga ili rehabilitacije. Pozitivna trena~na bol - smatra se neugro~avajuom i ne do~ivljava se opasnom budui da se uobi ajeno javlja pri treningu i vje~bama izdr~ljivosti; iako se javlja kao posljedica poveanog tjelesnog napora, smatra se razumljivom i normalnom i sportaai vjeruju da je ta razina boli pod njihovom kontrolom. Negativna trena~na bol  percipira se kao prijetea i ugro~avajua ukoliko ide predaleko ili traje predugo, te se viae ne smatra korisnom za sportaaa. Negativna upozoravajua bol  sli nna je negativnoj trena~noj boli, samo je joa ozbiljnija i joa viae prijetea. Mo~e biti percipirana kao neki novi, udan osjet, signal potencijalne ozljede. Ne radi se o iznenadnoj boli i sportaa je mo~e ocijeniti i na nju reagirati. Negativna akutna bol  iznenadna bol koja se javlja kao posljedica ozljede. Percipira se vrlo intenzivnom, specifi nom i procjenjuje se katastrofi nom. Obamrlost definira se kao nedostatak osjeta i interperetira se krajnje negativno. Radi se o neuobi ajenoj, novoj i iznenadnoj pojavi i u usporedbi s ostalim tipovima boli obi no predstavlja sna~an razlog za zabrinutost jer signalizira sportaau mogunost ozbiljne ozljede. Ovisno o stupnju izra~enosti boli i/ili neugode sportaai e razli ito reagirati, ato e se reflektirati na manifestnom planu kroz razli ita ponaaanja. Pri tom je va~no imati na umu da intenzitet osjeta boli, ali i intenzitet unutraanje ili manifestne reakcije ovisi o brojnim drugim, ranije spomenutim dispozicijskim i situacijskim faktorima. Tolerancija boli kod sportaaa Iako je podru je boli airoko istra~ivano, evidentan je nedostatak istra~ivanja u podru ju sporta. U postojeim istra~ivanjima prou avani su razli iti faktori koji mogu utjecati na do~ivljaj boli kod sportaaa. Vecchiet i suradnici (1984) (prema Anshell i Russel, 1994) istra~ivali su u inak aerobne aktivnosti na osjetljivost za bol. Zaklju uju da prethodni rad u aerobnom re~imu poveava osjetljivost na bol. Suprotno ovom nalazu, Anshel i Russell (1994) utvruju poveanje tolerancije na bol prisutnu u gornjim ekstremitetima kod nesportaaa podvrgnutih 12-tjednom aerobnom treningu, dok trening snage nije imao nikakvog utjecaja na toleranciju boli. Kress (1999) je prou avao kognitivne strategije suo avanja sa boli kod bivaih Olimpijaca biciklista. Utvrdio je da je tolerancija boli ovisila o razini tjelesne, ali i psiholoake pripremljenosti, optimisti nom stavu i osjeaju kontrole nad situacijom. Tjelesno i psiholoaki spremniji sportaai do~ivljavali su manje boli u odnosu na one slabije pripremljene. Kress zaklju uje da je do~ivljaj boli prvenstveno stvar individualne percepcije. Sternberg i suradnici (1998) ispitivali su osjetljivost na bol na sveu ilianim sportaaima i sportaaicama prije natjecanja i dva dana nakon natjecanja. U usporedbi s uzorkom nesportaaa i kod sportaaa i kod sportaaica utvrena je zna ajno manja osjetljivost na bolne podra~aje, ato su autori povezali sa utjecajem natjecanja i psiholoakim faktorima koji tada djeluju. Meyers i suradnici (2008) na uzorku mladih nogometaaa utvruju razlike u toleranciji na bol s obzirom na natjecateljski status. Stariji, iskusniji i kvalitetniji natjecatelji imaju bolje strategije za suo avanje s boli, te su manje na nju osjetljivi. Na uzorku sportaaa i nesportaaa oba spola Sternberg i sur. (2001) ispitivali su utjecaj razli itih natjecateljskih situacija na razinu neosjetljivosti na bol. Sportaai su pokazali manju razinu osjetljivosti, no kada su se spolne razlike testirale neovisno o sportskom statusu isti je efekt natjecanja dobiven za muakarce, no ne i za ~ene. Encarnacion i suradnici (2000) ispitivali su osjetljivost na bol i strategije suo avanja kod plesa a baleta i usporeivali su ih sa sportaaima razli itih disciplina. Plesa i baleta koriste loaije strategije suo avanja s boli u odnosu na sportaae ato su autori izmeu ostalog protuma ili okrutnijim treninzima i eaim ozljeivanjem na dnevnoj bazi kod sportaaa. ( * , 6 8 : B r t (vxzL46<>DFPVZ\dfz|ûóף h h h h mHsHhaWh 56mHsHh mHsHh}mHsHhf1mHsHhqmHsHhHDNmHsHhkRhF5mHsHhFmHsHhaWmHsHhdhx'5mHsHhdhF5mHsH3* , 6 xz>&& '*/49< GLVVdV$ & Fdha$gd1!I $dha$gdaW$dh`a$gdaWdhgdaW $dha$gdaWZ~"$:<TX\^bdhjpr&(26<>LNPR`bnprtxzhPh mHsH-h h B*CJOJQJaJmHphfffsHh\kh 6h h mHsH h h JJN6PBDFVRf<> &!4!!!! ""($$$%&&&&Һšš~vhh8hek:56mHsHhek:mHsHh!mHsHhp$mHsHh5QmHsHhztluuuuuvûûûۻ˻û㳪óvhULhULmHsHhUL6mHsHh$eIh$eImHsHh$eI6mHsHhULhUL6mHsHh[6mHsHh$eImHsHhvBmHsHh[mHsHhoSmHsHh\kmHsHh{wmHsHhULmHsHh}mHsHhULh}6mHsH,vvwww,x.xyyyyz4}r}nZށ@B΂Ђ҂ނʃ^"@Dr6ފBŽ͵ݭ݀ݭݭݭ݀h$h[6mHsHhmHsHhaW6mHsHh:mHsHhaWmHsHh$mHsHhjumHsHhn mHsHh< mHsHhWi_mHsHh$eImHsHh[mHsHhULmHsHhULhULmHsHh!mHsH.BDflX\02R\ԓؓړ֔HJvxvژ޺ˡ{pp˺p{hhˡh|mHsHh/}h/}mHsHh/}6mHsHh/}h/}6mHsHhn 6mHsHh.mHsHh/}mHsHh3mHsHh36mHsHhaW6mHsHh$mHsHhn mHsHh$h$mHsHh$6mHsHh$h[6mHsHh[h[6mHsH'ؓҚ&Ԡ֠<$dh`a$gdaW$dh`a$gd"1 $dha$gd7 $dha$gdaW$dh`a$gd7$ & Fdha$gd/}ژКҚԚ"&Ԡ֠֡(@DnͿ}rg\ThmHsHh: h: mHsHh: h3YmHsHh: hvgmHsHhK^h`,mHsHhK^hvgmHsHhK^hmHsHhK^h3YmHsHh7hvgmHsHh756mHsHhvghvg56mHsHhvgmHsHh.mHsHhn 6mHsHhn mHsHh|mHsHh|6mHsHn( ,.68FHJLXZjntxz|ƧȧΧЧҧPTƪȪ.6ʿʿʿʿʿʿʿʿʿʷʿʿʿʿʿʡʖʋhK^hnmHsHhK^hRZmHsHhK^h-mHsHhK^hn mHsHhRZhRZmHsHhRZmHsHhRZh: mHsHhK^h: mHsHh: h: mHsHhn mHsHh-mHsHhmHsHh< mHsH2ҫPtvx l\JqqeYhAB*mHphsHhYbB*mHphsHhYbhYbB*mHphsHhYbh7B*mHphsHUhK^h7B*mHphsHhK^h-B*mHphsHhK^hDIB*mHphsHhK^hDImHsHhK^hmHsHhK^h: mHsHhK^hRZmHsHhK^hn mHsHhK^hnmHsHStraub i suradnici (2003) utvruju razlike u toleranciji na bol izmeu sportaaa i sportaaica, sportaaa i nesportaaa, te sportaaa kontaktnih i nekontaktnih sportova. Vea tolerancija na bol utvrena je kod sportaaa u odnosu na nesportaae, kod sportaaa u odnosu na sportaaice, te kod sportaaa kontaktnih sportova u odnsou na sportaae drugih sportova. Rezultati znanstvenih istra~ivanja potvruju da sportaai, ali i sportaaice imaju veu toleranciju boli u odnosu na nesportaae, te kvalitetnije strategije suo avanja s boli.Takoer su utvrene neke razlike unutar uzorka sportaaa, tj. spolne razlike i razlike s obzirom na prisutnost kontakta u sportovima. Drugim rije ima, sportaai lakae podnose bol od sportaaica, a sportaai kontakntih sportova bolje od ostalih sportaaa. Stupanj tolerancije boli bitno utje e na ponaaanje. Kod sportaaa je est slu aj da se prisustvo boli izaziva frustraciju jer remeti tijek treninga i/ili natjecanja i na odreeni na in onemoguava ili ote~ava sportaau postizanje odreenog cilja (napredovanje, rezultat, ili jednostavno, stanje bez boli). Onaj koji ima vee sposobnosti tolerancije na frustraciju openito, vjerojatno e se lakae suo avati sa stresom rada pod takvim uvjetima, odnosno uz prisustvo boli. Kako bol djeluje na ponaaanje? Do~ivljaj boli je redovito neugodan. injenica jest da je osjet boli nekada toliko preplavljujui, ak kada se i ne radi o vrlo intenzivnoj boli, on dominira naaom svijeau, nadilazi razinu percepcije i djeluje kao motivacijski nagon na naae ponaaanje (Scholz i Wolf, 2002). S obzirom na prirodu boli, svatko od nas te~i stanju bez boli. Budui da bol signalizira problem, bolest, oateenje tkiva, obi no rezultira razli itim oblicima ponaaanja iji je cilj prekidanje djelovanja bolnog podra~aja, odnosno uklanjanje boli. Najjednostavnija reakcija na bol jest refleks povla enja, koji djeluje na nesvjesnoj razini, a osim toga svatko od nas poduzima razli ite korake ne bi li sprije io ili prekinuo bol. Obi no se radi o prekidanju ponaaanja ili radnje koja je prethodila ili izazvala bol, te o ponaaanjima tipa izbjegavanja, od npr. potpunog izbjegavanja aktivnosti, preko uzimanja stanki, izvoenja kompenzacijskih pokreta ili smanjenja intenziteta izvoenja vje~be ne bi li se osjeaj boli umanjio, pa sve do uzimanja analgetika ime se djeluje na osjet boli, ali ne i na njezin uzrok. }elimo li razumjeti manifestne reakcije sportaaa na bol i neugodu koje su vidljive kroz razli ita ponaaanja za vrijeme treninga, bino je dodatno uzeti u obzir dvije stvari. S jedne strane to je do~ivljaj intenziteta boli i klasifikacija osjeta boli i/ili neugode s obzirom na stupnjeve kontinuuma boli. S druge strane, uvrije~eno je vjerovanje kod samih sportaaa ali i ostalih iz njihove aire i u~e okoline, da su sportaai i sportaaice 'tough guys', odnosno vrsti mladii i djevojke, navikli na spartanski re~im ~ivota i treninga, te da su, za razliku od ostalih 'smrtnika' (nesportaaa) ja i, hrabriji i lakae podnose bol. Upravo zbog takvih vjerovanja ranije spomenuti psiholoaki i sociokulturalni faktori djeluju sa odreenom zadrakom, iako se prepoznaju osnovni trendovi njihova djelovanja potvreni u znanstvenim istra~ivanjima, vjerojatno se mo~e rei da su varijacije u ponaaanju unutar uzorka sportaaa neato manje. Mogue su razli ite varijante reakcija na trena~nu bol i neugodu. Postoje odreene unutraanje reakcije koje nisu manifestne u ponaaanju, a javljaju se u situacijama kada sportaa joa uvijek mo~e dobro podnositi bol i neugodu izazvanu trena~nim zadatkom. Osjeaj neugode, umor i pozitivnu trena~nu bol veina sportaaa dobro tolerira, ak ih i o ekuje te tuma i znakovima napretka budui da imaju zna enje adekvatno odabranog trena~nog optereenja (Taylor i Wilson, 2005). Ukoliko sportaa do~ivi (ili pogreano interpretira) percipiranu bol kao negativnu trena~nu bol ili ak bol viaeg stupnja, do~ivljava je kao opasnost i javlja se otpor. Na planu ponaaanja to se manifestira na viae na ina. Javljaju se poja ane fizioloake reakcije popraene verbalizacijom boli, tj. glasnim (iz)disanjem, mo~da i uzvikom u fazi relaksacije miaia, ili ak jaukanjem, osim toga prisutne su bolne grimase i ranije spomenuta ponaaanja tipa izbjegavanja odabir kojih je proporcionalan sportaaevoj percepciji opasnosti. Ono ato je tipi na pojava jest da osjeaj boli i izra~ene neugode poti e sna~ne emocionalne reakcije koje povratno djeluju na iskustvo i percepciju boli. Drugim rije ima, kada nas boli, raste razina neugode, stresa i do~ivljavamo neugodne emocije (npr. strah, brigu, ~alost), ato povratno djeluje na na in da osjeamo joa ja u bol, odnosno nalazimo se u svojevrsnom za aranom krugu. Ova se pojava mo~e objasniti konstruktom pobuenosti koji u ovom slu aju interferira sa koriatenjem adekvatnih strategija suo avanja kod sportaaa. Pobuenost (arousal) je stanje fizioloake i psiholoake aktivacije organizma koja predstavlja kontinuum od dubokog sna do intenzivne ekscitacije. Visoka pobuenost ukazuje na prekomjerno uzbuenje i aktivaciju organizma, dok je niska pobuenost asocirana stanjem apatije. S obzirom da je pobuenost povezana sa aktivacijom i ekscitacijom, kod sportaaa je bitno uravnote~iti njihovo djelovanje, jer svaki disbalans naruaava sportsku izvedbu. Pobuenost u tom smislu mo~e djelovati na razli ite faktore bitne za sportsku izvedbu, naj eae se povezuje s tremom i anksioznoau, ali i s koncentracijom i fokusiranjem. Sukladno Yerkes-Dodsonovom zakonu (Beck, 2003) vrijedi pravilo obrnute U krivulje koje ka~e da niti preniska niti previsoka razina pobuenosti nisu po~eljne, ve treba te~iti umjerenoj razini pobuenosti. Svaka osoba ima vlastiti raspon optimalne razine pobuenosti i sportaaima je radi realizacije ~eljene sportske izvedbe je bitno identificirati te parametre. Isto pravilo vrijedi i u podru ju boli. Bol djeluje na razinu pobuenosti, progresija osjeta boli proporcionalno poveava razinu pobuenosti djelujui na sportaaa na razli ite na ine: smanjujui njegove/njezine kapacitete za suo avanje u stresnoj situaciji, naruaavajui koncentraciju, podi~ui anksioznost, smanjujui razinu emocionalne kontrole i sl., odnosno remeti izvedbu teakog zadatka kakvima se smatraju oni koji izazivaju poja anu neugodu ili bol (Ellison, Freischlag, 1975; Brewer, Van Raalte i Linder, 1990). Osim ukoliko se ne radi o ekstremnoj boli, sportaa mo~e izabrati kako e reagirati na bol i/ili neugodu. Razli iti sportaai imaju razli ite strategije suo avanja. Ono ato je za sportaae specifi no jest da veliki dio njih esto bira  ne reagirati , odnosno skloni su ignorirati upozoravajue znakove boli, osobito u va~nim situacijama, kao ato je npr. va~an trening ili natjecanje. Drugim rije ima, vlastitu dobrobit  guraju u drugi plan, nastavljajui aktivnost usprkos boli i time riskirajui ozbiljnu i dugotrajniju ozljedu. U ovom je segmentu izrazito bitna i odgovornost trenera koji bi trebao moi i znati prepoznati takve kriti ne znakove, te raspon granica boli koja je o ekivana za konkretni zadatak, ali i s obzirom na individualne kapacitete konkretnog sportaaa ili sportaaice. Suzbijanje boli i neugode  strategije i tehnike za suo avanje U svakodnevnom ~ivotu svatko je zainteresiran smanjiti do~ivljaj boli i neugode, odnosno ljudi su izrazito motivirani postii unutarnju revnote~u u organizmu te optimalno stanje - stanje bez boli. Sportaai su, kao specifi na populacija, izrazito zainteresirani za pomicanje granica boli. Svjesni da je bol u odreenoj mjeri esto sastavni dio trena~nog procesa ne te~e oslobaanju boli, ve poveanju tolerancije na bol i neugodu, te koriatenju adekvatnih strategija suo avanja s njima koje e im omoguiti da budu ne samo funkcionalni, ve i u inkoviti. Sportaai mogu koristiti u inkovite i manje u inkovite strategije suo avanja sa stresom izazvanim pojavom boli i neugode. U one u inkovite mo~e se ubrojiti: problemski pristup (obuhvaa razli ite strategije za rjeaavanje problema, u ovom slu aju prikupljanje informacija o postupku/aktivnosti koja izaziva bol ime se poveava osjeaj kontrole kod sportaaa), poboljaanje mentalne vrstoe (razvoj nekih psiholoakih vjeatina i karakteristika kao ato su npr. do~ivljaj sasmoefikasnosti i u enje u inkovitih strategija suo avanja), koriatenje bihevioralnih tehnika u okviru psiholoake pripreme (npr. u enje tehnika disanja i relaksacije i njihove u inkovite primjene u kriti noj situaciji), adekvatna prehrana i dovoljno sna takoer su va~ni preduvjeti uspjeanog suo avanja; dijeljenje iskustva sa kolegama ili s trenerom, osobito onima koji su imali sli nih iskustava i dr. Iako se ova posljednja strategija rjee koristi u sportu jer se smatra svojevrsnim znakom slabosti, njezin je u inak benefitan, te se tako smanjuje mogunost pojave skrivanja boli i posljedi ni rizik od ozljede. Od strategija koje se smatraju neu inkovitima isti e se katastrofiziranje  kognitivna strategija suo avanja koja ima emocinalne komponente. Smatra se neprilagoenom strategijom koja poja ava do~ivljaj boli/neugode i dodatno remeti izvedbu. Ova se strategija naj eae prepoznaje kroz izjave ili negativne misli sporaaa (npr.  Ova me bol ubija ,  Ne mogu ovo izdr~ati i sl.). Karakterisitka ove strategije jest pretjerano fokusiranje na do~ivljaj boli/neugode ato prati pretjerani osjeaj ugro~enosti i neadekvatnosti suo avanja i savladavanja situacije (Taylor i Wilson, 2005). Posljedi no raste do~ivljaj boli, ali i neugodne emocionalne reakcije, te se poveava broj automatskih negativnih misli. Ovo ima reperkusija i na tjelesnom planu  dolazi do poveane napetsoti u miaiima i slabije prokrvljenosti ato pogoduje poja anju intenziteta boli. Openito vrijedi i da postoje dva tipa ljudi s obzirom na preferencije suo avanja sa situacijom/podra~ajem koja izaziva bol. Prva su grupa oni koji koriste analiti ki pristup  njihov je glavni stil suo avanja saznati ato viae objektivnih informacija o podra~aju, moguem intenzitetu boli, njenom trajanju, kako e sve izgledati i sl., kao da e o tome napisati stru ni lanak (npr. to je onaj tip ljudi koji gleda dok mu/joj se vadi krv). Drugi tip ljudi preferira distraktivni stil  odvraajui pa~nju od bolnog podra~aja na neato drugo lakae se savladava i izdr~ava bol (npr. sportaa koji radi te~ak trening i osjea bol prilikom vje~bi radi uz glazbu i pokuaava pjevati ili usmjerava pa~nju na neki predmet iz okoline detaljno ga analizirajui). Ono ato je va~no za samog sportaaa, ali i zatrenera koji ima mogunost pomoi mu/joj na licu mjesta jest identificirati koji je dominantni stil suo avanja s boli. Postoji viae na ina kojima se mo~e pomoi sportaau da lakae tolerira bol, odnosno nau iti ga da sam sebi pomogne. Prvi korak je svakako edukacija o faktorima koji na do~ivljaj boli utje u, strategijama suo avanja i tehnikama suzbijanja boli. Ono ato se takoer preporu a, osobito za sportaae koji se oporavljaju od ozljede, jest psiholoaka priprema u okviru koje sportaa sa stru njakom, sportskim psihologom, radi na ovoj problematici skladu sa svojim ciljevima, potrebama i kapacitetima. Osim lijekova, nekih metoda poput akupunkture koje se takoer ponekad koriste u slu ajevima akutne boli kojom se ovaj rad prvenstveno bavi, korisne su i neke bihevioralne i kognitivne tehnike. Neke od tih tehnika na bazi noj razini mogu samostalno koristiti i sami sportaai, no za pravu u inkovitost preporu uje se rad sa sportskim psihologom. - Opuatanje /relaksacija  sakako je jedna od naju inkovitijih tehnika. Njome se pokuaava postii tjelesna smirenost i usporavanje organizma, odnosno umanjiti fizioloaka pobuenost ije je poviaenje izazvano pojavom i trajanjem boli i/ili neugode. Cilj je smanjiti frekvenciju rada srca i disanja, a uz koriatenje progresivne miaine relaksacije mogue je postii i postupno progresivno opuatanje cijelog tijela, prolazei skupinu po skupinu miaia, ili pak ciljano, opuatanje odreene grupe miaia. S obzirom na spregu misli, emocije i tijela, opuatanjem tijela posti~e se i smanjenje emocionalne napetosti ato umanjuje percepciju i do~ivljaj boli. - Vje~be disanja  koriste se u kombinaciji s opuatanjem. Preferira se abdominalno disanje budui da poti e reakcije parasimpati kog tipa, odnosno smiruje reakcije tipa bijeg-borba. Va~no je voditi ra una da disanje bude sporo, ritmi no i jednakomjerno, uz udah na nos i izdah na usta. Za sportaae, osobito u treningu izdr~ljivosti, npr. stati ke snage va~no je voditi ra una da izdr~aj (kontrakciju) treba  prodisati , zadr~avanje daha pogoduje poveanju bolnog do~ivljaja. - Imaginacija  predstavlja kognitivnu tehniku koja poma~e suo avanju s boli i neugodom posredstvom zamialjanja/vizualizacije nekih ugodnih prizora ili podra~aja za vrijeme izlo~enosti bolnom/neugodnom podra~aju. Ova tehnika ima sna~an u inka kod osoba koje preferiraju distraktibilni stil suo avanja, jer obraajui pa~nju na ono ato zamialjamo smanjujemo kapacitet za bavljenje neugodnim podra~ajima, pa je do~ivljaj boli i neugode slabiji. Neki sportaai koriste glazbu (npr. glazba uz zvukove prirode) kako bi si olakaali zamialjanje nekih drugih podra~aja/situacija koji nisu u vezi s boli. - Klju ne rije i  u okviru psiholoake pripreme radi se na uparivanju neke odabrane klju ne rije i sa relaksiranim stanjem uz pretpostavku da e prizivanje te klju ne rije i u rizi noj situaciji pridonijeti postizanju takvog stanja, naj eae opuatenosti, u odreenoj mjeri. - Preusmjeravanje misli  prakti na tehnika koja ima za cilj maksimizirati kratoro nu i dugoro nu ugodu, a minimizirati karatkoro ni i/ili dugoro ni do~ivljaj boli (npr. sportaa za vrijeme teakog treninga razmialja o tom ime e se nagraditi kasnije i kakvo e mu to zadovoljstvo predstavljati). - Samogovor  pozitivne poruke sebi poveavaju razinu samopouzdanja i poma~u sportaaima u suo avanju u teakim situacijama. Sportaa koji koristi pozitivan samogovor pobuuje si ugodnije emocije i lakae podnosi bol i neugodu. U nekim situacijama nije mogue zanemariti bol i koristiti pozitivne poruke koje bi umanjile zna aj boli jer je do~ivljaj boli intenzivan. Izbjegavanje negativnih poruka i katastrofiziranja i njihovim nadomjeatanjem reaalisti nim procjenama situacije je od zna ajne pomoi. `to trener mo~e u initi? Trener kao  va~na druga osoba mo~e imati zna ajan utjecaj na sportsko iskustvo sportaaa. Kad se radi o do~ivljaju boli i/ili neugode, trener svojim ponaaanjem mo~e pomoi sportaau, ali takoer mo~e i negativno djelovati, ote~avajui sportaau ve ionako teake okolnosti. Da bi se to izbjeglo, openito gledano, va~no je poativati pravo na vlastiti izbor svog sportaaa, brinuti prvenstveno o njegovoj/njezinoj dobrobiti te voditi ra una o sljedeem (Taylor i Wilson, 2005): - Samo sportaa razumije svoju bol, trener u biti nikada ne mo~e u potpunosti razumjeti kako se sportaa osjea. - Trener treba znati se da je bol i fizioloako i emocionalno iskustvo i pomoi sportaau na oba plana. Valja izbjegavati govoriti o boli isklju ivo kao o tjelesnom fenomenu ili isklju ivo kao ne em ato je  samo u sportaaevoj glavi , u protivnom stvara se osjeaj nerazumijevanja i naruaava sportaaevo povjerenje u trenera. - Nikada ne treba ignorirati bol, o njoj je nu~no razgovarati kako bi se otklonila opasnost od nastanka ozljede. Po potrebi treba uputiti sportaaa lije niku. - Va~no je izbjegavati ohrabrivanja sportaaa izjavama poput  budi vrst , umjesto toga trener bi trebao pomoi sportaau razvijati adekvatne vjeatine suo avanja s boli/neugodom ili ga uputiti sportskom psihologu. - Trener treba biti svjestan da e neki sportaai pokuaati prikriti bol, osobito ukoliko smatraju da je izra~avanje boli u bilo kojem smislu neprihvatljivo ili nepo~eljno. Dobro je da trener razgovara sa sportaaima o boli i pa~ljivo sluaa ato imaju za rei. - Pojava boli osobito ukoliko se radi o ozljedi negativno djeluje na motivaciju za rad kod nekih sportaaa. Va~no je da trener bude podraka i nenametljivo pokuaa pomoi sportaau nai izlaz iz situacije. - Razli iti tipovi (stupnjevi) boli predstavljaju razli ite izazove sportaaima. Trener mora biti spreman pomoi sportaau savladavati takve izazove kada se pojave. - Ukoliko se sportaa ozlijedi ili ako bol signalizira ponovnu ozljedu mogue je da e sportaa imati poteakoa u procesu rehabilitacije, bilo zbog sni~ene motivacije, ili zbog straha od boli. U takvom slu aju trener treba pokazati strpljenje, ohrabrivati sportaaa i pru~ati podraku. Zaklju ak U kontekstu postignua kao ato je sport, pravila igre su oatra, a granice se  probijaju svakodnevno. Jedan od najveih izazova jest nadmaaiti samog sebe, ostvariti vlastite sportske ciljeve  naj eae dobar rezultat  uz minimalnu kolateralnu atetu, odnosno uz o uvanje sportaaeve dobrobiti u svakom smislu. Nau iti sportaaa kako da sam sebi pomogne u teakim situacijama, pru~iti mu podraku i poativati pravo na njegov/njezin vlastiti izbor ak i onda kada to ide nauatrb rezultata, odlike su pozitivnog pristupa koji omoguuje maksimalnu realizaciju sportaaevih potencijala. Sport omoguuje sportaaima mnoge prednosti i suo ava ih s razli itim izazovima. Bol i neugoda, a osobito ozljede, ato su este popratne pojave sportskog treninga, eliminiraju mnoge prednosti sporta i poveavaju koli inu izazova. Nekada su upravo takva iskustva najvea prednost i dobitak, jer natjeraju ovjeka da se zapita o sebi i svojoj biti, a sportaaa da svoje bavljenje sportom sagleda u novom svjetlu. Literatura: Addison, T., Kremer, J., Bell, R. (1998). Understanding the psychology of pain in sport. The Irish Journal of Psychology, 19(4) 486 503 Anshel, M.H. i Russell, K.G. (1994). Effect of aerobic and strenght training on pain tolerance, pain appraisal and mood of unfit males as a function of pain location. Journal of Sport Sciences, 12, 535-574. Beck, R.C. (2003). Motivacija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Brewer, B. W., Van Raalte, J. L., i Linder, D. E. (1990). Effects of pain on motor performance. Journal of Sport and Exercise Psychology, 12, 353 365.  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=pubmed&Cmd=Search&Term=%22Ellison%20K%22%5BAuthor%5D&itool=EntrezSystem2.PEntrez.Pubmed.Pubmed_ResultsPanel.Pubmed_RVAbstract" Ellison, K. i  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=pubmed&Cmd=Search&Term=%22Freischlag%20J%22%5BAuthor%5D&itool=EntrezSystem2.PEntrez.Pubmed.Pubmed_ResultsPanel.Pubmed_RVAbstract" Freischlag, J. (1975). Pain tolerance, arousal, and personality relationships of athletes and nonathletes. Research Quarterly, 46(2):250-255. Encarion, M. L.G., Meyers, M.C., Ryan, N.D. i Pease, D.G. (2000). Pain Coping Styles of Ballet Performers. Journal of Sport Behavior, 23, 20-32. Havleka, M. (1998). Zdravstvena psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Ivanec, D. (2004). Psihologijski imbenici akutne boli. Suvremena psihogija 7(2), 271-309. Kress, J. L. (1999). A naturalistic investigation of former Olympic cyclists' cognitive strategies for coping with exertion pain during performance. Dissertation Abstracts International (B), 59(9), 4763. Liget, D.R. (2000). Sport hypnosis. Champaign, IL: Human Kinetics. Petrovic, P. i Ingvar, M. (2002). Imaging cognitive modulation of pain processing. Pain, 95, 1-5. Petz, B. (2005). Psihologijski rje nik. Jastrebarsko: Naklada Slap. Ryan, E.D. i Foster, R. (1967). Athletic participation and perceptual augmentation and reduction. Journal of Personality and Social Psychology, 6, 472-476. Scholz, J. i Wolf, C.J. (2002). Can we conquer pain? Nature Neuroscience, supplement, vol. 5, 1062-1064. Sternberg, W. G., Bailin, D., Grant, M., & Gracely, R. H. (1998). Competition alters the perception of noxious stimuli in male and female athletes. Pain, 76(1-2), 231-238. Sullivan, M.J.L., Tripp, D.A., Rogers, W. i Stanish, W. (2000). Catastrophizing and pain perception in sports participants. Journal of Applied Sport Psychology, 12, 151-167. Sternberg, W.F., Bokat, C., Kass, L., Alboyadjian, A., Gracely, R.H. (2001). Sex-dependent components of the analgesia produced by athletic competition. Journal of Pain, 2, 65 67. Straub,W.F., Martin, S.B., Williams, D.Z. i Ramse, A.L.(2003). Pain Apperception Among Athletes Playing Contact and Noncontact Sports. The Sport Journal, 6(2), 1-12. Sullivan, M.J, Tripp, D.A., Rodgers, M.W.i Stanish, W. (2000). Catastrophizing and pain perception in sport participants. Journal of Applied Sport Psychology, 12(2), 151-167. Taylor, J., & Wilson, G. (2005). Applying sport psychology. Four perspectives. Champaign, IL: Human Kinetics. *8:<@lrtv @B:<ɽri^Vh`tmHsHh.h`tmHsHhaW6mHsHhaWh.56mHsHhvgmHsHhYbh756mHsHh"1B*mHphsHhn B*mHphsHhYbhYbB*mHphsHhYbB*mHphsHhYbh7B*mHphsHhYbh: B*mHphsHhAB*mHphsHh~|B*mHphsH FP^(P6xXP&~& ذذذРxh1!Ih$6mHsHh=Ah$6mHsHh$mHsHhP5mHsHhemHsHh 4[mHsHhMmHsHhylmHsHh,:mHsHhPmHsHh.mHsHhhfmHsHhmHsHh`tmHsHh,mHsHh<mHsH- ".0>@DFHJXZ^`tv&z,j` b  8 : P    BNn6V߼ǼϴϬh3YmHsHhemHsHhrQmHsHh=Ah=AmHsHh=AmHsHhgnmHsHhN"mHsHh=Ah$mHsHh=Ah$mHsHh=Ah$mH sH =Xd,.0\(*DFJt,.Lhj !`!j!n!!"##0#>#~#%%&'''ǼǼұhMmHsHhkmHsHhc mHsHhmHsHhH?hH?mHsHhH?56mHsHh56mHsHh2)56mHsHhH?hH?56mHsHhH?mHsHh2)mHsHh"mHsHhymHsH4H)004d7L;x<0@DFLI0M2MfMQQzTU`WbYZ<\p^$dh`a$gdaW $dha$gdH?''((n))))).*D**+*+h+++T,,^---..//6383F4L4j4444444@7B7h779:::>:;;|<<X====??4@J@P@@ؼؼļhGhCG6mHsHhCGhCG6mHsHh]}#mHsHh?&mHsHhCGmHsHhGmHsHhMhM6mHsHhMmHsHhH?mHsHhkmHsHhmHsHhc mHsH:@AB&BCDNDPDDDDDEElFFFFFG*GDGGGGGGHHHJILIPIbIIJKL0M2M4MdMfMMMP̸̰蜎{s{hdmHsHhmHsHh!hkBmHsHhkBhkB56mHsHhMmHsHh!h!6mHsHh!mHsHhkBmHsHhh6mHsHhmHsHhGhG6mHsHh?&mHsHh,mHsHhGmHsHhCGmHsH-PPQQQQQQQSSSfTfVfĻШШШШШШШРhBV*5mHsHhBV*hBV*5mHsHhBV*mHsHhjmHsHh#mHsHhjhjmHsHhj5mHsHhjhj5mHsHh!mHsHhdmHsHhymHsHhH?mHsHhmHsHh,mHsH3p^r^^fVffgizijnop8qrVsttuvx`yz|t}$hdh`ha$gd?&dhgdj $dha$gd!Vfdfhfnfpf|ffffgNgdgfghhii*i>ixiziii:jjjjll.l0l8l:lйtibiRibih?&hrQ0J>*B*\ph h?&hrQjh?&hrQUh?&h,]6B*phh?&h?&B*phh?&h,]B*phh?&h?&mHsHh?&h?&6mHsHh?&h?&mHsHh?&h~|mHsHh?&h>6mHsHh?&h>mHsHh?&h< mHsH h?&h< h?&h< 6h?&h< 0J6 :lmmmmmnnnnnnn$o*oRooooopFplp~pppp~sg\s\Q\h?&hBV*mHsHh?&hz6mHsHh?&h>mHsHh?&h~|6 h?&h~|hK^h?&mHsHhK^h~|mHsHh?&h~|mHsHh?&h!NEmHsHh?&hrQmHsHh?&hrQ6h?&hrQ6\h?&hrQ\h?&hrQ0J>*B*\phjh?&hrQU h?&hrQpqq8qbrrrrspsrss tt*ph!b ablzMd" ' '2'*,-W02W344444h=i== AACEFG\HiIJKjLkLLQWXZZ`UdgksvvwDyЀcdN0 `r1Жo,-7vH[5\EJY #0000000000000 0 0 0 0 0 0 00000000 0 0 0 0 0000 0 0 00 0A 0A 0A 0A 0A 0A0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 ajLkLZZ`Udk7vH[5\EJ #K00sK00K000K00 K00 K00 K00 `K00 @0K00K00K00@0K00 K00 K00 I00I00@00@00@00@00@00K00K00K00K00 K00K00K00K00K00@00K00K00K00&<UdvBژn'@PVf:lp^yT~Z~Z]^_`acdeghidVؓp^t}Z~[bfZ~\H ˢ٢!XX8@0(  B S  ?! "W# e$į88#<<#8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCityV*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplacehttp://www.5iantlavalamp.com/ &{f!#9; *,./124589ABIJKLWX`bfgjmvwz{(*   u w     FGabklyz'(KMTVz{67bc  R"T"a"d"l"n"t#v#########}$~$$$$$%%%&p&q&&&&& ' '(((((())))<*=***,,.-0-E-G-T-V-r-t-----// / /8/9/r/t///V0W00001111111112222223353:3<3B3D34444556 66 666b7c7778888`9a97:8:Z<[<9=:=g=o=========/>2>>????? A AAAAAAABBCBCCEEEEEEFFFFZG[GGGGG[H\HxHzHhIiI}IIJJ J JJJJJKK/K0KjLkLLLLMNN N"NOOyOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOUUU VVEVFV\V]VVV,W-WPWQWXXHXIXXXXXXXXXZZZZ5Z6ZZZZ`5`7`aaaa#a%abbccccTdUdddffggiiTiUi:j;jjjjjk kkkll:m;mmmnnnn n nnnnnnn n!n#n$n.n/n8n9n=n>nInJnSnTnVnWn^n_nbnfnpnqn|n~nnnnnBoCopp q qqqqqssss+s,ssssskuluuuvvvvvvw www.w/wyyyyF{G{Q{T{{{f|g|u|w||||| }}~}}}}}}}}~~πЀ !IKstӃԃ cd=>LN @Cҋԋ()34;<_`psGI]_prُۏgh/1͖Ж78,-68vx֝؝kmuvĠʠӠԠ̢֢+6[cefgףߣ35\acfg~')CEQR֦ئ=?J\bu| !")6EĨʨըۨYcީ$)*1>M #ab `bklyzLMc"d" ' '1'2'**,,--V0W022V3W33444444444g=o=== A AAACCEEFFGG[H\HhIiIJJKKiLkLLLyOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPx#33333333333333333LUx[ƣ%\ry #LMyOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOUg#P/r:O{]T$b/4W<^`o()^`o(. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH4WP/{]T$FhL D86PimNCiCeW.{Y.G^(tHC`43I|4?ay}"K^dM$_iL!DI5Q7E<3Y c n!Aq$ ! ,]=#@T^` !'),/6=>?AIJKLMNOPQRU!PP PPPP"P(PFPJPVPZP`PfPtPPPPPPPPPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana?5 z Courier New;Wingdings"1ffW6W64dʪʪ2qHX ?F2aPSIHOLO`KI IMBENICI BOLI I NEUGODE U TRENINGU IZDR}LJIVOSTI I STRATEGIJE SUO AVANJA KOD SPORTA`A Renata Baric Renata Baric   Oh+'0(4@P ht   dPSIHOLOKI IMBENICI BOLI I NEUGODE U TRENINGU IZDRLJIVOSTI I STRATEGIJE SUOAVANJA KOD SPORTAARenata BaricNormalRenata Baric2Microsoft Office Word@@5@5՜.+,D՜.+,H hp|  *6Wʪ bPSIHOLOKI IMBENICI BOLI I NEUGODE U TRENINGU IZDRLJIVOSTI I STRATEGIJE SUOAVANJA KOD SPORTAA Titled 8@ _PID_HLINKSA R http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=pubmed&Cmd=Search&Term=%22Freischlag%20J%22%5BAuthor%5D&itool=EntrezSystem2.PEntrez.Pubmed.Pubmed_ResultsPanel.Pubmed_RVAbstractFhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=pubmed&Cmd=Search&Term=%22Ellison%20K%22%5BAuthor%5D&itool=EntrezSystem2.PEntrez.Pubmed.Pubmed_ResultsPanel.Pubmed_RVAbstract  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry F6Data 1TableIWordDocument4SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q