Naslov
Slovni standardi u početnicama
(Letter standards in initial readers)

Autori
Reberski, Siniša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjižica sažetaka / Pavličević-Franić, Dunja ; Bežen, Ante - Zagreb : Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; Europski centar za napredna i sustavna istraživanja (ECNSI), 2008, 46-47

ISBN
978-953-7210-15-1

Skup
Drugi specijalizirani znanstveni skup Rano učenje hrvatskoga jezika ;

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 13.11.2008. - 15.11.2008

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
početnica; slovni standard; pisana slova; tiskana slova
(initial readers; letter standards; handwritten letters; block letters)

Sažetak
Današnje početnice su mnogo razvijenije od onih u 19. stoljeću, no i u njima ima i pogrješaka pa i velikih propusta. Neki od osnovnih problema su: uporaba pisanih slova izvedenih uz pomoć računala, bilo računalnim pismom – fontom, bilo crtanjem slova na računalu (jedini ispravan način je rukopisna ilustracija), drugo, u učenju pisanja ponekad nedostaju upute za povlačenje poteza, prisutan je, također, problem miješanja pojmova slovo i glas. Naime LJ, NJ i DŽ su glasovi, a pišemo ih slovima L i J, N i J, te D i Ž. Na taj način to treba objasniti i učenicima. U aktualnim početnicama nije potpuno razriješena ni terminologija pisama te nije sistematizirana uporaba slovnih znakova. Nazivi pisana i tiskana slova nisu baš prikladni. Slova koja uglavnom nazivamo tiskanim često se pišu, a i učenike tomu poučavamo, pa tako taj termin postaje upitan. Zbog istog je razloga upitan i termin pisana slova. Bilo bi prikladnije velika tiskana slova i mala tiskana slova zvati jednostavno velika slova i mala slova, a velika pisana i mala pisana bolje bi bilo zvati velika rukopisna slova i mala rukopisna slova. Najispravnije bi ih bilo zvati formalna velika i mala slova i neformalna velika i mala slova, no to je vjerojatno za učenike početnih razreda neprikladan naziv. Postoji i neriješen problem naziva za kurziv, koji nikako ne nazivamo, a u početnicama se koristi. Također, nigdje se ne obrađuje problem serifnih i bezserifnih pisama, mada se koriste. Što se tiče gradacije veličine slova u početnici, ona bi trebala biti kontinuirana, bez vidljivih skokova, tako da se učenik logički i postupno navikava na sve manja slova dok se ne dođe do optimalne čitljive veličine od 12 pt za serifna pisma odnosno 10 pt za bezserifna. Pohvalno je postojanje priručnika za učitelje uz početnicu, trebali bi biti temeljitije pripremljeni. Pohvalno je i postojanje slovarice jer je kombinatorika iznimno značajno metodičko sredstvo. Zaključak je da svakako treba postaviti standard za rukopisno i za tiskano pismo u ranom učenju jezika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA