ࡱ> GIDEFq`bjbjqPqP 2:: 0 ,,,8"-|-<x2-----...^w`w`w`w`w`w`w$1zh|dw5.....w:,--xkmkmkm.8--^wkm.^wkmkmruv-- ЬY6,guJwx0xuV|l|v|v4..km.....wwUm...x....'' TEORIJE ANOMIJE Sa~etak: Rad nudi pregled nad teorijama anomije podijelivai ih u predsocioloake razdoblje, francuske teorije anomije 19. stoljea, ameri ko nasljee u 20. stoljeu te suvremene teorije. Ukazuje na niz varijacija u poimanju, sadr~aju i vrijednosnom odreenju pojma anomije, a ato prvenstveno ovisi od sociopovijesnog konteksta i diskursa u kojem se koristi. Analiziraju se recentni pokuaaji reanimacije tog danas marginaliziranog koncepta te se na kraju, u pokuaaju iznala~enja njihovih zajedni kih nazivnika, izvodi odreena taksonomija teorija anomije. UVOD Pod teorijama anomije podrazumijeva se jedan niz teorijskih i empirijskih radova nastalih tokom skora dva stoljea pa do danaanjih dana, a koji pojam anomije koriste na vrlo razli ite na ine. Nerijetka nedore enost, airina i apstraktnost pojma rezultirala je njegovom neodreenosti te se shvaanje anomije nije moglo niti ustaliti, a niti za ahuriti u jednu jedinstvenu teorijsku cjelinu. Pojam anomije u pravilu je vrijednosno negativno konotiran i pojavljuje se nasuprot pojmovima reda, integracije, zakona i morala kojima se opisuju stabilna i sreena stanja pojedinca, zajednice ili druatva. Navedena formulacija je toliko openita da se isti pojam mo~e zamijeniti nizom drugih termina poput dezorganizacije, deregulacije, devijacije i sl., a da osnovna relacija i dalje vrijedi. Utoliko je neophodno razlu iti specifi nost pojedinih anomijskih pristupa, izdvojiti njihove temeljne kategorije te prezentirati njihovu osnovnu logiku eksplikacije. Razlog viae je i ato anomija nije nu~no negativno konotirana. Etimoloaka definicija anomije toliko je airoka da je kao takva neupotrebljiva. Gr ki korijen rije i (a nomos) doslovno se prevodi kao bez zakona. Semanti ka definicija prvenstveno ovisi o sociopovijesnom kontekstu, diskursu unutar kojeg se koristi (religijskom, filozofskom, sociologijskom, psihologijskom), razli itom sadr~aju i zna enju, te vrijednosnoj evaluaciji pojma. To su sredianji izvori varijacija u koriatenju pojma anomije. Svrha ovog teorijskog rada je prezentirati pojedine varijacije u shvaanju anomije i pokuaati iznai njihove eventualne zajedni ke nazivnike. PREDSOCIOLO`KO SHVAANJE ANOMIJE Iskazivanje interesa za red, pravdu i moral, kao okvir unutar kojeg se smjeata i pojam anomije, jest zna ajna tema u promialjanju socijalne stvarnosti i stoga je razumljivo da ovaj pojam odavno pripada humanisti kom nasljeu. U anti koj Gr koj pojam anomije se koristi u tri razli ita zna enja: (1) ozna ava nedostatak ljudskih kvaliteta u pojedinaca, ato rezultira u~asom, nasiljem, tragedijama i neljudskim ponaaanjem; (2) nepoativanje religijskih normi ili bo~jeg poretka, ato je uzrok nevjeri i greanim djelima i (3) ozna ava odbijanje nepisanih pravila pravednosti i tradicionalnih druatvenih obi aja i normi prikladnog ponaaanja. Tako npr. Ksenofont koristi pojam anomije u smislu nezakonitosti, nelegalnosti i nepostojanja normi. Platon u anomiji nalazi osnovni razlog druatvenog nereda, te je poistovjeuje s anarhijom i dezorganizacijom druatva. Za sofiste je problem anomije vezan uz druatvenu promjenu, te ga povezuju s raznim politi kim (eti kim) pozicijama. Kasnije, u biblijskoj literaturi isti pojam se razmatra u kontekstu religijskih tema i njima svojstvenoj terminologiji. S Novim zavjetom nastaje radikalna promjena, jer se na zakon ne gleda viae kao na neato prete~no izvanjsko, ve kao na interiorizirani princip. U engleskoj renesansi 17. stoljea anomija se prvenstveno u religijskoj literaturi javlja u smislu kraenja bo~anskih zakona. Ona je grijeh u smislu akcije protiv bo~anske volje. FRANCUSKE TEORIJE ANOMIJE 19. STOLJEA Francusko druatvo s kraja 19. stoljea se nalazilo u tranziciji iz tradicionalnog k modernom. Uzdrmana stabilnost druatva, previranja i neredi, ekonomske poteakoe te svojevrsno propitivanje normativnih obrazaca, odrazilo se na poja an interes za probleme reda i morala. Odatle proizlazi socioloako poimanje anomije u djelu Durkheima kao njegove reakcije na Guyauovo shvaanje. J. M. Guyau Filozof i sociolog Jean Marie Guyau je nezaobilazan u pregledu koncepcija anomije iz viae razloga. Prvi je razlog isto faktografskog karaktera: nasuprot uobi ajenom shvaanju kako je Durkheim prvi sociolog koji koristi pojam anomija u svom djelu "O druatvenoj podjeli rada" iz 1893., treba spomenuti da upravo Guyau prvi koristi taj pojam u svojim djelima iz 1885. i 1887. godine. Durkheim prvi put spominje anomiju zapravo 1887. u prikazu Guyauove knjige "Bezbo~nost budunosti, socioloaka studija". Drugi razlog le~i u tome ato se glavne okosnice Durkheimovog shvaanja anomije oblikuju u suprotnosti spram Guyaova poimanja, te mu stoje kao protute~a i alternativa. Trei i, ini se, najva~niji razlog jest taj ato Guyauova koncepcija anomije ima mnoge sli nosti (i mo~e se smatrati odreenom prethodnicom) s pojedinim suvremenijim poimanjima anomije koja pokazuju pomak od dominantnih shvaanja anomije s vrijednosno negativnim odreenjem (kao: nepo~eljna stanja druatva, socijalnih podsistema ili pojedinaca) prema pozitivnom razumijevanju anomije, kao preduvjetu i sastavnom dijelu modernizacije. Prema ovom misliocu moderna etika trebala bi biti autonomna, proizlaziti iz pojedinca i biti slobodna od izvanjskih pravila. Tu karakteristiku Guyau naziva eti kom anomijom. U tom smislu ukazuje na progresivnu individualizaciju morala i moralnih pravila. Isti se na in prosudbe odnosi i na Guyauovo shvaanje religije. Ljudi se u svojim moralnim prosuivanjima ne bi smjeli oslanjati na religijsko vjerovanje i transcendentalne istine, njih moraju zamijeniti moderna vjerovanja bitno razli ita od tradicionalnih. Taj novi tip religijskog individualizma on naziva religijskom anomijom. Kao ato se vidi, anomija je za Guyaua pojam, ato s jedne strane isti e individualnu slobodu i autonomnost u moralnom prosuivanju te sumnju i skepticizam naspram religijskih autoriteta, a s druge strane eliminira imperativ eti ke uniformnosti i vje ne istine, naspram autoritetu druatvenih institucija i normi. Prote~ira se individualnost kao izvor vrijednosti i smjernica djelovanja. Time anomiju ne razmatra kao zlo i bolest modernog druatva, ve kao jednu druga iju kvalitetu pozitivnih konotacija. E. Durkheim Pojam anomije treba razumjeti iz Durkheimova poimanja moralnosti koje on temelji na znanosti o moralu. Moralnost je kao osjeaj obveze koji proizlazi iz druatva, izjedna ena sa socijalnim redom i poretkom, sa solidarnoau u druatvu, naspram naglaaenog individualizma koji onemoguava funkcioniranje kolektiviteta i druatvenog organizma. Anomiju zamialja kao odsutnost moralnih pravila, negaciju moralnosti, ime ona nema neku svoju autonomnu samopostojanost, identitet, ve je deformacija idealnog stanja moralnosti. U Druatvenoj podjeli rada, anomiju poima kao jednu abnormalnu formu podjele rada (za razliku od normalne podjele rada, koja prirodno dovodi do kohezije i solidarnosti) s nedostatkom uzajamnog prilagoavanja funkcija  ato zbog nedovoljne interakcije privrednih subjekata, ato zbog izostanka pravila. Zna ajnije mjesto anomija dobiva u njegovoj znamenitoj studiji o samoubojstvu. Durkheim je i ovdje dosljedan svojim temeljnim na elima i metodi koja objaanjenje tra~i u druatvenim injenicama, a individualni motivi su samo slabe to ke pojedinaca kroz koje socijalni uzroci prodiru. Autor opisuje razli ita socijalna stanja i odnose druatvo pojedinac u kojima, po autoru, le~e glavni uzroci suicida. Tako anomijski suicid izrasta u uvjetima koje karakterizira manjak regulacije druatva nad pojedincem, budui da ljudi sami po sebi nemaju ugraene priroene ko nice svojih aspiracija, nego ih tek druatvo kao vanjska sila mo~e obuzdati. Takva socijalna stanja neuspjele regulacije individua, neuspjeha druatvenog ograni enja, osobito u doba kriza ili naglih prosperiteta, on naziva anomijom. O igledno je da je Durkheimovo poimanje anomije optere eno normativnim elementima koji su neodjeljivo utkani u cijelu teoriju. Niz njegovih klju nih kategorija pa tako i anomija optereeno je vrijednosnom konotacijom (patoloaka anomija, normalna i abnormalna podjela rada, ravnote~a druatva i pojedinca, i sl.) odatle proizlazi diskrepancija izmeu pozitivisti ke metode i idealisti ke etike. Njegovo metafizi ko shvaanje ljudske prirode i pretjerana zabrinutost za socijalni red, doveli su do "nerazmrsivog spoja injenica i vrijednosti" (Lukes, 1973) do "koegzistencije historijskih i ahistorijskih elemenata" (Orru, 1987). U pozadini ovog koncepta anomije stoji pitanje modernizacije ato je odraz ondaanjeg francuskog druatva u kojem se odvijaju procesi koji rasta u tradicionalne vrijednosti, a procesi individualizacije uzimaju zamaha, ime se potkopava nukleus zajedni kih vrijednosti i/ili kolektivnosti. AMERI KE TEORIJE ANOMIJE 20. STOLJEA To prekooceansko "putovanje TA iz europskog u ameri ki druatveno povijesno intelektualni kontekst imalo je dalekose~ne posljedice za sam oblik teorije. Identi ni pojmovi i kategorije u razli itim kontekstima poprimaju i druga ija zna enja. Anomija se u ameri kom kulturnom okru~enju uglavnom ne odnosi na ciljeve, ve na problem neadekvatnosti sredstava - tra~e se tek tehni ka poboljaanja unutar danog druatvenog ureenja. Taj pomak je izra~en i kroz odmak od transcendentalnog, hipostaziranog prema empirijski utemeljenom konceptu i instrumentalnom shvaanju anomije. Orru smatra da je navedeni pomak usporedan s promjenom moralnih pretpostavki modernih druatava, a anomija je pitanje prilagodbe i gubi svoju normativnu, eti ku konotaciju (Orru, 1987). Pojam anomije u djelu R. K. Mertona Klju ni elementi njegovog poimanja anomije su kulturno definirani ciljevi uspjeha, sredstva za ostvarenje tih ciljeva kod kojih je osnovno pitanje njihov stupanj usklaenosti s institucionalnim normama te socijalna struktura s pripadajuim stratifikacijskim polo~ajima koji su povezani sa "strukturom mogunosti" i dostupnim legitimnim sredstvima.Apstraktnije formulirano: kulturna i socijalna struktura su neusklaene. Pritisak na vrijednost odreenih ciljeva, uklju uje, paralelno, malo pa~nje prema institucionalno propisanim sredstvima za ostvarenje tih ciljeva" (Merton, 1957:133). Tako je krajnji slu aj onaj u kojem je jedini kriterij ponaaanja za ostvarenje cilja isklju ivo tehni ke prirode kriterij efikasnosti, dok je legitimnost, kao i institucionaliziranost sredstva potisnuta. Ovdje anomiju karakteriziraju takvi odnosi koji konstituiraju tip dezintegrirane kulture tako da cilj nije povezan s institucionalnim sredstvom. Sama razina ponuenog objaanjenja je uopena i apstraktna, te mnogi smatraju da je to zapravo jedan visoko teorijski koncept (Gibbons i Jones, 1975) dok kulturnu matricu cilj sredstvo Merton primjenjuje kako u opisu druatva u cjelini, tako i na razini u~ih dijelova strukture  pojedinih institucija, grupa. Ona, u skladu s osnovnim zamislima Mertonova koncepta, nije primjenjiva na psiholoakoj ili individualnoj razini. Dakle, njegova osnovna namjera je da anomijom kao konceptom srednjeg dometa ponudi strukturalno objaanjenje distribucije devijantnih oblika ponaaanja, dok su individualni tipovi adaptacije samo obrasci reakcije na anomiju. Kada koncept primjenjuje na razini cijelog ameri kog druatva, prisiljen je identificirati odreenu kulturnu matricu sa zajedni kim naglaaenim ciljevima, ato je doista upitno za suvremena druatva koja su visoko diferencirana u normativnom, vrijednosnom i strukturalnom smislu, zbog ega se Merton ne uspijeva odmaknuti od funkcionalisti ke pretpostavke o univerzalnim vrijednostima u druatvu. Detaljniju analizu o tome kako e pojedinci reagirati na anomiju i koje pozicije su u veoj mjeri izlo~eni toj pojavi Merton analizira kroz tipove individualne prilagodbe kao jednoj logi koj konstrukciji za injenoj zdravorazumskim iskustvom. Njegova TA je instrumentalnog karaktera, bez vrijednosne evaluacije kako ciljeva tako i sredstava te je samo nusposljedica i druga strana skoro neupitne uspjeanosti tog istog druatva u kojem se pojavljuje. Pojedini autori smatraju da takav koncept nije pridonio objaanjenju devijantnosti te da je njegova primjena nejasna (Adler; 1995), dok je Rex (1961), joa u doba njene najvee popularnosti, tvrdio da je Mertonova teorija iznimno pojednostavljena. Gibbson i Jons (1975) smatraju da je TA koriatena kao visokoeksplikacijska metafora bez stvarnih pokuaaja procjene njezine korisnosti. Gottfredson i Hirschi (1990) uo avaju da je u ovoj teoriji sredianja kategorija klasa i klasne pozicije, za koju se smatra da je isuviae kompleksna kategorija, te nam stoga na kraju i nije jasno ato pokree devijantno ponaaanje. Ipak, Merton e u cjelokupnoj tradiciji TA biti prvenstveno zapamen kao socijalni teoreti ar devijantnosti i po njegovoj socijetalnoj razini eksplikacije. Anomija je prvenstveno drutveni uvjet kojim se objanjavaju stope devijantnog ponaanja, a to je stanje u kojem norme koje definiraju konformizam gube svoju snagu u reguliranju ponaanja, stanje deregulacije. Kasnije psiholokoindividualne verzije (verzije disjunkcije, sociopsiholokog pritiska) krenule su istom logikom eksplikacije, ali isklju ivo na razini pojedinca. Klasi ne revizije i empirijske verifikacije Mertonove TA Pod "klasi nim revizijama" podrazumijevaju se neposredne nadopune i kritike Mertonovog koncepta anomije nastale u SAD u prvenstveno pedesetih i aezdesetih godina 20. stoljea. Njihov osnovni doprinos se sastojao u razvijanju i modificiranju Mertonove pozicije te empirijskom testiranju njegovih osnovnih relacija. U mnoatvu revizija TA nezaobilazno se uz druge izdvajaju doprinosi A. Cohena, R. A. Clowarda i L. E. Ohlina. Ovi autori i njihovi doprinosi prvenstveno se razmatraju kao revizije Mertonova modela anomije. Polazei od primjedbe da je prilagodbu na anomiju Merton promatrao suviae atomisti ki te da je neprihvatljiv skok od statusne pozicije do devijantnog ponaaanja, A. Cohen u svojem djelu Culture of the Gang (1955) tvrdi da je devijacija prvenstveno kolektivna, a ne isklju ivo individualna reakcija te operira s pojmovima poput statusne frustracije i delinkvente subkulture. U studiji iz 1960. godine Social Control in the Prison Cloward tvrdi da je kriminalno ponaaanje ovisno i o dostupnosti nelegitimnih mogunosti. U lanku Illegitimate Means, Anomie, and Deviant Behaviour (1959.) isti autor revidira Mertonov tip "povla enja" tvrdei da tu individualnu reakciju karakterizira dvostruka nedostupnost (legitimnih i nelegitimnih sredstava) formulirana kroz sintagmu dvostruka pogreaka. U zajedni kom radu Clowarda i Ohlina Delinquency and Oppportunity (1960.) autori zamjeraju Mertonu da svojim konceptom nije objasnio razli ite oblike ato ih poprima delinkvencija te osnovnu Mertonovu shemu nadopunjuju Sutherlandovim konceptom diferencijalnih asocijacija ukazujui da sredstva ovise o strukturama u enja i strukturama aansi. Taylor, Walton i Young (1973) upozoravaju da je upitno devijantnost promatrati kao reakciju na neuspjeh, odnosno, oslanjati se na Mertonovu pretpostavku o univerzalno raairenoj ~elji za bogatstvom i uspjehom. U Landerovoj studiji anomija je ozna ena kao empirijsko stanje koje on interpretira kao socijalnu nestabilnost i popuatanje normi (Short,1964:99). Opadanje zna enja Mertonove TA i logi no odustajanje od pokuaaja njezinog poboljaavanja koincidira s najintenzivnijim kritikama koje su posebice krenule 70 ih godina, a iji je zajedni ki nazivnik mialjenje da varijable derivirane iz TA pokazuju nikakvu ili slabu povezanost s delinkvencijom (Agnew, 1991; Hirschi 1969; Kornhausen 1978; Liska, 1971; Bernard, 1984; Farnworth i Lieber 1989; prema Agnew i White, 1992). U tom razdoblju svoju nadmonost su pokazivale prvenstveno teorija socijalne kontrole (osobito Hirshijeva verzija) i teorija diferencijalnih asocijacija, tj. teorija socijalnog u enja. Reakcija na kritike odrazila se u kasnijim revizijama klasi nih TA (Agnew 1985; Bernard 1987, Elliot 1979; Greenberger 1977; prema Agnew i White, 1992), ali svi ti pokuaaji nisu ozbiljno ugrozili dominaciju prethodno spomenutih teorija. Neato zna ajniju pa~nju dobiva tek Agnewova teorija pritiska kao jedna, uvjetno re eno, od ina ica TA. Mo~e se zaklju iti da u svezi pokuaaja klasi nih revizija i empirijskih potvrda Mertonova koncepta anomije u cjelini, do izra~aja dolaze ograni enja njegove strukturalne polazne pozicije i apstraktne teorijske formulacije sredianjih kategorija (cilj, sredstvo, kultura, struktura, institucionalnost i sl.). Psiholoake verzije TA U psiholoakim verzijama anomija je psihi ko stanje osobe koje biva poticano iz odreenih socijalnih uvjeta. Jedan dio razloga psihologizacije teorije proizlazi iz potrebe za njezinom empirijskom provjerom, ato je sukladno sklonostima anglosaksonskog kulturnog intelektualnog miljea. Jedan pravac psiholoakih verzija TA slijedi anomiju na tragu Durkheima gdje se ona pojmi kao nedovoljna integriranost pojedinca u grupi ili zajednici, kao varijanta otuenja jednih od drugih (interpersonalne veze) ili kao dezintegracija izmeu odreenih subsustava. Dvije su stvari ovdje presudne: prvo da u ovom smjeru TA napuata svoju ambiciju da bude, ne samo generalna teorija devijacija, ve uope koncept koji polako odustaje od namjere da ponudi objaanjenje za devijantno ponaaanje. Tu se fokusiraju teme srodnije pojmu alijenacije, te izostaje terminologija karakteristi na teorijama devijantnosti. Predstavnici ove orijentacije su Srole (1956, 1965), McIver (1950), Nisbet (1953). Tako Sroleove empirijske skale anomije pomi u fokus interesa dalje od njezinih strukturalnih odrednica prema njezinim posljedicama na stavove i psihi ka stanja pojedinaca. Na taj na in teoreti ari su ostali praznih ruku, a anomija je postala povezana s odgovorima individualnih ispitanika. "Ne zadugo fenomen anomije, koji se objaanjavao, postavljen je kao eksplikacijska varijabla" (Orru 1987:127). Kao i kod Mertona uo ava se instrumentalno (a ne normativno) obilje~je Sroleove koncepcije. Durkheimu svojstveni eti ki tonovi definitivno postaju proalost. Anomijska situacija je dakle problemati na zbog disfunkcionalnih odnosa izmeu druatvenih podsustava ili odnosa individue spram sustava. Problem nije u kapitalisti koj kompetitivnosti, kulturnom srazu i brzim promjenama, ve u nesposobnosti komponenti druatvenog sustava i individua da funkcionalno izbalansiraju sami sebe. Problem je dakle u instrumentalnoj, a ne u normativnoj adekvatnosti, ato zna i da nema vrednovanja, ocjenjivanja kulturnih ciljeva ili navedenih socijalnih procesa, ve se pristup isklju ivo usredoto io na ne~eljene konzekvence. Kao i Mertonu tako i Sroleu jedini znanstveni kriterij je procjena posljedica. Drugi pravac psiholoakih verzija TA ine oni koncepti koji nastavljaju kako Mertonovu TA, tako i Clowardove, Ohlinove i Cohenove doprinose. Fokus interesa se nalazi unutar sheme cilj  sredstvo, i poglavito je usredoto en na psiholoaku diskrepanciju izmeu aspiracija i o ekivanja, te aspiracija i socijalnog statusa. U literaturi su ove verzije ozna ene kao teorije disjunkcije. Osnovni problem je da su psiholoake verzije iskorijenjene iz svakog povijesnog konteksta ato nadalje onemoguava svaku kriti ku analizu na razini druatvenog sustava. Glavni predstavnici ovog smjera su Liska (1971) i Short (1964). Anomija je disjunkcija izmeu individualnih ciljeva i individualnih o ekivanja/mogunosti. Devijacija je vjerojatnija u onim slu ajevima gdje su aspiracije visoke a istovremeno o ekivanja/mogunosti niske. Iz navedene disjunkcije slijedi motivacija k nelegitimnim opcijama kako bi se ostvario cilj. To je osnovna shema, a varijacije su prvenstveno u sadr~aju kategorija (materijalni uspjeh, obrazovne aspiracije, profesionalne aspiracije itd.). Kod ovih pristupa ponovo je izra~ena spomenuta slabost Mertonove TA u njegovoj podjeli na sredstvo i cilj te se nerijetko samom disjunkcijom nije uspjelo objasniti pojedina no devijantno ponaaanje. Na osnovi anomijskog nasljea unutar psiholoakih verzija neophodno je spomenuti i Agnewovu generalnu teoriju pritiska (TP). Ona se nalazi se u jednoj nejednozna noj, ak ambivalentnoj poziciji spram klasi ne TA. Nezina je ambicija da ponudi teorijsko objaanjenje devijacija, u kojem bi se, osim tipova pritisaka iz anomijske tradicije, nalazili i pritisci iz teorija koje njegove izvore uo avaju u druga ijim kategorijama od onih anomijskih. Tu su sukobi, psihoanaliti ke kategorije, agresija, frustracija i sl., pojmovi koji pripadaju konfliktnoj teoriji, feministi koj teoriji, teoriji socijalne dezorganizacije itd. Agnew (1995), za razliku od prethodno spomenutih teorija disjunkcije, uvodi set intermedijalnih varijabli (osobito negativne emocije kao ato su ljutnja i frustracija) i tvrdi da je to zapravo osnova pritiska. Dakle, u skladu s Agnewom, pritisak koji proizlazi iz ciljsredstvo sheme tek jedan je tip pritiska koji on klasificira kao oduzimanje pozitivno vrednovanih ciljeva. Utoliko Agnewova TP ima ambiciju da bude svojevrsna generalna teorija pritiska. Na drugoj strani, Durkheimov i Mertonov koncept anomije se ne mo~e reducirati na TP. Naime, TP je u osnovi socijalnopsiholoaka teorija, stoga su pojedini elementi iz anomijske tradicije (npr. makrorazina analize, socijalni izvori) na nju nesvodivi. Mo~e se zaklju iti kako generalna TP obuhvaa samo jedan u~i dio (razinu) TA (individualno psiholoaku razinu pritiska), te je samo u tom njezinom dijelu Agnew inspirirao i proairio anomijsku paradigmu. SUVREMENE TEORIJE ANOMIJE U dvadesetom stoljeu uo avamo jasna razdoblja (valove) prihvaanja i napuatanja TA. Iako Merton prvi put svoju paradigmu TA obznanjuje ve 1938. godine, val posvemaanjeg interesa (koji se manifestira u cijelom nizu teorijskih i empirijskih studija) kulminira u pedesetim i aezdesetim godinama. Nakon tih godina uzleta, krajem aezdesetih, dolazi do opadanja interesa za paradigmu TA. Empirijske potvrde opravdavale su napuatanje TA (Kornhauser 1978; Agnew 1995), ato je samo potvrivalo stajaliata da je treba ak definitivno napustiti (Hirschi 1969; Kornhauser 1978). Postojao je cijeli niz razloga za takva razmialjanja. Stvorio se dojam da se iscrpio istra~iva ki puzzle koji se oslanjao na klasi ne TA, te da su same empirijske studije nedovoljno potvrivale model. ini se da ni konzervativnoj politi koj klimi nije odgovarala teorija koja u svojoj sr~i ukazuje na nefunkcioniranje druatva. Uz to, TA je bila demantirana i samom socijalnom stvarnoau  naime, ekonomski je rast u SAD u bio je popraen porastom stope kriminala (Hagan i McCarthy 1997). Nasuprot tendencijama napuatanja, nailazimo na struju koja ipak ~eli zadr~ati TA kao jednu relevantnu socioloaku teoriju (Passas 1995; Bernard 1997). Mo~e se rei da se suvremena reanimacija TA odvija na tri polja. Na prvom polju pobornici TA preispituju empirijska istra~ivanja klasi nog razdoblja i generalno smatraju da ta istra~ivanja ne nude dovoljnu osnovu za odbacivanje TA. Oni ukazuju da prijaanja istra~ivanja uvelike pojednostavljuju originalne stavove klasi ne TA koji su daleko kompleksniji od simplificirane teze da je kriminal rezultat situacije kad pojedinci ne mogu legitimnim putem ostvariti nov ane ciljeve. Takoer su se nepravedno ignorirale pojedine revizije TA inicirane od samih autora i sljedbenika (Cloward, 1964; Cohen, 1966; Cohen i Short, 1958; Merton, 1959, 64; Mizruchi, 1964; Vaughan 1983). Revizije i kritike izvornih, prvotnih formulacija TA su uvelike doprinijele razlikovanju pritiska i anomije, suptilnijem prikazu uvjeta koji dovode do kriminala, ukazivanju na posredne elemente itd. To je rezultiralo razvojem TA i njenom udaljavanju od po etnih pjednostavljenih, nerealnih relacija. Autori koji su stali u obranu ove teorije zamjeraju istra~iva ima da nisu uva~ili ove argumente, te olako okarakterizirali TA kao bezvrijednu. Nadalje, neopravdano se u istra~ivanjima zanemarila makrorazina TA. Naj eaa simplifikacija se sastojala u pojedina nom mjerenju razlike izmeu aspiracija i o ekivanja te fokusiranje na odnos izmeu individualnog iskustva blokade ciljeva i kriminalne delinkvencije. Nasuprot ovih simplifikacija, u zadnjem razdoblju se javljaju mnoga istra~ivanja s valjanim argumentima koji idu u prilog TA. Tu spadaju kako kvantitativna istra~ivanja na individualnom nivou i na odreenim makrorazinama (Bernard, 1984; Burton i Culen, 1992; Burton i Dunaaway, 1994), tako i kvalitativna istra~ivanja razli itih prijestupni kih grupa i organizacija (Box, 1983; Hagan, 1994; Passas, 1995; Vaughan, 1983). Daleko viae se inzistira na metodologiji sa sofisticiranijim i kompleksnijim testovima. Oni ispituju raznovrsne initelje koji le~e u pozadini pritiska i anomije, te ukazuju na razli ite putove i intermedijalne imbenike koji iz situacije pritiska i anomije dovode do kriminalnog ponaaanja. Dodatna pa~nja se usmjerila na problem populacije i uzoraka, kako bi bio ato primjereniji teorijskim pretpostavkama koncepta anomije (Agnew, 1996; Burton i Dunaway, 1994; Burton, 1994; Hagan i McCharty 1997; Menard, 1997). Ono ato se posebice izdvaja za ponovnu aktualizaciju TA su razli ite revizije i maatovita proairenja klasi ne paradigme TA. Uvode se nove kategorije (npr. pridaje se vea va~nost referentnim grupama), a odreene relacije gube svoje prijaanje sredianje mjesto (npr. dimenzija integracije  dezintegracije). Paradigma anomije se propituje na drugim socijalnim grupama i organizacijama (institucionalna TA). Mo~e se rei da postoje zna ajne promjene u kategorijalnom aparatu i koncepciji suvremenih stremljenja TA kojima se ~eli postii vea adaptibilnost i airina koncepta. Zna aj tih promjena najjasnije su okarakterizirali Agnew i Passas kao najistaknutiji recentni teoreti ari TA: "Ove revizije su iscrpno i bolje definirale prirodu i odrednice pritiska i anomije, preciznije specificirale uvjete pod kojima pritisak ili anomija dovode do kriminala, te proairile doseg teorije na nove tipove kriminala ili devijacije, te na nove populacije" (Agnew i Passas 1995: 6). Dakle, suvremene TA koriste airu lepezu pritisaka, fokusiraju se na socijalne skupine i institucije koje nisu bile uobi ajene u klasi nim istra~ivanjima anomije i viae pa~nje posveuju makrosocijalnim uvjetima individualnog pritiska. Takoer j se detaljnije analiziraju uvjeti pritiska i posredujuih varijabli. Tako razli iti novi initelji imaju sada nezaobilaznu funkciju u objaanjenju pojave pritiska i delinkventnog ponaaanja. Recentni autori isti u zna aj npr. socijalnog kapitala (Haga i McCarthy, 1997) u funkciji ekonomske pozicije, va~nost socijalne podrake i referentnih grupa (Cullen i Wright, 1997) ulogu relativne deprivacije (Passas, 1997) i sl. lnstitucionalna teorija anomije Od suvremenih pokuaja posebno mjesto zauzima Rosenfeldova i Messnerova institucionalne verzije TA (1995) Njihova namjera je da ponovo aktualiziraju originalnu makrorazinu TA koja je izostavljena u psiholokim verzijama i generalnoj teoriji pritiska, te drugo, da proire Mertonov koncept produbljujui ulogu druatvene strukture (prvenstveno meusobni odnos institucija) u generiranju kriminalnog ponaaanja. To je takoer protute~a i dominantnim individualisti kim sklonostima u kriminologiji. Rosenfeld i Messner smatraju da "glavna epistemoloaka premisa aire socioloake analize bilo kojeg fenomena je ta da analiza mora biti izra~ena u terminima osnovnih elemenata druatvene organizacije: podru ju kulture i socijalne strukture" (Rosenfeld i Messner, 1997:212). Individualizacija i psihologizacija TA je zapostavila ope pitanje o tome zaato stopa kriminala varira u razli itim druatvenim sistemima, tj. pitanje o tipologiji i topografiji kriminala na makrorazini. Autori institucionalnu TA koncipiraju kroz tri pro~imajua segmenta: 1) odnose klju nih institucija u druatvu koji proizlaze iz dominantnih obilje~ja socioekonomskog sustava; 2) karakteristike sredianje ideologije american dreama i refleksija tih vrijednosti na druatvene institucije; 3) stope i strukture kriminalnog ponaaanja. "68:| ~ T.h@N $4$RTf  !!!"#V$X$Z$ h>hh;h>h;5\ h>h;jh>h;0JUh>h5\h>h6] h>h?"k h 6 h xI6 h?"k6h>h6h]F=hy?h5 h>hh>h CJ aJ 5 "6~ FHV$X$Z$$$''''8888`gdgd?"kgd$a$gd dj~jZ$%*%&''''''()))))R+++1144888899=4=BBDDG8GHHhIIINJJJKKLLLR8S:Sh;5 h>hh;h>h;56\]h>h5\ h;5\h>h;5\h>h;6] h>h;G8LLLLLMMRR:SjlX$J pgdgd`gd^XbpbiikkvllNnnnn6q8qt*tJtptduuuuu.v0v@vJvLvvvvVwxxHyyzzz{N}r}t},`$>hjlRĶ墘h>h3s5\ h;5\jh>h;0JUh>h5CJ\aJh;5CJ\aJh>h;5CJ\aJh>h;]h>h;5\h>h;6] h>h;HDﵪh>h|5CJ\aJh;5CJ\aJh>h;5CJ\aJh>h;\jh>h;0JUh>h;5\h>h;56\] h>h;h>h;6]=JL\^@(**f,h,j,,,-==D\JL & F hgd & F hgdgd`gd:|~@XZ\^&TX&*\ f l x    <$dt , P :!d"$(b,d,Ҹh|h>h;5\h>h;]h>h|5CJ\aJh;5CJ\aJh>h;56CJ\aJh>h;5CJ\aJjh>h;0JUU h>h;h>h;6]: Teorija izdvaja ekonomske, politi ke i obrazovne institucije te instituciju obitelji. Iako sve institucije imaju svoje odreene funkcije, ekonomsko podru je se izdvaja po svojoj dominaciji i determinaciji nad drugim institucijama. To je prvenstveno odraz ili sastavni dio ameri kog socioekonomskog sustava. On je po svojoj prirodi kapitalisti ki, njeguje kompetitivni i inovativni duh s pretjeranim naglaaavanjem nov anog i materijalnog uspjeha. Dominacija podru ja ekonomije manifestira se kroz obezvrjeivanje neekonomskih institucionalnih funkcija i uloga, prilagoavanju ostalih institucija instituciji ekonomije i penetraciji ekonomskih normi u sve ostale institucionalne odnose. Stoga druge institucije vrlo ote~ano obavljaju svoje funkcije. Teorija zapravo razvija implikacije Mertonova koncepta opisujui koje su to specifi ne povijesne okolnosti dovele do takvog kulturnog debalansa. Isti e se da stopa kriminala ne oblikuje samo anomiju u ekonomskim institucijama, ve i smanjuje kontrolu i u onim drugim neekonomskim institucijama. Intenzivni pritisak za nov anim uspjehom slabi snagu normativnih neekonomskih standarda koji reguliraju ponaaanje. Dok u ameri kom druatvu snaga mnogih institucija izrasta iz ekonomske podloge, u drugim tradicionalnijim druatvima socijalne institucije uspijevaju balansirati s ekonomijom. Ako se usporedi Mertonovo nasljee s institucionalnom TA, onda se uo avaju odreeni pomaci. Fokus je premjeaten od proturje nosti strukture i kulture (nepristupa na legitimna sredstva i naglaaeni ciljevi) prema strukturalnim neravnote~ama osnovnih druatvenih institucija i naglaaenijim implikacijama ameri ke ideologije uspjeha. Pozitivno vrijednosna anomija (value anomie) Pod vrijednosnom anomijom podrazumijevaju se ona shvaanja anomije iji je zajedni ki stav da je anomija pozitivna karakteristika modernizacije i suvremenih druatava. Ona ne samo da je njihova posljedica, ve su i sam napredak i suvremena moderna druatva poticani anomijom. Istovremeno suvremeni individuum se s anomijskim stavovima lakae adaptira na poteakoe, razli itosti i nestabilnosti danaanjeg svijeta. Multikulturalnost ili izra~ena kulturna diferencijacija iz koje proizlazi vrijednosni relativizam, autonomnost i naglaaeni individualizam ostavlja pojedince bez jasnih pravila, zajam enih moralnih normi i vje itih istina, a arbitri vrijednosti se prvenstveno tra~e u samoj osobi a ne viae isklju ivo u zajednici. Sociologijska VA (sociological value anomie) isti e da je anomija tipi na pojava modernih urbanih druatava u kojima nalazimo najvea dostignua, ali i najvee socijalne probleme. Razvijena etika individualizma i njegovi strukturalni izvori (kao ato su protestantizam, kapitalizam i demokracija) neraskidivo su povezani s anomijom. Stoga je anomija samo druga strana i nu~na pretpostavka modernizacije, progresa, te openito zaslu~na za razvoj zapadne civilizacije (Orru, 1987). Jednostavnije re eno, druatvene promjene zahtijevaju normativnu fleksibilnost institucija i pojedinaca, a granice i okoatale vrijednosti postojeeg se ne mogu promijeniti bez procesa koji dovode u pitanje postojee kulturne obrasce. Stoga, s ovog stajaliata, mo~e se slobodno tvrditi da je "u modernom druatvu odreena anomija i po~eljna" (Yinger, 1964:73 prema Orru, 1987:142). Duvignaud smatra da je "posve evidentno kako ljudsko iskustvo povijesnih i kumulativnih druatava, bez tih anomijskih individualnost, ne bi bilo nikada usmjereno u trajno nadila~enje sebe samog (Duvignaud, 1970:77, prema Orru, 1987:143). Takoer isti autor definira anomiju kao mogunost pojedinaca da izazovu promjene u stati nom druatvenom sustavu. U istom smislu Gouldner tvrdi: "Kada druatveni sustav za prisutne probleme iscrpi svoje uobi ajene mogunosti, tada je, za razliku od uvrije~enog i propisanog djelovanja starih struktura, anomijski pristup daleko korisniji ,i to kako za individue tako i za mati nu kulturu, (Gouldner, 1970:224 225, prema Orru 1987:143). Evidentno je iz ovih citata kako su normativna fleksibilnost i/ili anomija neophodne pretpostavke socijalne promjene. Socioloaka VA okree i uvrije~enu relaciju anomija integracija. Tako se Schacht (1982) suprotstavlja tradicionalnom shvaanju o polaritetu izmeu anomije i socijalne integracije, te smatra da anomija ne treba nu~no biti prijetnja druatvenoj integraciji. Suvremena druatva koja se nalaze u nestabilnoj socijalnoj okolini te~e alternativnim oblicima koji se udaljuju od zajednice, a opet ne padaju u anarhiju. Dakle, anomija je u modernim druatvima povezana s novim oblicima socijalne organizacije. Psihologijsku VA (psychological value anomie) treba sagledati kao komplementarni dio sociologijske VA. Ona smatra da je fleksibilnost spram druatvenih normi i vrijednosti jedna po~eljna (pa ak neophodna) osobina individua u modernim druatvima. Tako Bay (1958) smatra da moderni pojedinci trebaju razviti psiholoaku osobnu slobodu kao sposobnost toleriranja anomije i drugih ambivalentnosti okoline. Nadalje, kompleksnost socijalnog svijeta bez jedinstvenih i jednozna nih normativnih okvira tra~i od pojedinaca sposobnost samostalnog prosuivanja. Pojedina psiholoaka istra~ivanja (Deman, 1982; Krill, 1969) pokazuju kako je najbolje rjeaenje za negativne reakcije osobe na kulturni relativizam druatvene okoline pobuivanje svijesti o moralnom relativizmu. Sam proces odrastanja osobe zahtijeva normativnu fleksibilnost s kojom se uspjeano nadilaze prijaanje faze li nosti. Suprotno Durkheimu koji je smatrao da samo druatvo mo~e pojedincu odrediti moralna pravila, psihologijska VA pokazuje da tek individualna autonomija ini pojedinca kompetentnim lanom druatva. Tako Putney i Middleton (1962) isti u kako vjerovanje u nepromjenjive vrijednosti nije na in izbjegavanje anomijskih individualnih stanja. "Relativisti nisu viae anomi ni kad se usporede s vrijednosnim apsolutistima(...) svetost koju apsolutisti pridaju normama nije funkcionalno neophodna" (Putney i Middleton, 1962:437). Istra~ivanja religioznosti dokazuju kako religiozne osobe nisu manje anomi ne u usporedbi s nereligioznim pojedincima (Bell, 1957), ato je u neskladu s Durkheimovom tezom o tome da religija reducira anomiju u druatvu. Orru zaklju uje da "niti eti ki relativizam nije izvor anomije, pa tako ni eti ki apsolutizam nije solucija za anomiju. Upravo suprotno, evidentno je da je mogui odgovor na normativnu anomiju upravo razvijanje eti ke fleksibilnosti u osobi, iz razloga ato stanje anomije na institucionalnoj razini zahtijeva osobe koje su sposobne prilagoditi se razli itim situacijama. Paradoksalno, eti ka anomija individua mo~e biti najprilagodljiviji odgovor na druatveno kulturnu anomiju" (Orru, 1986:145). VA je dakle izraz i pretpostavka modernizacije i suvremenih li nosti. Na kraju isti emo, da pozitivno odreenje vrijednosne neutralnosti kojom se samo procjenjuju posljedice anomije (na socijalnoj i individualnoj razini) nije izuzeto odreene ideologije koja dominira u modernim kapitalisti kim zapadnim druatvima. Ovom ograni enom pregledu teorija anomije mo~e se pridodati niz teorijskih i empirijskih radova koji iz razli itih razloga koriste pojam anomije a koji ovdje nisu spomenuti. Prikaz istih nadilazi opseg ovog rada. TAKSONOMIJA TA Svrha ovog dijela rada je izdvojiti bitna obilje~ja TA iz prethodnog pregleda te na taj na in barem jednim djelom i ograni eno sistematizirati pojedine pristupe i teorije. Prva klasifikacija razmatra jesu li pojedine verzije TA ujedno i teorije devijantnosti, ili ih se ponekad neopravdano smjeata u ovo podru je? Odgovor nije jednozna an. Najambicioznija teorija u tom pogledu je Mertonova verzija bez obzira na to ato se ta tema u sklopu cjelokupnog njegovog djela javlja tek sporadi no i nesistemati no. Po svom ~ivotnom djelu on nije teoreti ar devijantnosti, a joa manje kriminolog, ve je viae usputno ponudio jednu generalnu teoriju devijacija koja bi trebala objasniti airi spektar asocijalnog ponaaanja. Prvi sljedbenici Mertona (Cloward, Ohlin, Cohen) nesumnjivo i dalje razvijaju ovaj kriminoloaki diskurs i to posebice delinkvenciju mladih. Sli no Mertonu, anomija kod Durkheima predstavlja tek jednu od tema koje je prou avao i sukladna je njegovoj opoj teoriji druatva i interesu za red i stabilnost. Dok u Druatvenoj podjeli rada ona nema prizvuke devijacije, u Suicidu se Durkheim usredoto io na samoubojstvo kao klasi an oblik devijantnosti. Njegovo apstraktno socijalno objaanjenje prvenstveno je usmjereno na eksplikaciju druatvene deregulacije koja se ne iscrpljuje samo u devijantnim oblicima, ve obuhvaa airi spektar asocijalnog ponaaanja i disharmonija. Utoliko se Durkheimov koncept anomije tek usputno odnosi na pojedine oblike ponaaanja koje uobi ajeno svrstavamo u kontekst devijacija. Teorija disjunkcije, Agneowa teorija pritiska i institucionalna teorija anomije nesumnjivo su fokusirane na asocijalne oblike, devijaciju i kriminal. Sroleov koncept anomije ne mo~e se sagledavati kao teoriju devijacija. Pozitivno vrijednosna TA po svojem interesu i "predznaku" ne kolidira s teorijama devijantnosti. Pokuaaj da se anomija sagleda kao neophodna pretpostavka za modernizaciju druatva ili kao vrijedna karakterna osobina koja pojedincu omoguava lakae snala~enje i fleksibilnost u socijalnim kontaktima, ovom pristupu anomiji ne priskrbljuje naziv teorije devijantnosti. Druga taksonomija TA se odnosi na razine analize kojima operiraju pojedine verzije. Tu izdvajamo tri varijante TA. Jedan dio teorija s pravom mo~emo nazvati makro pristupima anomiji i za njih je karakteristi no fokusiranje na druatvene procese koji doprinose uvjetima za nastanak devijacija. Te teorije ne posveuju pa~nju individualnoj razini devijantnog ponaaanja, stoga ato je uglavnom podrazumijevaju. Dobar primjer za to je institucionalna teorija anomije (Messner, Rosenfeld, 1994) u kojoj se anomija sagledava isklju ivo na socijetalnoj razini. Veze s pojedincima su nazna ene samo u pogledu dominantnosti ekonomskih vrijednosti i opadanja socijalizacijske va~nosti neekonomskih institucija. Ovoj grupi makro teorija pripada dio socijalnih teoreti ara koji su anomiju razmatrali unutar druatvenih procesa ili struktura sagledavajui je kao negativnu (Durkheim, 1969; 1997; DeGrazia, 1964) ili kao pozitivnu (Yinger, 1965; Duvignaud, 1970) karakteristiku druatva. (2) Iako Mertona, a osobito Durkheima, mo~emo svrstati u prijaanju grupu teorija (tim viae ato za oba autora anomija predstavlja isklju ivo karakteristiku druatva i ne upuuje na osobine pojedinca) za njih, kao najutjecajnije teoreti are anomije, svojstveno je uva~avanje makro i mikro razina analize. Merton i Durkheim, osim ato su svojim teorijama fokusirani na socijalne izvore, takoer ~ele pojasniti zaato i kako druatvena deregulacija dovodi do vjerojatnije devijacije na individualnom planu, te stoga njihovi koncepti operiraju i na mikrorazini. Nadalje, dok su pojedine TA usmjerene na druatvo u cjelini, dotle druge, sukladne teorijama srednjeg dometa, prou avaju dijelove druatva ili pojedine organizacije (Vaughan, 1997). (3) Teorije koje se zadr~avaju na mikrorazini fokusiraju se na odnos blokada u osobnim ciljevima prema kriminalu (teorije disjunkcije), na sociopsiholoake pritiske, frustracije i asocijalna ponaaanja (Agneowa TP) ili psiholoaka stanja anomije bliska otuenju (Srole, 1956). Jedna od distinkcija meu teorijama anomije odnosi se spram normativne i eti ke konotacije pojma anomije. Shematski i pojednostavljeno podijelili smo pristupe anomiji na: (1) vrijednosno negativne pristupe (Durkheim, 1969; DeGrazia, 1964), (2) vrijednosno neutralne pristupe koji naglaaavaju vrijednosni relativizam (Merton, 1957; Srole, 1956) i (3) pristupe s pozitivnom eti kom konotacijom ( verzije value anomie, Guyau). Veina teorija do 20. stoljea anomiju evaluira negativno: kao stanje druatva ili pojedinca izjedna eno s grijehom, zlom, anarhijom. Identi nu situaciju imamo kod Durkheima ija je teorija optereena normativnim elementima i vizijama harmoni nog druatva. Kod veine TA koje se kreu u okvirima socijalne psihologije, psihologije i kriminologije ta eti ka dimenzija nije eksplicite izra~ena. Naime, te su teorije usredoto ene na vezu izmeu osobe i njenih socijalnih odnosa s delinkventnim ili kriminogenim djelovanjem. Stoga, u krajnjoj instanci, te su devijantne forme barem implicitno negativno evaluirane. Merton u skladu s ameri kim kulturnim i znanstvenim miljeom svog vremena anomiju odvaja od njenog moralnog sadr~aja i sagledava je kao instrumentalnu, tehni ku usklaenost kulturne i socijalne strukture, ciljeva i normi. Kao takva, ona je samo nuspojava, disfunkcija u normalnom funkcioniranju druatva, tek druga strana uspjeanosti, ambicioznosti i pragmati nosti. Mertonova teorija osloboena vrijednosnih konotacija mogla je anomiju sagledati u svim njenim aspektima. Socioloake verzije pozitivnog vrijednosnog odreenja anomije (sociological value anomie) pozitivno ocjenjuju ulogu anomije u sklopu modernizacije, druatvene promjene i napretka.. Isto vrijedi i za psiholoake verzije pozitivnog vrijednosnog odreenja anomije (psychological value anomie) gdje se anomija shvaa kao po~eljna karakterna osobina s kojom se pojedinci lakae prilagoavaju multikulturnom socijalnom kontekstu i rastereeno prihvaaju ambivalentnosti njihove socijalne okoline. Anomija je u krajnjoj konzekvenci etika individualizma. Iako smo u ovom pregledu izdvojili samo dio obrazaca TA, ve i to nas suo ava sa spoznajom o njihovoj nejednozna nosti. ZAKLJU AK Prethodni pregled TA ukazuje da su shvaanja anomije izrazito aarolika, da mnogi teoreti ari i istra~iva i koriste pojam anomije s nejasnim sadr~ajem i bez oslanjanja na pojedine tradicije anomije, da postoji zna ajna kolizija s temeljnim kategorijama drugih teorija devijantnosti. Viaezna nost pojma i aarolikost teorija anomije proizlazi iz viae razloga. Jedan je sadr~an u tome da pristupi i zna enja ovise o predmetnom podru ju unutar kojeg se anomija razmatra  sociologije, psihologije, psihijatrije, kriminologije itd. Nadalje, verzije koje razmatramo nastale su u razdoblju du~em od jednog stoljea, na dva kontinenta, te je samorazumljivo da je socijalni, povijesni i intelektualno teorijski kontekst koji stoji u njihovoj pozadini bitno razli it. Osim toga, vrijednosna i eti ka stajaliata samih autora takoer se izra~avaju u razli itim naglascima u pogledu oblikovanja samih pristupa, njihovih obilje~ja i zna enja pojma anomije. Evidentno je da je bespredmetno pokuaati iznuditi zajedni ki nazivnik koji bi anomiju kao teorijsku orijentaciju zahvatio bez ostataka. Recentni pokuaaji reanimacije TA odvijaju se na na in da ona iz drugh teorija crpi nove ideje i kategorije. Osnovna opasnost te simbioze je ato TA mo~e izgubiti svoj originalni potencijal za eksplikaciju devijacija, tako i niz, njoj svojstvenih, detalja. S druge strane, bez pomoi drugih teorija TA ostaje samo jedan, na prvi pogled zanimljiv, ali u osnovi pojednostavljen koncept. ini se kao da ta teorija uistinu nema previae izbora, pa ukoliko ~eli i dalje ponuditi heuristi ki vrijedne eksplikacije, "zaruke" s drugim teorijama su neminovne. Biljeake:     // Rad je prvenstveno fokusiran na glavne teorije anomije (TA) nastale od kraja 19. i tijekom 20. stoljea te uglavnom usredoto en na socioloake verzije // Revizije su logi na posljedica i injenice da je Mertonov koncept zapravo uobli en tek kroz jedan esej, za koji je sam Merton smatrao da nije zavraena teorijska cjelina nego inicijalni teorijski nacrt ili predlo~ak. // Bez obzira ato su psiholoake verzije anomije, s obzirom da u srediatu postavljaju pitanje integracije, derivati Durkheimova koncepta anomije, one se od njega temeljito razlikuju. Kod Durkheima anomija je druatvena injenica i ne mo~e ovisiti o individualnom stavu, ona je izvanjska prisila u odnosu na pojedinca. Pojedinac ne stvara tu injenicu ve ona njime dominira, stoga za Durkheima ona ne mo~e biti izjedna ena sa subjektivnim stanjem osobe. // Pod klasi nim teorijama mogu se uvjetno smatrati Durkheimova i Mertonova TA i njihove neposredne verzije. // Iz recentnijih izjava Mertona (1995) uvia se da je njegova paradigma iz SS&A bila zamialjena kao teorijski okvir, koncept a ne kao zavraena teorija, ato zna i da je Mertonov cilj bio da svojim esejom inicira nove teorije i hipoteze. // predstavnike viaih slojeva (Simon i Gagnon, 1976), emancipaciju ~ena (Passas, 1988), na etni ke skupine (Jilek, 1981), na institucije znanosti, na korporativni kriminal (Vaughan, 1997), na nezapadna druatva i sl. // Iznosei povijesnu genezu dominacije ekonomskog imperativa spram ostalih institucija i vrijednosti, autori isti u kako se "kapitalizam u Europi (i kasnije u Japanu) razvijao unutar preegzistirajuih institucionalnih okvira, dok se institucionalna struktura ameri kog druatva razvijala simultano, te se temeljito oblikovala prema zahtjevima kapitalisti kog ekonomskog razvitka(...) Nadalje, ostale institucije druatva evidentno su smjeatene na sporedne pozicije u odnosu spram ekonomije" (Rosenfeld i Messner, 1995:170). Uz to da se kapitalizam razvijao bez institucionalnih zapreka, treba nadodati da su liberalizam, orijentacija k osloboenju individue od prisile druatvenih organizacija i osvijeatena potreba za slobodom, dodatno kumulativno djelovali na ekspanziju ekonomije uklju ujui i niz ne~eljenih posljedica. // Tako npr. Ortega (1930), iako ne spominje anomiju, izla~e jednu teoriju po kojoj umno~avanje mogunosti ~ivota donosi slabljenje normi unutar kojih se moramo kretati; Izzo (1996) tvrdi da indirektno kod Mannheima nalazimo epistemoloaku anomiju u smislu spoznajne nesigurnosti o tome ato je krajnja vrijednost i norma ponaaanja; Nisbet (1966) u obrani demokracije isti e kako se tradicionalnim vrijednostima suprotstavljaju moralni, religijski i ekonomski individualizam, te je anomija mentalno stanje u kojem je osobni smisao za druatvenu koheziju slomljen ili fatalno oslabljen; Riesman (1950) polazi od osnovne teza da struktura karaktera slijedi strukturu druatva, te tako navodi adaptivni, anomijski i autonomni tip li nosti, a anomi an je onaj pojedinac koji nije voen niti jednim kulturnim obrascem; DeGrazia (1948) razlikuje jednostavnu i akutnu anomiju; za Dahrendorfovu dihotomiju opcija i veza mo~e se takoer rei da implicira problem anomije jer je u suvremenim druatvima ekspanzija mogunosti izbora na atetu raskidanja postojeih veza, po njemu " ista i jednostavna mogunost izvoenja izbora zna i odsutnost morala; svijet pukih opcija stoji s onu stranu dobra i zla, kao ato mogunosti izbora gube sadr~ajnost, te se stoga airi osjeaj besmisla" (Dahrendorf, 1980:151 2, prema Izzo, 1996:97); u istra~ivanju plemena Salish indijanaca Jilek (1981) anomiju sagledava kao raspad tradicionalne strukture pod utjecajem westernizacije ato rezultira anomijskom depresijom i alkoholizmom itd. Recentna istra~ivanja tranzicijskih zemalja takoer pokazuju nerazgovjetnost i neujedna enost u koriatenju pojma anomije, s jedne strane oslanjaju se na Durkheima te anomiju izjedna avaju sa stanjem socijalne strukture u brzim promjenama, kao proces opadanja integracije, a s druge strane, isti u anomijsko stanje pojedinaca i njegovu nemogunost adaptacije. Utoliko razlikuju objektivne i subjektivne indikacije anomije (Atteslander, 1999). Spomenimo i jedan dio recentnih istra~ivanja. Istra~ivanje u Kini (Li i sur., 1999) polazilo je od teze o postojanju dva paralelna, ali proturje na sustava  dr~avno upravljanje i socijalizam nasuprot privatnom vlasniatvu i slobodnom tr~iatu. Konstantna neusklaenost i neslaganje kao oblik anomije odra~ava se negativno na stabilnost i integraciju, ali i na ljudima u smislu dezorijentiranosti. U Bugarskoj (Vladimirov i sur., 1999) izvor anomije je u brzim promjenama na koje pojedinci nisu spremni. Ljudi nisu psiholoaki adaptirani na novi sustav koji ne garantira sigurnost radnog mjesta ili punu zaposlenost. Autori na kraju zaklju uju kako usprkos katastrofalnim promjenama na makrorazini bugarskog druatva, mikrorazina druatva ostaje ipak na kraju sa uvana mnogim adaptacijskim mehanizmima. Studija o postapartheidu u Ju~noafri koj Republici (Holley, Jubber i Zapotoczky, 1999) analizira dvostruku anomiju u jednom satelitskom naselju Capetowna. Prvi oblik anomije se sastojao u mr~nji, otporu i agresiji spram politi kog sustava te autoritetu openito, a drugi oblik anomije u apatiji, nastaloj nakon svrgavanja apartheida, a iji je uzrok u velikim o ekivanjima depriveligiranih slojeva koja se na kraju nisu ispunila. // Ovakvo vrijednosno neutralno stajaliate odraz je aireg svjetonazora u ijem temelju opet stoje svojevrsne vrijednosti. . Literatura: Adler, F., (1995). Synnomie to Anomie: A Macrosociological Formulation, u: Adler, F. Laufer, S. F., (ed.), The Legacy of Anomie Theory, Transaction Publishers, New Brunswick, London Agnew, R., (1995). The Contibution of Social Psychological Strain Theory to the Explanation of Crime and Delinquencey, u: Adler, F. Laufer, S. F., (ed.), The Legacy of Anomie Theory, Transaction Publishers, New Brunswick, London Agnew, R., Passas, P. (1995). Intoductuoin u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Agnew, R., White H. R., (1992). An Empirical Test of General Strain Theory, u: Criminology, vol. 30, No. 4 Bay Christian (1958). The Structure of Freedom, Stanford: Stanford University Press Bernard, T. J., (1997). Anomie, Social Capital, and Street Criminology, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Burton, Velmer, S. Jr., Cullen, F.T., (1992). The empirical status of strain theory, u: Journal of Crime and Justice1 (1(30) Cloward, A. R., (1959). Illegitimate Means, Anomie and Deviant Behavior, u: American Sociological Rewiew, vol.24: 164 76 Cloward, A. R., (1960). Social Control in The Prisons, u: Theoretical Studies of The Social Organisation of The Prison, Bulletin no. 15, Social Science Research Council, New york, III Cloward, R.A.,Ohlin, L.E., (1960). Delinquency and Opportunity, New York, Free Press Cohen, A., (1955). Delinguent boys: The culture of the gang, Chicago: Free Press Cullen, F., Wright, J. P., (1997). Liberating the Anomie Strain Paradigm: Implications from Social Support Theory,, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Durkheim, E., (1972). O podjeli druatvenog rada, Beograd: Prosveta Durkheim, E., (1997). Samoubistvo, BIGZ, Beograd Gibbons, D. C., Jones, J. F., (1975). The Study of Deviance: Perspectives and Problems, Pretince Hall, Englewood Cliffs, NY Gottfredson, M., Hirschi, T., (1990). A General Theory of Crime, Stanford Calif, Stanford University Press Grazzia, S., (1948). The Political Community: A Study of Anomie, The University of Chicago Press, Chicago Hagan, J., McCharty, B., (1997). Anomie, Social Capital, and Street Criminology, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Hirschi, T., (1969). Causes of Delinquency, Berkely, CA: University of California Press Holley, H., Jubber, K., Zapotoczky, K., (1999). Post apartheid and Double Anomie in South Africa Townships, u: /eds/ Comparative Anomie research: Hidden Barriers  Hidden Potential for Social Development, Ashgate Publishing Limited Izzo, A., (1996). Anomia. Analisi e storia di un concetto, Bari: Gius. Laterza&Figli Spa Kornhauser, R. R., (1978). Social Sources of Delinquency: An Appraisal of Analytic Models, Chicago: University of Chicago Press Li, H., Atteslander, P., Tanur, J.,Wang, Q., (1995) Anomie Scales: Measuring Social Instability, u: /eds/ Comparative Anomie research: Hidden Barriers  Hidden Potential for Social Development, Ashgate Publishing Limited Liska, A., (1971). Aspirations, expectations, and delinquency: Stress and additive models. Sociological Quarterly 12:99-107 Lukes, S., (1973). Emile Durkheim: His Life and Work, Harmondsworth: Penguin Menard, S., (1997). A Developmental Test of Cloward`s Differential Opportunity Theory, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Merton, R. K., (1959). Social Conformity, Deviation, and Opportunity Structures: A Comment on the Contributions of Dubin and Cloward, u: American Sociological Rewiew, 24, (177 189) Merton, R. K., (1964). Anomie, Anomia, and Social Interaction: Contexts of Deviant Behaviour, u: Clinard, M. B., (ed), Anomie and deviant behavior, New York, Free Press Merton, R.K., (1957). Social Theory and Social structure, New York: Free Press Mizruchi, E., (1964). Succes and Opportunity: A study of Anomia, New York: Free Press Nisbet, R. (1953). The Quest for Community, New York: Oxford University Press, Inc, Orru, M., (1987). Anomie: History and Meanings, Boston: Allen &Unwin, Boston Passas, N., (1995). Continuities in the Anomie Tradition, u: Adler, F. Laufer, S. F., (ed.), The Legacy of Anomie Theory, Transaction Publishers, New Brunswick, London Passas, N., (1997). Anomie, References Groups, and Relative Deprivation, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Putney, S., Middleton, R., (1962). Ethical Relativism and Anomia, u: The American Journal of Sociology, 1 Rosenfeld, R., Messner, F. S., (1997). Markets, Morality, and an Institutional Anomie Theory of Crime, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Rosenfeld, R., Messner, S. F., (1995). Crime and American Dream: An Institutional Analaysis, u: Adler, F. Laufer, S. F., (ed.), The Legacy of Anomie Theory, Transaction Publishers, New Brunswick, London Schacht, R., (1982). Doubts About Anomie and Anomia, u: Shoham S. Giora, Alienation and Anomie Revisited,Tel Aviv: Ramot, Short, F. J., (1964). Gang Delinquency and Anomie, u: Clinard, M. B., (ed), Anomie and deviant behavior, New York, Free Press Simon W.; Gagnon J. H., (1976). The Anomie of Affluence: A Post Mertonian Conception, u: American Journal of Sociology, vol. 82, No. 2, IX Srole L., (1965). Comment on Anomy, u: American Sociological Rewiew, vol. 30, No. 5, X, (757 762) Srole, L.(1956). Social Intergration and and Certain Corollaries: An Exploratory Study, u: American Sociological Rewiew, 26, Taylor, Walton, Young (1973). The New Criminology: For a Social Theory of Deviance, London, Routledge&Kegan Paul Vaughan, D., (1997). Anomie Theory and Organisations: Culture adn Normalization of Deviance at NASA, u: Passas, N., Agnew, R., (ed.), The Future of Anomie Theory, Boston: Northeastern University Press Vladimirov, J. , Todorov, T., Katzrski, I., Badjakov, M., (1999). Bulgaria in the Circle of Anomie, u: /eds/ Comparative Anomie research: Hidden Barriers  Hidden Potential for Social Development, Ashgate Publishing Limited Yinger, J. M., (1965). Toward a Field Theory of Behavior: Personality and Social Structure, New York: McGraw Hill, THEORIES OF ANOMIE Abstract: The paper offers an overview of theories of anomie divided on presociological period, French theories of anomie from 19th century, American legacy from 20th century and contemporary theories. It shows a series of variations in comprehending, contents and validation of anomie which firstly depends on sociohistoric context and discourse for which it is used. Recent attempts of reanimation of this, nowadays marginal concept are being analyzed and at the end of this part of paper, in attempt to find a  common core , certain taxonomy of theories of anomie are being deduced. d,f,,,n..//v334455l8 999(:X:F==>>^>n>FFFFFGHHJJLRMOO4PFPQ.QRRTTVVWWWWrXXXXYYYYh5\h>h6] h>hjh>h;0JUh>h;56\]h>h;6h>h;6]hh>h;5\ h>h;=LOTLX\~]]]]LjNjdjhjjjnjpjtjvjzj|j~jknmgd`gdh`hgd gd & F gd & F gdgdh>h6 h>h&" h>h h>h@?h>h5\ h>hh>h6]h>h56\],nmpmrmtmxm~mmmmmmmmmmmmmmVnXnnnnnnnnnnnnnnnnnnno oo6o8o:ohy6CJ]aJhchyCJaJjhy0JCJUaJhyCJaJRpp*p,p0p4p:phyjh>hy0JUhymHsHhchymHsHjhy0JUhyhyCJaJhchyCJaJAnmpqsdu{ؕD0b ^JB & FgdY-gdY-gd9 0gdgduuuuvvvv0v4v@vBvJvLvNvPvXvZv^vbvxvzv|v~vvvvvvvvvvvvvvvvvvvww(w,w2w4w8w:wXwZwlwnwxwzwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwwxx*x,x2x4xHxJxZxfxtxxxxxxxxxxhchymHsH h;hhy^xxxxxxxxxxxxxxyyy yyy"y$y6yzVzXzZz\zhzjzrztzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz{{{"{${:{<{N{hchymHsH h;hhy^N{P{T{V{j{l{~{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{{jlZ\”Ĕؕdj4pĚ2bޛ:bŻꨝh>hy5CJ\aJh>hyCJaJhY-hy6hchymHsHjhy0JUhymHsH h>hy hBEhyjhBEhy0JU\hyhchymHsH h;hhy50"\ޠ2^(J¥D0hީJ<Jjbԯ֯zT²绩璋 h>hyh>hymHsHh>hy5CJaJ"h>hy5CJ\aJmHsHh>hyCJaJmHsHh>hyCJaJmH sH h>hy5CJ\aJh>hyCJaJ j-h>hyCJaJ5XتD<֯LR>>84J  & FgdY- & FgdY-n4xҴ$xV r^ܺ^hҽ8d24tܿHJp2HFn&(.0RTٿٰ١ٝh'oCJ aJ h>h'oCJ aJ hJPhyh>hyCJaJmH sH h>hyCJaJmHsHh>hy5CJaJh>hy5CJ\aJh>hyCJaJh>hymHsH h>hyh>hy5\4@&(*,.TVlngd`gd'ogd'o$a$gd'ogd & FgdY-TVlnp\`hoRh6hM)h'ohJPCJaJmH sH hJPh'omH sH hJPh'o6H*mH sH hJPh'o6mH sH h'o6mH sH h'ohy?h'o5 h'o6 01hBP. A!"#$% P@P Normal$1$7$8$a$CJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k@(No List>@>  Footnote TextCJaJ@&@ Footnote ReferenceH*<+@< BE Endnote TextCJaJ>*@!> BEEndnote ReferenceH*~5BVOb=f&oWd x>s 00      &0  d!"&!"& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "&$ "& "&2 )9IvYiyAdx A:  M ?@AFG+,-TUno{|V"W"X"Y""""w%x%%%3333@@@@@AIMSSS T T5h6hVhWhssttvLĈň^]R'(23ASAVǽCFGT ?h?[ u-SleZq<n`aep#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#(p#p#p#p#%p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#;p#p#p#p#"p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#˔p#;p# p#p#p# 6p#p#p#p#p#p#p#p#p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#9p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#v:p#p#p#p#p#p#p#?@AFG+,-TUno{|V"W"X"Y""""w%x%%%3333@@@@@AIMSSS T T5h6hVhWhssttvLĈň^]R'(23ASAVǽCFGT ?h?[ u-SleZq<n`abe0000000000@0@0@0000@0@0@0@000@0@0000@000@0@0@0@0@000@0@000@0@0@000@0@00@0@0@0@0@0@0@000@0@000@00@0@0@0@0@0@0@0@00@0@0 0 0 0@0 0 0 000000000I000I000I000I00I000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0! 0" 0# 0$ 0% 0& 0' 0( 0) 0* 0+ 0, 0-00000@0@0@0@0@00Pw" ?h?[ u-SlZq<n`e0Pw"0K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00K00Pw" Z$^Rd,B>W>]>d>o>|>>>> ??????{@}@@@A(AAAAAwBBBB8D=DLDRD[DaDoDwDDDJEQEEEEEF FBFJFWF`FFFFFHHHH]IfIrI|I~IIIIeKjKsKzK)M,MgMpMN NINQNNNNN2O;OOOOO]P`PbPgPPPEQLQQQ;RERHRPRYR`RRRRRRRRRSSSSfTlTUUUU%V,V3V=VVVXX X(XXX[ [[[![&[)[.[6[<[H[P[X[_[[[)\,\m\}\V]a]^___"_'_/_5_8_@_u__________k`r`````qaxazaaaaaaaaaaaaaakbnbbbccccDdIdLdRddd eeeeee6f=fXfgfmgpggggggg h&h0h2h6hEhNhUhhhhhhihipiFjOjRjYj4k=k@kGkhkwkkkllOlZllllmzppppqqrrstt ttt(t0tRtYtxttu'uOuYuuuv w wwww%w,w,x4x?xFxxx zzz$z4z8zEzNzzz{{!{%{N{U{{{_|h|||||'}.}}}}}}}~!~~^klqrxFIʂ~#CPcn 48Ua΅Յ PW&lsvz7>NU/8#,!+4;4;ELʓݓ DLZb~ƕӕܕ$+!0_f͙ԙ HOx;@AGINqx#,bißʟ̟؟ٟޟߟu|%`gu|<?٥07ڨEMNPQXYcfov~©éʩΩҩө۩ܩ IP۪%(1WYZeflmt|¬ìȬʬѬ׬ڬ۬  '(,-47?afio $%&'0178BCMNXY^_fgrstuîˮ̮ҮӮ$%(),-01:;DFHIKLUV`afgqr}~ȯɯ˯̯Яѯկ֯دٯ&()+,./12=>FGJK[\cejkstvwyz°ΰϰаѰװذܰݰ'(-.169:<=DEO_bdj%.FM8?9A̴ʹ״CKNXlp7:շ޷enٸ!!/KQSY\fļ,3Yc˽ѽҽݽ޽#$)+56ATYgosy}¾þɾ;ӾԾھܾ  !,067DEKLRVYZeintÿοϿٿ߿%+0=@KQRXbnoyz#%-.89>W]_efmsyz &178>CJNSX`ho &'.256<=IMPQWYajpqxy !$+29>?EKQblmpqwx~/67ABFIPRZq| ":@DIKSTY[cdnotu|"#.39?DQT_eflv"+067=AFGMNW]`bmntu} "#(),-7HNOVZegijsw #$*+35;<DFLMVWZ[abmovw '-1<IKRSYiv %+,68AGRS]ahlop} $+:@ELMUfklr $'(-.12;GMNXY^`ceiw}#$*,78BHQZ`ntv *12<AGLOPXY`dmqz *+56;<EKRchmuv{}"#()/4:?EINQ[`fgpqtuy{ "%&,09BKLV[cdkox$%0245@AFKST`agntv|~ !.2:GMSXehsyz !"()139:BDJKTUXY_`kmtu]lLYe>AEG*-SUmoz|U"Y"~""""v%x%%%3333@@@@AAIIMMSS T T4h6hUhXhssttvvKLÈň]^\]QR&(13@ARS@A&UVƽCEGST >?gh>? tu,HRS kldeYZpq;<ImneAGDjD3KsKs=]ZuVdCEGg[-ee~;ڨ+NWG!{z|!v *@xhh^h`OJQJ^Jo(@xh^`OJQJ^Jo(o@xh8^8`OJQJ^Jo(@xh^`OJQJ^Jo(@xh^`OJQJ^Jo(o@xhp^p`OJQJ^Jo(@xh ^ `OJQJ^Jo(@xh@ ^@ `OJQJ^Jo(o@xh ^ `OJQJ^Jo(hhh^h`OJQJ^Jo(h88^8`OJQJ^Jo(oh^`OJQJ^Jo(h  ^ `OJQJ^Jo(h  ^ `OJQJ^Jo(ohxx^x`OJQJ^Jo(hHH^H`OJQJ^Jo(h^`OJQJ^Jo(oh^`OJQJ^Jo(h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.\~;+N!{zh @xhh^h`OJQJ^Jo(l2*GF) h{T "q{!:a M &"M) ,9 0 W004(=]F=d>=~>@?y?v}H xIl%LJPZQoR:?U>[d?"k Tmsoap3s[x> -b@wFz@Iucl;b]BE'oV"Yrl-Y-y_BsC@7r=| e@dI0  !+2e3e5e7e9eIeQfRfSf[f\fefhhihmd````` `*`0`H`J`^`@`n`r`v`z``T@```|@```@``UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"qCF3f*pV2*pV2~4DD 3QHX)?2TEORIJE ANOMIJEKorisnik411-01    Oh+'0|  8 D P\dltTEORIJE ANOMIJE Korisnik Normal.dot411-018Microsoft Office Word@@j;?@6*p՜.+,0 hp|  2VD TEORIJE ANOMIJE Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012356789:;=>?@ABCHRoot Entry F o6J1Table}WordDocument2SummaryInformation(4DocumentSummaryInformation8<CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q