Naslov
Ioannes Baptista Rangger -- Natione Tirolensis

Autori
Cvetnić, Sanja

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) XXXII. (2008); 225-236

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
kasni barok; slikarstvo; XVIII. stoljeće; Tirol; Ivan Krstitelj Ranger; Caspar Waldmann
(Late Baroque; painting; 18th century; Tirol; Ioannes Baptista Rang[g]er; Caspar Waldmann)

Sažetak
Ioannes Baptista Rangger – Natione Tirolensis Točno vrijeme i mjesto Rangerova krštenja (19. lipnja 1700. u župi Axams kraj Innsbrucka) bili su poticaj da se istraže moguće likovno potkrijepljene veze tirolskom umjetničkom sredinom. Suvremeni pavlinski kroničari i stariji hrvatski istraživački (Ivan Kukuljević Sakcinski) i prije neizostavno navode njegovo tirolsko podrijetlo, a noviji (Ernest Fišer, Marija Mirković) pretpostavljaju njegovo školovanje u krugu tirolskih umjetničkih obitelji Schor i Waldmann. Pregledom djela tirolskih umjetnika naraštaja starijega od Rangerova i njegovih suvremenika, likovne potvrde vezanosti njegove stilske formacije i slikarskih postupaka moguće je pronaći u djelima Caspara Waldmanna (Kaspar ; Innsbruck 15. srpnja 1657. – 18. studenoga 1720.). Waldmann je naslijedio visokobarokni leksik starijega slikara Egida Schora koji se oblikovao u Rimu, u radionici Pietra da Cortone i pod utjecajem njegova sustava (&raquo ; ; Cortonasystam&laquo ; ; , prema Thomasu Johannesu Kupferschmiedu, 1995.), te Berninija i drugih rimskih umjetnika tijekom njegova rimskoga boravka (1656.-1665.). Cortonina rješenja u zidnom slikarstvu prvenstveno označuje prijenos iskustva quadro riportato, i razvoj scenografsko-dekorativnoga leksika iluzionističkoga slikarstva koji barem dijelom podržava arhitektonske vrijednosti nosača (zida, svoda, stropa). Povratkom u Tirol 1666. godine Schor je prenio rimska iskustva i zasadio ih među tirolske zidne slikare. Caspar Waldmann polazi od toga naslijeđa i postupno ga pretvara u kasnobarokni leksik, što nasljeđuje i Ranger, izuzev djela poput Kamenovanje sv. Stjepana (1741.) u hodočasničkoj crkvi u Belcu, gdje koristi i rokoko postupak (prema Hermannu Baueru, 1965.): prenošenje razine tla na početak prostornoga razvoja zidne slike i odvajanje prostora promatrača od iluzionirane (slikane) stvarnosti. Osim stilskih srodnosti kasnobaroknih postupaka u iluzionističkom slikarstvu (primjerice, u usporedbi Waldmannova oslika Festsaal u Sommerhaus des Dammenstriftes u Hallu iz 1715./16. i Rangerova oslika svetišta u kapelici sv. Ivana Krstitelja u Gorici nad Lepoglavom iz 1731.), postoje citati u ikonografskim rješenjima i odabranim koloritom (primjerice u usporedbi Waldmannove Krunidbe Marije ili rješenju Josipa na slici Pohoda Marije Elizabeti u Brixenu iz 1708. s Rangerovim zidnim slikama u Belcu iz 1741.), te u rješenju krajolika na Waldmannovim slikama Krajolik sa sv. Genovevom i Krajolik sa sv. Hubertom (Innsbruck, Ferdinandeum) sa slikama pustinjaka u ukladama pjevališta u Lepoglavi (1737.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA