ࡱ> %` fbjbj .̟̟ .\.\.\.\Lz]׮:^P^P^P^P^+_+_+_հh=~rd+_+_rdrdP^P^444rdR-P^P^4rd44:,P^.^ Pif.\đ 0׮Rf8J+_r`4ayb+_+_+_+_+_+_׮rdrdrdrdEJJ KAKO POTRO`ITI SVIJET? /// mala akola ratova za resurse  Dobro doali u 21. stoljee. Svijet za koji nitko od nas nije spreman. Tako Richard Heinberg zapo inje svoj analiti ki esej Sumrak?, objavljen 07. lipnja 2006. godine. Heinberg nije ma ji kaaalj, a nije ni nekakav analiti ki kinta kunta koji je pro itao pet broaurica o nekoj temi pa sad tupi li ga tupi ko da sudba svijeta ovisi o njemu. Autor je cijenjenih knjiga, od kojih je posljednja Peak Everything: Waking Up to the Century of Declines. U svojim knjigama i na predavanjima hrabro govori o smjeru kojim svijet treba krenuti, ukoliko se ~elimo iskreno posvetiti borbi protiv klimatskih promjena i nestabilne politi ke situacije u svijetu uzrokovane izmeu ostalog i jagmom za preostalim prirodnim resursima. Heinberg u spomenutoj knjizi apelira da se okrenemo zadovoljavanju svojih potreba s manjom potroanjom i atednjom energije, ato je stav svjetlosnih godina udaljen od gotovo svih vodeih politi kih i ekonomskih institucija, koje u potrazi za spasonosnim rjeenjem, glavinjaju od nuklearnih elektrana preko automobila na vodik do unitavanja za bud zato prelijepih prirodnih resursa kao to je rijeka Dobra. Mi si za sada ne dajemo za pravo kao Heinberg najaviti svijet za koji nitko od nas nije spreman, jer nemamo toliko znanja, a i neki promili se nadaju kako nije u pravu. Zapravo, putovanje kroz ovu knji~icu e nam i poslu~iti kao samopomo (to je danas jako popularno) u potrazi za odgovorom na pitanje kakve utjecaje e energetska kriza imati u godinama koje dolaze. U knji~ici se neemo baviti teorijama zavjera, trukanjem o navodno megamonim komisijama i lo~ama, a niti tajnim komitetima vlastodr~aca iz sjene. S guatom emo izbjei druatvo aarlatana koji si utvaraju da imaju dalekovidnu kuglu, kvazinostradamuse koji najavljuju sukobe civilizacija i epohalne crte bojianice obavijene determinirajuim kaosom. Inzistiranjem na tim zamuenim juhicama, umjesto da se bavimo bistrim tezama i injenicama, vrlo brzo trilaterala zavrai kao tralalala. Sustav kojem je ta jalova kritika upuena trpi to ko te~inu pti jeg perca, pa nije niti udno da mnoge analize druatvene moi umjesto u ozbiljnim rubrikama skon avaju na policama odmah pored rubrike Ufologija. Nasuprot tome, pokuaat emo analizom stvarnih dogaaja i politi kih kretanja prikazati kako se odnosi moi u svijetu kroz pozicioniranje i ratove za resurse prelamaju i na politi ku i socijalnu situaciju te uniatavanje prirode i okoliaa. Dapa e, glavna teza kojom zapo injemo glasi: osiguranje energije i borba za resurse odredit e svijet u godinama koje dolaze. Hm, i nije neko otkrivanje tople vode. Ovim uvodom najavljujemo knji~icu o energetskoj situaciji u svijetu, a zamislili smo je kao putovanje svjetskim prostranstvima, regijama i dr~avama. Analizirat emo kako se relevantni druatveni akteri odnose prema energiji  toj klju noj temi naaeg opstanka. Stoga emo knji~icu podijeliti po sljedeim poglavljima ili temama: Bliski istok  pretplaeni na Sjedinjenje Amerike Dr~ave Rusija i Centralna Azija  najviae diktatora po kvadratnom metru Daleki istok i jugoisto na Azija  izmeu bogatstva i siromaatva Afrika  komadanje ~rtve Latinska Amerika  bijeg u samostalnost? Sjeverna Amerika  najvei ~dera i planete Europa  dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije? Hrvatska  odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed? ZAKLJU AK  pajdo, poato ti plaaa kilovat? Bliski istok - pretplaeni na Sjedinjenje Amerike Dr~ave Po injemo s Bliskim istokom, regiju koju SAD ere e i oblikuju sebi po guatu ve gotovo sto godina. Ako nije bezobrazno to tako postavljati, Bliski istok je vjerojatno najiscrpljenija regija naaeg svijeta. Ne samo zbog crpljenja fosilnih goriva kojima ova regija obiluje kao niti jedna druga, ve i zbog iscrpljivanja stanovniatva regije kojima se kao lopticom nabacuju lokalni domai diktatori zaogrnuti vjerskim fundamentalizmom i globalne ubojice zaogrnute nasmijeaenom demokracijom punoj oru~ja i bombi. Radi se o regiji koja ima sudbu da zajedno s Centralnom Azijom i Rusijom ini  strateaku elipsu , odnosno podru je gdje se nalazi 75 posto naftnih i 65 posto dokazanih plinskih nalaziata. `to vrijeme viae odmi e to silno prirodno bogatstvo postaje sve viae om a oko vrata obi nih ljudi, a zna enje fosilnih goriva za svijet ne sugerira kako e se neato bitnije promijeniti u doglednoj budunosti. Doduae, ne mo~e se porei kako su pametniji meu nama poodavno shvatili ato e kontrola nafte, pa onda i plina, zna iti za svjetsku mo. Ve 1920. godine, najmonije nafte korporacije su tzv. Ugovorom crvene linije, kako se to u diplomatskim krugovima pristojno ka~e, podijelile zone interesa u regiji. Vrlo brzo su Amerikanci shvatili gdje se krije sveti gral buduih odnosa u svijetu. Ameri ki predsjednik Roosevelt joa se prije kraja Drugog svjetskog rata u velja i 1945. godine naaao sa saudijskim princem Ibn Saudom. Lijepo mu je rekao  uj Ajbn, pametan si ovjek i vidia kuda stvari idu, daj nam lijepo tu naftu s kojom ionako ne znaa ato ea koliko je imaa, a mi ti zauzvrat nudimo da postanea prvi poslijeratni frendli diktator. Tako su se SAD obvezale atititi saudijsku dinastiju, a Saudijska Arabija je postala jedan od najvjernijih kupaca ameri kog oru~ja. Jimmy Carter je danas poznatiji kao dobitnik Nobelove nagrade za mir, a manje po  Carterovoj doktrini . Potonje je zaslu~io kad je 1980. godine u svom govoru o stanju nacije, objasnio kako  vitalni interesi SAD-a le~e u Perzijskom zaljevu, odnosno u slobodnom protoku tamoanje nafte, ato se mora osigurati  pod svaku cijenu . Danas znamo ato to zna i. Carter je imao dostojne nasljednike. Najljepae je kad je roditelj ponosan na svoje dijete pa dananji rat protiv terorizma Busha sina, zagrije staro srce oca Busha, i podsjeti ga kako je on grmio o novom svjetskom poretku. Najvjerniji regionalni saveznici u stvaranju novog svjetskog poretka sve su samo ne preslika ideolokih floskula o sukobu civilizacija. S jedne strane Izrael, s druge strane Saudijska Arabija. Zajedno s Egiptom zauzimaju visoka mjesta najveih kupaca ameri kog naoru~anja. SAD je cijelu regiju u inio vojnim taocem svojih energetskih interesa te kada govorimo o zemljama Bliskog istoka govorimo o najmilitariziranijoj regiji na svijetu i tu se ne atedi. Od 1990. do 2001. godine zemlje Bliskog istoka su uvezle oru~ja u vrijednosti 190 milijardi dolara, najviae od SAD-a. A nakon reklama nastavljamo sa mirovnim pregovorima. Izrael je toliko siguran u potporu SAD-a da ve nekoliko desetljea na svakakve zamislive i nezamislive na ine krai ljudska prava Palestinaca te se agresivno odnosi prema susjednim zemljama. U odr~avanju nasilja gotovo su uvijek imale partnere i u mnogim palestinskim teroristi kim skupinama koje su sijale smrt po izraelskim civilnim ciljevima. Mnogi e zaklju iti kako se upravo u razrjeaenju tog odnosa, odnosno sukoba Izrael - Palestina krije tajni kod i drugih nestabilnosti u regiji. Ovdje emo joa napomenuti kako potpisujemo pravo Palestinaca na vlastitu dr~avu, jel hajte imaju je i drugi pa ato ne bi i oni ostvarili tu, kako nam tuma e, tekovinu civilizacijskog napretka. Ali o ekivati kako e osnivanje samostalne dr~ave Palestine rijeaiti probleme s Izraelom, a pogotovo njihove unutarnje ravno je iluziji. Palestince nakon ato dobiju kakvu takvu dr~avu tek eka buenje iz tisuljetnog sna, kakvo je do ekalo i mnoge druge. Izrael pak mirne duae mo~emo smatrati 51. ameri kom saveznom dr~avom. Na koli ini veta koje su SAD izglasavale godinama, kad god bi se pokuaala donijeti ikakva rezolucija UN-a s osudom Izraela, mogla bi biti ljubomorne i mnoge savezne dr~ave na slu~benom ameri kom teritoriju. I posljednje razaranje Libanona samo je joa jedan dokaz koliko je Izrael siguran u tu svoju poziciju. Ono ato upada u o i je proizvodnja unutraanjih sukoba koji i pored, a esto upravo zbog ameri ke prisutnosti, razaraju zemlje regije iznutra. Tako se u Iraku sukobljavaju `ijiti i Suniti, u Palestini pripadnici Fataha i Hamasa, u Libanonu oni koji ~ele zemlju pribli~iti Siriji te kao takvi su bliski proiranskom Hezbollahu i oni koji ~ele zemlju maknuti iz tog zagrljaja. Mnoge druge zemlje uspijevaju zauzdati takva kretanja isklju ivo izrazitim diktatorskim i autoritarnim stilom vladanja kao ato je slu aj s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtom, Bahreinom, Saudijskom Arabijom i drugima. Ova potonja je, kao to smo rekli, pod posebnom paskom SAD-a zbog svoje u svjetskim razmjerima neupitne opskrbljenosti naftom, a za muslimanski svijet iznimna kao centar vjere zbog Meke i Medine. Irak manufaktura kaosa Prije agresije na Irak, ameri ka dr~avna tajnica Condoleezza Rice upozorila je cijeli svijet kako SAD  ne ~ele da napunjeni piatolj postane gljivasti oblak , aludirajui na nuklearno oru~je koje Saddam navodno posjeduje. Potpredsjednik SAD-a Dick Cheney je govorio kako imaju nepobitne dokaze o povezanosti ira ke vlade i al-Qaede. I jedni i drugi su si tepali kako su samo bo~je sluge. No danas znamo kako kampanja za ruaenje Saddama Husseina, jer Irak navodno posjeduje oru~je za masovno uniatenje te je prijetnja okolnim zemljama, SAD-u i svjetskom miru, predstavlja jednu od podlijih la~i koje su politi ke elite ikad proizvele na ovoj planeti. Dodatno sprdanje s pozicijom i zna enjem UN-a, u doba kada toj neko uglednoj organizaciji nogari ionako dobrano klecaju, samo joa viae do arava koliko su opasni ljudi u samom vrhu vlasti SAD-a. Prava je istina kako su oni samo dobili priliku ispuniti ono ato su dugo pri~eljkivali  pozicionirati se vojno u regiji najbogatijoj naftnim i plinskim izvorima. Project for a New American Century (PNAC) u kojem su u drugoj polovici '90-ih godine sjedile mudre glave krajnje republikanske desnice, kasniji nosioci najva~nijih poluga vlasti, joa je tada zazivao pozicioniranje u zemljama Bliskog istoka uz svrgavanje Saddama Husseina. Ta ~uena  transformacija , kako se cijeli proces nazivao, za ameri ku vojsku, industriju, pa i cijelo druatvo,  biti e teako izvedena bez dovoljnog jakog katalizatora , koji je definiran u sintagmi  novi Pearl Harbour . Po etkom 2001. godine Skupina za energiju pod izravnim upravljanjem potpredsjednika SAD-a Cheneya ima sastanak na kojem se energetska sigurnost zemlje sla~e nad mapama ira kih naftnih polja, naftovoda, rafinerija i druge infrastrukture va~ne za naftnu industriju. Nevladina organizacija Judical Watch, uspjela je sudskom tu~bom pozivajui se na Zakon o informiranju, u initi dokumente i zaklju ke sa sastanka dostupnima javnosti nekoliko godina kasnije. Pored Iraka (11 posto svjetskih naftnih rezervi), Cheneyevi energeti ari su sastan ili i nad mapama svih naftnih i plinskih polja u Saudijskoj Arabiji (25 posto svjetskih naftnih rezervi) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (8 posto svjetskih rezervi). Bio je te preslasni zalogaj za naae neokonzervativne ~deronje. Ono ato im je zasigurno posebno upadalo u o i i mamilo suze ljute je dodatni dokument u kojem je bio popis svih dr~ava i korporacija koje su imale ugovore s vladama Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Iraka za projekte iskoriatavanja nafte te plina. Na popisu za Irak jasno se vidi kako se ira kom naftom slade francuski TotalFinaElf, ruski Lukoil, kineski China National Petroleum te drugi. Sad bar znamo koliko je koatalo protivljenje agresiji na Irak u Vijeu sigurnosti UN-a. Na sastanku Cheneyeve skupine gdje se crnio um od pomisli na sva ta silna polja crnog blaga, sjedili su i predstavnici najja ih naftnih korporacija Exxona, Shella, BP-ja, Conocoa i drugih. Ponovimo, godina sastanka je 2001., i to prije teroristi kog napada na SAD. Kako su prolazili mjeseci postajalo je sve jasnije da UN-ovi inspektori koji njuakaju po Iraku tra~ei oru~je za masovno uniatenje, sve viae izra~avaju stav kako u Iraku viae nema opasne robe koju su SAD i Velika Britanija prodavali Saddamu u '80-ima. Da se pri ekalo joa malo, inspektori UN-a bi donijeli definitivan zaklju ak kako oru~ja za masovno uniatenje u Iraku viae nema, a to bi za sobom povuklo preispitivanje sankcija te vee iskoriatavanje ira ke nafte, upravo za one europske, ruske i kineske korporacije. Dogaaj koji je takoer odlu an za agresiju na Irak, daleko viae nego se kroz medije prezentiralo, monetarna je provokacija Saddama iz jeseni 2000. godine, kada je odlu io svu ira ku naftu koja se prodavala kroz UN-ov program Hrana za naftu naplaivati u eurima, umjesto u dolarima kao sav  normalan svijet. Va~nost dolara u globalnoj ekonomiji i ratovima za energetske resurse, jedna je od najva~nijih tema danas i mi emo joj posvetiti zna ajan prostor u kasnijim poglavljima. Ovdje je dovoljno napomenuti kako je Saddamova odluka bila aamar ina SAD-u i mo~emo samo misliti kako su naaim naftomanima ~ile probijale vratne niti, a zubi mrvili usno meso zbog te o ite bezobraatine neposluanog sina. Najvei kupac ira ke nafte unutar programa Hrana za naftu bile su upravo SAD, i to ak dvije treine od ukupno prodavane. Dok su slinili nad onim mapama, Cheneyevi de ki sigurno su mislili da kako se samo taj ira ki diktator i kakvih imamo na desetine airom svijeta, usudi em nam prodavati skupu naftu, em nas zajebava tjerajui da kupujemo i dajemo mu eure, a ne dolare. To se jednostavno nije smjelo dopustiti, a i moralo se pokazati bilo kojoj drugoj zemlji koja bi se usudila slijediti ira ki put ato joj slijedi. U lipnju 2003. godine, odmah nakon okupacije zemlje, trgovina ira kom naftom preba ena je nazad u dolare. Irak je danas rasuta zemlja i ne bi nas trebalo uditi ako u budunosti bude rascjepkan na tri, pa i viae dijelova. ak i da nije okupacijskog terora te brutalnog nasilja izmeu Sunita i `ijita, Amerikanci su gurnuli ovu zemlju nekoliko desetljea unazad. Odluke agresorske vlasti o ukidanju subvencija za hranu, amerikanizaciji cjelokupne poljoprivredne proizvodnje, podjeli najunosnijih naftnih, energetskih i uslu~nih poslova  zaslu~nim korporacijama, otpuatanju desetine i desetine tisua dr~avnih slu~benika i radnika, te slabi pomaci na poboljaanju infrastrukture, u inili su Irak jednim od najsiromaanijih i najte~ih mjesta za ~ivot. ak i opsesija o pumpanju neodr~ivog ameri kog potroaa kog balona toliko ~uenom ira kom naftom nije do kraja ostvarena, jer se svako toliko napadaju rafinerije, naftovodi i ostala infrastruktura potrebna za normalnu opskrbu naftom. Zbog pobunjeni kih napada, Irak je po etkom 2005. godine proizvodio svega pola milijuna barela dnevno, ato je daleko od preko 1,5 milijuna barela kolike su trenutne mogunosti. Danas se i bivai apologeti rata skanjuju ato se to tamo u pustinji dogaa, i u aoku pune medije izjavama kako to ipak nije zahvalnost kakvu su o ekivali za isporuku demokracije. Zemlje saveznice u zlo inu bje~e glavom bez obzira, a u SAD-u nagradno pitanje za milijun dolara, pa ak i milijardu dolara, glasi - kako osigurati povla enje iz Iraka, a i dalje trupliti o ratu protiv terorizma koji nikada nee zavraiti. I dok se polako navikavamo na svakodnevnu mjericu ira kih vijesti, pa~nja se usmjerava na sljedeu izabranu ~rtvu sulude ameri ke politike. Iran  kockanje provokacijama Ako izuzmemo sto~ere demokratskih kandidata na zadnjim izborima za Kongres i Senat u SAD-u, vrlo je lako pogoditi na kojem se joa mjestu u svijetu otvarao aampanjac. Pozicija Irana, kojem su mnogi ve predviali skloniata i nabrijane de ke iz Utaha, danas izgleda puno bolje nego prije pola godine. Ameri ki politi ko-naftno-vojni industrijski kompleks koji osigurava neodr~ivoj ekonomiji da se i daje privremeno kotrlja, u trganju latica napast u te, neu te napast, trenutno su za Iran stali na neu te napast, mada nikad nije sigurno da aapa nee posegnuti za sljedeom laticom i istrgnuti je. Ipak, trenutno to nije izgledno i nekoliko je razloga za trenutno pregrupiranje ameri ke imperijalne konjice i tapkanje na mjestu. Gubitak oba doma u SAD-u smo ve spomenuli, i od tada je Bushu te~e samo mahnuti rukom da bi mu na svaki ratni pokli  slijedile ovacije i posluano aplaudiranje. Utihnuli su i ideoloaki magovi neokonzervativne desnice koji su donedavno krajnje ozbiljno zagovarali i ograni eni nuklearni napad na Iran. Doduae, ovdje isto treba stati s daljnjim slavljem, jer demokrate u vanjskoj politici viae karakterizira nesuvislost i bezidejnost, nego jasna i svrsishodna kritika Busha. Iran za sada najviae profitira na krizi i propalom poslu u Afganistanu i Iraku, jer je jasno kako bi oni bili nekoliko puta dublji pijesak za Amere. Toga su svi svjesni pa se u zadnje vrijeme manje pri a o datumu mogueg ameri kog napada na Iran, a viae o uklju ivanju Irana u ira ku krizu kao posrednika, pa pozivi sti~u ak i od krugova bliskih trenutnoj vlasti SAD-a. Iran je itekako svjestan tih novonastalih okolnosti i sada zasigurno likuju uz du~an oprez. U meunarodnoj zajednici, osim par antiameri kih legla, postoji konsenzus kako nisu bez vraga ameri ke brige oko iranskih nuklearnih ambicija, jer se radi o muai avoj vladajuoj garnituri koja se rado istura kao obrambeni bedem islamskog svijeta od modernih kri~ara sa Zapada. Dodatno sve zbunjuje dilema je li iranski predsjednik Ahmadined~ad zaista opasno trknut kada po ne s antisemitskim litanijama ili se radi o bedastim provokacijama gdje nastoji pokazati kako mo~e biti gluplji od svojih protivnika na globalnoj politi koj pozornici. I  demokratski imperijalisti i  autoritarni fundamentalisti u stanju su kockati se sa sudbinom cijelog svijeta, a nabacivanje idiotskim izjavama slu~i im samo da u vrauju svoje pozicije u lokalnim okvirima, ime postaje jasnije koliko zapravo trebaju jedni druge. Vei pritisak na Iran prijei i tradicionalna dvoli nost svjetske politike, jer unato  stavu prema nuklearnoj energiji, ostaje nejasno zaato Iran ne bi imao pravo na takvu energiju, a druge zemlje bi. Iran ne skriva svoju ~elju da osigura struju pomou nuklearne energije i teako da e odustati od toga, ak i da SAD na kraju krene u agresiju na ovu zemlju. Zaato je Iran tako va~an? Iz sli nih razloga kao i Irak. Iran posjeduje druge po redu najvee zalihe nafte (11,1 posto) i druge po redu najvee zalihe plina (15,3 posto). Saudijska Arabija ima viae nafte, Rusija viae plina, ali niti jedna zemlja nema u tolikoj mjeri oba resursa. Takoer, Iran je ne samo veliki proizvoa /izvoznik nafte i plina, ve i zbog svoje pozicije predstavlja va~no sjeciate trenutnih i moguih putanja za naftovode i plinovode. Iran je istovremeno zemlja Bliskog istoka, ali i Centralne Azije te predstavlja most prema ostatku kontinenta. Pokuaaji Irana da se u energetskom ratu pozicioniraju kao regionalno raskri~je predstavlja jednu od najveih prijetnji planovima SAD-a. Tu se krije i najvei razlog ameri kog gruntanja o iranskoj opasnosti, jer SAD nastoji centralno-azijsku energetsku mre~u preusmjeriti prema zapadu. Zato Iran isto plete mre~u svojih saveznika i energetskih suradnji. Potpisani su energetski ugovori s Rusijom, Kinom i Indijom, od kojih je onaj s Kinom iz 2004. godine vrijedan ak 70-100 milijardi dolara. S obzirom da pored vojnih, Washington nastoji i preko ekonomskih, politi kih i drugih pritisaka osigurati/zadr~ati utjecaj u regiji, ulo~ili su ogromne diplomatske napore da prisile Kinu povui se iz ovog ugovora, ali bez uspjeha. U pregovorima je i izgradnja plinovoda od Irana preko Pakistana do Indije, a ia ekuju se i razgovori o afganistanskoj ruti za plin. Razlozi ato Iran tra~i saveznike za iskoriatavanje njihovih rezervi nafte i plina, le~i u injenici kako njima realno trebaju investicije i dodatno znanje da pokupe sav taj ugljikovodi ni alag na dnu torte. Premda Iran trenutno u~iva na valu visokih cijena nafte, svjesni su kako i njihove zalihe ugljikovodika nee vje no trajati. Ve sada Iran nije viae u stanju zadovoljavati OPEC-ove (kartel zemalja izvoznica nafte) kvote, a zbog nedovoljne razvijene proizvodne infrastrukture, uvoze preko pola benzina kojeg potroae. Kockanje provokacijama za sada se najviae odigrava na polju gdje je i Irak odigrao bacanje previae. Ne samo da su prebacili svu svoju trgovinu naftom u eure, takoer kako bi kaznili crnog vraga SAD, ve opasno prijete i uspostavom naftne burze koja bi trgovala eurima za cijeli svijet, to je zaista bez presedana. Time bi iranska naftna burza bila konkurencijama onima u New Yorku, Londonu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima koje sve trguju u dolarima. I ova odluka za sada ima karakter one loptice koja se nabacuje s jedne na drugu stranu. Ameri poru uju ukoliko neete biti posluani sredit emo vas, a Ahmadined~ad odgovara ako ete i dalje nastaviti srati, mi emo cijelom svijetu omoguiti trgovanje naftom u eurima. Trgaju se latice, a mi smo ostavljeni kao gledatelji u toj apsurdnoj gladijatorskoj maklja~i. Do sada je provoenje u praksu iranske prijetnje o antidolarskoj naftnoj burzi odgaano nekoliko puta, i pravi razlozi su manje realne poteakoe i komplikacije stvaranja jednog takvog novog energetsko-financijskog sustava, a viae taktiziranje iranskih elnika. Ipak, kao dio proslave Islamske revolucije, iranska burza otvorena je u velja i 2008. godine na otoku Kish koji je proglaaen i zonom slobodne trgovine. Za trgovinu u nafti, naftnim derivatima i plinu, primaju se  prijateljske valute iranski rial, euro, jen i rublja. Ukoliko ikome iata zna i, prva transakcija obavljena je 18. velja e u 09:30 ujutro, a ast prve prodaje zapala je 2200 tone polietilena. Ovaj korak je ravan nekoliko 11. rujnova, i situacija da SAD joa uvijek upka one latice, a ne aalje bombardere da re~u iransko nebo, ostavlja nam dva odgovora. Jedan ka~e kako SAD u ovom trenutku zapravo nema snage (manje vojne, a viae politi ko-ekonomske) poslati Iranu rakete na kojima piae Mum, this one is for you. Drugi pak odgovor ka~e kako mentalitet i duh Cheneyevih de kiju viae ne stoluje u Bijeloj kui. Ali tko bi mogao povjerovati u to? Rusija i Centralna Azija  najviae diktatora po kvadratnom metru Zbog blizine Rusije, koja tradicionalno pola~e pravo na ovo podru je, i sve prisutnijeg pozicioniranja SAD-a u regiji, nadmudrivanje starih rivala vidljivo je najviae u kaspijsko-kavkaskoj regiji. Kako smo naveli ranije, zajedno sa Bliskim istokom ovo podru je ini  strateaku elipsu . Radi se o podru jima bogatim naftom i plinom bez premca u svijetu, a samim tim su magnet za ratove i sukobe za resurse. Rusija  buenje diva SAD je pobijedio Rusiju u Hladnom ratu, ali u energetskom ratu najja e karte su druga ije podijeljene i predstoji joa dosta bacanja da vidimo ko e slavodobitno staviti dlanove na sav ulog, a ko e lupnuti aakom na stol. Kako je i sam SSSR pao zbog vlastitih slabosti na koje su se tek nadovezale  vanjske nepovoljne okolnosti , tako i danas SAD veu prijetnju predstavlja sam sebi, nego sve one sile zla koje toliko reklamiraju. A nekad je bilo tako druga ije. Nekad je energija bila politi ka kategorija i lako se bilo igrati krizama, a danas pored politike rubrika geologija naj eae di~e dva prsta kada se postavi pitanje: Ko e nam danas rei koliko vrijedi barel nafte? Memorandumi CIA-e iz '70-ih koji su prije par godina postali dostupni javnosti zbog Zakona o informiranju, pokazuju nam kako su se bavili predvianjima vrhunca proizvodnje nafte u Rusiji. SAD je znao koliku mo Rusiji daje izvoz nafte i plina pa ih je obradovao podatak CIA-e kako e vrhunac iskoriatavanja ruske nafte doi po etkom '80-ih. CIA nije puno fulala, jer se vrhunac proizvodnje nafte u Rusiji dogodio u drugoj polovici '80-ih. I tada SAD zove u pomo svoju staru prijateljicu Saudijsku Arabiju koja u drugoj polovici '80-ih preplavljuje svijet naftom i spuata joj cijenu za ak 60 posto. U studenom 1985. godine, barel nafte bio je 30 dolara, da bi do lipnja 1986. godine pao na 10 dolara i tek u travnju 1989. godine se popeo na 20 dolara po barelu. S obzirom da se radilo o jednom od glavnih izvora zarade, rasklimanom SSSR-u to je bilo previae. Ali danas, Rusija na elu s Putinom i kloniranim nasljednikom Dmitrijem Medvedevim, ko operi se kako nije joa od Gagarinovog leta. Glavni razlog za to buenje gotovo ve eutanaziranog diva zasigurno su ogromne zarade koje Rusija ostvaruje zahvaljujui izvozu nafte i plina. Nakon nestabilnih '90-ih kada su zapadne korporacije u bratskom dogovoru s nacionalnim mafijaaima rasturale rusko druatvo odvevai veinu stanovniatva u om u siromaatva, ponovo se pojavila eli na ruka koja se  brine za boljitak naroda. Nakon ato je osvojio vlast 2000. godine, bivai oficir KGB-a Vladimir Putin, zapo eo je s konsolidiranjem dr~avne kontrole nad plinskom i naftnom industrijom Rusije. Richard Heinberg s kojim smo zapo eli feljton, isti e da je Putina to toliko obuzelo da je napisao i disertaciju Prema ruskoj transnacionalnoj energetskoj korporaciji u kojoj je bez ikakvih figa u d~epu najavio kako bi Rusija trebala koristiti svoje velike energetske rezerve za geostrateaku prednost. Napisano u injeno. Velik dio ruskog vanjskog duga je otplaen, nagomilala se lova u dr~avnim rezervama, a Gazprom je pretekao BP kao drugu svjetsku energetsku korporaciju. Trenutno je Rusija u proizvodnji nafte gotovo poravnata s ameri kim saveznikom Saudijskom Arabijom, premda Saudijska Arabija viae izvozi, jer Rusija koristi velike koli ine za svoje potrebe. Rusija zauzima sve vei udio na europskom tr~iatu nafte i plina ( etvrtinu nafte i treinu plina), a i ni Japan i Kina kao veliki energetski potroaa i nisu imuni na njene ugljikovodi ne ari. Rusija se vraa na politi ku scenu zahvaljujui visokim cijenama nafte, ali je svjesna kako tu ne mo~e puno sama diktirati, posebno ne pored OPEC-a. Zato je sa plinom potpuno druga ije i tu Rusija ima rezerve ko nitko nigdje (oko 45 posto). Putinov cilj je svojevrsna plinska verzija OPEC-a, kartela koji e osigurati mre~u kroz Centralnu Aziju te opskrbljivati Europu i Kinu. Od 2001. godine postoji Forum zemalja izvoznika plina s lanicama Rusijom, Al~irom, Bolivijom, Brunejima, Iranom, Indonezijom, Libijom, Nigerijom, Omanom, Katarom i Venezuelom. Premda nema status tijela kao ato je OPEC da mo~e odreivati cijene plina, radi se o skupini zemalja koje zajedno kontroliraju 66 posto dokazanih rezervi zemnog plina i sigurno je da razmialjaju i u tom smjeru. Ukoliko Rusija uspije u svom naumu i osnuje plinski savez koji e odreivati i globalnu cijenu plina, Zapad e se s nostalgijom prisjeati dana kada je pjev Internacionale bio glavni razlog da se tresu gae. A Rusija je fakat neumorna u stvaranju tih nabrijanih gomilica. The Shanghai Cooperation Organization (SCO) je stvorena u lipnju 2001. godine, a lanice su Rusija, Kina, i etiri bivae sovjetske republike iz Centralne Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tad~ikistan i Uzbekistan). Dok je malo diskusije o SCO-u u ameri kim medijima, ta organizacija strpljivo airi svoj kapacitet djelovanja kao geopoliti ka protute~a Washingtonu. Pored drpanja vjernih ameri kih saveznica poput Kazahstana i Kirgistana, te neodlu nog Uzbekistana, u SCO-u vrebaju i ostatak Azije. Status promatra a imaju Iran, Mongolija, Pakistan i Indija, od ega je prvih tri zatra~ilo i status punopravnih lanica. Na sastanku prije godinu i pol iranski je predsjednik Ahmadined~ad do ekan kao heroj regije. Premda joa nisu potpuno ispunili svoje najave o  prioritetima zajedni kih energetskih projekata , ovakvo okrupnjavanje sigurno mrati obrve u Washingtonu. Bahatost Putina koji je svjestan novoste ene energetske uloge svoje zemlje ide dotle da ak i jedna mona Europska Unija mora paziti da ne provocira prevelikim povla enjem za ruski rukav oko takvih sitni arija kakva su ljudska prava, slobode medija i teror nad stanovniatvom e enije. Tu se za niata ne zahtijeva preveliki komentar, niti za ubojstva politi kih protivnika od kriti ki nastrojenih novinarki do apijunskih prebjega, a kamoli za aovinisti ke izjave divljenja silovateljskim  uspjesima svog izraelskog kolege. I propast energetskog dogovora Rusije i EU u finskom Helsinkiju nije prouzro ila klizanje ni najmanje kapi znoja sa ela Velikog Vladimira. Putin je otiaao iz Finske nadmen kako je i doaao, poru io de kima i curama iz EU da mu se jave kad se dogovore, te ih ostavio da se ba kaju s  nezrelom Poljskom koja je neato zakomplicirala s vetom zbog blokade izvoza poljske mesine u Rusiju. No kao i mnogi monici ove planete, i Putin glumi cool momka dok hladnokrvno dijeli simte tamte vegere po glavicama nafte i plina gladnih svjetskih atemera, a zapravo cijelo vrijeme namiguje svojim kompanjonima u nadi da nitko drugi ne gleda. Proizvodnja plina je trenutno u padu u Rusiji i to uz teake ruske i europske zime, mo~e natjerati Rusiju da smanji svoj izvoz plina, a time i zaradu. Isto tako, stanovniatvo Rusije plaa jako malu cijenu za plin, a domai zahtjevi su sve vei. Putin zna da e njegova zemlja trebati enormne kapitalne investicije kako bi odr~ala pumpanje ugljikovodika. Europa i Japan trebaju te ugljikovodike, a imaju gotovine za investicije. Zato e Putin i dalje namigivati, a samo pa~ljiviji pratitelji zbivanja na velikoj sceni e uo iti da razlog tom titranju nije sigurnost u plodnu budunost, ve zakamuflirani ja menac sadaanjeg taktiziranja. Kavkasko-kaspijska regija  aukcija za diktatore Ovdje ih se nagomilalo ko da ispadaju sa tvorni ke trake uz dilemu da se ne zna koji je model bolji u svojoj ulozi. Gospodari danaanjih dr~avica redom su bivai komunisti ki inovnici koji su nakon raspada Sovjetskog Saveza samo nastavili upravljati svojim oblastima uz druga iji izbor odrediata servilnosti: SAD ili Rusija. Joa 1999. godine, Kongres je izglasao Zakon o strategiji puta svile, u kojem se otvoreno isti e potreba pozicioniranja SAD-a u Centralnoj Aziji i kaspijskom bazenu zbog smanjenja ovisnosti o nafti iz nesigurnog perzijskog zaljeva. Danas se to slu~beno zove borba protiv terorizma. Rusija je viae puta objavila kako ne prihvaa opravdanja SAD-a da je pozicioniranje u regiji dio borbe protiv terorizma, ve osvajanje resursa, ato Rusija nee gledati skratenih ruku. Glavni cilj SAD-a je, kako smo ve naveli u prvom dijelu, preusmjeriti kretanje energenata iz regije prema zapadu i tu se nije atedilo. Zbog centraliziranosti sovjetskog re~ima, svi naftovodi i plinovodi iali su prema sjeveru, a najjeftinija/najbr~a ruta za prijevoz kaspijske nafte ide preko Irana. Jasno je iz kojih razloga i jedna i druga opcija ne amekaju Amerima. Busheva administracija ~eli smanjiti utjecaj Moskve na Centralnu Aziju i oslabiti Gazpromovu rastuu kontrolu energetske opskrbe prema Europi i Kavkazu, promovirajui nove rute za plin i naftu koji bi zaobilazili Rusiju i Iran. Zato se i ialo preko britanskog BP-ja u ogromnu investiciju novog pravca Baku-Tbilisi-Ceyhan (Azerbejd~an-Gruzija-Turska) kroz teritorij  razumnih i demokratskih dr~ava . Izgradnja preko 1700 kilometara dugog naftovoda koji po inje u Azerbejd~anu i preko Gruzije dolazi do Turske vrijedila je etiri milijarde dolara, a pratili su je prosvjedi ekoloakih i ljudskopravaakih udruga. Za naftovod su osiguranje dali Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a graevinske zahvate u Azerbejd~anu i Gruziji povjereni su izmeu ostalih i Bechtelu. To je tako kada razum pobjeuje. Naftovod je okrenut prema Zapadu i zbog Kine. Tako nafta iz Centralne Azije postaje europska i zapadna nafta, a ne azijska. 1:0 za Washington. Koliko su o ajni naftni gladuai dovoljno govori injenica kako su ogromne svote novaca investirane u naftovod koji prolazi blizu aest potencijalnih ratnih zona: regija Gornji Karabah u Azerbejd~anu, e enija i Dagestan u ju~noj Rusiji, separatisti ke enklave u Ju~noj Osetiji i Abhaziji u Gruziji, te kurdska podru ja u Turskoj. Privid sigurnosti trebala bi osigurati ameri ka vojna baza izgraena 2002. godine u blizini naftovoda u Gruziji. Michael Klare, profesor studija Svjetska sigurnost i mir na koled~u Hampshire to no isti e kako bi samo ili luak iaao graditi naftovod u takvom podru ju ili netko potpuno o ajan za svaki barel nafte, netko tko je svjestan kako su podru ja gdje bi bilo lakae doi do nje ve zauzeta ili na zalasku. Dodatno bruse ~ivce i posljednji podaci koji pokazuju kako kaspijsko podru je i nije bogato naftom kolika su bila predvianja puna nade u otkrie bliskoisto ne kopije, pa su u skladu s tim i mnoge zapadne naftne korporacije najavile smanjivanje svojih istra~iva kih ulaganja u regiji. ak i naftom najbogatiji Kazahstan nema kapaciteta i logistike da iskoristi bogatstvo na kojem le~i. Polovinom godine najavili su skok sa sadaanjih dnevno proizvedenih 1,3 milijuna barela nafte na 3 milijuna barela, ali tek 2015. godine, a do tada ko ~iv ko mrtav. Iskoriatavanje nafte ote~avaju i nesreene crte razgrani enja. Po uzoru na hrvatsko-slovensko rjeaavanje morske granice, sli no se dogaa i u Kaspijskom moru. Tako je prije nekoliko godina iranski vojni patrolni brod presreo istra~iva ki brod u vlasniatvu BP-ja koji je krenuo u potragu za naftom iz Azerbejd~ana i prisilio ga na povratak uz poruku kako se radi o iranskom teritoriju. Sve zemlje regije karakterizira vladavina diktatora od kojih bi nas neki da nije tu~no i opasno svojim blentavim idejama nasmijavali. Dok kolektivno uzgajaju kult li nosti njihove dr~ave zauzimaju posljednja mjesta na ljestvici zemalja najmanje sklonih korupciji, a vodea mjesta u postotku siromaanog stanovniatva. `iri se i opasnost od gladi, jer sve zemlje centralne Azije gube plodno tlo koje se pretvara u pustinju, a Kazahstan je sam izgubio gotovo polovinu plodnog tla od 1980. godine. U Centralnoj Aziji Washington slijedi staru i poznatu imperijalnu politiku podr~avajui korumpirane i autokratske re~ime koji nude poslove u energiji i baze za vojsku SAD-a. SAD su se upele iz petnih ~ila domai ruskih granica i podr~avaju ato nov ano ato vojno itavu lepezu pitoresknih diktatora. Istovremeno su raznobojno sponzoriranim revolucijama podrivali vlade koje su odbile tako igrati. Koliko su pustili svoje super ljepljive pipke kada treba zaka iti energetske resurse, dovoljno govori podatak kako su vojno prisutni u Afganistanu, Uzbekistanu, Kirgistanu i kako smo rekli Gruziji. Ostvarene su i tijesne vojne suradnje s Kazahstanom i Azerbejd~anom, dvjema najveim proizvoa icama nafte u tom dijelu svijeta. Poato su dobili ast biti po etak novog pumpanja nafte prema zapadu, Azerbejd~an zaslu~uje da sa njim zapo nemo tu~ni niz. Azerbejd~an je proaao kroz ratno stanje i prije dobivanja nezavisnosti 1991. godine. U regiji Gornji Karabah, prete~no kraanski dio kojeg nastanjuju Armenci, htio se odcijepiti od veinskog muslimanskog dijela Azerbejd~ana i pripojiti Armeniji. Zapo eo je rat Armenaca naspram zajedni kih snaga regionalne vlade Azerbejd~ana i sovjetske vojske. Nakon raspada SSSR-a, azerbejd~anske trupe ostaju same u ratu, a primirje se potpisuje 1994. godine. U ratnim godinama Armenci su uspjeli osvojiti regiju Karabah i 20 posto teritorija Azerbejd~ana. Tisue ljudi je poginulo, uz 250000 izbjeglica na strani Armenaca i 1,1 milijun na strani Azera. Pogaate, SAD je pomagao armensku stranu u ratu, ali uobi ajeno za ameri ke roaade. sada imaju vjerne saveznike u Azerbejd~anu. U Azerbejd~anu danas najvee udjele u naftnim poljima imaju ameri ke i britanske korporacije. Kao i u drugim kavkaskim novostvorenim dr~avama i ovdje je bivai komunisti ki lider Heydar Aliyev preuzeo vlast i po eo upravljati vrstom rukom. Aliyev je zapo eo sa provoenjem neke svoje hibridne dr~avne verzije Islama, te su pored nezavisnih medija i bilo kakve opozicije, proganjane i islamisti ke skupine koje nisu prihvaale Aliyeva kao vrhovnog autoriteta. U namjeatenim izborima tatu Aliyeva, naslijedio je sin Ilham Aliyev 2003. godine. U svibnju 2006. godine, Bush u Bijeloj kui ugoauje sina Aliyeva, naglaaavajui u pozdravnom govoru va~nost sigurnosne i energetske veze dviju nacija. Nursultan Nazarbajev, bivai komunisti ki lider drma pak Kazahstanom, a postaje nezamjenjivi predsjednik od 1991. godine. Bez obzira ato Kazahstan nije dozvolio izgradnju baza na svom teritoriju, poslali su svoje trupe u Irak te primili pomo u snabdijevanju ameri kim helikopterima, avionima i brodovima. Danas im je najvei problem ato ih je, ne odve hrabro, poznati britanski komi ar uzeo kao glavne mete svojih poaalica pa se silno ~ele prikazati Zapadu kao napredna zemlja, ali za to uglavnom koriste jeftinu propagandu i troaenje novca na velebna graevinska zdanja. Bliske veze SAD ostvaruje i s kirgistanskim predsjednikom Askarom Akayevom koji je dozvolio koriatenje teritorija svoje zemlje za napad na Afganistan. Zauzvrat je Akayev nagraen s paketom pomoi od 49,9 milijuna dolara 2002. godine, od ega je 12 milijuna dolara bila vojna pomo. Uzbekistanski predsjednik, takoer autoritarnog stila Islam Karimov, isto je dozvolio smjeatanje ameri ke baze u toj zemlji za napad na Afganistan. Karimov je takoer iskoristio parole i demagogiju rata protiv terorizma kako bi opravdao represiju nad islamskim grupama u svojoj zemlji. Vlast koju je bivai ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld opisao kao klju nog vojnog partnera SAD-a u ratu protiv terorizma, pobila je nekoliko stotina ljudi u antivladinim prosvjedima u gradu Andi~anu u svibnju 2005. godine. Kada je Karimov podsjetio SAD na vojne baze u Uzbekistanu, SAD ne samo da su odustale od ikakvih zahtjeva za provoenjem istrage o masakru civila, ve su blokirali i provoenje istrage unutar NATO-a. Ipak, Karimova je jako naljutilo prvotno gruntanje SAD-a i poru io im da izvole u roku od pola godine povui vojsku s njegovog teritorija, ato je vlastodracima u SAD-u uzrokovalo trokiranje sr ane aorte i umirivanje jogunastog diktatora novim ponudama u lovi i najmodernijim pljucama. Diktator Sparmurat Nyazov, bivai komunisti ki lider koji se prozvao Turkmenbashijem ocem svih Turkmena, zaista je posebna pri a. Nyazov vlada diktatorskim mjerama nudei zauzvrat narodu osiguranje minimalnih uvjeta za ~ivot. Odredio je da svatko moral ljubiti njegov lik i djelo, po sebi nazvao mjesec sije anj, odredio od kada po inje starost, ispisao novu slu~benu religiju i dao svoje ime novoj sorti dinje koja je velika baa kao i on. To mu nekim udom nije pomoglo da se is upa iz zagrljaja smrti krajem 2006. godine, jer je zakazalo srce od o ito prevelike ljubavi prema narodu. Njegov nasljednik Gurbanguly Berdimuhammedow zadr~ao je tip vladanja HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Gurbanguly_Berdimuhammedow%27s_first_term_as_President_of_Turkmenistan" \o "Gurbanguly Berdimuhammedow's first term as President of Turkmenistan" , premda treba priznati kako tek ia ekujemo dostignua suludih ideja prethodnika.  Tata svih Turkmena dok je joa bio ~iv, odlu io je kako je najbolje podanike dr~ati u izolaciji pa je u Turkmenistan zaista teako ui, a stranim je korporacijama zabranjeno poslovati. Jedina iznimka je ruski gigant Gazprom o ijim je plinovodima ovisna cijela zemlja. Upravo u rezervama prirodnog plina le~i vrijednost Turkmenistana na danaanjim aukcijama za resurse. Doduae, ne mo~e se rei kako Nyazov nije pokuaao proairiti energetsku politiku pa je 1999. godine potpisan preliminaran ugovor sa Shellom o izgradnji alternativnog plinovoda ispod Kaspijskog mora prema Azerbejd~anu, ali je odmah doala prijetnja iz Rusije kako e Gazprom ugasiti glavni plinovod. Alternativni je plinovod odmah maknut sa dnevnog reda. Turkmenistan je odbio dati SAD-u koriatenje zra nog prostora, kao i izgradnju vojnih baza za napad na Afganistan. Tad~ikistan se takoer 2004. godine svrstao na rusku stranu, dozvolivai pozicioniranje 20000 ruskih vojnika na svom teritoriju. Rusija niata manje od SAD-a ne sudjeluje u proizvodnji nestabilnosti u regiji, posebno u Gruziji. Odmah nakon raspada Sovjetskog Saveza, dvije gruzijske pokrajine Abhazija i Ju~na Osetija ratom su se pokuaale pripojiti Rusiji uz svesrdnu pomo Moskve. Ipak, niti jedna dr~ava na svijetu ih nije priznala. Danas ak 90 posto stanovniatva tih pokrajina ima rusko dr~avljanstvo. Obje pokrajine su i opstale do sada isklju ivo zahvaljujui Rusiji, ija ih vojska uva na liniji razgrani enja glumei mirovne trupe i time prijei centralnu vlast u Tbilisiju da uspostavi suverenitet nad cijelim podru jem. Parlament Abhazije je kroz zazivanje  stoljetnog bratstva uputio slu~beni zahtjev Moskvi za priznanjem. To je samo uzrokovalo ionako stalno prisutnu napetost izmeu Gruzije i Rusije. Mihail Sakaavili, gruzijski predsjednik je najavio da bi bilo kakav pokuaaj odcjepljenja, Gruziju prisilio da krene u rat. Istovremeno, sadaanju gruzijsku vlast poma~e vojno SAD, a pozvani su i u NATO savez. Do sada je Putin koristio separatisti ke te~nje ovih dviju gruzijskih pokrajina kako bi ucjenjivao Zapad eventualnim dobivanjem dr~avnosti Kosova. Putin je istaknuo da pravila trebaju biti ista za sve pa ako Kosovo ima pravo na samostalnost, onda bi trebale imati i ta dva proruska podru ja u Gruziji. Ovo cjenjkanje bi mu se moglo obiti o glavu, jer niti jedna niti druga nisu imale status u prijaanjoj zajednici kao Kosovo u Jugoslaviji, pa se niti ne mogu povla iti paralele izmeu njihovih situacija. Ukoliko Putin prihvati samostalnost vlastitih pulena u kavkaskom podru ju, postavlja se pitanje na osnovu ega isto ne bi imala pravo i e enija, zemlju koju su ruske snage razorile do neprepoznatljivosti, a i danas teroriziraju lokalno stanovniatvo. Sli no bi se moglo postaviti pitanje i za Dagestan i Inguaetiju, u koje se  90-ih prelio separatisti ki pokret iz e enije, a koje su danas isto u sastavu Ruske Federacije. Koliko je shizofrena situacija u regiji do arava nam uklju enje svih centralnoazijskih zemalja u NATO-vo Partnerstvo za mir. Istovremeno, mnoge ameri ke saveznice kao lanice ve spomenutog azijski orijentiranog CSO-a, provode zajedni ke vojne vje~be s Rusijom. Ali Washington je tisue kilometara daleko, a njegovi rivali Rusija i Kina su blizu. Najgori scenarij za Washington bio bi rusko-iranska koalicija koja dominira centralno-azijskom naftnom i plinskom proizvodnjom te opskrbnim rutama. Rusija i Iran imaju velike zalihe potrebnih resursa i te nacije su geografski smjeatene da lako osiguraju opskrbu ugljikovodicima tr~iatima u razvoju. Washington je suprotno, veliki uvoznik i plina i nafte i njegova sposobnost da zaatiti vojno svoje saveznike je upitna, posebno nakon debakla u Afganistanu i Iraku. Neprijateljstvo Busheve administracije i prema Rusiji i prema Iranu, mogla bi ih natjerati na vrae savezniatvo. Afganistan  uzgoj neprijatelja Nismo zaboravili rubnu zemlju Centralne Azije. No mo~da je i bolje da je ne spominjemo, jer ameri ka politika prema ovoj zemlji zaslu~uje bez prevelikih objaanjenja jedino komentar: E vala, jeste kreteni. SAD je u Afganistanu najbolje dokazao kako se fino njeguje tradicija uzgoja neprijatelja, prvo kreiranjem plodnog tla za nastanak najreakcionarnijeg izdanka islamskog fundamentalizma talibanske provenijencije kada su im trebali kao laka i fanati na konjica protiv SSSR-a, ali i danas kada ponovno stvaraju plodno tlo za njihovo ja anje svojom katastrofalnom politikom u toj zemlji. Pored talibana kreirano je i stanje olakaanog uzgoja opijuma pa UN procjenjuje kako je u Afganistanu urod opijuma u 2005. godini dosegnuo rekordne razine od 6100 tona, dovoljno za proizvodnju 610 tona heroina. To je 92 posto svjetske proizvodnje. Dakle, rastu polja opijuma, a rastu bogami i talibani, na ato se svima normalnima je~i ko~a. U izvjeataju njema kog kontingenta u Afganistanu od prije par tjedana, isti e se kako pravi napadi talibana tek slijede, te se nasluuje panika priznanjem kako se nalaze svega par desetaka kilometara od centra Kabula. Razo aranje koje su ljudi do~ivjeli nakon svrgavanja talibana, gdje su ih sa blagoslovom i pod patronatom saveznika zamijenile sli ne siled~ije Sjevernog saveza i drugih lokalnih aerifa, zapravo su omoguile talibanima da se regrupiraju i ponovno oja aju te osvoje srca i umove lokalnog puka. Da su se talibani nau ili i politici dovoljno govori podatak kako sada, za razlike od svoje prethodne vladavine, podr~avaju seljake u uzgoju opijuma i osiguravaju im distribuciju i daljnje tr~iate. Time se ko naizgled dobroudni krpelji prianjaju lokalnim ljudima, koji pak siju opijum, jer su savezni ke vlasti pa onda i Karzaijeva vlada uniatili konkurentnost bilo koje druge poljoprivredne kulture. Tako SAD zatrpavaju Afganistan svojim prehrambenim proizvodima, koji se esto uvoze u zemlju unutar humanitarne pomoi, a Afganistan to vraa proizvodnjom sirovine toliko potrebne za  normalno funkcioniranje bogatijeg sloja SAD-a. Premda nije ozna en kao mjesto velikih rezervi nafte i plina, osim nagaanja o moguim nalaziatima nafte i plina na sjeveroistoku zemlje, Afganistan je zanimljiv kao tranzitno podru je kako bi se izbjegli Rusija i Iran. Plinovod zbog kojeg se ialo u ruaenje Talibana, ponovno je potpisan 2002. godine od strane Tad~ikistana, Afganistana i Pakistana. Eh, kako sada gotovo eznutljivo zvu e rije i iz 2002. godine bivaeg ameri kog ministra obrane Donalda Rumsfelda kako je pobjeda i stanje u Afganistanu  postignue koje zaustavlja dah i  uspjeaan model koji bi se mogao primijeniti i u Iraku . E vala, jeste kreteni& . Daleki istok i jugoisto na Azija  izmeu bogatstva i siromaatva Philip Stephens, kolumnist neoliberalnog magazina Financial Times ka~e kako e  sljedea faza globalizacije najvjerojatnije imati azijsko lice. Amerikancima i Europljanima to sigurno nee biti ugodno . I zaista nee. I jedni i drugi su svjesni da azijski kontinent dobiva sve viae na va~nosti i moi. To uzrokuje probleme i ameri koj i evropanskoj eliti, jer treba nahraniti apetite svih tih probuenih regionalnih partnera, a da ne ispadne kako vonj kolonijalizacije joa uvijek u i ispod ispeglanih odijela. Radi se o ogromnom prostoru isto takvih kontrasta, pogotovo kada pogled usmjerimo prema dvjema najveim dr~avama tog podru ja: Kini i Indiji. Slave ih ak i u UN-u zbog najveih uspjeha u borbi protiv gladi i ekstremnog siromaatva. Tu se isprepliu kineski gospodarski bum priobalnog podru ja na istoku zemlje sa zapuatenom ruralnom unutraanjoau koju ponegdje pritiau i separatisti ke te~nje. Tu se isprepliu indijski gradovi nikli na uglancanoj proizvodnji ipova i visoke tehnologije s umiranjem gladnih ljudi na prljavim gradskim ulicama. Tu se ispreplie ak 40 posto svjetskog stanovniatva. Mnogi e gledati prema njima zadivljenim okicama, jer ne samo da su motor cijelog kontinenta, ve sve eae odreuju i globalna kretanja. Kina  mladi Amerikanci prihajajo Oni malo stariji od vas vjerojatno se sjeaju pokuaaja na tadaanjoj slovenskoj televiziji da sinhronizirano prevode ameri ke vesterne. Ideja je prekinuta, kao i kod nas sli ni pokuaaji prevoenja srpskih filmova u drugoj polovici '90-ih, jer se ekipa valjala od smijeha ne zbog smijeanih scena, nego zbog suludih jezi nih konstrukcija. Tako je i '80-ih John Wayne upozorio svoje drugare kako Indijaneri prihajajo! Da je netko stvaran u '80-ima uzviknuo kako Kinezi prihajajo, isto bi mu se ekipa valjala od smijeha, mada je od tada po eo nezapamen ekonomski rast Kine. No po onome ato danas znamo o Kini i ~ivotnom stilu koji se tamo airi, zapravo bi netko trebao uzviknuti Mladi Amerikanci prihajajo! Kina je 2003. godine postala drugi najvei potroaa  nafte iza SAD-a. U izvjeataju World Energy Outlook 2006, Svjetska agencija za energiju upozorava kako e s obzirom na sadaanji rast, Kina prestii SAD u emisiji stakleni kih plinova 2009. godine, ak 10 godina prije predvienog roka. Joa 2005. godine, prema podacima Earth Policy Institutea, pretekli su SAD u potroanji ~ita, mesa, ugljena i ~eljeza. Po sadaanjim trendovima potroanje, gramzivosti za energetskim resursima i zagaenju okoliaa, Kina se predstavlja svijetu kao mlaa verzija ameri kog sna. Sna koji ostatku planete predstavlja najgoru nonu moru. Kao ato je Bush u transu negiranja klimatskih promjena pojasnio kako  ameri ki na in ~ivota nije za pregovore tako je nedavno zaklju io i Lu Xuedu, kineski zamjenik direktora Ureda za globalne meunarodne odnose:  Ne mo~e se rei ljudima koji se bore da zarade dovoljno za jesti kako trebaju smanjiti svoju emisiju. Na dragi Lu zapravo slabo komunicira s ostatkom svoje administracije. Prema studiji Green National Accounting Study Report 2004, Kina je te godine imala 63 milijarde dolara gubitka zbog zagaenja i ekoloakih incidenata, najviae kao posljedica zagaenja vode i zraka. Pan Yue, kojeg Lu i njemu sli ni vjerojatno uope ne fermaju niti pet posto, zamjenik je direktora Dr~avne agencije za zaatitu okoliaa i on skruaeno priznaje kako ak petina kineskog gospodarskog rasta, svoj uspjeh duguje uniatavanju okoliaa. Podaci koji se nadovezuju na ove su zastraaujui, posebno ako imamo u vidu koli inu ljudi koji ~ive na tom podru ju. Jedna treina Kine pati zbog kiselih kiaa koje nastaju zbog pretjeranog emitiranja SO2 iz termoelektrana na ugljen. Emisija tog plina je dvostruko vea od sigurnosnog nivoa te je u porastu za 27 posto u odnosu na 2000. godinu. Ve sada Kina koristi viae ugljena nego SAD, EU i Japan zajedno. Pri tome emitira SO2 dvostruko viae od SAD. Viae od 300 milijuna seoskog stanovniatva nema pristup pitkoj vodi, a 400 milijuna gradskih stanovnika diae jako zagaen zrak (od toga ih 15 milijuna boluje od bolesti respiratornog sustava). Posebno bode u o i injenica kako je nekadaanji ponos Kine u svijetu, pristup proizvodnji, pripremi i konzumiranju hrane danas potpuno naruaen i srozava se iz godine u godinu. Kina je danas uvoznik hrane, a 2005. godine proizvela je 34 posto manje ~itarica u odnosu na 1998. godinu. Razlozi su povezani sa zagaenjem zraka, vode i tla. Samo u razdoblju 1999.-2005., Kina je izgubila 8 milijuna hektara plodnog tla koje se zbog industrijalizacije i loae poljoprivredne politike pretvaralo u pustinjska podru ja. Na Dan zaatite okoliaa, 06. lipnja 2006. godine Dr~avno vijee Kine objavilo je izvjeataj u kojem priznaju ekstremno srozavanje stanja u okoliau. U izvjeataju se isti e kako se ak 60 posto teritorija zemlje mo~e smatrati ekoloaki ranjivim. Oko 90 posto paanjaka blizu je degradacije i dezertifikacije. Ovi podaci nam zapravo pokazuju kako su u ovom trenutku Kinezi ipak najvea opasnost samima sebi. Jasno je kako kineska potroanja raste i kako je njihova emisija stakleni kih plinova sve vea, no u ovom trenutku utjecaj Kine na klimatske promjene joa je uvijek daleko manji i od SAD-a i od veine zemalja EU-a u odnosu na broj stanovnika. Tako kada Meunarodna agencija za energiju u spomenutom izvjeataju za 2006. godinu upire predugim prstom u Kinu, zapravo dr~i fige iza lea skrivajui brutalni pritisak na planet koji ine Zapadna druatva. Unato  ogromnim lokalnim problemima koji su posljedica nekontroliranog i neodr~ivog ekonomskog rasta ovisnog o fosilnim gorivima, Kina se ne osvre previae na rupe u temeljima svog uspjeha i sumanuto juriaa zajedno sa drugim vodeim zemljama u posljednjem napadu na prirodne resurse. Prepuna gotovine od svog ogromnog trgovinskog suficita, sve je uspjeanija u natjecanju sa SAD-om za buduu naftu, ne samo u Aziji, ve i u Africi i Latinskoj Americi. To nas ne treba uditi  love imaju ko blata, nafte gutaju sve viae, a pokrivaju jedva polovinu svojih potreba vlastitim izvorima. Kina je zapo ela s pozicioniranjem u regiji. Kupila je 60 posto u Aktobeu, treem po veli ini naftnom polju u Kazahstanu ije se rezerve procjenjuju na jednu milijardu barela nafte i krenula u izgradnju 3400 kilometara dugog naftovoda od Kaspijskog mora u Kazahstanu do zapadne kineske provincije Xinjiang. Kina ak 20 posto svoje nafte dobiva iz Irana i sa tom zemljom ima ugovore vrijedne desetine milijardi dolara. U tom kontekstu biti e zanimljivo pratiti njihovo ponaaanje na trganje latica oko agresije SAD-a na Iran. Dobila je i ugovore o isporuci nafte iz Chavezove Venezuele. Kineski predsjednik odlazi u Afriku eae nego u mnoge dijelove Kine i s tim kontinentom Kina ima itav niz trgovinsko-energetskih ugovora, posebno s Angolom i Nigerijom, zemljama Gvinejskog zaljeva na zapadu Afrike. Kina u zamjenu za naftu nudi izgradnju cesta i ~eljeznica, akola i bolnica, brojne proizvode i tehnologiju. ak su odbili osuditi Sudan zbog pasivnosti centralne vlade na genocid u regiji Darfur, jer je Sudan dopustio Kini izgradnju 800 kilometara dugog naftovoda prema obali. Razlog prozai no ameri ki: kineska China National Petroleum Company (CNPC) je suvlasnik 40 posto konzorcija Greater Nil koji proizvodi svu sudansku naftu. Mladi Amerikanci brzo u e. Kineski CNPC ula~e u naftnu industriju Sudana kao u niti jednu drugu zemlju na svijetu. Takoer su po eli s obavljanjem zajedni kih vojnih vje~bi s Kirgistanom. Vjerojatno najveu zabrinutost SAD-a ostavila je zajedni ka vojna vje~ba Rusije i Kine u kolovozu 2005. godine. Ruski odnosi s Kinom su se zatoplili zadnjih godina i od vee suradnje prijei ih najviae tradicionalni strah jednih od drugih. Kineski rastui apetit za energijom povla i za sobom probleme za Japan i Ju~nu Koreju koji isto trebaju ugljikovodike. U proteklih pola stoljea te zemlje su bile centar ameri kog globalnog utjecaja. Ali ameri ka sposobnost da osigura buduu energetsku opskrbu je sve viae upitna u usporedbi s onom dobro pozicioniranih Rusije i Irana. I Koreja i Japan e se morati sukobljavati s Kinom da odr~e svoj dio potroanje od ukupno nabavljivih energenata. Trenutno su Kina i Japan u sukobima zbog teritorijalnog prava i pristupa za mogunost crpljenja u Isto no kineskom moru. Hoe li SAD moi pomoi Japanu ukoliko se ovo pretvori u opasnije koakanje? Ne slu ajno su sve eae prave debate u Japanu o potrebi ruaenja pacifisti kog Ustava i izgradnje jake vlastite vojske. Kao ato se SAD-u ne svia rusko koriatenje energenata za ostvarivanje politi kih ciljeva, tako im se ne svia niti kinesko koriatenje ekonomske moi i bogatstva za ostvarivanje politi kih ciljeva, koji u ovom slu aju za njih zna e nabaviti ato viae nafte iz ato viae izvora bez obzira na cijenu. To je problem, jer je ovaj svijet ovako ureen premali za dva SAD-a. Posebno dok ga vodi apsolutno nenormalna vlast. Koliko je primitivni ikanluk uaao u svaku poru ameri ke vlasti dovoljno govori kako je Bush za vrijeme posjeta kineskog predsjednika Hua Jintaoa SAD-u 2006. godine, ovome pustio tajvansku himnu usred primanja u Bijeloj kui. Hu je to otrpio i otiaao u Saudijsku Arabiju, vjernu saveznicu SAD-a i potpisao nekoliko ugovora za dopremanje nafte u Kinu u zamjenu za sofisticirano oru~je i druge tehnologije. Ipak, iza nove geopoliti ke snage i iza kineskog spektakularnog ekonomskog rasta krije se dugotrajna ranjivost. S obzirom na veliku populaciju i inherentni demografski konflikt izmeu industrijaliziranih priobalnih gradova i osiromaaenih poljoprivrednih dijelova u unutraanjosti, Kina e sve te~e odr~avati represiju vlastitog stanovniatva. Unutraanji politi ki nemiri e ja ati ukoliko se rast nee moi odr~avati, a rast e se smanjiti bez beskrajne energetske opskrbe. Koliko je daleko otiala opsjednutost kineskih vlasti kontrolom, dovoljno govori podatak kako se razmatra Zakon o odgovorima na izvanredne situacije u kojem se dozvoljava lokalnim vlastima da kazne medije ukoliko piau o nesreama ili ekoloakim katastrofama bez dozvole politi kih glaveaina. Kinu cijeli svijet smatra svjetskim pobjednikom  utrke prema dnu , gdje dr~ave licitiraju prema dolje  koja e dati najmanje radni kih prava, najmanje zakona o zaatiti okoliaa, najmanje ograni enja za korporacije. Godinama je bila san svih neoliberalnih siled~ija - spojila je najbrutalniju verziju kapitalizma u tr~iatu i vrstu ruku komunizma u politici. Magi ni spoj jeftinog masovnog rada, zadovoljnih potroaa a i probrane ete nadglednika. Samim tim je nevjerojatno da tukci u Komunisti koj partiji Kine ne vide kako zidaju svoj spomenik na mulju, blatnjavoj kalju~i koju su i pokuaali ostaviti iza sebe, tamo dalekih '80-ih kada se nezaustavljivo krenuli napred iz siromaatva, a John Wayne na slovenskoj televiziji upozoravao jedino na Indijanere. Indija  povlaateno klackanje Indija je takoer toliko velika i raznolika da je svijet za sebe. Svijet suprotnosti kakav se rijetko sree. Srce ti se ste~e pri pomisli na raairenu pojavu ubijanja ~enske novoroen adi, jer su ~ene manje cijenjene i imaju manje aanse za uspjeh u siromaanom i patrijarhalnom druatvu. Srce ti se airi, pumpaju veselo i klijetka i pretklijetka pri pomisli da imaju saveznu dr~avu Keralu koja nudi nadu ne samo Indiji, ve i cijelom svijetu sa druga ijim modelom razvoja. Kerala uporno, uz sve teakoe i probleme koje ima, odbija udarce neoliberalnih batinaaa, i nudi razvoj utemeljen na lokalnim resursima i odr~ivom odnosu prema okoliau, uz rodnu ravnopravnost, malu smrtnost djece i socijalnu osjetljivost. Te odlike su sve viae u opasnosti, pa e srca koja kucaju za Keralu trebati poja ati snagu svojih pumpica. Ali zaista, svijet suprotnosti kakav se rijetko sree. U politi kom smislu Indiji je u ovom trenutku pravo fino i za sada balansira levitirajui na dvije stolice da ne ka~emo izmeu dvije vatre. Jedna je od najvjernijih saveznica SAD-a i zato Bush potpisuje ugovore s Indijom gdje obeaje dijeljenje nuklearne tehnologije kako bi ova dobila na energetskoj sigurnosti, dok Iranu za sli ne te~nje aalje podmornice i vojne brodove. Posluano cvrkuu i kada u UN-u treba glasati protiv iranskog nuklearnog programa. SAD i Indiju pored sigurnosti, zna ajno ve~e i trgovina. Istovremeno, unato  jasnom i lobisti ki upornom protivljenju SAD-a, Indija sklapa 7 milijardi dolara vrijedan ugovor izgradnje plinovoda s Iranom, koji bi joj trebao pokriti rastuu potroanju uslijed ekonomskog razvoja. Plinovod prolazi i kroz Pakistan i time ini energetski ovisnima ove dvije zemlje koje su donedavno ratovale, a joa uvijek imaju nerijeaena grani na pitanja. No Indija se pridru~ila i plinovodu koji ide od Turkmenistana preko Afganistana do Pakistana. Sada bi trebao dobiti i svoj produ~etak do Indije. Ovaj pravac podr~avaju i SAD, jer nisu valjda d~abe iali  oslobaati onaj tamo Afganistan. A i onaj ludi Ahmadined~ad im fakat ide na ~ivce, pa mu nije loae koji poso izjaloviti. Jasno je kako tu Indija koristi svoju povlaatenu geografsku poziciju i kao i mnoge zemlje na licemjernoj klackalici stavlja teret na jednu ili drugu stranu. Za sada nema nikakvih naznaka da naglo odsko i sa tla strana klackalice na kojoj sjedi SAD, ali ukoliko se nastavi vojno koprcanje SAD-a u Iraku, pa se agonija nastavi i agresijom na Iran, Indija se mo~da prisjeti kako se nalazi na azijskom kontinentu. Indijski gospodarski rast ovisi o opskrbi energijom, a sa sve skupljom naftom i manjim zalihama ugljena, dugoro ni planovi rasta su upitni. S obzirom na svoje rastue apetite za energijom i ona je krenula u globalnu potragu za fosilnim resursima. Kao i Kina i Indija je iskoristila odlazak veine zapadnih korporacija iz Sudana te se pozicionirala u toj opustoaenoj zemlji. Pored sudjelovanja u naftnoj pri i, Indija je ponudila i vojnu obuku za sudanske vladine snage. Kina i Indija se pak jako fajtaju u samoj Aziji za osiguranje toliko potrebnih energenata. I ono gore spomenuto pretumbavanje plinovodima koji Indiji dolaze sa zapadnih granica imaju svoj razlog i u neuspjehu osiguranja dotoka plina s isto nih granica, iz Burme ili kako je danas slu~beno zovu Mianmara. Vojna hunta koja vlada bivaom Burmom odlu ila je odustati od ekanja sa kretanjem u posao dogovorenog ugovora o distribuciji plina preko Bangladeaa, i jednostavno potpisala ugovor s korporacijom PetroChina na sljedeih 30 godina. Bangladea je odugovla io i Kina je usko ila u prazan prostor, pa sada Indija muku mu i s pronalaskom drugog pravca za plinovod s isto ne strane koji bi zaobiaao Bangladea, ali svaka takva nova ideja koatat e dvostruko viae zbog du~eg pravca. Ovo je samo upotpunilo sliku nadmoi kineskih energetskih korporacija u odnosu na indijske, nadovezujui se ve na sli an niz preuzimanja poslova iz Kazahstana, Ekvadora, Nigerije i Angole. Jedno je jasno  s obzirom na veli inu i zna aj Kine i Indije, gotovo je nemogue o ekivati ikakvu stabilniju i mirniju opskrbu energentima u Aziji ukoliko se nastavi ovaj tihi rat za resurse izmeu njih. Mo~da je naznaka pozitivnih kretanja bio osvojeni zajedni ki projekt u Siriji krajem 2005. godine, ali nedavni dogaaji oko Mianmara ponovno nas podsjeaju kako e kod politi kih elita kada su ratovi za resurse u pitanju, uvijek proraditi  sebi ni gen . Pacifi ka oto ja  svijet u nestajanju Zaslu~ili su da im damo posebno mjesto. Oni e biti prve ~rtve klimatskih promjena. Promjena koje smo stvorili mi na Zapadu. Mo~emo to shvatiti kao metaforu nepravedne raspodjele klimatskih promjena koje e prvi osjetiti oni koji ili nisu ili su jako malo odgovorni za njih. Prije su slu~ili kao odlagaliate za nuklearne pokuse velikih sila, a sada slu~e kao odlagaliate potroanje fosilnih resursa. Skriveni deponij zapadnja kog ~ivotnog stila. Proizvodnja hrane, turizam, cjelokupni ~ivot ovih otoka smjeaten je u priobalnoj zoni koja prva dolazi na udar sve eaih uragana i poveanja razine mora. Na Fid~iju je 90 posto sela u priobalnom podru ju, na Samoi 60 posto akola. Obli~nja Indonezija bi mogla izgubiti oko 2000 otoka. Obala je va~na i s obzirom na ribarsku djelatnost zna ajnog dijela stanovniatva, a i kao prostor koraljnih grebena i auma mangrova, iznimno bogatih i vrijednih ekosustava. Na otoku Tuvalu su se pomirili sa sudbinom koju smo im namijenili i ve imaju potpisan sporazum s Novim Zelandom o prihvatu svih stanovnika i stanovnica otoka kako e utjecaj klimatskih promjena napredovati, a razina mora u initi ~ivot na Tuvalu nemoguim. Ovakvom scenariju mogu se zahvaliti i svojoj najbli~oj velikoj susjedi Australiji. Australija kao najbli~i veliki susjed snosi veliku odgovornost, jer je pratila svoju u iteljicu po klimatskoj politici SAD u odbijanju Kyoto protokola sve do izbora sadaanjeg premijera Kevina Rudda krajem 2007. godine. I ovdje stoji kako je neshvatljiva blentavost politi kih elita, jer je 2006. godina bila najtoplija za Australiju od kad se mjeri temperatura sa itavim nizom suaa i po~ara. Ne samo to, ve je Australski ured za meteorologiju istaknuo kako svi podaci govore da se podru je Australije zagrijava br~e od ostatka planeta. No to sljepilo i neosjetljivost na slabije je samo uhodana tradicija koju Australija njeguje u regiji. Njihov odnos prema malom i iznemoglom Isto nom Timoru trebao bi u i u ud~benike kada se u i o politici koju Dale Allan Pfeiffer naziva  energetskim faaizmom . Australija je uz SAD i Britaniju desetljeima podr~avala diktatorski re~im Suharta u Indoneziji, a ovaj je bio posluaan i pametan te nudio zauzvrat obilne koli ine nafte iz okupiranog Isto nog Timora. Suharto je prepustio dio teritorija Australiji, upravo onog dijela na kojem se nalaze bogata naftna nalaziata. Australija je nastavila zadovoljavati tu slast i nakon ato su se indonezijske snage u potpunom rasulu i kaosu povukle iz Isto nog Timora. Isto ni Timor je shvaajui doslovno svoju novoste enu samostalnost po~elio samostalno upravljanje i naftnim poljima koja mu pripadaju te je zatra~eno posredovanje meunarodnih pravnih instanci, jer je Australija neato razmialjala kako su pohlepni ti Isto notimoranci  umjesto da budu sretni ato kona no njihovi sportaai mogu paradirati na Olimpijadama, oni se sada uhvatili tih naftnih polja. I da se ne gubi vrijeme, Australija se 2002. godine povukla iz procesa koji je vodio Meunarodni sud pravde, a koji se ticao utvrivanja meunarodnih pomorskih granica izmeu Australije i Isto nog Timora. Naime, shvatili su da e meunarodnom arbitra~om izgubiti velik dio teritorija koji im je 1972. godine nesebi no poklonio diktatorski re~im Suharta. Tako je Australija ostavila u svojim rukama teritorij bogat fosilnim gorivima i nastavila ga iskoriatavati, a Isto ni Timor koji ima godianji bud~et nekoliko desetaka milijuna dolara i jedna je od najsiromaanijih zemalja na svijetu ostaje u zrakopraznom prostoru meunarodnog prava. Do 2004. godine Isto ni Timor je godianje gubio oko 350 milijuna dolara zbog okupacije Australije koja im plja ka prirodne resurse. Po eli smo ovo poglavlje s mislima o azijskoj noti nadolazeih godina pa je red da to i zaokru~imo. Zamjenik urednika asopisa The Hindu upozorio je proale godine:  Ukoliko e 21. stoljee biti azijsko, azijska pasivnost u energiji mora zavraiti. Dok imamo najvee proizvoa e i najbr~e rastua potroaa ka druatva u energiji, Azija trenutno ovisi o institucijama, trgovinskim pravilima i vojskama izvan regije kako bi trgovali izmeu sebe . I tko bi ga znao koliko e to joa trajati? Afrika: komadanje ~rtve Afrika? Ma joj, sigurno se sjeate Afrike. To je onaj kontinent kojeg znamo iz dokumentaraca o ~ivotinjama. Tada se divimo toj divljini. Ina e ih se sjetimo svakih 20-ak godina kada im organiziramo humanitarne koncerte. Ako ste ipak zaboravili spektakl u ast Afrike od prije dvije godine s koncertima prepunim glazbenih i inih zvijezda ~ao nam je, vidimo se opet za 20-ak godina. Uz nadu da e i dalje vaai domaini biti udarni plemenitaaki BB tandem  Bob i Bono. Dobro, malo pretjerujemo, mi ovdje pri amo o Africi i kada nadrapa netko iz Hrvatske, kao ato je slu aj s otmicama u Nigeriji. Po tom preautnom dogovoru o ignoriranju itavog jednog kontinenta, pomislili bi kako tamo nema niata va~no i zna ajno. No kao i uvijek opet bi trebali posluaati one koji imaju dobre informacije. Carter je otkrio karte i objavio svijetu kako Perzijski zaljev predstavlja nacionalni interes SAD-a. Clinton je otkrio karte i objavio svijetu kako Centralna Azija i Kaspijski bazen predstavljaju nacionalni interes SAD-a. Isto je u inio i George Bush s Afrikom. Zapadna Afrika je posebno apostrofirana kao mljac mljac regija u Cheneyevom National Energy Planu iz 2001. godine kojeg smo spominjali u prvom poglavlju. Kako nafta s poznatih i starih odrediata sve te~e nalazi put do SAD-a, nadanja za ovaj dio Afrike idu ak do uspostavljanja pune konkurencije nafti s Bliskog istoka ato je malo izvan realnosti, ali mogu biti sretni i ako uspiju ufatiti 25-30 posto ukupnih potreba u sljedeih par godina. Trenutno SAD dobiva oko 15 posto svog uvoza iz Afrike, a vrh zauzimaju zemlje Gvinejskog zaljeva, Nigerija, Angola i Ekvatorijalna Gvineja. Nigerija  prokletstvo resursa Nigerija je jedan od najboljih primjera  prokletstva resursa . Zemlja bogata resursima, a osim 200-njak odabranih obitelji veina stanovniatva ~ivotari u siromaatvu i gladi. ak 66 posto stanovniatva ~ivi u apsolutnom siromaatvu s manje od jednog dolara na dan. Po ljestvici Indeksa ljudskog razvoja (HDI) kojim UN mjeri kvalitetu ~ivota u pojedinoj zemlji, Nigerija zauzima 151. mjesto od 177. ukupno. Najmnogoljudnija je afri ka zemlja sa 137 milijuna ljudi, ali i 250 etni kih grupa pa su sve eai meuplemenski sukobi. 50 posto stanovniatva je muslimanske vjere, a 40 posto kraanske. Zemlja je nakon dobivanja nezavisnosti bila obilje~ena vojnom diktaturom, a ak je i nakon prvih izbora 1999. godine proglaaena treom najkorumpiranijom dr~avom na svijetu. Tada je izbore dobio bivai vojni general Olesegun Obasanjo, koji je kao diktator vladao Nigerijom i tijekom  70-ih. Narod voli ljude s iskustvom. No, Nigerija je peti po redu opskrbljiva  naftom SAD-a i zato je toliko va~na, posebno ako znamo da se veina njene nafte klasificira kao  laka nafta , zna i kao ona do koje je lako i jeftino doi. Prve buaotine postavlja Shell  50-ih godina, a ta je korporacija postavila i neka od neslavnijih dostignua u poticanju kraenja ljudskih prava i uniatavanja okoliaa u toj zemlji posebno u delti rijeke Niger. Od kada je po eo izvoziti naftu na Zapad, Shell je iz delte rijeke Niger izvukao milijarde dolara. Korporacija je osiguravala diktatorskom re~imu ogromne zarade, a diktatorski re~im je osiguravao mir i red kako bi posao mogao mirno tei. Dodatno je iz zahvalnosti naju~i krug diktatora Sanija Abachea ulagao pokradenu lovu u dionice i nekretnine na Zapadu. To je bilo ruka ruku mije samo tako. Ogoni narod koji nastanjuje podru je koje je Shell desetljeima iskoriatavao i zagaivao organizirao se u nenasilan pokret po etkom '90-ih. No s obzirom da je u ukupnom izvozu nafte iz Nigerije Shell sudjelovao sa ak 50 posto, a nafta sudjeluje s 90 posto u zaradi od izvoza, bilo je jasno kako e feder sprega korporacija-diktatura u initi sve da zaustavi takva talasanja. Tisue ljudi je ubijeno i na desetine sela uniateno. U 50 godina iskoriatavanja nafte, u delti rijeke Niger izlilo se 1,5 milijuna tona nafte, ato je 50 puta viae od izlijevanja prilikom katastrofe s tankerom Exxon Valdez. Shell je danas pak prvak korporativne druatvene odgovornosti, oni su  novi eti ki obrazac korporacija koje se furaju na energetsku efikasnost i  balansiran pristup akcijama protiv klimatskih promjena . Da nije tu~no smijali bi im se. Ovako se oni nama smiju, a i cijelom pravnom sustavu. Priznali su naoru~avanje nigerijskih policijskih snaga koje su terorizirale lokalno stanovniatvo. Time su postali sudionici i u namjeatenom procesu protiv pjesnika Ken-Sare Wiwe i joa osmorice pripadnika Ogoni naroda, koji su pogubljeni nakon fejk suenja 1995. godine. Ipak iz Shella smiju odgovoriti kako je to bilo davno, kako su nau ili lekciju i da stvarno majke im mile preko groba nee viae nikad. Suenje protiv njih, koje je podigla Wiwina obitelj, povla i se ve nekoliko godina po sudovima u SAD-u. Kako to ve obi no biva, kad maknea pitome dou divlji. Ubojstvo Wiwe i njegovog nenasilnog pokreta, otvorilo je prostor za mnogo radikalnije skupine i dok si rekao druatvena korporativna odgovornost u Nigeriji imamo itavu lepezu militantnih hahara koje otimaju strance, di~u naftovode u zrak i blokiraju rafinerije. To nas ako emo pravo i ne udi, jer je nabrijana mlade~ godinama gledala kako se bjelosvjetski monici slaste njihovom naftom punei d~epove sebi i probranoj lokalnoj eliti, dok njima ostaju crne lokve i zagaen zrak od isparavanja. Odrastati u takvoj atmosferi ne raa niata drugo nego raspizdoto ljude koji nemaju ato izgubiti, a presuda se stavlja na teret prvome koji naie, a odgovora opisu sumnjivaca. U jednom od komunikeja dali su do znanja ato to zna i:  Mi nismo niti komunisti niti revolucionari. Mi smo samo jako ogor eni ljudi . Nitko viae ne broji napade militanata, prekide u protoku crnog zlata kroz naftovode i zatvaranja rafinerija ato zbog silovitih napada, ato zbog predostro~nosti. Mladim ljutim ljudima u delti rijeke Niger to doe kao izlazak van. Militanti ~ele dio kola a i to otvoreno priznaju. Zato esto naplauju nesmetan prolaz nafte, a ako im se ne udovolji, radi dinamit ili apaju strane radnike i tra~e otkup. Pametni su pa uvijek odvoje dio za lokalne zajednice. Premda bi ih u svakoj drugoj zemlji opisali kao bandite i avercere naftom, osigurali su status lokalnih Robin Hoodova. Vlastima ih je teako locirati, jer im sela pru~aju zaatitu i uto iate, a i gerilski su brzi u svojim rije nim amcima. Imaju maatovita imena: Dobrovoljne snage ljudi delte Nigera i Pokret za emancipaciju delte Nigera. Mnogi isti u kako protiv njih nema konkretnijih i preciznijih akcija vlasti upravo zbog svijesti centralne vlasti o nepravednoj raspodjeli bogatstva od nafte, pa se stoga tolerira njihovo  lopovsko oporezivanje trgovine naftom. Pitanje je samo koliko e dugo taj  neautorizirani porez tolerirati u Bijeloj kui? Angola i Ekvatorijalna Gvineja  kopiranje prokletstva Angola je druga po redu u proizvodnji nafte u Africi, a Ekvatorijalna Gvineja trea. Pored ogromnog bogatstva u nafti i dijamantima, u Angoli ak 82 posto stanovniatva ~ivi u siromaatvu. U HDI izvjeataju 2004. godine, UN je Angolu svrstao na 166. mjesto od ukupno 177. No, kao i kod Nigerije i ovdje ia itavamo istu aprancu. Angola je SAD-u sedmi po redu opskrbljiva  naftom i zato joj dionice rastu. Nafta sudjeluje s 80 posto u prihodima zemlje. Graanski je rat u Angoli trajao preko 25 godina, a kontrola nad resursima je bila najvei mamac. I danas postoji jak pokret za odcjepljenjem u regiji Cabinda, koja pretpostavljate ima najviae, 50 posto svih rezervi nafte Angole. Postrojenje ameri ke naftne korporacije Chevron Texaca u regiji Cabinda okru~eno je minskim poljima zbog sigurnosti, a zaposlenici se dovoze i odvoze helikopterima. Sin bivaeg francuskog predsjednika Mitteranda uhapaen je 2000. godine kao jedan od umijeaanih u averc oru~jem za jednu od zaraenih strana u Angoli. Teodoro Obiang Nguema drma Ekvatorijalnom Gvinejom od vojnog udara 1979. godine. SAD je 1995. godine zatvorio ambasadu u Ekvatorijalnoj Gvineji zbog o ajnog stanja sa ljudskim pravima u toj zemlji. Onda su krajem  90-ih brojne korporacije, izmeu ostalih Exxon i ChevronTexaco, otkrili nalaziata nafte u toj zemlji. I sad ti onda trukaj o ljudskim pravima. Na svom putu u SAD 2002. godine, Nguema je obeao Amerikancima miran san, jer e im investicije u njegovoj zemlji biti dobro uvane i osigurane. Godinu dana kasnije ambasada SAD-a ponovno je otvorena, premda se stanje sa ljudskim pravima nije niata popravilo, ali je zato Nguema oslovljen od Condoleeze Rice kao prijatelj SAD-a. Prije koju godinu pre~ivio je pokuaaj dr~avnog udara koji je vodio nitko drugi doli Sir Mark Thatcher, sin bivae britanske premijerke Margaret Thatcher. Ah ta djeca, ti im omoguia sve, a oni bi se igrali velikih politi ara. Kao i u slu aju centralnoazijskih zemalja i ovdje SAD osigurava viaemilijunske iznose za vojnu pomo i naftne investicije. SAD je poduzeo tihu izgradnju vojske u Zapadnoj Africi s osobljem dovedenim iz Nigerije i vojnim brodovima iz Gvinejskog Zaljeva. Zapo eto je i vojno pomaganje Gabonu kojega su nedavna otkria stavile u sam vrh nalaziata nafte na kontinentu. Vojne snage SAD-a trenirale su vojsku Gabona, a znanje se koristi na civilima i protivnicima re~ima u toj zemlji. Vjerovali ili ne, mogue je da u Izvjeataju o ljudskim pravima State Departmenta iz 2005. godine stoje zajedno tvrdnje kako je stanje ljudskih prava u Gabonu loe, ali kako su odnosi SAD i Gabona izvrsni. Kao to smo naglasili u prolom poglavlju i Kina se jako pozicionira u Africi, a i ostale zemlje ovdje pletu svoje niti. Kina uvelike financira svoje saveznice. U Sudanu izvoz nafte donosi ak 70 posto zarade, a viae od pola zaraenog troai se na vojsku. Sudan se ugro~ava i upadima pobunjenika iz susjednog ada, a ad je pak zanimljiv jer je jedan od domaina preko 1000 kilometara dugog naftovoda koji ide do Kameruna. Odavde dolazi 160000 barela svaki dan pa je logi no da u Svjetskoj banci isti u kako  projekt mo~e biti katalizator za veu demokraciju . U praksi to izgleda tako da predsjednik ada Idriss Deby koristi zaradu od naftovoda za kupovinu oru~ja kojim tla i domae stanovniatvo, premda su ina e de ki i cure iz Svjetske banke jako osjetljivi na takvo nenamjensko troaenje prora una. Naftovodom upravlja konzorcij na elu s ameri kim Exxonom koji uzima ak dvije treine profita. O ito ekonomski razvijeni svijet vidi Afriku manje kao podru je za razvoj, a viae kao brdo resursa za pokupiti. Koliko je Afrika siromaana u novcu, toliko je bogata u resursima. To su vrlo dobro znali svi koji su je plja kali i prekrajali od doba robova, preko kolonizacije, do danaanjeg humanitarnog cementiranja pozicije ~rtve. Kontinent je bogat brojnim rudama, dragim kamenjem, nafta sve viae aiklja van, trgovina drvom cvate, a nije za odbacit niti dvije gurmanske poslastice - kakao i kavu gdje ljudi rade u robovskim uvjetima do boli potplaenih poslova. Cijeenje gotovo cijelog kontinenta nastavilo se i u eri globaliziranog svijeta, pa Afrika viae troai na otplatu vanjskih dugova Svjetskoj banci i MMF-u, nego ato ula~e u zdravstvo ili akolstvo. Stanje u okoliau se sve viae erodira i dodatno ugro~ava o ajno zdravstveno stanje ljudi, posebno sa sve veim utjecajem klimatskih promjena. To je dobitna kombinacija laprdanja o slobodnoj trgovini. Plja ka resursa, ratovi i diktature, uniaten okolia, lova ide van, neovisno radi li se o korporacijama, Svjetskoj banci, MMF-u ili nekom u nizu, ljudi sve bolesniji, prijeko potrebni lijekovi sve skuplji, a jeftinije zabranjeno koristiti, jer tako ka~e Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Zato cvate ona na po etku spominjana humanitarna rapsodija premda Afrika manje dobije od sve te pomoi u godinu dana, nego ato izgubi nepravednim trgovinskim uvjetima za svoje proizvode. I to ti je slobodna trgovina. Latinska Amerika  bijeg u samostalnost? Posebno za Meksiko, al' vrijedilo je i za cijeli kontinent, desetljeima se mantralo nametnuto prokletstvo  daleko Bogu, preblizu SAD-u. Mislilo se pri tom na kadroviranje i upravljanje kontinentom u re~iji sjevernog susjeda koji je odreivao cijenu pomidora na tr~nici u Rio de Janeiru, a di nee tko e stolovati u najva~nijim prijestolnicama Latinske Amerike. To je uzrokovalo politi ku nestabilnost gotovo na cijelom kontinentu, regularno ubijanje politi kih neistomialjenika desni arskih vlada ustoli enih pod patronatom i podrakom SAD-a te ogromni jaz izmeu bogatih i siromaanih. Mnogi danas isti u kako se Latinska Amerika crveni, ne od stida, ve od premoi ljevi arskih ideja i partija na kontinentu. Opet, i tu treba biti oprezan i ne zanositi se povranim pogledima. Jasno je kada stavimo Chaveza ili bolivijskog Moralesa i brazilskog Lulu i ileansku Bachelet, imamo airok spektar lijevih ideja i politika. No i to je promjena. Povijesno su SAD gledale na Latinsku Ameriku kao na svoje dvoriate i nisu dozvoljavali previae samostalnih poteza tamoanjih lidera. Ali mo~e biti kako su ovaj put stvari otiale predaleko da bi se sredile uobi ajenim metodama, jer SAD ne mo~e viae u Latinskoj Americi uvoditi demokraciju, paralelno kao ato to ine u Iraku, a nagovjeauju Iranu. ini se da se dogaa ono ato je izgledalo nemogue do prije pet godina  Latinska Amerika izlazi iz kontrole SAD-a i mogla bi se ak ujediniti u neprijateljstvu prema sjevernom susjedu. Lideri zemalja Latinske Amerike sve ozbiljnije promialjaju, za sada zaista samo kao ideju, model udru~ivanja po uzoru na Europsku Uniju  s izborima i parlamentom, zajedni kom vanjskom politikom te trgovinskim ugovorima. Premda imaju joa toliko toga na leima, danas na istr avanju aktivisti kog maratona za socijalnu pravdu i zaatitu okoliaa, aiju ostatak svijeta za nekoliko kilometara. Od meksi kih zapatista koji su prvi ispisivali note na kajdanki globalne borbe protiv neoliberalizma do argentinskih okupiranih tvornica kojima upravljaju radnici i radnice. Od brazilskih seljaka bez zemlje koji zauzimaju zanemarena prostranstva bogatih ljenguza i pretvaraju ih u ~ivotne prostore do ekoloakih programa u urbanim centrima kao ato su Curitiba (Brazil) i Bogota (Kolumbija), pred kojima se metropole i bogatijih zemalja mogu slikat. Od Urugvaja koji je postao prva zemlja u kojoj je pitka voda zakonski odreena kao pravo svake osobe te je zabranjena privatizacija vode i vodovodnog sustava do Paragvaja koji je 2004. godine donio zakon kojim zabranjuju masovno kr enje auma i od tada provode satelitski nadzor kako bi mogli istovremeno reagirati ukoliko uo e uniatavanje auma. Nije bez vraga nedavno Noam Chomsky cijeli kontinent nazvao  najuzbudljivijim mjestom na svijetu . Venezuela  socijalizam d.o.o. Vjerujemo kako nikoga ne udi ato po injemo s najpoznatijom i naj~ivahnijom antiameri kom prznicom na svijetu. Ve se dugo nije rodio netko tko s takvom ljubavlju izra~ava mr~nju prema politi koj eliti SAD-a, a da ova ne mo~e pucnuti prstima i poslati isti tren disciplinsku oklopnu konjicu. Ko operenje Huga Chaveza po inje poprimati obrise leteeg cirkusa u kojem je on glavni lik, a glavni cilj ismijati  kapitalisti ku bagru sa sjevera. Od zadnjeg naganjanja Busha po Latinskoj Americi, gdje bi ga kao sjena pratio i slao kui nebiranim rije ima, do one poznate predstave u zgradi Ujedinjenih naroda kada je po Chavezu govornica zaudarala na vraga koji je tu bio dan prije njega, a vrag se zove George W. Bush. Ina e, performance u Ujedinjenim narodima vrijedi spomenuti kao prvorazrednu marketinaku kampanju. Chavez je naime kao potporu svojim uvjerenjima, mahao knjigom Noama Chomskyog Hegemony and Survival: America's Quest for Global Dominance, izaloj jo 2003. godine. Malo prije toga, u studenom prole godine bila je na Amazonovoj ljestvici prodaje na skromnom 160,722. mjestu. Nakon Chavezove reklamne kampanje, Chomskyjeva knjiga je u svega nekoliko dana sko ila na sedmo mjesto prodanih primjeraka na Amazonu, da bi jedno vrijeme bila i broj jedan. Eto draga Oprah, tako se radi marketing za literaturu. Bez obzira sla~ete li se s njim ili ne, simpati an li vam je ili ga smatrate opasnim nasljednikom  fidelista ili u boljoj varijanti politikantskim ridikulom, Chavezu treba priznati nekoliko stvari. Od kraja 1998. godine kada je prvi put doaao na vlast, Chavez je demokratskim kanalima, uz potvrde meunarodnih tijela o regularnosti, aest puta dobivao podraku stanovniatva Venezuele, ato na izborima, ato na referendumima. Jedini referendum koji je s pravom izgubio je ovaj posljednji pred kraj 2007. godine, kada je glupo tra~io dozvolu za diktaturu. Uz to je pre~ivio dva ozbiljna pokuaaja dr~avnog udara. Trenutno se takvim legitimitetom, a bogami bi se namu ili da zavirimo i u povijesne itanke, nitko u svijetu ne mo~e pohvaliti. Uostalom, nije loae za tipa koji je politi ku karijeru po eo neuspjelim pokuaajem vojnog udara 1992. godine, za ato je odle~ao u uzi dvije godine. Preobrazio je ekonomiju zemlje u korist siromaanih i obespravljenih, ato ako hoemo tra~iti pandane na globalnom nivou mo~emo izbrojati na prste jedne ruke. Kada je Chavez doaao na vlast 61 posto ljudi u Venezueli je ~ivjelo ispod granice siromaatva. Krajem 2005. godine taj broj je pao na 43,7 posto stanovniatva i dalje pada. Mnogi e zaklju iti kako je napredak i vei jer je Chavezova vlada provela brojne reforme protiv siromaatva i gladi koje slu~bena statistika ili teako ili uope ne bilje~i. Ljudima je porasla kvaliteta ~ivota. Uspostavljene su tr~nice na kojima siromaani mogu kupovati subvencioniranu hranu  ri~a, grah, piletina, mlijeko i kruh prodaju se po 30-40 posto ni~im cijenama. Do kraja 2004. godine osnovano je unutar misije Mercal 13000 takvih tr~nica u kojima je zaposleno viae od 41000 ljudi, a 11 milijuna ljudi sudjeluje kao korisnici. Edukacijski sustav je takoer proaao reforme. Od uvoenja ak tri obroka u akole kako bi se smanjila pothranjenost djece do borbe protiv nepismenosti. Do 2005. godine, 1,5 milijuna ljudi je nau ilo pisati, ato je ak 90 posto od ukupno nepismenih u zemlji. Organizirani su i besplatni te ajevi za rad na kompjuterima i internetu te odnedavno na operativnim sustavima otvorenog koda. Nezaposlenost je pala na 20 posto 2003. godine da bi se 2006. godine kretala oko 10 posto. Do kraja 2005. godine vlast je podijelila 2,2, milijuna hektara dr~avne zemlje za 130000 seljaka organiziranih u zadruge, jer je i Venezuela bila obilje~ena uobi ajenom latinoameri kom raspodjelom  do tada je 2 posto velikih zemljoposjednika zauzimalo 60 posto zemlje. Zadrugarstvo je razvijano i u drugim podru jima. Studenti koji zavrae studije ekonomije, menad~menta, tehni kih znanosti i sli no odlaze osnivati ili pomagati rad zadruga. U odnosu na 1999. godinu kada je bilo svega 762 zadruge u zemlji, danas ih je 70000. Ustav Venezuele, mala plava knji~ica je najprodavanije ativo u zemlji. Unutra su i takve odredbe i lanci kakvi se mogu nai samo u poveljama ili ciljevima aktivisti kih udruga i nevladinih organizacija. I to sve uz ~estoke pokuaaje da se reforme prema njegovom  socijalizmu 21. stoljea osujete kako iznutra, tako i izvana od strane SAD-a. A nije imao podraku niti prirodnih sila, jer niti godinu dana od dolaska na vlast dok se joa bakao sa ~estokim protivljenjima ekonomske elite u zemlji, Venezuelu je zadesila tragi na nesrea otkliznua tla zbog obilnih kiaa. Uslijed odrona, poginulo je oko 30000 ljudi, uglavnom najsiromaanijeg sloja koje je i gradilo straare na strmim rubovima grada. To je bio dodatni te~ak udarac za tek ustoli enog Chaveza, koji je i doaao na vlast njihovim glasovima obeavai im bolji ~ivot. Premda rizi no s obzirom da je na vlast doaao upravo glasovima siromaanih ljudi, Chavez je prve godine svog vladanja viae koristio za ovladavanje svim ekonomskim polugama zemlje kako bi uope i kontrolirao raspodjelu novaca (za siromaane), nego ato te godine pamtimo po socijalnim reformama. Dapa e, mo~emo u vremeplovu naizmjence pratiti Chavezova fokusiranja  kada se borio za  opstanak , socijalna pitanja padala su u drugi plan, kada je potpuno ovladao i politi kom arenom i najva~nijom firmom u zemlji nacionalnom naftnom kompanijom (PDSVA), krenuo je u ostvarivanje svoje bolivarske revolucije. I to je bio odli an potez, jer nam pokazuje na koji na in je Chavez sprije io ono  prokletstvo resursa koje smo spominjali u proalom poglavlju o Africi. I pokazuje nam da nije glup politi ar. Jasno, ekonomska poluga Venezuele je nafta. I fino im se skupilo. Venezuela po svjetskim rezervama nafte zauzima sedmo mjesto, ali najviae u zapadnoj hemisferi. Kao i Kanada obiluje velikim koli inama katranskog pijeska, ato je nova fora zadu~enih sedativ-ideologa kojom nas se pokuaava umiriti kako nafte zapravo ima i viae nego dovoljno za nastavak ove sulude utrke prema dnu. Na stranu ato nafta iz katranskog pijeska sigurno nee osigurati jeftinu cijenu goriva, zapiaimo sada kako i to na svjetskim burzama di~e dionice. A u slu aju sparivanja lake nafte i katranskog pijeska, Venezueli printaju ispise najveih naftnih rezervi, veih od onih u Saudijskoj Arabiji. I jasno da de kima i curama iz Washingtona to zvu i juuhuuu. Kada je Chavez doaao na vlast, nacionalna naftna kompanija (PDSVA) bila je u rukama njemu nesklone ekonomske elite. I ajde, budimo iskreni, lako emo mi za Chaveza, ali nacionalna naftna kompanija je bila nesklona obi nim ljudima Venezuele. Premda je PDSVA zaraivala ogromnu lovu od prodaje nafte, u Venezueli za vrijeme dolaska Chaveza na vlast, kako je ve re eno, prema podacima UNDP-ja tri petine stanovniatva ~ivi ispod granice siromaatva. Zato su njihovi partneri u SAD-u pa i drugdje mastili brk. Podru~nice PDVSA-e smjeatene u SAD-u su dobivale naftu iz Venezuele ispod cijene te takvu jeftiniju naftu preprodavale dalje u SAD-u po skupljoj cijeni. Do polovice '90-ih PDVSA je kao nacionalna naftna kompanija Venezuele svake godine prosje no prebacivala 500 milijuna dolara na svoje ra une u inozemstvo, ime su obogaivali ekonomije tih zemalja uglavnom SAD. Zaklju ak je bio jasan: Venezuela financira bruto druatveni proizvod SAD-a. Chavez je to htio prekinuti. Prvo je 2001. godine skupatina izglasala zakon o investiranju zarade od trgovine naftom u zdravstvene, obrazovne, socijalne i druge programe orijentirane prema poveanju kvalitete ~ivota ljudi. Dodatno su poveani porezi koje strane naftne korporacije trebaju platiti Venezueli za eksploataciju nafte. Niti par mjeseci poslije Chavez je smijenio dotadaanju upravu PDSVA-e, a ovi u suradnji s Trgovinskom komorom Venezuele, sindikatima, oporbom te uz podraku privatnih medija kreu u travnju 2002. godine u njegovo ruaenje. Tu su se dogaaji izmjenjivali kao u kakvom trileru, jer je nakon dva dana sukoba i stotine poginulih objavljen uspjeh dr~avnog udara, da bi se nakon kontra-prosvjeda Chavezu odanih graana i dijela vojske ovaj sutradan vratio na polo~aj. Nakon toga je bilo zatiaje par mjeseci da bi krajem godine protivnici Chaveza krenuli u novi ekonomski pritisak na vlast blokadom naftnih rafinerija i luka, ato je zna ilo ogromni manjak u dr~avnoj kasi. Blokada je trajala ak 63 dana, da bi je razrijeaio Chavez slanjem vojske i nasilnim zauzimanjem rafinerija i luka. Dakle, prve godine Chavezove vlasti obilje~ene su politi kim reformama, ovladavanjem glavnim polugama vlasti u ekonomiji te nastojanjima da pre~ivi pokuaaje dr~avnih udara. Raairila su mu se krila nakon ovladavanja crpljenjem i trgovinom venezuelanske nafte. Tu se malo i raspiatoljio i odlu io pokazati kako s njim nema cile mile  nakon zauzimanja dr~avne naftne kompanije podijelio je pod optu~bom za pobunu i dr~avnu izdaju otkaze za 18000 menad~era i radnika koji su sudjelovali u atrajku i blokadi rafinerija i luka te ih zamijenio novima. No, Chavez je dobio va~nu poruku  raja je uz njega i bez pomoi i pobune obi nih ljudi mogao bi se fukati tamo u travnju 2002. godine kad je stvarno bilo li-la ko e dalje upravljati zemljom. Narod je dao jasnu poruku kako nee dopustiti nasilne intervencije u demokratske procese. A to je najva~nija stvar koju stanovnici Venezuele mogu jasno izraziti s obzirom koliko su u Washingtonu zainteresirani za te demokratske procese. Kasnije objavljeni dokumenti CIA-e jasno dokazuju kako su u SAD-u ne samo znali da se sprema dr~avni udar na Chaveza, nego su ga i dobrano pomagali. Svega pola godine prije pokuaaja dr~avnog udara iz SAD-a je u Venezuelu poslano nekoliko milijuna dolara za financiranje Chavezovih protivnika. Na dan dr~avnog udara 2002. godine, predsjednik Meunarodnog republikanskog instituta (IRI), George Folsom istaknuo je kako su  svi sektori civilnog druatva ustali u obranu demokracije . New York Times objavljuje uvodnik u kojem se isti e kako  ju eraanjom ostavkom predsjednika Huga Chaveza, venezuelanskoj demokraciji viae ne prijeti ovjek koji bi htio postati diktator , a Chicago Tribune se pridru~uje joa nevjerojatnijom tvrdnjom kako  nije svaki dan da demokracija profitira od vojne intervencije koja ide protiv legalno izabranog predsjednika . Bravo, petica iz slobode medija. Da je Chavez zadovoljan isklju ivo ulogom lokalnog naftnog velmo~e, joa bi nekako u Washingtonu i pro~vakali tog bezobraznika. Ali ovaj fakat nema namjeru prihvatiti ulogu prvog u selu, ve je upro li ga upro u prelijevanje svog socijalizma ne atedei ogromnu lovu od zarade naftom. S itavim nizom zemalja stvorio je programe razmjene nafte za proizvode i usluge potrebne Venezueli, i kako bi joa viae napakostio SAD-u razmjena se esto obavlja bez koriatenja dolara, ve tradicionalnim putem trampe ja tebi ti meni. Tako primjerice, s Argentinom imaju ugovor o trampi nafte za mlijeko. Najhvaljeniji takav program je onaj s Kubom, koja je u zamjenu za naftu poslala u Venezuelu tisue i tisue doktora te ostalog lije ni kog osoblja da sudjeluju i u po etku iznesu misiju/program Barrio Adentro - uspostavljanja klinika za osnovnu zdravstvenu skrb u siromaanim podru jima zemlje. Do danas je otvoreno ak 1907 takvih klini kih centara airom zemlje. Ovdje je zanimljivo spomenuti kako je Vijee venezuelanske federacije lije nika blisko oporbi, pokrenulo kampanju protiv lije nika iz Kube optu~ujui ih kao  agente Fidela Castra te su ak organizirali i prosvjede protiv doaljaka s Kube. Naravno, nisu ponudili da zauzmu njihova mjesta. Nakon toga je podignuta ustavna tu~ba, jer kubanski lije nici nisu imali sve potrebne diplome i dozvole kako zahtijeva domai zakon o praksi medicine. Ustavni sud je odbio tu~bu sa zaklju kom kako se radi o humanitarnoj misiji koja ne podlije~e takvim strogim pravilima. Tek se danas mogu vidjeti i promjene s novom generacijom doktora i medicinskog osoblja pa je 2005. godine u programu sudjelovalo neato viae od 6000 venezuelanskih lije nika i ostalog osoblja. Chavez je i najagilniji promotor ugovora ALBA (Alternativa Bolivariana para las Amricas), koja bi trebala okrenuti zemlje Latinske Amerike meusobnoj suradnji i partnerstvu, i suprotstaviti se  nametanju podreenosti SAD-u unutar Ugovora o slobodnoj trgovini izmeu obje Amerike (FTAA). Chavez je pozvao na solidarnost, pa je u ALBA-u uveo Fond za kompenzaciju strukturalnog prilagoavanja unutar kojeg bi bogatije lanice pomagale siromaanije. U srpnju 2005. godine Venezuela je posudila Ekvadoru 300 milijuna dolara kako se ne bi morali zadu~iti na meunarodnom tr~iatu da otplate vanjski dug. Unutar programa Petrocaribe, 13 karipskih dr~avica od Venezuele dobiva jeftiniju naftu koja se obavezala pokriti 40 posto cijene kada god je barel nafte iznad 50 dolara, ato je od tada do danas slu aj. Ne samo da ruje sa svojim socijalizmom po kontinentu, nego se Chavez ne ustru ava zaviriti i na sam teritorij kojem je suveren George W. Bush. Potonji je bijesno odbio pomo Venezuele nakon uragana Katrina, jer si je umislio kako je njegova administracija sposobna pomoi stanovnicima New Orleansa i drugih pogoenih podru ja, ali Chavez nalazi druge kanale za pomo siromaanom stanovniatvu SAD-a. Za to koriste svoju naftnu podru~nicu u SAD-u Citgo, i trenutno preko nje nekoliko desetina siromaanih kuanstava u New Yorku dobiva jeftiniju naftu za grijanje. Njihova mo i nije mala, jer vrijednost ulaganja i nekretnina Citga u SAD-u dose~e 12 milijardi dolara, a zapoaljavaju i 150000 ljudi. Chavez je svjestan da e za dugoro ni uspjeh njegovog socijalizma trebati neato vrae od nafte. Zato je i pokrenuo programe diverzifikacije privrednog sektora kako ne bi ovisili samo o izvozu nafte. Venezuela je 2002. godine zaraivala od izvoza nafte 75 posto, ato je i dalje ovisni ka pozicija, ali se smanjuje u odnosu na 1977. godinu, kada je nafta u izvozu zauzimala ak 95 posto. Kao podraka dugoro nom cilju uvedene su carine na velik broj uvezene robe, a inicirana je i kampanja Made in Venezuela kojom se ~eli poveati konkurentnost domae robe. I ovdje bilje~imo uspjeh - 2004. godine rast nenaftnog sektora bio je 17,8 posto, a naftnog 8,7 posto. Jasno, treba ko i toliko puta prije u feljtonu, i ovdje skrenuti pa~nju na majstore blefiranja. Tako e Chavez odr~ati vatren govor protiv vra~jeg Busha u zgradi Ujedinjenih nacija, a i openito e biti prvi na redaljkama antiameri ke retorike, ali e isto tako uredno svaki mjesec slati naftu u SAD-u kao nigdje drugdje. Bush je vrag, ali vrag koji je uredan platiaa s pokriem zelembaa i to je onda retorika koja se najbolje razumije. Venezuela pokriva 15 posto uvoza nafte SAD-a i time je peti najvei izvoznik nafte u SAD. Sa druge strane zauzima ak treinu izvoza SAD-a koji ode prema zemljama Latinske Amerike. U Venezueli ne skrivaju kako ~ele stvoriti novo druatvo, neato posebno. Premda su mnogi sli ni pokuaaji u proalosti propali ili zavraili u potpunoj suprotnosti, ovdje se isti e kako su svjesni toga te kako ne ~ele ponavljati greake  diktature proletarijata niti  onoga za ato je Che Guevara umro . U tom kontekstu se i isti e priznavanje privatnog vlasniatva u Venezueli. Plan koji je u procesu stvaranja je osnivanje mnogih lokalnih skupatina u kvartovima i selima koje se onda koncentri nim krugovima umre~avaju u vee oblike upravljanja. Lokalne skupatine imaju autonomiju i odlu ivanja za podru ja koja se ti u samo njih. Sada se stvara paralelni sustav i nadaju se da e stari s vremenom otii. Ipak, neke posljednje najave od samih revolucionara upozoravaju da bi mogli ponoviti kubanske greake. Koliko se na domaem terenu radi jasno i duboko, toliko su mnoge globalne poruke mutne i plitke. Chavez tu, kao i mnogi prije njega, upada u klopku povranog antiamerikanizma koji po iva na pou ku  neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj pa je esto u maznim odnosima s voama neprijatelja SAD-a, od Irana preko Sjeverne Koreje do Kine. Takoer, Chavez je prili no neodreen u komentiranju kritika kako ~eli i trei mandat na mjestu predsjednika zemlje premda trenutno po zakonu nema pravo na to, ali ima veinu u skupatini koja bi taj zakon mogla promijeniti. Kako bi dobio odrijeaene ruke da u drugom mandatu ubaci u petu brzinu i uvede Venecuelu u eru  maksimalne revolucije , skupatina mu je po etkom 2007. godine izglasala voenje zemlje dekretom sljedeih 18 mjeseci. Mnogi opravdano strahuju kako je to po etak ozakonjivanja autoritarnog tipa vladanja ato je trenutno usporio jedino neuspjeh na posljednjem referendumu. Poveao je broj sudaca u Ustavnom sudu s 20 na 32, postavivai sebi lojalne suce kako bi i tamo osigurao kontrolu. Privatnim medijima je nalo~eno minimum 60 minuta tjedno edukacijskog programa propisanog od strane vlade za ato je Chavez dobio packu od Human Rights Watch-a. Nekima je i odbijeno produ~enje koncesije ato je protuma eno kao dodatan pokuaaj kontrole medija. Po zemlji se prodaju lutkice ala Action Man s likom Chaveza ime zanimljivim pristupom doprinosi izgradnji vlastitog kulta li nosti. I jasno je da u tome u~iva. Kolumbija  koka i kokanje Mnoge zemlje Latinske Amerike proale su svu silu dr~avnih i vojnih udara, diktatura i totalitarizama, dr~avnog terora i gerilskog teroriziranja. Danas isto tako mnoge govore o tim temama u proalom vremenu i veina ih spada u ono ato se kolokvijalno naziva krugom demokratski ureenih dr~ava. Kolumbija je i dalje razdrmana u prezentu i sadaanje pozicije u tom kaosu zauzimaju se joa od '60-ih godina 20. stoljea. Tu zbilja ne znaa od koga prije mo~ea nadrapati: dr~avnog aparata i vojske trenirane od strane, recimo to pristojno ameri kih vojnih stru njaka; narkodilera i njihovih paravojnih skupina desne provenijencije; te ljevi arskih gerilskih organizacija. Vojska i paravojska esto zajedno surauju i ~mire na  sitne nestaaluke partnera u borbi protiv ljevi arskih gerila, odnosno kako se danas slu~beno ka~e i u Kolumbiji, ratu protiv terorizma na domaem terenu. Ljevi arske gerile rasprostiru se ak na gotovo polovini teritorija od ega kontroliraju velik dio. Da pojasnimo, vlada republike Kolumbije nema suverenitet, odnosno autoritet na najmanje treini teritorija, a i na sljedeoj petini ne bi dali ruku u vatru da obi an ovjek, a kamoli strani turist, mo~e mirno poi u aetnju bez pancirke i napamet nau enog broja bankovnog ra una. Najpoznatija i najja a ljevi arska gerilska skupina je Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia - Ejrcito del Pueblo (FARC) iliti po naaki Revolucionarne oru~ane snage Kolumbije. Da malo osvje~e imid~, po etkom '80-ih dodali su i naziv iza crtice i da ne bude zabune oplemenili se plaatem narodne vojske. Oni se s viae ili manje uspjeha ko opere na ak 35-40 posto teritorija Kolumbije i na velikom dijelu tog podru ja su najmoniji suvereni. Manje uspjeani u zauzimanju i osiguranju svog feudalnog lena je ekipa iz Ejrcito de Liberacin Nacional (ELN) - Nacionalne vojske osloboenja. Oni su u 40-ak godina ratovanja s vladom uspjeli proairiti svoj utjecaj na nekih 10 posto teritorija. FARC ima 15000-18000 ljudi pod svojim zapovjedniatvom, a ELN 3000-5000. I jedni i drugi vole hapati prirodnih ljepota gladne zapadnja ke turiste i bogate ljude za ije osloboenje onda tra~e otkupnine. Ovi u FARC-u se bave i uzgojem koke, preradom i dilanjem kokaina. Fanati no juriaaju na rafinerije i naftovode, posebno one u stranom vlasniatvu, a negdje normalnost feudalnih da~bina u Kolumbiji 21. stoljea ide do takvih apsurda da im strane korporacije uredno isplauju lovu, odnosno porez da nafta te e nesmetano kroz teritorij koji FARC kontrolira. Ovdje treba dodati kako naftne korporacije zapravo uope ne zanima ideoloaka pozadina njihovih  redara dok god oni jam e sigurnost protoka crnog zlata. Zabilje~eni su slu ajevi isplate od strane Occidental Petroleuma te BP-ja i dr~avnim vojnim snagama u podru jima, gdje su kraena ljudska prava lokalnog stanovniatva, zagaivan okolia, a bilo je i slu ajeva ubojstva. FARC je poznat i po neslavnom rekordu koji se ti e regrutiranja djece u svoje redove. Gotovo 20-30 posto njihovih vojnika je mlae od 18 godina, a mnogi nemaju niti 12. U Kolumbiji 64 posto stanovniatva ~ivi u siromaatvu, a u ruralnim podru jima to ska e i do gotovo 80 posto. I upravo tu momci koji joa uvijek zazivaju Marxa i Lenjina nalaze svoje najvjernije pristalice, jer su obi ni ljudi razo arani neu inkovitoau i korumpiranoau centralne vlade, pa je siromaanim mladim ljudima odlazak u gerilu karta za bijeg od gladi i siromaatva. Doduae, nije rijedak slu aj i da radi prijeki sud partije, pa ukoliko mladi muakii iz  odabranog sela ne uviaju kako je za njihov bitak na ovom svijetu spasonosno postati aktivnim lanom jedne ljevi arske gerilske skupine koja dila drogu pod parolama o slobodi i bratstvu, onda cijelo selo nastrada. Civili su joa viae stradavali od paravojnih desni arskih skupina, od kojih je najpoznatija bila Autodefensas Unidas de Colombia (AUC) -4 J T < ^fn.V~648zz͹ރރrrdރރރdރރrrrh CJOJQJ^JaJ hI{hCJOJQJ^JaJ hI{hqXCJOJQJ^JaJ#hI{h'u6CJOJQJ^JaJ$hI{h&E0JCJOJQJ^JaJ'hI{h&E0J6CJOJQJ^JaJ hI{h KCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{h79CJOJQJ^JaJ&prt  8:@ r !!"n"p"r"t"v"x"z"|" $dha$gd Kfz:j@ L r !&!!!t""""""""""#$$$$T*ϫψvϙeee hI{hqXCJOJQJ^JaJ#hI{hI{5CJOJQJ^JaJ hI{hI{CJOJQJ^JaJ#hI{hqX5CJOJQJ^JaJ#hI{h5CJOJQJ^JaJ#hI{hjW5CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ"|"~"""""""""###*499r@t@HHHHQUU|a~ae $dha$gd KT*Z**+.,D,-->2@22 3l344y566\6889v<x<z<|<> >?,?`???0@n@BBBᾭ᭜zzi hI{h1CJOJQJ^JaJ hI{h:CJOJQJ^JaJ hI{hn1CJOJQJ^JaJ hI{hfCJOJQJ^JaJ hI{hCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{hqXCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJhTBCJOJQJ^JaJ%BBEEH+HHHHHHH`JJJ K>NXNNNOOOVV\\^4___``$a(a(pj Z  t  ޿ްސސސސmސސސސސ#hI{h'u6CJOJQJ^JaJ hI{hJHdCJOJQJ^JaJhNCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJh_I5CJOJQJ^JaJhL8CJOJQJ^JaJ hI{hL8CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{haUCJOJQJ^JaJ*,.FH*,NP&(@B  0""$$,,4: $dha$gd K  6F\fr|dN""$$%l%4'r'l((,,-~-/00|001$1>1\11ppp hI{h~qCJOJQJ^JaJ hI{hmCJOJQJ^JaJh`&CJOJQJ^JaJ hI{hAqCJOJQJ^JaJhAZCJOJQJ^JaJ hI{hf2CJOJQJ^JaJ hI{hJHdCJOJQJ^JaJhNCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ,111B3D33334&4J4L4N4^4d444 5&555H9N9::<< =J=`=ܴ܍|n|]|n|]|n|]||n|n| hI{hAZCJOJQJ^JaJhAZCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{hmCJOJQJ^JaJ+hI{h~q0J>*B*OJQJ]^Jph3hI{h~q0J>*B*CJOJQJ]^JaJphhI{h~qOJQJ]^J$jhI{h~qOJQJU]^J hI{h~qCJOJQJ^JaJ:;JLLQQRX [HbJbee g"g$g&g(g*g,g.g0g2g4g$ & 0` P@dha$gd K $dha$gd K`==H@d@AAAADDKKLMMMMHNLNNNPPQRvRUNUVVXXYZr[v[l\\(]h]e"eHeJe$g@g޽޽ެެ޽޽ެޚތތތތތތތތތ{ hI{h3DCJOJQJ^JaJhHCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{hDyCJOJQJ^JaJhAZCJOJQJ^JaJ$hI{h'uCJOJPJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{hAqCJOJQJ^JaJ,4g6g8g:gg@ggggkqqqqRwTw$&  LNأڣ<> $dha$gd K@gggg,hjhjkmmm0nXoooBpqqrrsstHurutuu vJv*x,xyrar h ch cCJOJQJ^JaJ hI{h cCJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{hRCJOJQJ^JaJh cCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ hI{hW>-CJOJQJ^JaJhI{CJOJQJ^JaJhI{hW>-OJQJ^J#hI{hW>-5CJOJQJ^JaJyzz~'~ڂ܂.0܄XBtvލTVdȓz^lnpԚڻڪژڻژڻڇڻڻڻڻڻڻveڪڻ hI{hjWCJOJQJ^JaJ hI{h|~CJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ#hI{hW>-CJH*OJQJ^JaJ hI{h/oCJOJQJ^JaJh/oCJOJQJ^JaJ hI{hRCJOJQJ^JaJ hI{hW>-CJOJQJ^JaJ(hI{hW>-CJOJQJ^JaJmHsH'Ԛ"bjZœĜޜNf֣F֧اܧD>X\ʯBް&´ \(.o hI{h"VCJOJQJ^JaJ#hI{hW>-5CJOJQJ^JaJ hyhW>-CJOJQJ^JaJhyCJOJQJ^JaJhr3CJOJQJ^JaJ hI{h|~CJOJQJ^JaJ hI{h/oCJOJQJ^JaJh/oCJOJQJ^JaJ hI{hW>-CJOJQJ^JaJ+> \^,."$ rtv<>r  $dha$gd K.tPV`z Jz \2FLR\`rrhsH;CJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJh/CJOJQJ^JaJ#hI{hW>-5CJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ hI{hyCJOJQJ^JaJhyCJOJQJ^JaJ hI{h"VCJOJQJ^JaJ hI{hW>-CJOJQJ^JaJ'vV0PT8rtv J.02>\" ޴ޣtcc hI{ha}CJOJQJ^JaJhI{CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJhsH;5CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJhe#CJOJQJ^JaJh5LCJOJQJ^JaJhsH;CJOJQJ^JaJ hI{hW>-CJOJQJ^JaJ hI{hCJOJQJ^JaJ&" `  0 t     (>|@~8rXfP R !!""""# $$$V%X%& hI{hxCJOJQJ^JaJhxCJOJQJ^JaJ hI{hKCJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJhe#CJOJQJ^JaJ2r t   %%++f4h4445"9CCHOOZ[[ ["[$[ $dha$gd K&,&R&&&&))Z--h4466n8t899999f>|>~>>@@2AAAAAAB4B:BB4CD$EQHHI9I៎}᭟ooh+R,CJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{hOCJOJQJ^JaJhcCJOJQJ^JaJ hI{hcCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{hKCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh`&CJOJQJ^JaJ+9IJ2JJK^LLLL8M^OOOOZZ$[([*[:[|[~[[4^B^```bﾩweWFF hI{hjWCJOJQJ^JaJh_ICJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ#hI{hjW5CJOJQJ^JaJh+R,5CJOJQJ^JaJ hI{h"CJOJQJ^JaJ(hI{h'uCJOJQJ^JaJmHsH"h+R,CJOJQJ^JaJmHsHh+R,CJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ$[&[([*[|[~[[``hh qqLqNq{{4}ԝ֝ $dha$gd Kbc&cddeee2ff2g>> klimatske promjene su dobile meunarodno priznanje i to ak prije Kosova. Od kona nog priznanja i Meunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) kako mo~emo s 90 postotnom to noau zaklju iti da ljudi utje u na trenutne promjene klime do ovjen anja Nobelovom nagradom za mir. No, kao ato znamo iz regionalne povijesti, meunarodno priznanje ne zna i da su sve kockice poslo~ene. A s klimatskim promjenama se ini upravo tako  slo~e se kockice, dvije, a onda neki klipan doe preko noi i sve sruai, pa opet ispo etka. Tu se vraamo na ono gotovo ope glavinjanje politi ara, dijela znanstvenika i ekoloakih udruga, te veine medija i javnosti, gdje ispada da se postigao konsenzus o klimatskim promjenama i utjecaju ljudi na njihovo trenutno kretanje, a opet ispada kako rijetki znaju ato bi trebalo u initi po tom pitanju i svi ekaju Godota da u ini prvi korak, a znamo kako to zavrai. Institute for Public Policy Research (IPRR) iz Britanije, proveo je analizu 600 novinskih lanaka, kao i TV vijesti i reklama. U zna ajnoj veini tih radova, naglaaavali su se problemi, za injeni katastrofi nim predvianjima, a iznoaenje prakti nih rjeaenja kako usporiti i ubla~iti utjecaj klimatskih promjena i energetske krize, tra~ilo se na male prste. Tako se stvara  hollywoodizacija klimatskih promjena . Kolumnist magazina Newsweek Robert J. Samuelson, istaknuo je kako  u debati oko globalnog zatopljenja postoji velika provalija izmeu retorike javnosti koja je na rubu histerije i ponaaanja javnosti koje je na rubu indiferentnosti . >>> na po etku pisanja feljtona za internet portal H-alter, ato je temelj i cijele knji~ice, cijena nafte kretala se izmeu 50 i 60 dolara po barelu. Na kraju pisanja feljtona u sije nju 2008. godine preala je granicu od 100 dolara, ato ako ste rekli prije godinu dana, dobili biste etiketu ekobabaroge koja plaai malu djecu. Danas kada dopunjujemo knji~icu polovicom 2008. godine, pribli~ava se novoj granici od 150 dolara po barelu. Sad mnogi koji su godinama upozoravali da se nafta pribli~ava svom vrhuncu pa e logi no poskupiti jer nema smanjenja potra~nje slavodobitno misle:  Ja govorio, ne govorio , a neki poput Williama Engdhala i Michaela Chossudovskyog isti u kako nafte ima ko aodra, a da je glavni uzrok ovom sadaanjem rastu cijena isto apekuliranje najveih banaka i investicijskih fondova koji time pokuaavaju pokriti nagomilane gubitke zbog krize na tr~iatu nekretnina. Paralelno i povezano s tim je padalo povjerenje u dolar kao najva~nije svjetske valute o emu smo opairno pisali u poglavlju o SAD-u, s tinjajuom ekonomskom recesijom u najmonijoj dr~avi svijeta zbog krize na tr~iatu nekretnina i pada povjerenja potroaa a. Za sada to ko nevidljivi kirurzi krpaju strani ulaga i na ameri kom tr~iatu, od ega je posebno zanimljiv kapitalisti ko-komunisti ki hibrid Kina zbog ogromnog trgovinskog suviaka sa SAD-om, ali i ostatkom svijeta. Zadnja takva plasti na operacija je bila u prosincu proale godine kada je iz novo-osnovanog dr~avnog fonda The China Investment Corporation teakog 100 milijardi dolara, ulo~eno 5 milijardi dolara u sam financijski centar ameri kog giganta, jednu od najmonijih banaka na svijetu Morgan Stanley. Znamo za etiketu Made in China. Vrijeme je da se po nemo privikavati na etiketu Controlled in China. Morgan Stanely, kao i druge Wall Street barabe, uzdrmani su krizom na tr~iatu nekretnina pa su samo u zadnjoj etvrtini protekle godine prijavili gubitak od 3,6 milijarde dolara. Da pokrpaju te brazgotine i nekako upicanjeni zavrae godinu prigodnim face-liftingom, pozvani su d~epa puni potomci Mao Tse-Tunga. Isti aut kao Morgan Stanley, dobili su i drugi veliki igra i raspucalih temelja, a Citigroup je pomo potra~io u Abu Dhabi Investment Authority fondu koji su im kapnuli 3,5 milijarde dolara. Kako se vremena mijenjaju? Nekada su barabama s Wall Streeta ispadale nezaslu~eno prikupljene nov anice iz kofera sa aifrom i kaputa od ljama, a sada za aaku ri~e mole instant injekcije koje lijepe fasadu. Eto, do kakvog li smo samo zaklju ka doali? Najbolji budui predsjednik SAD-a, jer je najreprezentativniji simbol SAD-a, bio bi Michael Jackson. Jacko, rock on! Do kada e trajati to spaaavanje pacijenta kojem su unutarnji organi prili no augavi, traju neiscrpne rasprave. Sa kriti kih strana tjedno mo~ete dobiti najmanje tucet pisanih radova na temu budue velike recesije u SAD-u, a oni koji kontroliraju aarenilo lijepih fasada jer tko joa ima vremena i informacija da gleda temelje, umiruju da je sve u redu i ka~u: pa molim vas lijepo, pogledajte nove fasade. Mi smo rekli na po etku knji~ice da se neemo baviti apekuliranjem, ve samo injenicama, i nemamo dovoljno znanja da stopostotno najavimo budui smjer SAD-a, a onda i dobrim dijelom ostatka svijeta. Jedno je sigurno, s obzirom na kretanje dolara, pad povjerenja potroaa a te tihu recesiju i usporavanje ekonomskog rasta u samom SAD-u, klimatske promjene i rast cijena najva~nijih energenata, kao i potrebu veeg izdvajanja love vojnom osiguranju kolanja tih energenata prema najveim konzumentima, ukoliko se neoliberalni kapitalizam izvu e iz ove stupice koju si je sam postavio, treba mu rei: E stari, fakat ti svaka ast! Dodatno treba naglasiti kako s obzirom na va~nost nafte za naaa druatva, njena je skupoa stvorila lan anu reakciju i poveala cijenu ostalih va~nih energenata, resursa te proizvoda, od kojih posebno izdvajamo hranu. >>> Da, hrana. Bravo mi ljudi, kona no smo shvatili koliko je hrana bila prejeftina i koliko je to imalo veze s jeftinim fosilnim gorivima koje smo nekontrolirano ulupavali u proizvodnju, transport, procesuiranje i prodaju hrane. 2007. godina e sigurno biti upamena kao godina u kojoj smo osvijestili da hrana kao energija potrebna nama da ~ivimo nee viae biti jeftina. Od sada, kada poraste cijena nafte, mo~da viae neemo gledati razo arane razma~ence na benzinskim pumpama koji se vozei do obli~njeg duana po kruh i mlijeko ljutito cmulje da se to viae ne da izdr~ati i da ata vlada misli, ve emo prije zaviriti na police koliko doe atruca kruha. Da bude potpisano joa brutalnijim otre~njenjem, pored rasta cijena osnovnih prehrambenih usjeva, padale su svjetske zalihe istih. Zalihe paenice pale su za 11 posto u odnosu na proalu godinu. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a isti e kako su to najmanje razine od 1980. godine kada su po eli s praenjem, a ameri ko ministarstvo poljoprivrede (USDA) isti e da su svjetske zalihe na najmanjoj razini u zadnjih 47 godina. Sli no stanje je i s kukuruzom, sojom, i drugim osnovnim namirnicama. Takvo stanje svjetskog prehrambenog sustava u UN-ovoj Agenciji za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuju  neo ekivanim i nedo~ivljenim do sada . Njihov direktor Jacques Diouf isti e kako  usporedba rasta cijene nafte i hrane daje elemente krajnje ozbiljnih druatvenih kriza u budunosti . Sad se svaata lupeta o razlozima skuplje hrane, i to ato je zanimljivije najviae upravo od onih koji snose prili nu koli inu odgovornosti. Naime, i za naftu i za hranu pa i za ostatak najva~nijih resursa ve godinama su poznata argumentirana upozorenja o trendovima i analize koje su pokazivale kako nam ukoliko neato ne promijenimo u svojem odnosu prema hrani i energiji, slijedi upravo ovo ato nam je i uslijedilo. Ipak, ve spomenuti generalni direktor FAO-a, Jacques Diouf na utemeljenu kritiku kako niata nisu u inili da pripreme teren ili ubla~e krizu cijena i dostupnosti hrane, odgovara kako  nije FAO taj koji svake godine na svijet donese 78,5 milijuna novih beba . E moj Jacques, pa ti koda si s kruake pao. Kruake koja je nekad bila jeftina pa sada iste takve fore prodajea. Sli no je pao na svoj polo~aj i predsjednik Svjetske banke Robert B. Zoellick koji sipa munje i gromove na razvijene dr~ave zbog njihovih ogromnih subvencija svojim poljoprivrednim gigantima, ato onda osiromaauje poljoprivrede manje razvijenih zemalja te izbacuje sa tr~iata male farmere airom svijeta. Stavimo sad na stranu da tako ne bi trebao govoriti predsjednik organizacije koja je godinama uvjetovala zemljama u razvoju privatizaciju poljoprivrede te liberalizaciju trgovine hranom pa danas veina tih zemalja zapravo stoji u redu ekajui komad kruha, jer nemaju viae razvijenu vlastitu proizvodnju hrane. Ali je stvarno huljski uti to od samog Zoellicka koji je, da malo osvje~imo sjeanje, do 2005. godine obavljao funkciju predstavnika SAD-a za trgovinu. Kao takav je preko WTO-a tucao u zdrav mozak sve zemlje u razvoju da u ine jednu nevjerojatnu stvar, a to je da maknu subvencije za svoje poljoprivrede i ukinu carine za poljoprivredne proizvode koji dolaze iz zemlje SAD koja ima godianje poljoprivredne subvencije vrijedne nekoliko desetina milijardi dolara. Posebno je brutalio Zoellick za vrijeme pregovora na sastanku WTO-a u Dohi po etkom 2002. godine uz nje~nu napomenu kako e protivljenje prihvaanju sporazuma iz Dohe, SAD smatrati s obzirom na svje~e rane od 11. rujna, svrstavanjem uz osovine zla i terorizam. Uz put je joa i osobno vodio na sudu WTO-a slu aj tu~be SAD-a protiv EU zbog genetski modificiranih usjeva i hrane. Eto ljudi, pazite ato jedete, o ito da hrana nafilana genetski modificiranim organizmima uzrokuje gubitak pamenja. Sada se svaata u medijima navodi kao dodatni razlog ovog poskupljenja, od ega neke razloge treba staviti pod upitnik, a druge u najmanju ruku pojasniti: isti e se pad prinosa u velikim proizvoa ima hrane (Australija, Ukrajina) zbog vremenskih nepogoda i ekstremnih uvjeta. To je to no, no ne navodi se kako je i ove godine ponovno ostvaren rekordan urod na svjetskoj razini. Stavimo ovdje privremeno na stranu da bismo hranu mogli proizvoditi ekoloakim metodama uz ak i vee prinose. Hrane ima. No, kao i s drugim resursima, ovdje je problem neodr~ivo koriatenje i nepravedna raspodjela. Time dolazimo do drugog, puno va~nijeg razloga za poveanje cijene hrane urbanizacija i poveanje potra~nje za hranom u zemljama kao ato su Kina i Indija, te drugim zemljama koje pokuaavaju uhvatiti korak s razvijenim kapitalizmom. Problem je ato raste neodr~ivi ~ivotni stil koji ve~e na sebe prehranu baziranu na prekomjernom unosu ~ivotinjskih namirnica. A proizvodnja mesa zahtijeva ogromni unos ~itarica uz nepovoljni energetski prinos. Zna i ulo~imo nekoliko puta viae energije, nego ato je dobijemo nazad u kalorijama koje nam stoje na bogatim trpezama. I onda rastu cijene ~itarica koje su osnovna namirnica siromaanima. No, ovaj se razlog eae preauuje, jer bi to bilo kao da diler kritizira narkomana ato papa previae droge. Zemlje u razvoju samo ~ele biti kao mi: gledali su filmove, gutali reklame, upijali savjete aarenih asopisa, sluaali su plaene znanstvenike i savjetnike, sve zajedno sa samo jednom jedinom porukom  radite ato vam ka~emo, i onda e i vama biti dobro kao nama. Tko bi ih krivio? }ele svoj dio kola a. Problem je ato su nezasitni potroaa i kapitalisti kih zemalja ve pro~drali poprili an dio kola a, a namirnica potrebnih da se popuni pojedeno ili napravi novi sve je manje. To je bolna istina koju e sada prpoani potroaa i u zemljama u razvoju morati uti  nikad neete moi biti kao vaai uzori na zapadu, barem ne u takvom omjeru, jer jednostavno nema toliko resursa, nema toliko zemlje, nema toliko tla, nema toliko ~ita i nema toliko krava `arulja i koka Dakica. sljedei razlog poveanja cijena osnovnih namirnica jest, kako smo ve u poglavlju o Latinskoj Americi naglasili, slijep pokuaaj nadoknade potroanje goriva za transport kakav imaju SAD i EU, biogorivima, odnosno hranom. Evo neato da se malo gorko nasmijemo - vozila u SAD-u su 2004. godine preala kilometara koliko bi nam bilo dovoljno da 430 puta odemo do Plutona i vratimo se nazad. I sad ti roo sij tu genetski modificiranu kuruzu da to natanka. A nije taj Pluton baa iza ugla. Ako emo ikada pisati top listu kvazi rjeaenja energetske krize, srljanje da se od lokalnog resursa biogoriva, napravi globalna roba agrogoriva, kao dodatna potpora visokosubvencioniranim velikim zemljoposjednicima i poljoprivrednicima, biti e zasigurno pri vrhu liste negativan utjecaj klimatskih promjena na prinose e se nastaviti. Sve du~a suana razdoblja, nestajanje plodnog tla, poplave, zagaenje poljoprivrednih povraina i okoliaa dio su zajedni kog napada na kvalitetu ekosustava. Gdje su sada one umne glave koje su nas umirivale lova kim pri ama kako se ne trebamo niata brinuti, jer e nas spasiti plodna tla Sibira ili Aljaske? Da, samo koje godine? kako to obi no biva, ova situacija postala je neodoljivi mamac za najprizemniju aar~u bjelosvjetskih apekulanata koji na svjetskim burzama hrane kupuju usjeve tamo di su jeftiniji i prodaju di su skuplji, ili jednostavno zakupe velike koli ine zaliha i maknu ih sa tr~iata, kako bi ih za koji mjesec prodali po znatno skupljim cijenama. Tako se igra globalni kasino i tako se igra proizvodnja gladi. Ne samo to, upravo zbog va~nosti hrane, a za sada poprili no skriveno od javnosti, sve vei broj bogatuna te investicijskih fondova iz SAD-a i Rusije kupuje plodna polja po Latinskoj Americi i Isto noj Europi kako bi zauzeli polo~aje za godine koje dolaze. Plodno tlo postaje jedno od najva~nijih resursa na planetu i mo~da nas ne dijeli puno od naoru~anih uvara i osmatra nica oko kombajna i traktora. Kao i njihovi naftni pandani, najvee prehrambene i biotehnoloake korporacije poput Cargilla, Archer Daniels Midlanda, Monsanta i drugih, broje aolde ko nikada, a skladiata im puna. A sjeate se Richarda Heinberga, s ijom smo zloslutnom prognozom o  svijetu za kojeg nitko od nas nije spreman zapo eli feljton? Upravo jer je britak u svojoj kritici neodr~ivosti kapitalisti kog sustava i jasnom iscrtavanju posljedica koje donose paralelni procesi sve veih cijena najva~nijih energenata i airenja negativnog utjecaja klimatskih promjena, Heinberg je godinama tavorio u klubu ekobabaroga, uz pripadajue ignoriranje, pa ak i pljuckanje. No, u zadnje vrijeme od brojnih intervjua, predavanja, knjiga i ostalih oblika gostovanja u javnosti, naa dragi Hajnbo e zaboraviti svirati svoju prvu ljubav violinu, jer nema vremena za u~ivanje u klizanju gudala. Dapa e, u meuvremenu je postao dio tima Oil Independent Oakland 2020 Task Force, koji radi strategiju prilagodbe na nadolazeu energetsku i klimatsku krizu kalifornijskog grada Oaklanda, s glavnim ciljem da se zbog reformi u proizvodnji i potroanji energije, gradskom transportu, proizvodnji hrane i drugim bitnim podru jima, do 2020. godine grad pretvori u zonu koja nije ovisna o nafti za normalno funkcioniranje. Tim stru njaka je anga~iran direktno na zahtjev gradona elnika Oaklanda. To ti je maltene koda zagreba ki gradona elnik Milan Bandi kao savjetnicu za gradski urbanizam zaposli hrabru Veru Petrinjak-`imek iz Zelene akcije. Da da, znamo da je smijeano, a zapravo tu~no. No, zbog vlastitog iskustva, Heinberg se makar na osobnom nivou, mora demantirati i priznati kako neki ipak ~ele biti spremni za svijet 21. stoljea. Krenuli smo u knji~icu sa njegovim mislima, red je da tako i zavraimo. On uo ava etiri scenarija, ne nekih futuristi kih tralalala bajki ili nonih mora, ve trenutnih obrazaca po kojima sada stvaramo svoje stavove, ponaaanje i ~ivotne odluke. Scenariji su: Do posljednjeg daha Daljnja maklja~a i ratovi za preostale resurse. Scenarij u kojem se nastavlja suludi odnos prema planeti kao da ih imamo na bacanje, a ne svega jednu. Ovo predstavlja duboko podijeljen svijet u kojem paralelno opada sposobnost globalnih ekosustava da namiruju naae napade na njih, raste geopoliti ka i ekonomska nesigurnost uz sve te~e ostvarivanje zaatite ljudskih prava na globalnoj razini. ekanje magi nog lijeka Vje ito ia ekivanje spasenja. Nada u bezbolnu tranziciju koju e omoguiti tehnoloako udo, joa neotkriveni izvor energije, trenutni evolucijski skok. Svodi se na kupovanje vremena i daljnje vezanje uma i tijela svjetskom stanovniatvu. Poruka je: niata se ne brinite, sve je pod kontrolom i stru njaci rade na rjeaenjima, a vi se i dalje prepustite svojim najboljim prijateljima  daljinskom upravlja u i aspartamu skrivenom u mjehuriima. Gradnja  Noinih arki Izgradnja eko-socijalnih zajednica u ruralnim podru jima i urbanim prostorima koji funkcioniraju na odr~ivi na in. Najbolji primjer bi bila ekosela ili gradski kvartovi u kojima se odr~ivi razvoj primjenjuje u praksi, a ne samo kao deklarativna poatapalica nafilana neuvjerljivoau. Ovdje se naglaaava, da ne ka~emo slavi kretanje prema decentralizaciji i lokalizaciji, gdje se centar ~ivota po inje okretati prema u~oj regiji ili prigradskom prostoru. Smanjenje potroanje energije ( Powerdown ) Kako je prethodni scenarij orijentiran na lokalna rjeaenja i prakse, tako se ovdje naglasak stavlja na inicijativu odozgo. Jasno je kako ozbiljna politika smanjenja potroanje energije, bez ega e biti nemogue usporiti i ubla~iti utjecaj klimatskih promjena, nije ostvariv bez inicijative koja dolazi od gradskih, regionalnih i dr~avnih uprava i vlasti, pa ak i odreene meunarodne suradnje. U knji~ici smo se trudili pokazati svu opasnost prvog scenarija. Pripreme za pozicioniranje idu toliko daleko da je neokonzervativni ideolog Robert Kagan u jednom od travanjskih brojeva Washington Posta 2006. godine postavio retori ko pitanje ato misle u initi SAD i EU sobzirom da Rusija i Kina oko sebe okupljaju  neformalnu ligu diktatora nabrojavai pri tom Bjelorusiju, Uzbekistan, Sudan, Venezuelu, Iran i Angolu. Zaklju io je:  Na ~alost, Al Qaeda mo~da i nije jedini izazov skojim se danas suo ava liberalizam, a mo~da nije niti najvei . Situaciju dodatno pogoraava injenica kako su gotova sva podru ja koja se trenutno navode kao zamjena bliskoisto noj jeftinoj nafti ili ih se slavi kao nova nalaziata, locirana u podru jima koja su ili udaljena, ili je do nafte teako doi ili se radi o podru jima koja su obilje~ena nemirima i moguim sukobima: zaatieno podru je na Aljaski, ledena podru ja Arktika, kolumbijske d~ungle, sjeverni Sibir, kaspijsko podru je, delta rijeke Niger, Uganda, ad, Sakhalinsko oto je na krajnjem istoku Rusije i tako dalje. Trudili smo se naglasiti i svu jalovost drugog scenarija. Medijska i znanstvena nekriti nost prema energiji vodika, nuklearnoj energiji, skladiatenju i nadoknadi ugljika, ukapljenom plinu i drugim  alternativama nafti samo pokazuju koliko nam joa nedostaje do ozbiljnog suo avanja s tabu temom naae civilizacije  resursi zahvaljujui kojima smo razvili napredna druatva polako nestaju. No, kako to obi no i biva, lakae se obrecnuti na probleme, ato prvi i drugi scenarij jesu, nego uo iti ato se krije u rjeaenjima. Klju ni cilj je spojiti trei i etvrti scenarij, pri emu trei ide odozdo, a etvrti odozgo u pristupu. Ukoliko se nastavi intenzitet i airenje negativnog utjecaja klimatskih promjena, te problem sa skupoom najva~nijih energenata preraste u pravu energetsku krizu, bogato znanje i iskustvo, desetljeima sakupljano u brojnim zajednicama i edukacijskim centrima, mogli bi ostati zakopani u proalosti i neiskoriateni. U svijetu koji bi bio bli~e druatvenom kaosu i glavnoj mantri mizantropije ovjek je ovjeku vuk, eko-socijalni projekti kao modeli odr~ivosti, neovisno nalazili se u gradovima ili selima, mogli bi ostati u najboljem slu aju izolirani i prepuateni sporom odumiranju ili bi ih neprijateljska okolina preko noi pregazila u suludom stampedu prema plodovima njihovog rada. U tom smislu trebamo biti svjesni, kako s obzirom na slo~enost i opseg problema klimatskih promjena te osiguranja energetskih resursa, nije mogue izolirano primjenjivati odr~ivi razvoj. Nemogue je dugoro no ostvarivati odr~ivost u neodr~ivom svijetu. Za sada imamo joa nedovoljno jaku razvijenu suradnju izmeu inicijative odozdo i odozgo, ali imamo nekoliko krasnih simbioza koje nas mogu inspirirati i u iti, poput brazilskog grada Curitibe, indijske dr~ave Kerale, projekta Transition Towns u Britaniji pokrenutog od ekipe iz permakulturnih krugova, gdje rade s gradskim upravama i stanovniatvom na tranziciji prema odr~ivom razvoju, suradnju ekosela kao ato je Findhorn u `kotskoj ili Sieben Linden u Njema koj sa sveu iliatima i znanstvenim institutima, i mogli bi nabrajati dok ima struje. Ipak, trenutno s obzirom na situaciju, odnosno zna aj i veli inu potrebnih koraka, to nije dovoljno. Oni koji idu odozdo vrlo esto se samogetoiziraju re~ei na ostatak druatva kako je nepravedan i bez razumijevanja. Oni koji su na polo~aju odozgo, pre esto su nedorasli zadatku i poziciji koja bi trebala zna iti prije svega spremnost da se slu~i ljudima, pa oni odozdo esto izgube najbolje godine svog ~ivota pokuaavajui upaliti lampice ovima gore. Traganje za prakti nim i primjenjivim odgovorima na klimatske promjene te energetske i politi ke nestabilnosti vode nas prema zaklju ku kako trebamo otvorene i uporne aktere odozdo, koji iskustvom i znanjem mogu ponuditi odr~iviji razvoj, ali trebamo i osvijeatene te educirane aktere na upravlja kim pozicijama, jer mogu pomoi u airenju onog presudnog iskustva i znanja prema javnosti, odnosno cijelom druatvu. Jasnije re eno, bez daljnjeg pritiska odozdo kad zaslu~uju, odnosno bez suradnje s predstavnicima lokalne, regionalne i dr~avne uprave kad su dovoljno pametni da shvate kako troaimo svijet i preuzmu svoj (poveliki) dio odgovornosti, nema odr~ivog razvoja kakav svijet treba. Dapa e, za velik dio tema o kojima smo u feljtonu govorili, biti e nam potrebna sinteza u globalnim ugovorima i deklaracijama, jer se jedino i mogu rijeaiti na globalnom nivou na zadovoljstvo svih. Mo~emo slobodno zaklju iti kako e osiguranje energije i borba za resurse, odrediti svijet u godinama koje dolaze. Ovo je zalazak jedne ere i ukoliko se ne promijeni smjer i na in kretanja u iskoriatavanju i potroanji resursa sve je izvjesniji svijet pun nemira i kaosa. U knji~ici smo se trudili pokazati povezanost izmeu suludog potroaa kog ~ivotnog stila, uniatavanja najvrednijih svjetskih ekosustava i klime, ratova za resurse i te~e dostupnosti, odnosno sve veih cijena najva~nijih energenata i hrane. Isto tako treba biti jasno, u skladu s posljednjim re enicama knji~ice kako bez zajedni ke suradnje na problemima koje smo gore spomenuli, nije mogue uspjeti. Moramo se suo iti sa injenicom da solo brija i, eti ki potroaa  kao zasebni samodopadni akter u druatvu, izolirani eko rajevi, i sli na uskogrudna tapkanja, nemaju utjecaja na druatvo, a to je ono ato tra~imo. Na druatvo utje u educirani i predani, aktivni graani i graanke, (jasno i seljani i seljanke), koji su svjesni va~nosti suradnje i meusobnog pomaganja. No, svjesni su i va~nosti potrebe za organiziranjem te va~nosti specifi ne osobne odgovornosti svakoga od nas za budunost svijeta. Naaa knji~ica Kako potroaiti svijet pri a upravo o tome i mo~emo njenu poentu objasniti kroz poznatu anegdotu: Skupina ljudi gasi po~ar na kui. Mu e se, ska u oko vatre, zalijevaju, a jedan ovjek stoji sa strane i gleda ih. Ovi i dalje gase, a ovaj i dalje stoji i gleda. Nakon nekoliko minuta vatra se proairi i zahvati cijelu kuu te ona izgori. Ovaj ato je stajao cijelo vrijeme promrmlja:  Ha, reko sam vam da neete uspjeti, nema vas dosta! I aj sad ti budi aupak i stoj sa strane. kklrmooooppppp^uuu8vxxTxZx^xxxx4|8|hvD LNzĘVZƝȝ޿޿޿ޮޮ޿޿ޮޮ޿ޜދ}ދ}}}ދ}hk_CJOJQJ^JaJ hI{h\CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{hn1CJOJQJ^JaJhO rCJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{hO rCJOJQJ^JaJ1u0:XZxzFH^`bdfhjlnprt $dha$gd K.ŸrFH£l֤JXz F̰(Tij\ D`d|n|hCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJ hI{hk_CJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ#hI{h\CJH*OJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{h\CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJhk_CJOJQJ^JaJ+tvxz|~зҷԷ><|~& $dha$gd KdзҷԷ̹>NZP<6̻raaa hI{htCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJh CJOJQJ^JaJh 1OCJOJQJ^JaJ hI{h:.CJOJQJ^JaJhI{CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJhI{5CJOJQJ^JaJ#hI{h\5CJOJQJ^JaJ&PHpxp|.~&&&yyhZh&MCJOJQJ^JaJ hI{hUcCJOJQJ^JaJhrCJOJQJ^JaJ1hI{h'uB*CJOJQJ^JaJmHphsHhhCJOJQJ^JaJ hI{hhCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{htCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ#&(Rvp"r"J,L,3AAB S SN^retegvv $dha$gd K$ & 0` P@dha$gd K& '..(/n///&0,8l8ABPS^TTX@X&\<\6`t`ab2cc kLkqqvvy2z(|*||||}ппyhhhhhh hI{hjWCJOJQJ^JaJ(hI{h|/CJOJQJ^JaJmHsHh;FCJOJQJ^JaJh,3CJOJQJ^JaJ(hI{h'uCJOJQJ^JaJmHsH hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{hYxCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh&MCJOJQJ^JaJ(v(|*|02ʕ̕$&Ʀ"$vrtdfhjlnprtvxz $dha$gd K}}}x &0`>Zl̕$Dޝ.>D`btfhlDn} hI{h KCJOJQJ^JaJhI{CJOJQJ^JaJ hI{hO CJOJQJ^JaJ hI{hw]CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJhICJOJQJ^JaJ hI{hjWCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ+z|~02jl`rbdF>  n*, $dha$gd Kn8L r   8 ` zDn&& (((޼޼޼޼޼ޫޫޫޖޫޫpp hI{h*5DCJOJQJ^JaJ(hI{h){CJOJQJ^JaJmHsH(hI{h'uCJOJQJ^JaJmHsH hI{h){CJOJQJ^JaJ hI{h|/CJOJQJ^JaJ hI{h4CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{h(SCJOJQJ^JaJ&,J#L#'((((((((b)))//H3J346?>?̽ދzl[l[[M[M[Ml[zhFlCJOJQJ^JaJ hI{hCJOJQJ^JaJhCJOJQJ^JaJ hI{h~CJOJQJ^JaJh ICJOJQJ^JaJ#hI{h~5CJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJhI{5CJOJQJ^JaJ#hI{h*5D5CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hI{hI{CJOJQJ^JaJ?2???@V@X@@@@zAAABB^CCChDDDDD:F,CJOJQJ^JaJhcCJOJQJ^JaJhB0CJOJQJ^JaJhyCJOJQJ^JaJ hI{haCJOJQJ^JaJhaCJOJQJ^JaJ hI{h|CJOJQJ^JaJha1CJOJQJ^JaJh|CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ hNWh'uCJOJQJ^JaJzV~VVWXRXvX~XXX~ZZh\*`@`aac*dldxdddddeHeXeej>koooNpֺxjjjjjjXj#hI{h'uCJH*OJQJ^JaJh$OVCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ#hI{h'uCJH*OJQJ^JaJ hI{h~CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh2,CJOJQJ^JaJh>,CJOJQJ^JaJhyCJOJQJ^JaJh8KCJOJQJ^JaJhXy2CJOJQJ^JaJ"Xj\l\ZlrryHJN.0P $dha$gdfq $dha$gdB0 $dha$gd KNppppqqqqrVsstvvvvvvvLw:xxNyyy{}}}ӷ|n||`Rh AeCJOJQJ^JaJhr+CJOJQJ^JaJhJl`CJOJQJ^JaJhqCJOJQJ^JaJ h=h=CJOJQJ^JaJhB)CJOJQJ^JaJh=CJOJQJ^JaJh.6OCJOJQJ^JaJhfqCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh$OVCJOJQJ^JaJh=7CJOJQJ^JaJ}~~ր>`"nFHJ,HLN<NPȺ䞐{jj\jNjNjhsCJOJQJ^JaJhB0CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ)h=hfqB*CJOJQJ^JaJphhfqCJOJQJ^JaJhB*CJOJQJ^JaJhCJOJQJ^JaJh AeCJOJQJ^JaJhJl`CJOJQJ^JaJhyCJOJQJ^JaJh>,CJOJQJ^JaJhFlCJOJQJ^JaJF ī@BLNB $dha$gd K"$.HNr@~BPB,BH(*rthƼDFJNͿͿͿͿͭͿ͟Ϳ͎͟͟Ϳ}Ϳ}o}o}}hrGCJOJQJ^JaJ h;h'uCJOJQJ^JaJ hc(h'uCJOJQJ^JaJh;FCJOJQJ^JaJ#hI{h'u6CJOJQJ^JaJh;CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ#hI{h'u5CJOJQJ^JaJhFl5CJOJQJ^JaJ&NTdܾؿڿFJdr@Vl,j^zBX´´дЦИފ|޴|޴k| hc(h'uCJOJQJ^JaJhrGCJOJQJ^JaJh_[CJOJQJ^JaJhjCJOJQJ^JaJh(CJOJQJ^JaJhBCJOJQJ^JaJh;CJOJQJ^JaJhOCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ h;h'uCJOJQJ^JaJ$n,.`D\J"4<rfh   J   , ŴŴᦘ򦘦ve hI{hjWCJOJQJ^JaJ hI{h]dCJOJQJ^JaJ hI{hc(CJOJQJ^JaJhc(CJOJQJ^JaJhOCJOJQJ^JaJ h4(h'uCJOJQJ^JaJh4(CJOJQJ^JaJhWRGCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJh_ICJOJQJ^JaJ'h T&V&&^((+$ & Fdha$gd K$dh^a$gdWRG$dh^a$gd]d$ & Fdha$gd K $dha$gdc( $dha$gd K, "(dfV&&f6z6889999::D@F@l@n@@,A.A0AFFJWpW[[]]]<^bbbŷ h]dh'uCJOJQJ^JaJ h4(h'uCJOJQJ^JaJ hI{h\CJOJQJ^JaJh1CJOJQJ^JaJh]dCJOJQJ^JaJhWRGCJOJQJ^JaJh4(CJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ2++AACUYY[bbfff $dha$gd K$hdh^ha$gd K$ & Fdh*$1$a$gd K $dh*$1$a$gd K$ & Fdh*$1$^`a$gd Kbc(cdcffܽ hI{hCJOJQJ^JaJh]dCJOJQJ^JaJ hI{h'uCJOJQJ^JaJ#hI{h'u6CJOJQJ^JaJff $dha$gd K,1h. A!"#$% D@D 'uNormalOJPJQJ_HmHsHtH Z@RZ b Heading 5dd@&[$\$5OJPJQJ\mH sH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List.X@. 'uEmphasis6]4U@4 m Hyperlink >*ph*W@* \Strong5\\^@"\ sr Normal (Web) dw[$CJOJPJQJaJmH sH  89:\  ` y  K w x y z { | } ~  %Kef!!!!%''--//44P7:;;9;AALFMFhFHKMMRRUUxUyUzU{U|U}U~UUUUUUUUUUUUUUUUUUeWfW|W}W!Z$Z]]~ccOgPgjjzn{nqqqrrds~ttjzkz-.HI./ז&'$\Z[ghijklmnopqrstuvw[\mnhi56]^cuv01  WX  BChg!$$************$-%-w1x15555::;_>`>vFwFHHLLNNVVYY0^1^dggjjEmFmooqrrr/txxx}ȉnjMN<QVefFuvܯݯhijklmnopqrstuvwxyz{|}~X  ׽)#$ 3>?r s  ./  $$$$-J.K.t233444444444444444B5C5D5Q8R8n=o=?AAiEEEH'L(LTT\WX]9_:_aNcOc^k_km+n/n0n1n2n3n4n5njnnnqq]s^sstCy|@A’Ò~]^`Сѡ     BCD\YZ_`ڻ67m,Wn4_$ %     000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 00 0 0 0000000 00 00 00 000000000000000009:\ %K%''-//4;;9;AhFHKMMRxUzU$Z]]~ccOgPgjI./Z[g**$-%-w1x1555:NVVY0^1^dggEmFmo/txxx}ȉnjMFuvܯݯhiX ׽)# 3>r s  ./  $$$$-J.t24+n/ntCy|Ò]ڻ  j00j00j00j00j00j00j00j00j00j0 0j0 0@0j00j00j00j00b00j00j00j00j00j00j00j00j00j00@=Q.GMGMH@=Q.GMGMH @00Lj00j00j00 j00j00j00j00@0j0 0 j0 0 Z0(0)H'Z0(0Z0(0@0j00j00j00j0000!j00j0000 j000000 f0000j0000fj00j000000fj00j00j00j0000j0!0j0$0%@0@0@0j050j070j000&0j00j0:0j0:0;j0:0j0:0j000/0 0/0j00j0?0@j0?0j0?0j00j00j00!j00 j00j00j00j00@0@0*@0*@0j0 000sj00j00j0000t00s00qj0000v00u00t@0*@0*j00 j0#0$@0*j0$0 @0*@0*@0*@0*@0*00o00m@0*00h00h @00v@0? @00Z00 lZ00 Z00Z00 Z00 @0|jb00X @006 00^zT*B | 1`=@gyԚ." &9Ib|kd&}n(? KzVNp}N, bf4689;=?ABCDFGIJKMO|"eP:4g>r $[ut&vz,X+ff57:<>@EHLNPfxՖ X8@0(  B S  ?j j j j j j j "jj$njBjj8j>jdjį"jD kL k<>k$yk\okA8k?8k ktk> khGxk1e,P  "q> ~' +Uq~      hVxp3j1^"  "rC '+U~  C*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter>*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName Pq 10, a1000 kilometara100000 hektara1200 kilometara1700 kilometara 32800 litara3400 kilometara800 kilometara ProductID#$)^a@JU_ TdW \ % ILMSnr# _e !!!"""""""# #k#r#s#{#%%%%%%&&&&'''''((((())h*q*++,,,,,,,(,,,-%-'---6-=-..0"0v0x01111112233>3O:W:<#<-<2<L>Q>>>??z@@CCpMyMbOgOP PEPQPP QKQXQRRSSS SSSSSTTTTTTTT!U+U,U3U[[]]]]]]]]__%`,`-`5`a`g`aaqdxdXeaeeeg(g\gag{ggggggggggi+j7jjjllmm nnnnnnnnnnnncphp#q(qqqqquuvvvvvvvwwwwwwwvxxxy{yyyy{!{${0{={E{w{~{{{%|,|i|r|n{ 7B p|+2IU *6:F(.Ċ&:?@FmqLYhopxю׎ݏ(0QXZ`ĒΒ8ABHs >J"ciȘϘMT#=ENUÜ}\cSYìͬ3?¯˯ɰ ~:A+!%&+HRS\t}ٸ߸rtuz/1z1458@Bfmοѿmuy#)t|AC *.PW&!+019")&(+,1x|(/ $GNU]^fOTt z {          ) . / 5 7 <      $)KOnt;E|#)",3'./56<&+.;qx.23;\demK Q     .!4!T!Z!F#b#c########$$q(x(((#+++w++++-...9.A.-2623&3~3333P5T5U5\566666677&8-8z88888888+90919:9<9D9I9Q9S9Z9]9b9c9f9n9w9z9999 ::&:1:L;U;};;;;;;K>O>? ???LARA^GdGGGHH7I=I9JBJ)K3K}KKRNZNNNNN~OO,P3PRRSSbUiUUUVVVWWWWXYY+[2[[[@\F\G\M\\\\\\]]]\]c]7^=^^^?aEaFaMab"bbbbbddddee(e0eee>gIg7h=hxh~hhhhhi"iDiJiiiijgjljjj/k>kll mmmmmmn#nnnpppp9s?s8t>t]ufubwhw~wwww xxxxxx$x+xxx}}}}}}}}}}~~~ ~7ABLOV^cÐ̐ߒNWU[\a{Ɩʖ˖Ж  ,ZdeopyzX`ΜԜdhlt8=>EFLMSip'8A¦˦CH>G۩Z]ѯگ õǵ˵ϵdklv  .56CDHmrs|imCLMS}&s{U_)v|}R]"cs*.   '(.nv;DEJMTlsvz  p}#'3SX[bt|!MRSY  v} l{e q  2 3 R T   #&./4frVYZ]HRScw")*1P U $$$%' '5*>*?*D*^*j*++.,8,3444?4N4 ::::+:.:::>:?:E:;>A>&?+???9A?AB BBBFBCCEEEEKKK KKKLLMMMMMM&N*N5N:NWNZN[N^N|NNPPPPQQR#RRRTTUUUUVV]VVVVVXY^Y2Z:Z[ [\]a$a b'b3bNcOccccccc d ddVd\d]dcdddddeeeeeehhhhiijjjjjjjjk!kn nnoppqqqqttuuv v}}}}NZ Ҋ݊YhX`9A œip"'դۤ7>2V`qvðNXN^κֺ׺ߺbl"#()34?˾ѾҾپ+59>@FGN\`ag >Gknoteijq,5GQ !%bm .2PV]drx ,B ck6<PX~ !#iq_h4=gkS\y $HV{     7:[ \   _ ` x y   J K v $%JKdf!!!!%%''((--//44O7P7::;;8;:;AAKFMFgFhFHHKKMMRRTUUUwUUUUdWfW{W}W Z$Z]]}ccNgPgjjyn{nqqqqrrcsds}ttizkz,.GI-/֖ז%'ߥ#$[\Y[fwZ\lngi46\^bctv/1  VX  ACgh&'e!g!$$******#-%-v1x15555::;;^>`>uFwFHHLLNNVV YY/^1^ddggjjDmFmooprrr.t/txxxx}}ƉȉƌnjLN:< OQUVdfEFtvۯݯgWX  ֽ׽kl()"$ 23=?q s   -/  $$$$((--I.K.s2t23344A5D5P8R8m=o=??AAhEiEEEHH&L(LTT[W\WXXW]X]8_:_aaMcOc]k_kmm*n5ninn~qq\s^sssttByCy||?AÒ}\^_`ϡѡAD[\XZ^`ٻڻ57lm+,VWmn34^_# %   _ 0fnX   " q..=J=$-n4n>u  ;;nn Wn4_  e~<zTs^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.~<                #,*zPB)"  KO *  1aUc~qqXXq!e# $`&r+>,2,+R,W>-e-:./n1a1`2Xy2=7sH;B3D*5D{E;FtFWRG II_I8KKK5L>L&MNO 1O.6OxRyT]U"V$OV0X_[:]b@_k_Jl`bUcJHd Ae gjFl}pAq]qrO r'u8@uixy9y-{I{a}~Kt&E P-t-xN|~Rh\s=){1RVm~f2|L83;OZr3YxBP c|/(SP]dsr4wq(yffq/o "' KrG,3ga: jWw]1B0p4(NWc(79HfDyB*'TBR\ycKAZ@@@@ @ @@@ !#'+,/04:<?BKMNOR\dijlpqsxy}~׀ׂ׋אגהוזיךףפץצרש׭װ׵׷׸׻׼׽׾׿     "-09:<?ABCOQ\^`aemtvyz @@ @ @@@@@"@$@2@h@@6@<@>@@@J@N@V@^@`@f@h@p@|@@@@@@H@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@(@,@0@2@4@:@<@N@P@R@T@X@Z@b@h@r@v@x@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @ @@@ @"@$@&@>@@@J@`@f@@@z@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@\UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialI& ??Arial Unicode MSM CroHelveticaArial3z Times?5 z Courier New;Wingdings"qJŦS tt!r4d  2qHX)?'u2KAKO POTRO`ITI SVIJETsimlesaDra~en `imleaa  Oh+'0   @ L Xdlt|KAKO POTROITI SVIJETsimlesaNormalDraen imlea83Microsoft Office Word@\!@c@zQt՜.+,D՜.+,D hp  PILAR ' KAKO POTROITI SVIJET TitleH 8@ _PID_HLINKSAcGdhttp://en.wikipedia.org/wiki/Gurbanguly_Berdimuhammedow%27s_first_term_as_President_of_Turkmenistan  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fvf1TableRϳWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q