ࡱ> y{vwx%` bjbjٕ.2 %  T,T,T,8,|-l ,--"---.>.. $h"9 /..//9 --,www/D> - -w/wwV@ -t- @x2nT,n<O FH[0>Tu>> t."/w+/?/...99bwj...//// p+ p+  Silvija Ru evi Sveu iliate u Osijeku Filozofski fakultet Studij psihologije METODOLO`KI POSTUPCI I IZAZOVI PRIMJENE SAMOISKAZA I LONGITUDINALNIH NACRTA U ISTRA}IVANJIMA RAZVOJA DELIKVENTNOG PONA`ANJA Izvorni znanstveni lanak Primljeno: kolovoz, 2008. UDK 159.9.07 : 343.9 SA}ETAK Ovim radom pru~a se kratak pregled osnovnih pojmova i istra~iva kih tehnika koje se koriste u izu avanju delikventnog ponaaanja pri emu je naglasak na metodoloakim pitanjima primjene samoiskaza i longitudinalnih istra~ivanja. Veina istra~ivanja razvoja delikventnog ponaaanja su transverzalnog tipa. Iako se njima dobivaju podaci o korelatima delikventnog ponaaanja, ona pru~aju malo dokaza o uzrocima, odnosno kako i zaato delikventno ponaaanje zapo inje, traje i prestaje. Definiranje uzroka od izuzetne je va~nosti za donoaenje odluka i razvijanje adekvatnih preventivnih i terapijskih programa, a to je jedino mogue kroz longitudinalna istra~ivanja. S obzirom da i longitudinalna i transverzalna istra~ivanja imaju svoje prednosti i nedostatke, danas se naj eae kombiniraju obje vrste istra~ivanja. Veina danaanjih istra~ivanja razvoja delikventnog ponaaanja kao primarni izvor podataka koriste samoiskaz. Meutim, njegova upotreba je povezana s nizom metodoloakih problema kao ato su uzorkovanje, valjanost i pouzdanost. Ovi problemi se nastoje umanjiti koriatenjem drugih izvora podataka, kao ato su slu~beni podaci ili opa~anje. Kombinacija razli itih izvora podataka i longitudinalnih/transverzalnih istra~ivanja omoguuje istovremeno izu avanje i usporeivanje viae kohorti, praenje tijeka razvoja delikventnog i kriminalnog ponaaanja od djetinjstva do odrasle dobi te prikupljanje podataka iz viae izvora o razli itim oblicima socijalnog ponaaanja od kojih su neki dobno specifi ni. Klju ne rije i: delikvencija, kriminalitet, longitudinalno istra~ivanje, transverzalno istra~ivanje, slu~beni podaci, samoiskaz, kohorta, retrospektivno, prospektivno. UVOD Znanstvenici su dugo vremena zainteresirani za prou avanje razvoja antisocijalnog ponaaanja, rizi nih faktora za pojedine dobne skupine te utjecaja va~nih ~ivotnih dogaaja na tijek razvoja delikventnog i kriminalnog ponaaanja. Interes za istra~iva ka pitanja kako i zaato delikventno ponaaanje zapo inje, traje i prestaje potaklo je razvoj i usavraavanje niza specifi nih istra~iva kih metoda, kao ato su prospektivna longitudinalna istra~ivanja i samoiskazi. Longitudinalno istra~ivanje uklju uje ponavljano mjerenje na istim osobama, ili uzorcima iz iste populacije. Njegov osnovni cilj je istra~iti po etak, tijek razvoja i prevalenciju nekog fenomena u razli itim dobnim skupinama, odnosno kako se fenomen razvija, zapo inje i prestaje. Longitudinalna istra~ivanja takoer se koriste i za prou avanje odnosa izmeu ranijih i kasnijih ~ivotnih dogaaja, u inka odreenih ~ivotnih iskustava na tijek razvoja i prijenos odreenih osobina i ponaaanja (kriminaliteta) s jedne generacije na drugu (Farrington, 2007.). U ovom radu naglasak je na longitudinalnim istra~ivanjima, iako se brojna pitanja od zna aja za razumijevanje delikventnog ponaaanja mogu istra~ivati i transverzalno i longitudinalno. S obzirom na opseg rada, opairan i detaljan opis svih postupaka i metodoloakih problema transverzalnih/longitudinalnih, prospektivnih/retrospektivnih istra~ivanja i slu~benih podataka/samoiskaza nije mogu. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu navedeno je nekoliko metodoloakih problema longitudinalnih/transverzalnih i prospektivnih/retrospektivnih istra~ivanja razvoja delikventnog ponaaanja s naglaskom na njihove relativne i komparativne prednosti i nedostatke. U drugom dijelu prikazani su neki od metodoloakih problema primjene razli itih mjera delikvencije i kriminalnog ponaaanja, prvenstveno slu~benih podataka i samoiskaza. Takoer su spomenuti i novi metodoloaki izazovi s kojima se danas susreu longitudinalna istra~ivanja. Dakle, u ovom radu naglasak je na metodoloakim postupcima u istra~ivanju delikventnog ponaaanja, a ne na rezultatima istih, iako se za ilustraciju problema navode nalazi razli itih istra~ivanja. U radu se esto kao primjer navodi Cambridge istra~ivanje razvoja delikvencije (Cambridge Study in Delinquent Development). Ovo istra~ivanje odabrano je iz dva razloga. Prvo, Cambridge studija je prospektivno longitudinalno-transverzalno istra~ivanje. Drugo, u tom istra~ivanju su se kao mjera delikventnog i kriminalnog ponaaanja koristili samoiskazi, procjene roditelja/nastavnika i slu~beni podaci. Ovakva kombinacija nacrta i koriatenih mjera omoguava izravnu usporedbu prednosti i nedostataka istih (Farrington, 1989.; Farrington, 2003.; Farrington, 2007.; Farrington i West, 1990.; Piquero, Farrington i Blumstein, 2007.). Zna aj tog istra~ivanja dobro ilustrira podatak da se radi o studiji razvoja antisocijalnog ponaaanja 411 dje aka iz ju~nog Londona (veinom roenih 1953. godine) koja je po ela 1961. godine, a traje joa i danas. Prikupljanje podataka za svakog sudionika odvijalo se u devet faza i to u njihovoj dobi od 8, 10, 14, 16, 18, 21, 25, 32 i 48 godina. Osnovni cilj istra~ivanja bio je (1) opisati razvoj delikventnog i kriminalnog ponaaanja kod dje aka/mladia iz gradskih etvrti, (2) ispitati mo~e li se pojava takvog ponaaanja predvidjeti i (3) objasniti uzroke pojave delikventnog ponaaanja, odnosno koji su faktori rizika koji dovode do pojave delikventnog ponaaanja. Ovo istra~ivanje najdulje je longitudinalno istra~ivanje koje je pru~ilo niz zna ajnih nalaza na sadr~ajnoj i metodoloakoj razini. Iako je u svijetu od 1945. godine do danas provedeno viae od 40 longitudinalnih istra~ivanja razvoja delikventnog i kriminalnog ponaaanja (Farrington, 2005.), u Hrvatskoj je do sada provedeno samo jedno takvo istra~ivanje i to prije viae od 35 godina, od 1970. do 1985. godine, Razvoj kriminalnih karijera od dje je dobi do punoljetnosti Magde Bajer, urice Gajer i Slavka Kljaia (Kljai, 2007.). Osnovni cilj istra~ivanja bio je utvrditi kakvo zna enje ima delikvencija u ranijoj dobi za kasnije ponaaanje, razvoj i prilagodbu tih osoba, utvrditi osobne i obiteljske rizi ne faktore i ispitati mogunost predvianja kasnijeg (ne)delikventnog ponaaanja. METODOLO`KI PROBLEMI U ISTRA}IVANJIMA RAZVOJA DELIKVENCIJE Ovaj dio rada zapo inje prikazom osnovnih obilje~ja longitudinalnih i transverzalnih istra~ivanja nakon ega slijedi usporedba istih. Komparativne prednosti i nedostaci jednih i drugih demonstrirat e se na specifi nim istra~iva kim problemima. Longitudinalna i transverzalna istra~ivanja Osnovna namjena longitudinalnih istra~ivanja je prou avanje kriminalnih karijera, te tijeka i prevalencije delikvencije u razli itim dobnim skupinama. Ovakva istra~ivanja takoer se koriste i za predvianje po etka i kraja kriminalnih karijera, te izu avanje prijenosa kriminaliteta s jedne generacije na drugu. Longitudinalna istra~ivanja prate individualni razvoj pojedinca, ali i vremenski slijed javljanja pojedinih varijabli (ponaaanja). Praenje vremenskog slijeda omoguava donoaenje zaklju aka o kauzalnim odnosima meu razli itim varijablama, odnosno uzrocima ponaaanja. Poznavanje uzroka ponaaanja od izuzetne je va~nosti ne samo za razvoj teorije ve i za donoaenje odluka i razvijanje adekvatnih preventivnih i terapijskih programa (Farrington, 1992.; Farrington i Loeber, 2001.; Magnusson i Bergman, 1990.). Transverzalna istra~ivanja prvenstveno su namijenjena prikupljanju podataka o reprezentativnoj slici odreene populacije, na primjer, sociodemografska obilje~ja institucionaliziranih delikvenata. U transverzalnim istra~ivanjima istra~iva i nerijetko postavljaju kauzalne modele pri emu je jedna varijabla uzrok drugoj ako su: (1) dvije varijable statisti ki zna ajno povezane, (2) jedna varijabla prethodi drugoj i (3) povezanost izmeu dvije varijable opstaje i nakon kontrole utjecaja drugih varijabli. Dakle, nezavisne varijable su najvjerojatnije i uzroci nekog ponaaanja (Farrington, 1992.; Farrington i Painter, 2004.). Meutim, jedan od glavnih problema transverzalnih istra~ivanja je upravo nemogunost odreivanja uzro no-posljedi nih odnosa. Prvo, vremenski slijed pojedinih varijabli u transverzalnim istra~ivanjima esto je nejasan, odnosno, ne zna se koja je varijabla uzrok, a koja posljedica. Drugo, vrlo je teako retrospektivno provjeriti jesu li dobivene promjene rezultat pristrane selekcije sudionika. Na primjer, mogue je da su se dvije skupine ve na po etku istra~ivanja razlikovale po nekim osobinama koje se nisu smatrale va~nim prediktorima te stoga nisu niti mjerene (Farrington i Painter, 2004.). Dakle, transverzalna istra~ivanja mogu jedino pokazati da su varijacije (izmeu sudionika) u jednoj varijabli povezane s varijacijom u drugoj, a ne tvrditi da promjene (unutar sudionika) u jednoj varijabli uzrokuju promjene u drugoj (Neuman i Wiegand, 2000.). Na primjer, transverzalno istra~ivanje mo~e pokazati da je vea vjerojatnost da e djeca iz jednoroditeljskih obitelji manifestirati delikventno ponaaanje od djece iz obitelji s oba roditelja. Meutim, djeca iz jednoroditeljskih obitelji razlikuju se od djece iz obitelji s oba roditelja po nizu drugih varijabli te je nemogue razlu iti u inak jednoroditeljske obitelji i drugih varijabli na delikventno ponaaanje djeteta. Koriatenje transverzalnih istra~ivanja za postavljanje kauzalnih modela nerijetko rezultira generiranjem modela niske valjanosti (Farrington, 2004.; Justr, 1996.). Problem kontroliranja vanjskih varijabli u transverzalnim istra~ivanjima djelomi no bi se mogao rijeaiti koriatenjem viae poduzoraka izjedna enih po bitnim obilje~jima (metoda ekvivalentnih parova) (Ajdukovi, 1989.). Na ovaj na in promjene u ponaaanju sudionika mogle bi se pripisati ~ivotu u jednoroditeljskim, odnosno obiteljima s oba roditelja (Farrington, 1992.). Suprotno tome, longitudinalno istra~ivanje mo~e pokazati manifestiraju li ista djeca manje (ili viae) delikventnog ponaaanja u jednoroditeljskim obiteljima ili u obiteljima s oba roditelja. Na primjer, mogue je da neka djeca tijekom longitudinalnog istra~ivanja po nu ~ivjeti s oba roditelja ili da djeca koja su po etno ~ivjela s oba roditelja u nekoj fazi istra~ivanja po nu ~ivjeti samo s jednim od njih. Dakle, u longitudinalnim istra~ivanjima mogue je efikasnije kontrolirati vanjske varijable jer je svaki sudionik kontrola samom sebi. Takoer je mogue razlikovati stvarne promjene od slu ajnih fluktuacija jer se ista mjera ponaaanja primjenjuje na istim sudionicima nekoliko puta (Bergman i Magnusson, 1990.; Farrington, 1992.; Neuman i Wiegand, 2000.). Meutim, kod longitudinalnih istra~ivanja postoji problem razlikovanja utjecaja odreenog povijesnog razdoblja od utjecaja odrastanja. U Cambridge studiji proporcija dje aka koji su koristili psihoaktivne tvari poveala se s 0,5% u 14. godini (1967.) na 6,3% u 16. godini (1969.) te 31,4% u 18. godini (1971.). Ova promjena u prevalenciji mogla bi biti ili posljedica odrastanja ili socijalnih i ekonomskih obilje~ja razdoblja od 1967. do 1971. godine. Problem razlikovanja efekta odrastanja i efekta perioda u longitudinalnim bi se istra~ivanjima mogao rijeaiti istovremenim praenjem viae kohorti. Meutim, do danas nema istra~ivanja koja longitudinalno prate viae kohorti istovremeno. Ekonomi niji pristup uklju ivao bi usporedbu rezultata longitudinalnih i transverzalnih istra~ivanja. Gold i Reimer (1975.; prema Farrington, 2004.) proveli su jedno takvo transverzalno istra~ivanje te su pronaali da se koriatenje psihoaktivnih tvari izmeu 1967. i 1972. godine povealo 10 puta. Stoga su Farrington i West (1990.) zaklju ili da se promjena u prevalenciji koriatenja psihoaktivnih tvari mo~e pripisati socijalnim i ekonomskim obilje~jima perioda u kojem je provedeno istra~ivanje, a ne odrastanju sudionika. Iako se veina istra~iva kih pitanja mo~e prou avati i transverzalnim i longitudinalnim istra~ivanjima, postoji nekoliko pitanja za koja je longitudinalno istra~ivanje neophodno. Longitudinalna istra~ivanja omoguavaju prou avanje kriminalnih karijera, odnosno, praenje delikventnog/kriminalnog ponaaanja tijekom (cijelog ili dijela) ~ivotnog vijeka (Elliot, 1985.; Kljai, 2007.; Tracy, Wolfgang i Figlio, 1990.; Farrington i West, 1993.; Nieuwbeerta i Blokland, 2003.). Takoer je mogue ispitati postojanje tipi nih razvojnih putova delikventnog/kriminalnog ponaaanja (Nagin, Farrington i Moffitt, 1995.; D Unger i sur., 1998.) kao i mogue korelate razli itih razvojnih putova (Blokland, Nagin i Nieuwbeerta, 2005.). Prou avanje povezanosti delikventnog i kriminalnog ponaaanja u jednoj fazi kriminalne karijere s ponaaanjem u drugoj omoguava predvianje proporcije maloljetnih delikvenata koji e nastaviti s kriminalnom karijerom i u odrasloj dobi (Piquero i Buka, 2002.; Laub i Sampson, 2003.). Takoer je mogue odrediti kolika je vjerojatnost da e odreeni oblik delikventnog/kriminalnog ponaaanja biti popraen drugim odreenim oblikom te na taj na in provjeriti u kojoj mjeri postoji specijalizacija u delinkvetnom/kriminalnom ponaaanju te razlikuju li se razvojni putovi delikventnog ponaaanja po pitanju specijalizacije (Farrington i West, 1990.; Piquero i Buka, 2002.; Piquero, Farrington i Blumstein, 2007.). Longitudinalna istra~ivanja takoer su korisna u prou avanju prijenosa kriminaliteta s jedne generacije na drugu. Istra~ivanja su pokazala da kriminalni roditelji imaju delikventnu djecu (McCord, 1977.). Postoji mogunost da se neki faktori povezani s kriminalnim ponaaanjem prenose geneti ki. Istra~ivanja Mednicka, Gabriellia i Hutchingsa (1984.) pokazala su da su vrste presuda djeci zna ajno povezane s vrstama presuda njihovim bioloakim roditeljima, ali ne s vrstama presuda njihovim posvojenim roditeljima (poo imima i pomajkama). Nadalje, longitudinalna istra~ivanja iznimno su korisna za prou avanje utjecaja specifi nih ~ivotnih dogaaja na razvoj delikventnog i kriminalnog ponaaanja. U Cambridge studiji Farrington i West (1990.) su utvrdili da je vjen anje s nedelikventnom ~enom povezano sa smanjenjem delikventnog i kriminalnog ponaaanja kod sudionika. Meutim, postoje i odreeni problemi svojstveni samo longitudinalnim istra~ivanjima. Longitudinalna istra~ivanja prate sudionike kroz odreeno razdoblje njihovog ~ivota ato omoguuje brojne podatke, ali su takvi pristupi esto neekonomi ni. Naime, potrebno je dugo vremena da bi se dobili prvi rezultati, a materijalni troakovi su vrlo veliki zbog ega je odabir uzorka od velike va~nosti. Uz odabir uzorka esto se povezuje problem osipanja sudionika, odnosno prestanak sudjelovanja sudionika u istra~ivanju. Odabir uzorka U longitudinalnim istra~ivanjima poseban izazov predstavlja odabir reprezentativnog uzorka koji bi trebao uklju ivati i mlade koji ine osobito nasilna djela ili su skloni kriminalnom povratu, odnosno, kroni ne delikvente. Kroni ni delikventi ine mali dio ope populacije, meutim, odgovorni su za neproporcionalno vei broj kaznenih djela (Farrington, 1992.; Farrington i West, 1990.; Kljai, 2007.; Moffitt, 1993.; Moffitt i sur., 2001.). Meutim, velika je vjerojatnost da e takve osobe voditi nekonvencionalan i nestabilan ~ivot s estim seljenjem i promjenama adresa. Takoer je mogue da e zbog izra~enosti svoje delikvencije do~ivjeti neke druatvene sankcije (npr. upuivanje u odgojni zavod ili kazna maloljetni kog zatvora) ili e odbiti sudjelovati u istra~ivanju zbog straha od otkrivanja njihovih nezakonitih aktivnosti policiji. Dakle, velika je vjerojatnost da takve osobe nee biti dostupne prilikom istra~ivanja koja se odvijaju u opoj populaciji (Farrington, 2004.; Farrington i sur. 2001.; Loeber i Keenan, 1994.; Piquero, Farrington i Blumstein., 2007.; Smith, 2002.). Postoje razli ite strategije kojima se nastoji postii reprezentativnost uzorka. Neka istra~ivanja su reprezentativnost uzorka nastojala postii odabirom sudionika s podru ja s visokom razinom socijalnog i ekonomskog stresa, na primjer, Cambridge istra~ivanje razvoja delikvencije (Farrington i West, 1990.) ili Pittsburgh studija mladih (Loeber i sur., 1998.). Sli no tome, Patterson, Reid i Dishion (1992.) nastojali su postii reprezentativnost tako da su uzorak odabrali u akolama koje su na podru ju s visokom stopom maloljetni ke delikvencije. Iako se ovakvim odabirom sudionika i dalje ne uspijevaju dobiti podaci o mladima kojima su odreene najstro~e sankcije i kazne, izbjegava se pogreaka da se skupina delikvenata formira od mladih koji su po inili relativno trivijalna prekraajna i kaznena djela. Neki istra~iva i, npr. Ajdukovi (1988.), Glueck i Glueck (1950.), Sampson i Laub (1993.), reprezentativnost uzorka su nastojali postii uklju ivanjem, uz uzorak iz ope populacije (nedelikvenata), i uzorka institucionaliziranih delikvenata (kroni nih delikvenata). Meutim, ukoliko se uzorak delikventnih sudionika sastoji od institucionaliziranih delikvenata koji se potom usporeuju s prosje nim nedelikventima postoji tendencija prenaglaaavanja razlika tih skupina. ak i ako se skupine nastoje izjedna iti, to izjedna avanje esto ne uzima u obzir zna ajne etioloake faktore delikvencije (Loeber i sur. 2003.). Cernkovich, Giordano i Pugh (1985.) usporeivali su institucionalizirane delikvente (mladie i djevojke) i mlade iz ope populacije (nedelikvente). Isti upitnik samoiskaza je primijenjen na oba uzorka. Od posebnog interesa u oba uzorka bila je skupina koju su autori nazvali kroni nim delikventima, a koju je karakteriziralo u estalo i opetovano kraenje zakona. Analiza podataka pokazala je da su ozbiljni delikventi inili svega 14% uzorka iz ope populacije (nedelikvenata), ali ak 80% institucionaliziranog uzorka. Nadalje, pokazalo se da je skupina kroni nih delikvenata bila delikventnija u uzorku institucionaliziranih delikvenata. Na primjer, 41% institucionaliziranih kroni nih delinkvenata sudjelovalo je u krai viae od jedanput mjese no. Za razliku od toga, nitko od kroni nih delikvenata iz nedelikventnog uzorka nije sudjelovao u krai pri toj frekvenciji. Kasnija analiza same metode uzorkovanja pokazala je da su istra~iva i u nedelikventnom uzorku intervjuirali samo one sudionike koji su bili dostupni (stalna adresa prebivaliata). Mo~e se pretpostaviti da u nedelikventnom uzorku nisu dobiveni podaci za najdelikventnije mlade, a ato s obzirom na ve spomenute probleme vezane uz na in ~ivota kroni nih delinkveata nije iznenaujue. Veli ina uzorka Ne postoji zlatno pravilo za odreivanje veli ine uzorka u longitudinalnim istra~ivanjima. Ukoliko se odabere uzorak manji od 100 sudionika, mogue je detaljno pratiti ponaaanje svakog sudionika, meutim, pitanje je mogu li se dobiveni rezultati generalizirati. Takoer je mogue da su ponaaanja koja se prate vrlo rijetka. Na primjer, istra~ivanja delikvencije i kriminaliteta pokazala su da je incidencija osuenih muakaraca u reprezentativnom uzorku rijetko vea od 25%, a za ~ene taj je postotak joa i manji. To zna i da u istra~ivanju na primjer od 100 muakaraca, usporedba osuenih i neosuenih muakaraca vjerojatno e biti usporedba 25 osuenih i 75 neosuenih osoba. Ovako mali poduzorci nisu adekvatni za veinu statisti kih analiza, pa ak niti za usporedbu postotaka (Farrington i West, 1990.; Loeber i sur. 2003.). Suprotno tome, nacionalno reprezentativni uzorci od nekoliko stotina ili tisua sudionika ine odli nu osnovu za generalizaciju rezultata i statisti ke postupke, meutim, u tako velikim uzorcima teako je prikupiti iata osim lako dostupnih informacija. Na primjer, u takvim uzorcima mogue je provjeriti dolaze li delikventne osobe eae iz velikih obitelji, ali bi u takvim uzorcima bilo iznimno skupo i dugotrajno intervjuirati roditelje i djecu o suptilnijim aspektima obiteljskog ~ivota koji su eventualno povezani s pojavom delikvencije (npr. promjene u obiteljskoj dinamici zbog roenja djeteta) (Farrington i sur., 2001.). Danas veina istra~iva a pri planiranju veli ine uzorka uzima u obzir veli inu snage istra~ivanja, veli inu razlike koju mogu o ekivati pri primjeni svojih nezavisnih varijabli ili mjernih instrumenata na posebne skupine, procjene broja sudionika koji e otpasti te mogunost financiranja samog istra~ivanja (Moffitt i sur., 2001.). Osipanje sudionika Jedan od velikih problema longitudinalnih istra~ivanja je osipanje (gubitak) sudionika zbog razli itih razloga, na primjer, smrt, emigracija, nepoznata adresa ili odbijanje sudjelovanja. Glavni problem osipanja je taj ato uzorak sudionika koji iz bilo kojeg razloga odustanu od istra~ivanja naj eae nije slu ajan (non-random) (Farrington i West, 1990.; Loeber i sur., 2003.). Kao posljedica toga mo~e se dogoditi da se, na primjer, sastav grupe koja sudjeluje u istra~ivanju pet godina nakon po etka istra~ivanja zna ajno razlikuje od sastava grupe s po etka istra~ivanja. Ovaj problem mogao bi se kontrolirati na na in da se statisti ka analiza ograni i samo na one sudionike koji su sudjelovali u svim fazama longitudinalnog istra~ivanja. Meutim, takvo ograni enje vjerojatno bi dovelo do zna ajnog smanjenja broja sudionika ato dovodi u pitanje mogunost generalizacije dobivenih rezultata (Thornberry, Bjerregaard i Miles, 1993.). Jedna od prednosti longitudinalnih istra~ivanja je ta ato su neka obilje~ja sudionika koji su odustali poznata iz po etnih intervjua te je mogue unaprijed procijeniti maksimalnu pogreaku mjerenja zbog osipanja sudionika (Farrington, 1992.; Farrington i West, 1990.; Magnusson i Bergman, 1990.). Danas se u longitudinalnim istra~ivanjima sve eae koriste samoiskazi. Upotreba samoiskaza kao mjere delikvencije u longitudinalnim istra~ivanjima povezana je s dva problema - efektom testiranja i kontinuitetom konstrukta. O njima e biti viae rije i u odlomku o novim metodoloakim izazovima longitudinalnih istra~ivanja (Farrington i sur., 1990.; Moffitt i sur., 2001.; Piquero, Farrington i Blumstein, 2007.). Prospektivno i retrospektivno prikupljanje podataka Veina danaanjih istra~ivanja razvoja delikventnog ponaaanja kao primarni izvor podataka koriste samoiskaz. Svi samoiskazi su u odreenoj mjeri retrospektivni jer se odnose na ponaaanja koja su se dogodila u proalosti. Meutim, samoiskazi u kojima se bilje~e ponaaanja koja su se dogodila nedavno, npr. u proteklih godinu dana, esto se nazivaju prospektivnima dok se samoiskazi u kojima se ispituje ponaaanje koje se dogodilo godinama prije nazivaju retrospektivnima. Iako je prospektivno prikupljanje podataka povezano s razli itim prakti nim poteakoama, njegova glavna prednost je ta ato omoguava prikupljanje podataka neposredno nakon ato su se dogodili, a prije no ato budu iskrivljeni svjesnom ili nesvjesnom retrospektivnom reinterpretacijom proalih dogaaja. Retrospektivna prikupljanja su esto br~a i ekonomi nija, meutim, podlo~na su mnogim izvorima iskrivljavanja podataka (zaboravljanje, la~na sjeanja, pristranosti pri interpretaciji proalih dogaaja zbog kasnijih iskustava), a problemi se poveavaju poveanjem perioda na koji se odnosi dosjeanje. Prospektivno prikupljanje podataka vjerojatno e biti neekonomi no ukoliko se radi o fenomenu koji se javlja vrlo rijetko, na primjer, silovanje. Kod retrospektivno prikupljenih podataka pristranost e predstavljati vei problem kod dosjeanja subjektivnih informacijama nego kod onih koje se zasnivaju na injenicama (Farrington, 1992.). Istra~ivanja su pokazala da je slaganje prospektivnih i retrospektivnih samoiskaza oko dobi izvraenja pojedinog delikventnog/kriminalnog ponaaanja najmanje za prekraaje (npr. vandalizam, kraa u trgovini), a najvee za krau automobila (Jolliffe i sur., 2003.; Farrington i Blumstein 2007.). U Dunedin longitudinalnoj studiji provedenoj na Novom Zelandu od sudionika u dobi od 18 godina tra~ilo se da navedu jesu li do 13. godine ikada sudjelovali u krai u trgovini. Njihovi samoiskazi (retrospektivni) dobiveni s 18 godina usporeeni su sa samoiskazima (prospektivnima) prikupljenima u 13 godini (Henry i sur., 1994.). Od svih sudionika koji su u 13. godini izvijestili o krai u trgovini, njih 58% je izvijestilo o tom ponaaanju u 18. godini (retrospektivno), njih 14% je izvijestilo da se prva kraa dogodila nakon 14. godine, a njih 28% je izjavilo da nikada nisu krali po trgovinama. U Cambridge studiji sudionici su u osmoj fazi prikupljanja podataka (sudionici starosti 32 godine) u retrospektivnom samoiskazu trebali odgovoriti jesu li ikada sudjelovali u odreenim delikventnim/kriminalnim ponaaanjima. Njihovi retrospektivni samoiskazi usporeeni su s njihovim prospektivnim samoiskazima prikupljenima u 14., 21. i 25. godini. U prosjeku, 46% onih koji su u prethodnim fazama istra~ivanja izvijestili o odreenom ponaaanju zanijekali su to isto ponaaanje u dobi od 32 godine (Farrington, 1989.). Podaci dobiveni prospektivnim samoiskazima takoer su se usporeivali i sa slu~benim podacima. Slaganje izmeu ova dva izvora podataka bilo je najvee za teaka kaznena djela, a najmanje za prekraaje. ini se da se prekraitelji zakona to nije prisjeaju specifi nih detalja ozbiljnijih kaznenih djela. Takoer se pokazalo da je dob po etka javljanja delikventnog ponaaanja dobivena samoiskazima bila ni~a od one zabilje~ene u slu~benim podacima. Ovi rezultati sugeriraju dvije stvari. Prvo, slu~beno zabilje~ena dob javljanja delikventnog ponaaanja nije adekvatna mjera za manje prekraaje zbog tolerancije pravosudnog sustava i niskog prioriteta ovih ponaaanja. Drugo, retrospektivna istra~ivanja su neadekvatna kada se od sudionika tra~e detaljne informacije o po injenim prekraajima i kaznenim djelima jer je mala vjerojatnost da e se sudionik prisjetiti detalja, posebice ako je period na koji se odnosi prisjeanje vrlo dug, a djelo trivijalno (Farrington, 2004.; Jolliffe i sur., 2003.; Piquero Farrington i Blumstein, 2007.). MJERE DELIKVENCIJE: METODOLO`KI PROBLEMI Sve do 1970-ih godina u istra~ivanjima su se kao mjere delikvencije i kriminaliteta uglavnom koristili slu~beni podaci, odnosno, policijski, akolski, medicinski i institucionalni dosjei (Farrington, 1992.; Thornberry i Krohn, 2002.). Na temelju slu~benih podataka istra~iva i su na inili kartu zlo ina, i u odreenoj mjeri identificirali sociodemografska obilje~ja delikvenata i kriminalaca (Shaw i McKay, 1942.; prema Thonrberry i Krohn, 2002.). Pokazalo se da se kriminalitet naj eae javlja u siromaanijim dijelovima grada te da su osobe osuene zbog delikventnog i kriminalnog ponaaanja naj eae bile ni~eg socioekonomskog statusa i iz manjinskih grupa. Slu~beni podaci U slu~bene podatke ubrajamo sudske spise, socijalne anamneze, izvjeae penalne ustanove, akolske dosjee itd. Jedna od prednosti slu~benih podataka jest da su oni naj eae ve prikupljeni te su zbog toga troakovi istra~ivanja u kojima se oni koriste relativno mali. Nadalje, slu~beni podaci se naj eae prikupljaju istodobno s pojavom ponaaanja, ali prije nego ato su ishodi tih ponaaanja (npr. pravomone presude ili recidivizam) poznati. S obzirom da se u slu~benim podacima ponaaanja bilje~e onako kako se dogaaju (u vremenskom slijedu), pristranost dosjeanja koje se ina e javlja u retrospektivnim istra~ivanjima svedena je na najmanju moguu mjeru. Pristranost se ipak mo~e javiti ukoliko se kodiranje ili tra~enje informacija o odreenom ponaaanju provodi nakon ato je poznat ishod istih. Slu~beni podaci esto sadr~e viae informacija nego ato bi jedan istra~iva  mogao prikupiti u tipi nom jednosatnom intervjuu sudionika. Meutim, opairnost tih podataka mo~e predstavljati ozbiljan problem kada je potrebno pretra~iti brojne slu~bene podatke da bi se pronaali odgovori na nekoliko pitanja ili kada je potrebno odlu iti kojim e se podacima dati prioritet. Jedan od najveih nedostataka slu~benih podataka je da oni podcjenjuju pravi broj delikventnih i kriminalnih djela po injenih u opoj populaciji (Eggleston i Laub 2002.; Piquero Farrington i Blumstein,2007.; Thornberry i Krohn, 2002.). U Cambridge studiji se pokazalo da je u svega 10% svih delikventnih i kriminalnih djela dobivenih samoiskazom postojao kontakt s policijom (kontakt ne zna i nu~no i slu~benu prijavu) (Farrington i West, 1990.). U drugim istra~ivanjima taj se postotak kree od 3% do 15%, a postotak slu ajeva delikventnog i kriminalnog ponaaanja u kojima je bilo kontakta s policijom ovisi o prirodi delikventnog/kriminalnog djela, spremnosti prijavljivanja (ovisno o du~ini procedure prijavljivanja) i definiciji kontakta s policijom (slu~bena prijava ili zabiljeaka). Meutim, samoiskazi pokazuju da su one osobe koje su uhiene ili osuene ujedno i one koje su po inile najdelikventnija djela, ak i prije nego ato su te osobe slu~beno procesuirane. Dakle, slu~beni podaci bi se umjesto za procjenu rasprostranjenosti delikvencije mogli koristiti za identifikaciju najdelikventnije manjine (Farrington i sur. 2000.). Drugi problem slu~benih podataka je kvaliteta njihovog sadr~aj koja varira ovisno o vrsti slu~benih podataka (sudski spisi, socijalne anamneze, izvjeaa penalnih ustanova itd.). Slu~beni podaci naj eae se prikupljaju zbog potreba djelatnika socijalnih slu~bi ili pravosudnih tijela (Opinsko dr~avno odvjetniatvo, }upanijski i Opinski sud) administratora, a ne istra~iva a, ato u velikoj mjeri su~ava izbor problema istra~ivanja i odabir teorijskih konstrukata. U dosjeima o kriminalnim aktivnostima injenice su naj eae klasificirane u pravnim, a ne ponaaajnim terminima. Naime, isto ponaaanje se mo~e, ovisno o situaciji, definirati kao prekraaj ili kazneno djelo. Na primjer, fizi ka tu njava izmeu dva mladia mo~e se definirati ili kao remeenje javnog reda i mira ili kao nanoaenje tjelesne ozljede (Thornberry i Krohn, 2002.). Istra~ivanja su pokazala da razli ito pravno ozna avanje istih ponaaanja utje e na te~inu izre ene kazne za pojedinu pravnu kategoriju (iako se radi o istom ponaaanju) (Shea, 1974.). Za razliku od dosjea o kriminalnoj aktivnosti, socijalne anamneze esto su pisane nestrukturiranim, narativnim stilom s brojnim subjektivnim dojmovima o odreenim ponaaanjima osobe, a koje je teako objektivno provjeriti. Sellin (1931.) je usporeivao slu~bene podatke iz penalnih ustanova s podacima dobivenima na sudu i policiji. Analizom dobivenih podataka pokazalo se da su podaci iz penalnih ustanova loaija mjera stvarnog delikventnog ili kriminalnog ponaaanja od podataka dobivenih na sudu ili policiji. Naime, podaci u penalnim ustanovama obuhvaaju podatke o ponaaanju po initelja kaznenog djela u penalnoj ustanovi, ali i reakcije policije i sudova na ponaaanje istih osoba izvan penalne ustanove ato zna i da to nost tih podataka uvelike ovisi o a~urnosti i kontaktu penalnih ustanova s policijom i sudovima. Velik problem, barem za istra~iva e koji rade izvan slu~bi i institucija koje se bave delikventnim ponaaanjem, jest dobivanje pristupa slu~benim podacima. S druge strane, omoguavanje pristupa ina e povjerljivim podacima predstavlja eti ki problem, stoga je ponekad br~e i lakae provesti intervjue s po initeljima kaznenih djela (Neuman i Wiegand, 2000.). Samoiskazi Iako su istra~iva i bili svjesni nedostataka slu~benih podataka, dilema je bila kako dobiti podatke koji su bli~i izvoru delikventnog i kriminalnog ponaaanja. Jedna od metoda bila bi opa~anje. U Cambridge studiji istra~iva i su tijekom ispunjavanja samoiskaza u 18. godini sudionicima nudili cigarete ili novac za kockanje kako bi mogli usporediti njihove samoiskaze i opa~eno ponaaanje (Farrington i West, 1990.). Meutim, sudionici u delikventnom i kriminalnom ponaaanju naj eae nisu voljni dopustiti opa~anje svog ponaaanja zbog nezakonite prirode tog ponaaanja $&   0 2 6 H 2  .\^h(($)b356`6|6~6688889::F;????@AxAF»»»⴯ԪԞ⯈}h=t h96]h9CJaJh9CJ]aJ h9] h95] h2{5 hLX5 h96 h96\ h956h956\]h,h,5 h95h95CJ aJ h9jh90J*5CJUaJh95CJaJ1$&Rz  2 4 6 F H 48 ^ $dh]a$$]a$ $dh]a$$a$$]a$]   ^hj`b0(2( -"-b3d388899::F;H;A $dh`a$ddh`$dha$$dh]`a$ $dh]a$AAPPZZLdNdeeBvDvDzFzdzfz` $dh7$8$H$a$ $dh]a$I$dhEƀfa$$dha$FFHHKKLLhUpU$i2iDzFzdz}}}}̂Ff<HJpdĭگ²̲ DZǦǘr#h9B*CJOJQJ^JaJph&h9B*CJOJQJ\^JaJphh9CJOJQJ^JaJh96B*]phh9CJaJh9B*CJOJQJphh9B*phhT^L hL@ h9@h9CJ]aJ h9]hLh=th9 h96]+<@HJprPR $dh`a$$0dh^`0a$ #dh\$$dha$I$dhEƀfa$ <PRpBb,Z|X ,.pbP&8VX8 (^"ҺֳҡҡɗҐ҈҈҄҂҈| h9aJUhCih9B*ph h96]hX1$B*aJphh9B*aJphh95\] h95\h9CJaJ hX1$hX1$hX1$ h96h9h9CJ]aJ h9]h9CJOJQJ^JaJhX1$CJOJQJ^JaJ.R¾ľ,.XZ|~`$a$I$dhEƀfa$$dha$dhXZ^"`"++33AAEEJJK K7$8$H$!$dh[$\$a$ $dh7$8$H$a$dh$dha$. ak su i u istra~ivanjima u kojima se provodilo opa~anje istra~iva i imali pristup samo malom dijelu delikventnog i kriminalnog ponaaanja (Trasher, 1927; Parker, 1974.). S obzirom na probleme vezane uz opa~anje, samoiskazi delikventnog/kriminalnog ponaaanja po eli su se koristiti kao podaci najbli~i izvoru tih ponaaanja. U po etku je postojao velik skepticizam hoe li sudionici biti voljni priznati istra~iva ima sudjelovanje u nezakonitim aktivnostima. Meutim, rana istra~ivanja su pokazala da su sudionici ne samo voljni priznati ve da to ine i u iznenaujue velikom broju (Porterfield, 1943.). U Cambridge studiji Farrington i West (1990.) utvrdili su da svega 6 od 101 delikventna nije prijavilo da ih se na sudu ispitivalo kao osumnji ene zbog nekog kaznenog ili prekraajnog djela iako je ono bilo zabilje~eno u slu~benim podacima, dok je 7 od 288 nedelikvenata tvrdilo da su bili ispitivani na sudu iako to nije bilo zabilje~eno niti u jednom dostupnom slu~benom podatku. Samoiskaz je metoda koja se danas naj eae koristi u prou avanju delikventnog i kriminalnog ponaaanja. Meutim, njegova upotreba je povezana s nizom metodoloakih problema kao ato su uzorkovanje, valjanost i pouzdanost. Koriatenjem samoiskaza u longitudinalnim istra~ivanjima javili su se novi metodoloaki problemi kao ato su efekt testiranja i kontinuitet konstrukta (Junger-Tas i Marshall, 1999.; Thornberry i Krohn, 2002.). Problem svih mjera delikventnog i kriminalnog ponaaanja je mjerenje kriterijske valjanosti. Problem je taj ato ne postoji zlatni standard s kojim bi se te mjere mogle usporeivati. Stoga je najbolji, i za sada jedini mogui pristup usporediti dvije mjere delikventnog i kriminalnog ponaaanja i provjeriti stupanj slaganja odgovora. Sli nost rezultata u razli itim mjerama sugerira da one mjere isti teorijski konstrukt. Ispitujui valjanost samoiskaza, Huizinga i Elliot (1986.) su provjeravali slaganje samoiskaza delikventnog ponaaanja i slu~benih sudskih podataka. Pokazalo se da postoji zna ajna razlika izmeu samoiskaza i slu~benih podataka, ak i kada je odreeno ponaaanje zabilje~eno u oba izvora podataka. Na primjer, osoba mo~e u samoiskazu izvijestiti o sudjelovanju u tu njavi dok u slu~benim podacima to ponaaanje mo~e biti zabilje~eno kao naruaavanje javnog reda i mira. Meutim, istra~ivanja su takoer pokazala da je grupa za koju postoje slu~beni podaci o delikventnom/kriminalnom ponaaanju ujedno i grupa koja na samoiskazima ima zna ajno viae delikventnog i kriminalnog ponaaanja (Farrington i sur., 1996.; Farrington i sur., 2000.; Hindelang, Hirschi i Weis, 1981.). Ajdukovi (1988.) je usporeivala samoiskaze skupine mladih upuenih u odgojnu ustanovu (sankcija) i mladih koji pohaaju srednje akole, te je utvrdila je da postoji razlika meu samoiskazima ove dvije skupine. Takoer je, koristei procjene nastavnika o najviae i najmanje devijantnim u enicima (na osnovi ega su podijeljeni u skupine) i usporeujui samoiskaze u tim skupinama, pokazala da postoji statisti ki zna ajna razlika. Veina prethodnih istra~ivanja koncentrirala se na oblike delikventnog/kriminalnog ponaaanja za koje ne postoji vanjski kriterij za evaluaciju valjanosti. Meutim, za jedan oblik kriminalnog ponaaanja, koriatenje psihoaktivnih tvari, postoji vanjski kriterij. Na temelju fizioloakih podatka (npr. slina ili urin) mo~e se dobiti nezavisna mjera koriatenja psihoaktivnih tvari. One se mogu usporediti sa samoiskazima koriatenja psihoaktivnih tvari ime bi se provjerila valjanost istih. Postoji nekoliko istra~ivanja koja su testirala valjanost na ovakav na in. Akers i suradnici (1983.) ispitivali su puaenje u uzorku srednjoakolaca iz Iowe. U enici su najprije ispunili upitnik samoiskaza o tome puae li i koliko esto. Nakon toga isti u enici su dali uzorak sline koji se koristio kao fizioloaka mjera prisutnosti nikotina i njegove koncentracije u organizmu. Pokazalo se da su u 95 do 96% slu ajeva samoiskazi bili to ni i valjani. Meutim, pitanje je ato bi bilo sa samoiskazom koriatenja zabranjenih psihoaktivnih tvari. U drugom istra~ivanju kao fizioloaka mjera koriatenja psihoaktivnih tvari koriaten je urin. Istra~ivanje je provedeno u sklopu programa Nadgledanja zloporabe psihoaktivnih tvari (The Arrestee Drug Abuse Monitoring) meu uhienicima. Uobi ajena praksa je da se uhienici intervjuiraju i ispune samoiskaz o koriatenju psihoaktivnih tvari, te da daju uzorak urina. Ispunjavanje samoiskaza i davanje uzorka urina je dobrovoljno. Od uhienih osoba njih 80% je pristalo dati uzorak urina, a njih 90% je pristalo na ispunjavanje samoiskaza. Urin se testirao na 10 razli itih psihoaktivnih tvari: kokain, opijum, marihuanu, PCP, metadon, benzodiazepine, metakvalon, propoksipen, barbiturate i amfetamine. Slaganje uzorka urina i samoiskaza variralo je ovisno o vrsti psihoaktivne tvari. Openito, postoji veliko slaganje za koriatenje marihuane. Na primjer, u New Yorku 28% uhienika je na samoiskazu priznalo koriatenje marihuane, a njih 30% je bilo pozitivno na testu. Meutim, za kokain i heroin su dobiveni zna ajno razli iti podaci, 41% uhienika je na samoiskazu priznalo koriatenje kokaina, dok je njih 72% bilo pozitivno na testu (uzorak urina). Pri razmatranju ovih rezultata treba imati na umu da uzorak uhienika nije uobi ajeni uzorak koji se koristi u tipi nim istra~ivanjima sa samoiskazima. Uzorak je ograni en na ljude koji su upravo uhieni, a od kojih se tra~e samooptu~ujui podaci. S jedne strane, osobe nee biti voljne pru~iti dodatne samooptu~ujue dokaze, meutim, ukoliko su te osobe uhiene za teaki zlo in (npr. ubojstvo) mogue je da nedavno koriatenje psihoaktivnih tvari nee do~ivljavati ozbiljnim problemom. U svakom slu aju, treba s oprezom interpretirati ove rezultate u terminima valjanosti samoiskaza (U.S. Department of Justice, 1990.). Da bi se provjerila pouzdanost samoiskaza, potrebno je usporediti samoiskaz u anonimnoj i neanonimnoj situaciji ispitivanja. Neanonimna situacija omoguuje usporedbu sa slu~benim podacima, te je va~no razlikuju li se podaci samoiskaza dobiveni u takvoj situaciji od onih u anonimnoj. Iako bi se moglo o ekivati da e sudionici u neanonimnoj situaciji umanjivati svoje delikventno ponaaanje, istra~ivanja su pokazala da se samoiskaz ne razlikuje u te dvije situacije (Ajdukovi, 1984.; Hindelang, Hirschi, & Weis, 1981.). Novija istra~ivanja pokazuju da samoiskazi imaju izvrsnu test-retest pouzdanost koja je esto iznad 0.80. Ova vrijednost izuzetno je impresivna s obzirom da se samoiskaz koristi za mjerenje ponaaanja osjetljive prirode-neprijavljene kriminalne aktivnosti. Istra~ivanja valjanosti samoiskaza pokazala su da je sadr~ajna valjanost novijih samoiskaza prihvatljiva, konstruktna valjanost je vrlo visoka, dok je kriterijska valjanost u rasponu od umjerene do vrlo visoke. Kada se sve ovo uzme u obzir, mo~e se zaklju iti da su za veinu analiti kih postupaka samoiskazi prihvatljivo to ni i valjani (Farrington i sur, 1996.; Farrington i sur., 2000.; Jolliffee i sur., 2003.). Drugi izvori Osim slu~benih podataka i samoiskaza, mjere delikvencije mogu se prikupiti i opa~anjem. U prethodnim odlomcima navedeni su neki od problema opa~anja. U istra~ivanjima na djeci i mladima veina podataka o ponaaanju dobiva se od drugih, kao ato su roditelji ili u itelji. S jedne strane, ovakvo prikupljanje podataka omoguava umanjivanje utjecaja jednog izvora na podatke, no ima i nedostatke. Na primjer, roditelji nemaju direktnih podataka o djetetovu ponaaanju u akoli, a u iteljima nedostaju podaci o djetetovu ponaaanju u kui (Patterson, Reid i Dishion, 1992.). NOVI METODOLO`KI IZAZOVI LONGITUDINALNIM ISTRA}IVANJIMA Danas se u longitudinalnim istra~ivanjima kao mjera antisocijalnog ponaaanja i kriminaliteta naj eae koristi samoiskaz. Meutim, samoiskazi su prvenstveno bili konstruirani za primjenu u transverzalnim istra~ivanjima i to na adolescentima ato zna i da primjena istih u longitudinalnim istra~ivanjima, na djeci i odraslima postavlja niz zanimljivih metodoloakih pitanja (Thornberry i Krohn, 2002.). Kontinuitet konstrukta delikventnog/kriminalnog ponaaanja Iako je antisocijalno ponaaanje stabilno, njegove ponaaajne manifestacije se mijenjaju i akumuliraju s dobi. U nekim slu ajevima potrebno je izmijeniti definiciju konstrukta tako da se obuhvate razvojne razlike u ponaaajnim manifestacijama. Promjene definicija esto uklju uju prepoznavanje razli itih ponaaajnih manifestacija kao kontinuuma odreenog ponaaajnog stila (Campbell, 1990.). Dakle, da bi se isti konstrukt mogao mjeriti na sudionicima razli ite dobi, od iznimne je va~nosti mjere delikventnog/kriminalnog ponaaanja prilagoditi dobi sudionika ime se uva i kontinuitet konstrukta (Patterson, 1993.; LeBlanc, 1989.; Weitekamp, 1989.). U dje joj dobi (od druge do pete godine) ponaaajne karakteristike kao ato su impulzivnost, neposluanost, prkos i agresija smatraju se ranim analogijama delikventnog ponaaanja te su povezane s antisocijalnim ponaaanjem u akolskoj dobi. U akolskoj dobi antisocijalno ponaaanje uklju uje i tvrdoglavost, laganje te nasilni ko ponaaanje (Campbell, 1990.; Loeber i sur., 1993.). Iako se delikventno ponaaanje mo~e opaziti ve meu sedmogodianjacima, samoiskazi su se rijetko koristili meu predadolescentima (Loeber i sur., 1989.). Loeber i suradnici (1989.) u jednom su istra~ivanju koristili upitnik samoiskaza meu djecom mlaom od 10 godina te su provjeravali njegovu pouzdanost. Istra~ivanje je provedeno na 849 dje aka starosti sedam godina i 868 dje aka starosti 11 godina. U upitniku samoiskaza koriatene su estice prilagoene dobi, a opisi nekih ponaaanja stavljeni su u kontekst razumljiv i dje acima starim sedam godina. Takoer je svakom pitanju prethodilo nekoliko potpitanja ime su istra~iva i ~eljeli provjeriti razumijevanje postavljenih pitanja. Ponaaanje svakog djeteta procijenili su i roditelji. Autori su utvrdili visok stupanj slaganja samoiskaza djece i procjene roditelja pri emu je slaganje procjena roditelja i samoiskaza bilo vee kod mlae djece. Loeber i suradnici (1989.) ovo objaanjavaju time da roditelji imaju bolji uvid u ponaaanje mlae djece. Ovi nalazi sugeriraju da se samoiskazi mogu primjenjivati i na djeci ukoliko se pri tome poduzmu nu~ni koraci za osiguravanje razumijevanja pitanja (Elliott, Huizinga i Ageton, 1985.). Osim istra~ivanja koja prate razvoj delikvencije od dje je dobi sve je viae istra~ivanja koja prou avaju razvoj kriminalnog ponaaanja od adolescencije do odrasle dobi (Farrington, 1998.; Loeber i Farrington, 2001.; LeBlanc, 1989.; Hawkins, Catalano i Miller, 1992.). Meutim, da bi se samoiskazi koji su uglavnom raeni za adolescente mogli koristiti i na odraslim sudionicima, potrebno je nekoliko prilagodbi. Ove prilagodbe odnose se na (a) obuhvaanje razli itih konteksta u kojima se antisocijalno ponaaanje mo~e javiti u odrasloj dobi (npr. posao umjesto akole), (b) uklju ivanje razli itih oblika prekraaja i kaznenih djela (npr. partnersko nasilje, zlostavljanje djece, prijevara, teake krae), (c) uklju ivanje estica koje mjere razli itu te~inu istog ponaaanja (npr. verbalne prijetnje, fizi ke prijetnje, prijetnje oru~jem i uporaba oru~ja) te (d) izbacivanje estica koja nisu prilagoene dobi (npr. bje~anje iz akole ili od kue). Neki autori smatraju (npr. Weitekamp, 1989.) da bi se sa ispitanicima razli ite dobi trebali primjenjivati razli iti mjerni instrumenti. Pri tome istra~iva  mora biti siguran da estice u razli itim mjernim instrumentima zaista mjere isti teorijski konstrukt, a to bi se moglo postii uvratavanjem estica koja opisuju ista ponaaanja u razli itim kontekstima (LeBlanc, 1989.). Efekti testiranja U longitudinalnim se istra~ivanjima u razli itim fazama prikupljanja podataka primjenjuju iste ili sli ne estice na istim sudionicima. Efekt testiranja odnosi se na bilo kakve promjene u sudionikovim odgovorima na estici ili ljestvici, a koje su posljedica prethodne primjene istih (Junger-Tas i Marshall, 1999.; Thornberry i Krohn, 2002.). Samoiskazi uobi ajeno sadr~e velik broj estica koje se odnose na airok raspon delikventnog/kriminalnog ponaaanja, od prekraaja do teakih kaznenih djela. Vrlo esto je svaka od ovih estica popraena i dodatnim pitanjima. Jedan potencijalni problem je taj da e sudionici biti manje voljni priznati delikventna ponaaanja jer priznanje produ~ava vrijeme trajanja ispitivanja. Pretpostavlja se da je ovaj efekt bio nejednako distribuiran u uzorku. Naime, oni sudionici (kroni ni delikventi) kod kojih su delikventna/kriminalna ponaaanja naj eaa i najbrojnija izgubit e najviae vremena odgovarajui na upitnik samoiskaza. Dakle, sudionici bi mogli nau iti da pozitivni odgovori na upitniku samoiskaza produ~avaju vrijeme odgovaranja ato zauzvrat mo~e smanjiti sudionikovu spremnost na odgovaranje (LeBlanc, 1989.; Loeber i sur., 1989.). Tri su istra~ivanja provjerila utjecaj efekta testiranja na rezultate dobivene samoiskazima (Menard i Elliot, 1993.; Lauritsen, 1998.; Thornberry, 1989.). Testirani su podaci prikupljeni u Nacionalnom istra~ivanju mladih (National Youth Survey) (Elliot, Huizinga i Ageton, 1985.) koji je proveden na uzorku od 1 725 sudionika starosti od 11 do 17 godina. Istra~ivanje je trajalo od 1976. do 1981. godine, a svake godine su sudionici ispunjavali upitnike samoiskaza. Ukupno su bile etiri faze prikupljanja podataka, a tek su u etvrtoj fazi uvedena i dodatna pitanja uz pojedine estice samoiskaza (ukupno 47 estica). Istra~ivanja Thornberryja (1989.), Menarda i Elliota (1993.) te Lauritsen (1998.) utvrdila su da se prevalencija razli itih oblika delikventnog/kriminalnog ponaaanja smanjivala od prve do etvrte faze prikupljanja podataka. S obzirom da dodatna pitanja nisu uvedena sve do etvrte faze autori su zaklju ili da je longitudinalni nacrt sam po sebi doveo da pada prevalencije, a ne konstrukcija pojedinih pitanja. Meutim, dobiveni podaci mogu biti posljedica opeg pada u prevalenciji kriminaliteta tijekom tih godina. Da bi provjerio ovu hipotezu Thornberry (1989.), a kasnije i Lauritsen (1998.), analizirali su podatke iz transverzalnog istra~ivanja, Monitoring for the Future, te nisu pronaali opi pad u kriminalitetu. Dakle, pristranost u odgovorima na upitnicima samoiskaza, odnosno smanjenje prevalencije, mo~e se pripisati efektu testiranja. Lauritsen (1998.) je ponudila dva objaanjenja za opa~eni efekta testiranja. Prvo se odnosi na opu premorenost sudionika istra~ivanjem. Ukoliko se sudionicima opetovano postavljaju ista pitanja, sudionici su manje spremni potvrdno odgovarati na pitanja. Drugo objaanjenje se odnosi na efekt sazrijevanja zbog kojeg se sadr~ajna valjanost mijenja s dobi. Na primjer, na in na koji sudionici interpretiraju pitanje o tjelesnoj ozljedi, te koja e ponaaanja pri tome smatrati va~nima razlikuje se kod sudionika starosti 11 i 17 godina. Takoer je mogue da oba ova mehanizma imaju utjecaj. Na~alost, mo~e se pretpostaviti da efekt testiranja nije jedinstven samo za podatke iz Nacionalnog istra~ivanja mladih ve je prisutan i u drugim longitudinalnim istra~ivanjima u kojima se koriste samoiskazi, ato bez sumnje interferira s valjanosti dobivenih podataka. Neki autori (npr. Farrington i West, 1990.; Smith, 2002.; Thornberry i Krohn, 2002.) smatraju da bi se utjecaj efekta testiranja na dobivene rezultate mogao umanjiti pa~ljivim planiranjem perioda praenja sudionika. Ne postoji ope pravilo o tome kolik je optimalni razmak izmeu dva testiranja. Ukoliko je razmak prekratak, mogue je da e odgovori biti u funkciji pamenja, odnosno sudionik e ponoviti ono ato je rekao u prethodnoj fazi. Ukoliko je razmak predug, javlja se problem retrospektivne reinterpretacije proalih dogaaja. Nadalje, ukoliko se mjeri ponaaanje koje je vrlo rijetko, razmak od godine dana mogao bi biti prekratak. S druge strane, ukoliko se mjeri ponaaanje koje je vrlo esto, taj isti razmak mogao bi biti predug. ZAKLJU AK Ovaj pregled metodoloakih problema istra~ivanja razvoja delikventnog/kriminalnog ponaaanja ukazuje na va~nost planiranja istra~ivanja. Vodei stru njaci iz podru ja delikvencije zala~u se za upotrebu prospektivnih longitudinalnih istra~ivanja u prou avanju delikventnog i antisocijalnog ponaaanja. Naime, longitudinalna prospektivna istra~ivanja jedina omoguavaju prou avanje razvoja antisocijalnog i delikventnog ponaaanja jer prate iste sudionike kroz odreeno razdoblje te se u viae navrata prikupljaju podaci o njima. Meutim, longitudinalna istra~ivanja imaju i nedostatke, na primjer, troakovi takvih istra~ivanja su vrlo visoki, potrebno je dosta vremena da se dobiju prvi rezultati, te je potrebno ulo~iti puno vremena kako bi se potvrdile postavke odreene hipoteze ili modela. Kao poboljaanje longitudinalnih istra~ivanja drugi autori predla~u kombinaciju longitudinalno  transverzalnog pristupa s praenjem dugoro nih efekata eksperimentalne intervencije. Same tehnike istra~ivanja pokazuju va~nost koriatenja viaestrukih izvora tijekom longitudinalnih i longitudinalno-eksperimentalnih pristupa. Koriatenjem viae izvora informacija nedostaci jedne mjere kompenziraju se prednostima druge. Ovo se posebno odnosi na koriatenje slu~benih podataka i samoiskaza kao mjera delikventnog i kriminalnog ponaaanja. S jedne strane, slu~beni podaci omoguavaju praenje vremenskog slijeda delikventnog i kriminalnog ponaaanja, ali podcjenjuju njegov broj. S druge strane, samoiskazi to nije prikazuju broj delikventnog i kriminalnog ponaaanja, ali esto mijeaaju trivijalna djela s posljedicama istih. Koriatenje viae izvora omoguava generalizaciju dobivenih rezultata, odnosno demonstraciju da postoji povezanost izmeu teorijskih konstrukata, a ne mjerenih varijabli. Koriatenje viae izvora podataka za ista ponaaanja smanjuje pogreaku mjerenja te omoguava provjeru i usporedbu modela razvoja delikventnog/kriminalnog ponaaanja koriatenjem sofisticiranih statisti kih postupaka kao ato je linearno strukturalno modeliranje. Meutim, longitudinalno-eksperimentalnom istra~ivanju svakako bi trebalo prethoditi detaljno planiranje nacrta istra~ivanja, ato uklju uje i meta-analizu postojee literature, ponovnu analizu postojeih podataka i pilot istra~ivanja. Bilo bi po~eljno da se uz glavno istra~ivanje provode i istra~ivanja manjeg opsega (npr. bioloaki faktori ili sustavna opa~anja obiteljskih interakcija) s ciljem povezivanja va~nih varijabli. Podaci bi trebali biti prikupljeni tako da su korisni veem broju istra~iva a razli itih interesa. Takoer bi bilo va~no provjeriti mogunost replikacije rezultata postojeih istra~ivanja u razli itim gradovima/zemljama te integrirati rezultate dobivene u razli itim kohortama. LITERATURA: Ajdukovi, M. (1984). Problem anonimnosti u istra~ivanju neprihvatljivog ponaaanja mladih. IV. Dani psihologije u Zadru, 1983., 2, 195-200. Ajdukovi, M. (1988). Samoiskaz i izu avanje delinkventnog i druatveno neprihvatljlivog ponaaanja mladih u nas. Penoloake teme, 1-2, 15-37. Ajdukovi, M. (1989). Zna enje strategije izbora uzroka u istra~ivanju maloljetni ke delikvencije. Zbornik PFZ. 3 (3), 343-354. Akers, R. L., Massey, J., Clarke, W. & Lauer, R. M. (1983). Are self-reports of adolescent deviance valid? Biochemical measures, randomized response, and the bogus pipeline in smoking behavior. Social Forces, 62, 234 251. Bergman, L. R. & Magnusson, D. (1990). General issues about data quality in longitudinal research. In: Magnusson, D. & Bergman, L. R. (Eds.) Data quality in longitudinal research ,Cambridge: Cambridge University Press, 1-32. Blokland, A., Nagin, D. S. & Nieuwbeerta, P. (2005). Life span offending trajectories of a Dutch conviction cohort. Criminology, 43, 919-953. Campbell, S. B. (1990). Behavioral problems in preschool children: Clinical and developmental issues. New York: Guilford Publications. Cernkovich, S. A., Giordano, P. C. & Pugh, M. D. (1985). Chronic Offenders: The Missing Cases in Self-Report Delinquency Research. The Journal of Criminal Law and Criminology, 76, 705-32. D Unger, A. V., Land, K. C., McCall, P. L. & Nagin, D. S. (1998). How many latent classes of delinquent/criminal careers? Results from mixed Poisson regression analyses. American Journal of Sociology,103, 1593-1630. Eggleston, E. P. & Laub, J. H. (2002). The onset of adult offending: a neglected dimension of the criminal career. Journal of Criminal Justice, 30, 603-622. Elliot, D. (1985). National Youth Survey 1976-1980: Wave I-V. Ann Arbor, Michigan: Behavioral Research Institute, Inter-University Consortium for Political and Social Research. Elliott, D. S., Huizinga, D. & Ageton, S. (1985). Explaining Delinquency and Drug Use. Beverly Hills: Sage. Farrington, D. P. (1989). Self-reported and official offending from adolescence to adulthood. In: Klein, W. M. (Ed.) Cross-national research in self-reported crime and delinquency. Los Angeles: Kluwer Academic Publishers, 399-423. Farrington, D. P. (1992). The Need for Longitudinal Experimental Research on Offending and Antisocial Behavior. In: McCord, J. & Tremblay, R. E. (Eds.) Preventing Antisocial Behavior Interventions from Birth trough Adolescence. New York: The Guilford Press, 353-376. Farrington, D. P. (2003). Key results from the first 40 years of the Cambridge Study in Delinquent Development. In: Thornberry T. P. & Krohn, M. D. (Eds.) Taking Stock of Delinquency: An Overview of Findings from Contemporary Longitudinal Studies. New York: Kluwer/Plenum, 137 183 . Farrington, D. P. (2004). Conduct disorder, aggression and delinquency. In: Lerner R. M. & Steinberg, L. (Eds.) Handbook of Adolescent Psychology (2nd ed.). New York: Wiley and sons, 627-664. Farrington, D. P. (2005). Longitudinal Research on Crime and Delinquency. Unpublished manuscript. Cambridge: Cambridge University. Farrington, D. P. (2007). Advancing Knowledge About Desistance. Journal of Contemporary Criminal Justice, 23(1), 125-134. Farrington, D. P., Jolliffe, D., Hawkins, J. D., Catalano, R. F., Hill, K. G. &Kosterman, R. (2000). Comparing Delinquency Careers in Court Records and Self-reports. Unpublished manuscript, Cambridge University, UK. Farrington, D. P., Joliffe, D., Loeber, R., Stouthamer-Loeber, M. & Kalb, L. M. (2001). The concentration of offenders in families, and family criminality in the prediction of Boys' delinquency. Journal od Adolescence, 24, 579-596. Farrington, D. P., Loeber, R., Stouthamer-Loeber, M. Van Kammen, W. B. & Schmidt, L. (1996). Self-reported delinquency and a combined delinquency seriousness scale based on boys, mothers, and teachers: Concurrent and predictive validity for African- American and Caucasians. Criminology, 34, 493-517. Farrington, D. P. (1998). Predictors, Causes, and Correlates of Male Youth Violence. U: Tonry, M. H., Moore, M. H. (Eds.) Youth Violence. Chicago: University of Chicago Press, 421-475 . Farrington, D. P., Gallagher, B., Morley, L., St. Ledger, R. J. & West, D. J. (1990). Minimizing Attrition in Longitudinal Research: Methods of Tracing and securing cooperation in 24-year follow-up study. In: Magnusson, D. & Bergman, L. R. (Eds.) Data quality in longitudinal research. Cambridge: Cambridge University Press, 122-148. Farrington, D. P. & Painter, K. A. (2004). Gender Differences in Offending: Implications for Risk-Focused Prevention. (preuzeto sa:  HYPERLINK "http://www.homeoffice.gov.uk/rds/onlinepubs1.html" www.homeoffice.gov.uk/rds/onlinepubs1.html. posjeena 01. velja e, 2008.) Farrington, D. P. & West, D. J. (1990). The Cambridge Study in delinquent behaviour: A long term follow-up of 411 London males. In: Kerner, H. J. & Kaiser, G. (Eds.) Criminality: Personality, Behaviour, Life History. Berlin: Springer-Verlag, 115-138 . Farrington, D. P. & West, D. J. (1993). Criminal, penal and life histories of chronic offenders: Risk and protective factors and early identification. Criminal Behaviour and Mental Health, 3, 492-523. Glueck, S. & Glueck, E. T. (1950). Unraveling juvenile delinquency. New York: Commonwealth Fund. Hawkins, J. D., Catalano, R. F.& Miller, J. Y. (1992). Risk and protective factors for alcohol and other drug problems in adolescence and early adulthood: Implications for substance abuse prevention. Psychological Bulletin, 112 (1), 64 105. Henry, B., Moffitt, T. E., Caspi, A., Langley, J. & Silva, P. A. (1994). On the remembrance of things past: A longitudinal evaluation of the retrospective method. Psychological Assessment, 6, 92-101. Hindelang, M. J., Hirschi, T. &Weis, J. G. (1981). Measuring delinquency. Beverly Hills: Sage Publications. Huizinga, D. H. & Elliott, D. S. (1986). Reassessing the Reliability and Validity of Self-Reported Delinquency Measures. Journal of Quantitative Criminology, 2, 293-327. Jolliffe, D., Farrington, D. P., Hawkins, J. D., Catalano, R. F., Hill, K. G. & Kosterman, R. (2003). Predictive, concurrent, prospective and retrospective validity of self-reported delinquency. Criminal Behaviour and Mental Health, 13, 179-197. Junger-Tas, J. & Marshall, I. H. (1999). The self-report methodology in crime research. In: Tonry, M. H. (Ed.) Crime and Justice: Review of Research. (vol 25). Chicago: The University of Chicago, 291-367 . Justr, V. R. (1996). Methods of criminological research. London: Routledge. Kljai, S. (2007). Rani indikatori kasnijeg druatveno neprihvatljivog i delikventnog ponaaanja. U: Kolesari, V. (ur.) Psihologija i nasilje u suvremenom druatvu  Zbornik radova znanstveno-stru nog skupa Psihologija nasilja i zlostavljanja,, Osijek: Filozofski fakultet, 9-19. Laub, J. H. & Sampson, R. J. (2003). Shared Beginnings, Divergent Lives. Delinquent Boys to Age 70. Cambridge: Harvard University Press. Lauritsen, J. L. (1998). The Age-Crime Debate: Assessing the Limits of Longitudinal Self-Report Data. Social Forces, 77, 127-155. LeBlanc, M. (1989). Designing a self-report instrument for the study of the development of offending from childhood to adulthood: Issues and problems. In: Klein, M. W. (Ed.) Cross-National Research in Self-Reported Crime and Delinquency. Los Angeles: Kluwer Academic Publishers, 371-398 . Loeber, R. & Farrington, D. P. (2001). Child Delinquents: Development, Intervention, and Service Needs. Thousand Oaks: Sage. Loeber, R., Farrington, D. P., Stouthamer-Loeber, M. Moffitt, T. E. & Caspi, A. (1998). The development of male offending: Key findings from the first decade of the Pittsburgh Youth Study. Studies on Crime and Crime Prevention, 7 (2), 1 31. Loeber, R., Farrington, D. P, Southamer-Loeber, M., Moffitt, T. E., Caspi, A., White, H. R., Wei, E. H. & Beyers, J. M. (2003). The Development of Male Offending: Key Findings from 14 Years of the Pittsburgh Youth Study. In: Thornberry, T. & Krohn, M. (Eds.) Longitudinal Research in the Social and Behavioral Sciences,, New York: Kluwer/Plenum, 93-136. Loeber, R., Stouthamer-Loeber, M., Van Kammen, W. B. & Farrington, D. P. (1989). Development of a new measure of self-reported antisocial behavior for young children: Prevalence and reliability. In: Klein, M.W. (Ed.) Cross-National Research in Self-Reported Crime and Delinquency. Los Angeles: Kluwer Academic Publishers, 203-225 . Loeber, R. & Keenan, K. (1994). Interaction between conduct disorder and its co morbid conditions: effects of age and gender. Clinical Psychology Review, 14, 497-523. Magnusson, D. & Bergman, L. R. (1990). A pattern astrroach to the study of pathways from childhood to adulthood. In: Robins, L. & Rutter, M. (Eds.) Straight and devious pathways from childhood to adulthood. Cambridge: Cambridge University Press,101-115 McCord, J. (1977). A Comparative Study of Two Generations of Native Americans. In: Meier, R. F. (Ed.) Theory in Criminology. Beverly Hills: Sage, 83-92. Mednick, S. A., Gabrielli, W. & Hutchings, B. (1984). Genetic influences in criminal behavior: Evidence from an adoption cohort. Science, 224, 891-894. Menard, S. & Elliott, D. S. (1990). Longitudinal and Cross-Sectional Data Collection and Analysis in the Study of Crime and Delinquency. Justice Quarterly, 7, 11-55. Moffitt, T. E. (1993). Life-course-persistent and Adolescence-limited Antisocial behaviour: A developmental taxonomy. Psychological Review, 100, 674-701. Moffitt, T. E., Caspi, A., Rutter, M. & Silva, P. A. (2001). Sex Differences in Antisocial Behavior: Conduct Disorder, Delinquency, and Violence in the Dunedin Longitudinal Study. Cambridge: Cambridge University Press. Nagin, D. S., Farrington, D. P. & Moffitt, T. E. (1995). Life-course trajectories of different types of offenders. Criminology, 33, 111-137. Neuman, W. L. & Wiegand, B. (2000). Criminal Justice Research Methods: Qualitative and Quantitative Astrroaches. Boston: Allyn and Bacon. Nieuwbeerta, P. & Blokland, A. (2003). Criminal Careers in Adult Dutch Offenders (Codebook and Documentation). Leiden: NSCR Parker, H. J. (1974). View from the boys: a sociology of down-town adolescents. New York: Newton Abbot. Patterson, G. R. (1993). Orderly change in a stable world: The antisocial trait as a chimera. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 61, 911 919. Patterson, G. R., Reid, J. B & Dishion, T. J. (1992). Antisocial Boys. Eugene, OR: Oregon Social Learning Center Press. Piquero, A. R. & Buka, S. L. (2002). Linking juvenile and adult pattern of criminal activity in the Providence cohort to the National Collaborative Perinatal Project. Journal of Criminal Justice, 30, 259-272. Piquero, A. R., Farrington, D. P. & Blumstein, A. (2007). Key Issues In Criminal Career Research. Cambridge: Cambridge University Press. Porterfield, A. L. (1943). Delinquency and outcome in court and college. American Journal of Sociology, 49, 199 208. Sampson, R. J. & Laub, J. H. (1993). Crime in the Making: Pathways and Turning Points Through Life. Cambridge: Harvard University Press. Sellin, T. (1931). The basis of a crime index. Journal of Criminal Law and Criminology, 22, 335 356. Shea, M. A. (1974). A Study of the Effect of Prosecutor's Choice of Charge on Magistrates' Sentencing Behavior. British Journal of Criminology, 14, 269-272. Smith, D. J. (2002). Crime and the life course. In: Maguire, M. M. & Reiner, R. (Eds.) Handbook of Criminology (3rd ed). Oxford: Oxford University Press, 702-746. Thornberry, T. P (1989). Panel effects and the use of self-reported measures of delinquency in longitudinal studies. In: Klein, M. W. (Ed.) Cross-National Research in Self-Reported Crime and Delinquency, Los Angeles: Kluwer Academic Publishers, 347-369. Thornberry, T. P., Bjerregaard, B. & Miles, W. (1993). The consequences of respondent attrition in panel studies: A simulation based on the Rochester Youth Development Study. Journal of Quantitative Criminology, 9, 127-158. Thornberry, T. & Krohn, M. (2002). Comparison of Self-Report and Official Data for Measuring Crime. In: Pestrer, J. V. & Petrie, C. V. (Eds.) Measurement Problems in Criminal Justice Research: Workshop Summary, . London, UK: National Academies Press, 43-94. Tracy, P., Wolfgang, M. E. & Figlio, R. M. (1990) Delinquency Careers in Two Birth Cohorts. New York: Plenum Press. U. S. Department of Justice, National Institute of Justice. (1990). 1988 Drug Use Forecasting annual report: Drugs and crime in America. Washington: Research in Action, NCJ. Weitekamp, E. (1989) Some problems with the use of self-reports in longitudinal research. In: Klein, M. W. (Ed.) Cross-National Research in Self-Reported Crime and Delinquency. Los Angeles: Kluwer Academic Publishers,329-346. Trasher, F. (1927). The gang. Chicago: University of Chicago Press.  s.rucevic.03@cantabgold.net.     PAGE  PAGE 7 ^"''+,52545p589@JATA~AA^EE6FvFJK K6LxOzO~OOSS`$`*oNoPouu w"w@xxJztz|246b䪲䲘䓌 h95 h0h9 h06h96B*]ph h96]h9CJaJh9B*phh9CJ]aJhL4h}hqHh9]aJ h9aJh96]aJh9hX1$CJOJQJaJh9CJOJQJaJ5 KzO~OOOSSSSSSXXdd4l6l(o*oNoPo`dh$0dh^`0a$$dha$ $dh`a$ $d`a$ $dh7$8$H$a$PoHJ46Nfh& # & Fdh\$ & Fdh7$8$H$[$\$ $ & Fdha$` $dh]a$dh$dha$.J,D&4HZfn0@ܬެҭ68ЮҮ:p<"Xtڳ޳űţ𙑇|h95B*]phh95B*phh9B*phh9B*\phh9CJOJQJ^JaJ&h95B*CJOJQJ^JaJph#h9B*CJOJQJ^JaJph&h9B*CJOJQJ\^JaJph h9] h95] h95h90<vش~ʻJPD 2 # & Fdh\$! & Fdh[$\$ & Fdh5$7$8$H$ & Fdh & Fdh[$\$ & Fdh7$8$H$<hjlzBDʺȻʻJ~ܽ "LNPо"BDz|~ ԾԷԫ h90J56CJOJQJaJh0CJOJQJaJh9CJOJQJaJ h9@]h95@] h0@ h95@ h9@h9B*phh0 h0] h95 h95] h9]h98022:6LVh$2˷˗jUB%h90J6@CJOJQJ^JaJ(h90J56@CJOJQJ^JaJ1h90J56@B*CJOJQJ^JaJph'h9@B*CJOJQJ^JaJphh9CJOJQJ^JaJ#h0B*CJOJQJ^JaJph&h95B*CJOJQJ^JaJph#h9B*CJOJQJ^JaJph&h9B*CJOJQJ\^JaJph h95]h9h0:<NPRTVHNӿӋӿxhXhhEXh4!h9@CJOJQJ]^JaJ$h95@CJOJQJ]^JaJh @CJOJQJ^JaJh9@CJOJQJ^JaJ%h90J6@CJOJQJ^JaJ.h90J>*@B*CJOJQJ^JaJph6jh9@B*CJOJQJU^JaJph'h9@B*CJOJQJ^JaJph0jh9@B*CJOJQJU^JaJph%h 0J6@CJOJQJ^JaJ2VNF2h,! & Fdh[$\$ $ & Fdha$ & Fdh[$\$ & Fdh & Fdh7$8$H$ & Fdh[$\$N|&d4`d*,2^hlnpr@ʹٖٖk-h95@B*CJOJQJ]^JaJph'h9@B*CJOJQJ^JaJph#h9B*CJOJQJ^JaJph h h9CJOJQJ^JaJ h h CJOJQJ^JaJh95CJOJQJ^JaJh9CJOJQJ^JaJh  h9] h95 h95]h9!@BhVJXZr:<bFD,(Į֖yh\yXyh\yhqHh CJOJQJaJ h90J56CJOJQJaJh9CJOJQJaJ h9] h95 h95]h9&h95B*CJOJQJ^JaJph*h90J5B*CJOJQJ^JaJph#h9B*CJOJQJ^JaJph'h9@B*CJOJQJ^JaJph*h9@B*CJOJQJ]^JaJph"(\zt@jn&DPȷȡȁ}vq}ZD}v*h9@B*CJOJQJ]^JaJph-h95@B*CJOJQJ]^JaJph h9] h95]h9h95CJOJQJ^JaJh mH sH h95mH sH h9mH sH h CJOJQJ^JaJ h95CJOJQJ]^JaJh9CJOJQJ^JaJ'h9@B*CJOJQJ^JaJph*h95@B*CJOJQJ^JaJph,zt&d4H@D4 $ & Fdha$ & Fdh7$8$H$ & F (#(dh[$\$] & Fdh[$\$ & Fdh # & Fdh\$ & Fdh-DM [$\$|FH">@ltv~&(0JPzBǿ*h95@B*CJOJQJ^JaJph'h9@B*CJOJQJ^JaJphh9B*phh95B*phh95B*\ph hv=]h90J\] h9] h95]h9 h958.,6         ( # & Fdh\$! & Fdh[$\$ & Fdh & Fdh-DM [$\$ & Fdh7$8$H$ & Fdh[$\$.F,4 8:VҾm\\MMFA h95 h95]h9CJOJQJ\^JaJ h95CJOJQJ\^JaJ*h90J>*B*CJOJQJ^JaJphh95CJOJQJ^JaJ h95CJOJQJ]^JaJh9CJOJQJ^JaJh90J56h9'h9@B*CJOJQJ^JaJph*h9@B*CJOJQJ]^JaJph-h95@B*CJOJQJ]^JaJphbl6    " 2                          Ȼ٭xrxrxrxgxrhT^L0J mHnHu hG0J jhG0J Ujh*Uh*hGjhG0J*U h95CJOJQJ]^JaJh9CJOJQJ^JaJhO5CJOJQJaJ h90J56CJOJQJaJh9CJOJQJaJhh95] h9]h9B*phh9(             # & Fdh\$h]h&`#$  h9CJOJQJ^JaJ,1h. A!"#$% GDyK +www.homeoffice.gov.uk/rds/onlinepubs1.htmlyK |http://www.homeoffice.gov.uk/rds/onlinepubs1.htmlyX;H,]ą'c+666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHH@H Naslov 1$$dh@&a$ 5\]^@^ Naslov 2$$$0dh@&^`0a$5B*\phL@L Naslov 3$$dh@&]a$5\N@N Naslov 4$$dh@&a$5B*\phL@L Naslov 5$$dh@&`a$5\>A@> Zadani font odlomkaZiZ 0Obi na tablica :V 44 la .k@. 0 Bez popisa JOJ bodytextdd[$\$CJOJQJaJ4U@4  Hiperveza >*phF^@F Standard (Web)dd[$\$VO"V Default 7$8$H$!B*CJ_HaJmHphsHtH<O!"< 08 BodyText B*phDO!"D 01 ChapterTitle B*phlO!"l #17 Reference Listing 1 - no numbers B*ph0X@a0  Istaknuto6]lOrl Normal (Web)1d$dd[$\$!B*CJOJPJQJ^JaJphBB@B  Tijelo teksta$dha$ZC@Z Uvu eno tijelo teksta$dh`a$PP@P Tijelo teksta 2$dha$ B*ph~R@~ #Tijelo teksta - uvlaka 2, uvlaka 2$dh]`a$0W@0  Naglaaeno5\NON grylink1%d5CJOJQJ\aJo(phiii::  Zaglavlje  p#8 @8 Podno~je  p#2)@2  Broj straniceJOJ refentry!dd[$\$CJOJQJaJ~S"~ "Tijelo teksta - uvlaka 3, uvlaka 3"$dh`a$ B*phBO2B lit #-d\$CJOJQJ^JaJF'AF Referenca komentaraCJaJBRB Tekst komentara%CJaJDjQRD Predmet komentara&5\NrN Tekst balon ia'CJOJQJ^JaJB@B  Tekst fusnote( CJaJtH @O@ Footnote Text ChartH >&@> Referenca fusnoteH*#"#2)=PQR#$KL CDEvwT$U$h)i)&.'...!7"7"9#92939== HHH HMM$O%O8O9O T TUUUUa[b[``ddeeggggMlNlppZy[yfygyH|I|xy#$˂̂|}~efpq !Y[#$%&`a01CDCP/&Wt[fA>,5GC n_)?5PfqdYV/6<>s   !$00000000000000000000000000000000000000C00E0E0E00w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w000#900#90#9#0#900 H0 H0 H0 H0 H80 H0$O0$O#0$O#0$O000U0U0U0U0U0U0U00d0d0d0000g0g0g0g0g00Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy!0Zy!0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0Zy0000H00Z0Z0Z0Z0Z00%0%0%0%0%0%0%0%0%00000000000(00000000000 0 0 0 0 #0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 !0 0 #0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0! 0" 0# 0$ !0% 0& 0' 0( !0) 0* #0+ 0, #0- 0. 0/ 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 0: 0; 0< 0= 0> 0? 0@ 0A 0B !0C #0D@(000@0H00@0H00@0H00@0H00@0@0@0@0@0@0H00}~efp$J00! H00H000gC&H00J00 $$$'F ^"N@(      ^AR KPo2,    %#X  '!!8@0(  B S  ? _Hlt193450872 _Hlt193450873PP$@@PP$Um tVm 4$$9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity  }K W v * 6 ! + <Eirsx|nx&09CLVfmoy|>H )028:@BIJNcs)2<?F!!!!""""$$$$$$s%}%%%V&`&()1):)D)M)S)V)]))))*5***,,,,,,K-U---//////////////g0l0n0x0{000000000011122 222c3m3}33333333y44444555v666666::::::::;;= == =/=5=8=>=G=N=P=Z=]=f=n>w>>>>>>>>??? ??@@@@@@@@@@@@aAnA>BLBCCC!C.C2CCCCCDDbEoEEFSFFFVGdGGGGGIIJJ.K8KHKNK|MMMM OOtPwPxP~PPPPPRRRRRRSSSSSSGTQT\TfTNUXUhUoUUUUUUUUU?VHVNVXVVVW W8WFWNWXWWW ZZL[V[[[[[ \\O\W\g\q\t\}\\\>]H]]]]]]]^^Q_[____``````aa a`blbddddddddddeeeeeekf{fffffffh h'h*hDiGillllllm m mmm(m+m0mDIJTPZvڐ(6ux5?T[FP 9BKTV]aeՔٔ۔ޔߔ•̕ĖΖݖ;E5>@DGN  Ӝۜŝ̝՝ޝ8@IOϟ?ImwǢgqƤɤӤܤ","%| ͧЧҧۧ&aghknvPZí̭ҭ2>@FIOXajtʮϮЮ֮ٮ߮.8[gqx{±$0pzڲNXlx 3=@E˺6BĿ%(CLYbPU^djpw|@I^dejpw{$.9KOPYZflqr|}$&0KO_fgpruv}~$'(,-34;?IJRSZ\cdhinovw $%+-48@AHW]sxy '-:DEPZ]_fglt~ '6<=EFP[euxy}  $%*+12=ILMUV[fp  !)-56:;GHTU\hn(-26AK[ghpty~ $%,>HQY_fow )06<BLMSZ^nqr ()/8>HO\`aiju|,6FPRX^hqvw<FGPT`aikrv} #$)5?IP`fgrvGQors|}(017CMks /9:BCNnu~ #$)*46CDL_djqz)2;BHL\efqsz{ %&1?GMW`gpx 5;<?FN^abfgmny}  $23;ENfjt{ '(+,26BCGHNU[\bqx .6:>?GHMR]lrs{|&/9:@ELV[hklw ()/5<EJ^akq !',67?LRdjpz{ &,19;MUY]^fglq| (.089CDJYb &(13<=GHM './9=EFNPXY]aijpry#/6GKLRS]dopwy ()13:;CEPV^befmnz{ '6<FMZbcjkst{},/5RVW[\_hquy $%/>GPT]dt~ $%+/2<IJS]dhpqx +6;BPWbimv !$%*056;=DHPQTYdsw%*/28>DKadgos~&,1:<NVZ^_ghmr}"&016:=>GHMNYZ_ahlxy !,-59ABIJRT\]d}$<CWZ[fgmntv{#%7?CGHPQV[fu{| !$()<=OR"$JL BEuwS$U$g)i)%.'... 7#7!9#91939E=i=== HHH HMM#O%O7O9O T TUUUU`[b[``ddeeggggLlNlppYy[yeygyG|I|wy"$ʂ̂{}}dfoq!X["&_a/1BDBCOP./%&VWstZ[ef@A=>+,45%FGBC mn^_()>?45OPefpqcdXYU./56;<=> rs  !$0@P U \=]={{{{Thoo֔ה CC^^||&&11NN//04ff !$]=f= !$;j h.aE_53&^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo( ^`hH. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`._53;j h. U CiqH2{X1$v=T^L}0,LOLX9*C=tL4G$@]=]= ]=]="$)7=STaehm{#@@ @@,@6@F@L@P@Z@v@@@@@@@@UnknownSilvijaxy Gz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  VerdanaI& ??Arial Unicode MSA& Trebuchet MS5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1DE&f$~$~!4d__ 2qHX $P2kLongitudinalno istra~ivanje uklju uje ponavljano mjerenje na istim osobama, ili uzorcima iz iste populacijeSilvijaSilvija   Oh+'0 0<HX ht    lLongitudinalno istraivanje ukljuuje ponavljano mjerenje na istim osobama, ili uzorcima iz iste populacijeSilvijaNormalSilvija8Microsoft Office Word@N<;@@ 9@^gY@:*n$՜.+,D՜.+,X hp  8Home~_' lLongitudinalno istraivanje ukljuuje ponavljano mjerenje na istim osobama, ili uzorcima iz iste populacije Naslov 8@ _PID_HLINKSA 2http://www.homeoffice.gov.uk/rds/onlinepubs1.html;  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdeghijklmopqrstuzRoot Entry F02n|Data 1Table"VWordDocument.2SummaryInformation(fDocumentSummaryInformation8nCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q