Naslov
Čimbenici regionalnog razvoja i regionalnih nejednakosti u Republici Hrvatskoj
(Factors of regional development and regional inequalities in Croatia)

Autori
Puljiz, Jakša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Ekonomski fakultet

Mjesto
Split

Datum
20.05

Godina
2009

Stranica
240

Mentor
Grčić, Branko

Ključne riječi
regionalni rast; regionalne nejednakosti; Republika Hrvatska
(regional growth; regional inequalities; Croatia)

Sažetak
SAŽETAK Disertacija istražuje ključne čimbenike regionalnog rasta u Hrvatskoj i njihovu povezanost sa dinamikom regionalnih nejednakosti u razdoblju 2000.-2005. U teoretskom dijelu rada je napravljen prikaz ključnih teorijskih koncepata regionalnog razvoja od 1950-ih godina do danas. Posebno su obrađeni rezultati radova koji se odnose na regionalni razvoj zemalja istočne Europe, a koji su pokazali kako su FDI, metropolitanski položaj te udaljenost od granice sa starim zemljama članicama bili ključni čimbenici regionalnog rasta u srednjoj i istočnoj Europi. Empirijsko istraživanje čimbenika regionalnog razvoja u Hrvatskoj je potvrdilo kako postoje određene sličnosti, ali i razlika sa procesom razvoja regija u srednjoj i istočnoj Europi. Dekompozicija rasta BDP-a na produktivnost i zaposlenost je pokazala kako se gospodarski rast u promatranom razdoblju temeljio na snažnom rastu produktivnosti, dok je doprinos rasta zaposlenosti bio puno umjereniji. Korelacijska analiza ključnih makro čimbenika je pokazala kako je regionalni rast u promatranom razdoblju bio snažno povezan sa relativnom razinom investicija. Izvoz je također bio snažno povezan sa gospodarskim rastom, ali tek što se izvozu roba pridoda izvoz usluga. Međutim, razina visoke obrazovanosti nije bila posebno značajno povezana sa rastom BDP-a, što ukazuje na slabi doprinos ljudskog kapitala dosadašnjem regionalnom rastu. Analiza doprinosa makro-čimbenika dinamici regionalnih nejednakosti je pokazala kako je najznačajniji čimbenik divergencije prema stupnju razvijenosti razina zaposlenosti, dok je na strani konvergencije najvažniji čimbenik izvoz roba i usluga. Ostali makro-čimbenici poput investicija, produktivnosti i obrazovanja uglavnom imali slabi doprinos regionalnoj konvergenciji (investicije) ili divergenciji (FDI, produktivnost i obrazovanost). Analiza sektorskih čimbenika je potvrdila hipotezu o slaboj povezanosti specijalizacije i produktivnosti kao ključnim čimbenikom gospodarskog rasta. Županije u promatranom razdoblju nisu uspjele znatnije povećati udjel zaposlenih u sektorima sa većim stupnjem produktivnosti. Zapravo se događa suprotan proces, županije se sve više specijaliziraju u sektorima sa nižom produktivnosti i tako umanjuju potencijalni gospodarski rast. Značajnost čimbenika regionalnog razvoja je dodatno provjerena uz pomoć ekonometrijskih modela. Formulirana su dva temeljna modela: model regionalnog rasta i model regionalne razine razvijenosti. Prema rezultatima regresijske analize proizlazi da su rast zaposlenosti i razina investicija jedini su statistički značajni čimbenici rasta BDP-a po stanovniku. Takav je rezultat u skladu sa pretpostavkama neoklasičnog modela rasta, prema kojem su povećanje faktora rada i fizičkog kapitala kroz investicije ključni čimbenici gospodarskog rasta u kratkom roku. Statistički značajni čimbenici razine razvijenosti su nešto brojniji nego čimbenici rasta. Najvažniji pozitivni čimbenici uključuju razinu investicija, stopu zaposlenosti i razinu izvoza po stanovniku. Manju razinu povezanosti, ali ipak pozitivnu bilježi udjel industrije u BDV-u. S druge strane, kao negativan čimbenik stupnja razvijenosti je potvrđen udjel zaposlenih u poljoprivredi. Klaster analizom je ispitana mogućnost klasifikacije županija u manji broj grupa sukladno zajedničkim razvojnim obilježjima. Rezultati su pokazali kakok je sa geografskog aspekta najprikladnija klasifikacija županija u tri i šest klastera. Time je potvrđena hipoteza koja kaže kako je županije moguće klasificirati u manji broj klastera prema sličnosti razvojnih obilježja, što je važan rezultat u kontekstu učinkovitijeg upravljanja regionalnim razvojem. U posljednjem dijelu rada razvijena je tipologija za identificiranje obilježja liderskih sektora u prerađivačkoj industriji po regijama. Dobiveni rezultati su pokazali da jako mali broj sektora udovoljava kriterijima poput visoke i rastuće specijalizacije, iznadprosječne produktivnosti i rasta zaposlenosti. Loši rezultati kategorizacije sektora prerađivačke industrije prema liderskim obilježjima potvrđuju nisku razinu konkurentnosti industrije, naročito u pojedinim regijama. Stoga se može zaključiti kako je razvoj većine regija u Hrvatskoj premalo utemeljen na čimbenicima koji osiguravaju visoku konkurentnost pa tako i održivost visokih stopa rasta, a koje su nužne kako bi ostvarili što bržu konvergenciju u odnosu na regije u starim članicama Europske Unije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA