Naslov
Izravni objekt i njegove inačice u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku
(Direct Object and Its Variants in Croatian Church Slavonic)

Autori
Vince, Jasna

Izvornik
Slovo : časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu (0583-6255) 58 (2008); 63-86

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
hrvatski crkvenoslavenski; starohrvatski jezik; hrvatski jezik; izravni objekt; inačice
(Croatian Church Slavonic; Old Croatian language; Croatian language; direct object; variants)

Sažetak
Opisujući tipičan padež izravnoga objekta – akuzativ u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku, dotičemo se i odnosa akuzativa prema drugim padežnim i prijedložnim izrazima koji s njime alterniraju. Genitivu u toj usporedbi pripada ≫ povlašten≪ položaj jer je jedino on u određenim sintaktičkim uvjetima čest padež izravnoga objekta kao i akuzativ. I instrumental katkada preuzima ulogu izravnoga objekta. S akuzativom izravnoga objekta alternira i dativ. Važna razlika među spomenutim padežima (akuzativ je središnji, a dativ rubni) odražava se na gramatički status objekata u akuzativu i dativu: prvi je izravan, a drugi neizravan. I sadržaji izraženi različitim prijedložnim izrazima mogu se kodirati kao izravni objekti. Navode se i takvi izravni objekti, zajedno s njihovim sintaktičkim inačicama. Raščlanjuju se i rečenice s dvostrukim objektom u akuzativu. Osobit su slučaj varijante s prazninom na mjestu izravnoga objekta. Kao rezultat promjene rečenične perspektive izravni se objekt preoblikuje u subjekt, a u određenim okolnostima može ga zamijeniti i prilog. U članku se na obilju primjera prikazuje rasprostranjenost akuzativa izravnoga objekta i njegovih inačica u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku i objašnjavaju zakonitosti njihova pojavljivanja. Biblijskim perikopama iz četiriju hrvatskoglagoljskih misala: Hrvojeva, Vatikanskog Borg. Illirico 4, Misala kneza Novaka i Ročkog misala dodane su paralele iz dvaju starohrvatskih lekcionara: Lekcionara Bernardina Splićanina i Ranjinina lekcionara te iz dvaju suvremenih izdanja Biblije. Usporedba hrvatskoga crkvenoslavenskoga, starohrvatskoga i suvremenoga hrvatskoga jezika otkriva da se izravni objekti u akuzativu – koji su u hrvatskome crkvenoslavenskome razmjerno slabije zastupljeni – u preostala dva sustava šire na račun drugih sintaktičkih rješenja. Iznimke su objasnidbeni objekti, koji uzmiču pred prijedložnim izrazima, i tautološki, koji se u svim promatranim jezičnim sustavima odlikuju snažnom stilskom obilježenošću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA