Naslov
Psihotrauma - od negacije do integracije
(Psychotrauma - from negation to integration)

Autori
Frančišković, Tanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Treći hrvatski psihijatrijski kongres - sažeci radova / Hotujac, Ljubomir ; Mandić Nikola ; Begić Dražen - Osijek, 2002, 68-69

Skup
Za duševno zdravlje i međusobno razumijevanje

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 25.09.2002. - 28.09.2002

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
psihotrauma; stresori; posttraumatska reakcija
(psychotrauma; stressors; posttraumatic reaction)

Sažetak
Teško je reći što je intrigantnije: brojni nepoznati rukavci perspektiva u području psihotraumatologije ili njena povijest. Ona se doima kratkom, ali samo ako zanemarimo ukazivanja na posebnosti posttraumatskih reakcija i brojna zanemarivanja nakupljenog znanja tijekom desetljeća. Čini se da je gotovo sve u psihijatriji moglo proći sličan put od negiranja, preko upoznavanja i definiranja, i protezanja na sve dimenzije čovjekova življenja do povrata u okvire psihijatrije i ugradnje saznanja u dotadašnje spoznaje. Kada su usuglašeni dijagnostički kriteriji za posttraumatski stresni poremećaj, to je postala ishodišna točka za nove perspektive. Psihotraumatologija je živo područje koje svoje interese proteže od neuroznanosti do povijesti i ekonomije. Naznačiti ćemo neko od bazičnih pravaca. Postojeća klasifikacija posttraumatskih poremećaja još uvijek ne pokriva cijeli spektar posttraumatskih iskustava sa kojima smo se susretali. Neurofiziološka istraživanja utvrdila su neke mehanizme odgovorne za posttraumatske reakcije i poremećaje no još ne znamo što zapravo pokreće taj lanac. Nove dijagnostičke mogućnosti dale su i novi uvid u promijenjenu dinamiku SŽS-a kod psihotraumatskih poremećaja. Uočava se značaj nekih fenomena poput npr. disocijacija, kod reakcije na stres. Razumijevanje psihičkog razvoja dobiva nove dimenzije prihvaćanjem uloge stresora i posttraumatske reakcije u razvojnoj dobi. Sva saznanja relativno su brzo pretočena u terapiju. Samo djelomičan uspjeh govori nam o još velikom području zasada nepoznatih interakcija. U psihotraumatologiji i dimenzije identiteta i značaj socijalnog okruženjatraže redefiniciju. Da ne govorimo o mehanizmima transmisije traume i njenog socijalnog značenja. Jedan od ishoda suočavanja s razornim djelovanjem traume je i nastojanje u okvirima društvenog djelovanja. Bez obzira na bazični biopsihosocijalni etiološki model razumijevanja psihičkih poremećaja, često zaboravljamo neku od ovih dimenzija u svakodnevnom radu. Svatko tko je radio s psihotraumatiziranima može potvrditi da psihotrauma ni u jednom trenutku ne daje priliku da zaboravimo njenu psihološku, neurofiziološku, socijalnu i kulturalnu komponentu i ukazuje na njihove stalne interakcije. Možda je upravo to jedan od značajnijih doprinosa psihotraumatologije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA