ࡱ> %`bjbjNN .,,y^&( 8,<@@"bbbbbb$hVibbbbbbbkbdbbbb4 _d0k*kkTbbbbbbb*^bbbbbbb Vladimira Rezo Postmoderno u Marinkovievoj zbirci Ruke Da je Marinkoviev opus u cijelosti bogat postmodernisti kim pojavnicama pokazali su brojni istra~iva i (Cvjetko Milanja, Kreaimir Nemec, Renate Hansen-Kokorua, Branka Brleni Vuji, Ivo Frangea, Boris `kvorc i drugi). Nas je ovdje zanimao njihov tretman u autorovu opusu. Marinkovieva uporaba intertekstualnosti i metaliterarnosti joa nije osvijeatena u onoj mjeri u kojoj to jest u postmodernisti kih pisaca, ali je u posve istom duhu i istog je zna enja, ato e pokazati primjeri iz nekoliko novela zbirke Ruke. Takoer, na primjerima dviju novela iz iste zbirke vidjet e se da je i Marinkovievo shvaanje i tretiranje povijesti posve na tragu postmoderne, viene o ima mo~da najutjecajnije teoreti arke postmoderne Linde Hutcheon. ini se da je suvremenost odlu na u namjeri da ospori Aristotelovo razgrani enje povijesti i knji~evnosti: prva govori o onome ato se dogodilo, a druga o onome ato se moglo dogoditi. Dakle, bez mijeaanja dvaju tipova diskursa. Danas se povijest piae u obliku narativnih predstavljanja proalosti, a s druge strane se, shvaena nimalo sentimentalno, ve kriti ki, upisuje u knji~evni tekst. Sve dodatno komplicira teorija, neporecivo prisutna u pozadini i povijesnih prikaza i literarnih interpretacija. O ispreplitanju triju tipova diskursa kojima se ovdje bavimo: povijesnog, knji~evnog i teorijskog, Linda Hutceon ka~e: Povijesni prikazi i knji~evne interpretacije podjednako su odreeni teorijskim pretpostavkama koje se nalaze u njihovoj podlozi. A takoer u postmodernoj fikciji teorija prodire u naraciju, a dijakronija je interpolirana u sinkroniju, ali ne na bilo kakav pojednostavljujui na in: problemati an koncept povijesnog znanja i semioti ka predod~ba o jeziku kao druatvenom ugovoru ponovno su upisani u metafikcionalni, samosvjestan i samopodesiv ozna avajui sustav knji~evnosti. To je paradoks postmodernizma, kako u teoriji, povijesti i umjetni koj praksi. Povijesni prikaz Novele Koatane zvijezde i Benito Floda von Reltih tematiziraju povijesnu injenicu naae ne tako davne proalosti, 2. svjetski rat, prva kroz pri u o talijanskom osvajanju dalmatinskog otoka (Vis), a druga problematizirajui glavnog krivca za rat, Adolfa Hitlera. Ve u prvoj re enici novele Koatane zvijezde banaliziraju se vojni podvizi istoga rata meu koje se predla~e uvratavanje i ovog osvajanja, iji se tijek potom detaljno opisuje: U okviru strahovitih strategijskih zamisli drugog svjetskog rata predla~emo da se uzme i podvig malog tenenta okupacione divizije Bergamo Torquata Coa. Ve u prvim danima neprijateljstva protiv naae zemlje on je isko io kao znatan detalj iz jednog motornog am ia na obalu naaeg malog otoka sa dva piatolja, uperena u opinsku zgradu, i povikao straanim glasom  pridaiti ze! te umalo nije opina od zaprepaatenja prostenjala  predajem se, bez daljnjega &  Okupatorsku se vojnu silu prikazuje kao aa icu ustraaenih i posve nezainteresiranih etrdesetogodianjaka, vienih u svjetlu njihovih civilnih zanimanja (oni su sve samo ne vojnici) voenih skoro golobradim mladiem Torquatom. Iako je podrugljiv portret mladog  vojskovoe vien o ima njegovih suboraca, iz njega izostaje bilo kakvo poistovjeivanje: Torquato je studenti, koga su u GUF-u (Gioventu Universitaria Fascista " faaisti ka organizacija studenata) oduaevili za tu njavu i nasilno napajanje ricinusom. Njegovi su preci Scipio i Cezar; on je jedan od sinova vu ice, koja mu na polasku u rat nije pla ui vjeaala o vrat zavjetnu medalju iz Loreta, nego Duceove rije i:  Chi non con noi, avr del plombo. Dali su mu olovne vojnike, i dje ak ih s mukom pomi e s mjesta; strah je te~i od olova. (Str. 100.) Ovaj  heroj nacije zasigurno nije ni Romul niti Rem, u njemu ne te e krv osvaja a Cezara, a Musolini sigurno ni pretpostaviti nije mogao da e njegova  oru~ana sila osvajajui jedan otok s druge strane  Mare Adriatico njegov borbeni pokli  ponoviti pred psom koji e ujedno postati prva i jedina ~rtva ovog osvajanja. U daljnjem tekstu cijela se akcija naziva vojnim terminima:  operacija ,  podvig te  ofanziva , a tih nekoliko desetaka metara izmeu talijanske  vojske i oto kih zgrada naziva se  front , sve dakako predimenzionirano. Ni druga strana nije bolje proala: ruglu je izvrgnuta  snaga dr~ave koju brane u miaju rupu (tavan) stjerani narednik Ilija i cijelih aest ~andara. Ilijin je potpuni krah postignut postupkom gradacije koji je zna io ljudsku de-gradaciju: prvo tavan, potom javni nu~nik i naposljetku aintersko-sanitarna slu~ba. Otprije poznata povijesna injenica 2. svjetskog rata, stavlja se u novi, ironi ni okvir kako bi se razotkrili mehanizmi koji povijesnim injenicama daju prividnu transparentnost. Naime, ovakva rekontekstualizacija nama poznatih injenica mogua je jer one same nisu povijesna datost, nego su to samo dogaaji iz proalosti. Interpretacija je ta koja dogaajima pripisuje zna enje. U ovom slu aju Marinkovi dokida staro, ozbiljno tuma enje i upisuje novo, ironi no. Njegov prikaz se od uobi ajenog razlikuje po interpretaciji. Kako je vremenska distanca prevelika, tako smo danas prisiljeni sve naae  znanje o 2. svjetskom ratu crpiti iz dokumenata. Stoga povijest, htjela-ne htjela, mora priznati svoj diskurzivni identitet i upitnost  povijesnih istina . ini se da je Marinkovi ve tada, puno prije postmodernisti ke teorije, dobro razumio svoje pravo da dogaaj ( iji sadr~aj ne smije mijenjati) oblikuje tj. prika~e kako god ~eli. Problematizacijom povijesnih injenica mijenja se i mjesto i uloga povijesnih osoba: njihovo pozicioniranje u o uujue vremensko-prostorne koordinate pomi e njihovu uobi ajenu itljivost, osporava njihovu referencijalnost. Tako su vojskovoe tobo~njih vojnih podviga i slavnih bitaka koje spominje Benito Floda von Reltih u istoimenoj noveli, zapravo parodirane, u potpuno iskrivljen kronotop stavljene povijesne osobe koje u neodgovarajuem vrijemeprostoru, nosei nepripadajue titule postaju groteskne slike ratnih zapovjednika (npr. sam Floda kao feldmaraal Franje Josipa ili nadvojvoda Hanibal Luci kod Kane Galilejske). Povijesne osobe su ovdje tretirane isto kao fikcionalni likovi. Joa su  pomaknutije potpuno besmislene operativne koordinate planiranih pohoda: Najprije je tra~io od mene, kao da sam ja turski sultan, da pustim njegovu flotu kroz Dardanele, jer da on mora joa danas prijei Alpe i stii u nedjelju u aesnaest sati nula minuta u Singapur (Str. 121.) Naoko neozbiljnim poigravanjem Marinkovi demaskira ideju faaisti ke diktature straha i, joa va~nije, repetitivnost osvaja kog zla i njegovu distribuciju u raznim to kama i vremena i prostora, tj. povijesnu ponovljivost takvih pojava u raznim dijelovima svijeta. Smijao se ru~no, bez glasa, s nekim slinavim hripanjem u grlu i prsima te je to prije bilo nalik na kaaalj nego na smijeh. " I nagluh sam, morate znati. Neke svinje generali, upravo oni ato su protiv vas galamili da ste pacifist, kad su vidjeli da u izgubiti rat, podmetnuli su mi eksploziv pod stol, pa su mi pukli bubnjii u uaima. Na koncu sam ostao sam u podrumu svoje pala e, sa svih strana opkoljen od neprijatelja. Ispalio sam sebi u usta dva metka, ali sam ih progutao " i izvadi iz prsluka dva neoateena revolverska metka " evo ih, tu su. No pogledajte ih, isti su, oprao sam ih& Vrijedno je pogledati, to su historijski meci. S njima svraava jedna pripovijest [!]. Ali dva su metka kao dvoto je: pripovijest se nastavlja na drugim kontinentima. Zato, do vienja, kamerad, ~uri mi se. Ja sam samo na proputovanju. Ah, toliko posla da ne znam gdje mi je glava! Imam mali posalac u Trstu, a onda preko Egipta i Perzije u Aziju. Tamo treba zasukati rukave. Sve je ve gusto zasijano, ja idem samo na ~etvu. (Str. 130.) Provizorna, neodreena priroda povijesnog znanja i s tim u vezi manipulativnost povijesnim dogaajima, nije otkrie postmodernizma. Ve je Nietzsche, a na njegovu tragu i Foucalt, sugerirao potrebu kriti kog prosuivanja povijesti, bez nostalgije. Postmodernizam je reaktualizirao ovu problematiku, u srediate svog zanimanja stavio pitanje ontoloakog ili epistemoloakog statusa povijesne injenice. Marinkovi povijest do~ivljava u postmodernisti kom smislu zna enja rije i: to nije povijest koja daje autoritet, koja autorizira proale dogaaje, dapa e, ona osporava autoritete i tra~i provjeru. U prozama zbirke Ruke on se poigrava kako s povijesnim injenicama tako i s osobama, inei sve upitnim. Jedino neupitno jesu narativni poredak i narativni zakoni koji vladaju u tekstu. Revalorizacija interteksta Uporaba interteksta, bilo da se radi o visokoj knji~evnosti (zapadnoeuropskog kruga ili klasi noj) i filozofiji ili subkulturi i kulturi airokih masa, u ovoj je zbirci u potpunosti ironi na. Kao i povijesne injenice, Marinkovi problematizira i knji~evnu umjetnost, kao stvar proalosti, i nudi novo kriti ko tj. ironijsko itanje. Ve na po etku novele Samotni ~ivot tvoj rugajui se pjesniku koji promatra oblake i nikako da iznjedri kakav suvisao i vrijedan stih Marinkovi ka~e  da je tako neato ve bilo napisano u nekog pjesnika . Pjesniku iz novele, i Marinkoviu, preostaje samo pozvati se na sve ve napisano, ali ne nostalgi no, ve s dozom ironije, kako bi ispitao je li ostao skriven joa kakav djeli smisla. Nas u kontekstu ove teme, posebno nakon ato smo vidjeli kakav tretman imaju povijesne osobe, ponajprije zanimaju citirani knji~evni likovi. Tako Hamlet ulazi u tekst najavljen po najzanemarenijem aspektu svoje osobnosti u Shakespeareovu tekstu " seksualnosti. Spominje se njegov termin za sredianju ~ensku erogenu zonu:  u srediatu njene milosti . Tako se ovom tragi aru pridodaje posve neo ekivana dimenzija koja propitkuje njegovu recepciju. Biblijske su ~ene u dva navrata spomenute u neo ekivanom kontekstu, kao poslu~iteljice, podvornice na viakom crkvenom slavlju, ovaj put u mno~ini: Iz susjedne kue u kojoj je u prizemlju bila smjeatena kuhinja za danaanji banket istr ale na ulicu one Sare i Rebeke, Marte i Marije koje su danas dobrovoljno skuhale cijeli taj banket. (Str. 25.) itateljevu simpatiju pobire Marinkoviev postupak prozivanja gospoe Olive proro icom kad pred gospoama u  Druatvu javne dobrotvornosti , ~elei poato-poto strpati Lintra u ubo~nicu,  visoko digne ka~iprst i izgovori zlogukim glasom Sibile:  Bog e vas kazniti!  (Str. 48.). Izruguje se Marinkovi ocvalom, nesreenom ljubavniku Tonku Jankinu kad ga, golog i jadnog, prekrivenog nekadaanjim Aninim pismima zove Tristanom, a posve je pogoena usporedba ~andara Ilije s Pilatom, kad pere ruke nakon ato je bacio mrtvog psa u more. Isposnik Alojzije Gonzaga budno stra~ari ponad ljubavne postelje klesarove ~ene koju je prostrla u aupi, a u njoj ugostila mladia koji se, da ironija bude vea, isto zove Lojz (Alojz). Baa na njegov spomendan se klesar Albert Knez, zakoniti suprug preljubnice Fride, predao u Bo~je ruke, u naru je svog Anela, isklesanog na sliku i priliku istog Lojza. Svoje zaatitni ko ponaaanje prema zaru nici i njezinoj majci, koje se svodi na stra~arenje pred trafikom, a time i osiguravanje kupaca cigareta, financ vidi kao juna ki in, uslijed ega mu se posve iskrivljuje perspektiva vlastite osobe: Financ osjeti sreu zaatitnika, spasitelja, sreu Ben-Hura ato je pronaaao mamu i sestru, jadne gubavice& " Ja sam kao Ben Kur za one dvije sirotice " re e naglas. " Ben Kur " ponovi ganuto, gotovo sa suzama. (Str. 162.) Marinkovievo zanimanje za knji~evnu tradiciju datiramo na sam po etak njegova knji~evnog djelovanja: odmah po ulasku u knji~evnost knji~evno-kriti kim tekstovima, objavio je dramu i novelu izrazito citatnih naslova, Albatros i Hiljadu i jedna no, da bi posljednji roman naslovio Never more. Ve je 1966. Miroslav Vaupoti primijetio da je u noveli Samotni ~ivot tvoj (tada se joa zvala Cvr ci i bubnjevi)  neobi no naglaaena crta literarne parodi nosti i eruditskih asocijacija i kasnije najva~nija nota u Marinkovievoj knji~evnoj promatra koj i analiti koj naravi . Intertekstualnost mo~e biti shvaena kao osnova Marinkovieva stvarala kog creda. Svako njegovo djelo crpi iz djela njegovih prethodnika. On demonstrira svoju erudiciju unosei u djelo intertekst u razli itim oblicima: od izravnih citata, aluzija, do imitacija, parafraza. Polazei od tuih, usvojenih tekstova, zapo inje igru preoblikovanja tradicije, ve re enog, i stvara vlastita zna enja. Upisujui u tkivo svojih proza svjetsku knji~evnu baatinu Marinkovi ga time obogauje, otvara ga svijetu a i sam se upisuje u istu knji~evnu maticu iz koje je posuivao. "tt | :<lnpr ^!`!$$$$$%669::::::<?@ABBxCCDDDDDDݬҙҙҙҙݐݙݐҙҙho6CJaJhoCJaJh^hoCJaJ!jhIMho0JCJUaJho!jhA'ho0JCJUaJhA'hoCJaJhA'ho6CJaJhA'ho6hA'ho5 hA'ho8 "tvx<>rtv ^!`!$dh^`a$gdo$dh`a$gdo$dh`a$gdo `!%%@)++/3n899::<<=DDGJJJ$dh^`a$gdo$Gdh^`Ga$gdo$dh`a$gdo$Hdh^`Ha$gdoDIIMMMNNN:SvSbUVVVVVVYYYY0Z2ZZ[]]^^_\abalarataxa,czʵ2tζ,8Zho6CJaJjhA'ho0JUhoCJaJhA'hoCJaJhA'ho6CJaJhA'ho6 hA'hohoHbdPR<>VXƲȲ ,ZN$dh^`a$gdo$dh`a$gdo@xH8»Լ|ؽ޽.lr¿*2ztDjV(2 N @H>DJP ho6hZho6hohA'ho6 hA'hoWNT:*,6gdo$a$gdo$dh`a$gdo(2hj,.R68Z @ 迷ho0JmHnHu h^=0Jjh^=0JUjh^=Uh^=hA'ho6 hA'hohojho0JUhSgho6 hSghojhSgho0JUhV7 h]hgd^= &`#$gd^= ,1h. A!"#$% D`D oNormalCJ_HaJmHnHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>`> o Footnote TextCJaJ@&`@ oFootnote ReferenceH*4 `4 oFooter  p#.)`!. o Page NumberM .4@@OF4bx7O4b:;< O P 7VW^_cdr!s!t!!!"a$$&&&w'x')*++I,,,.-12224456666678899<=@BCRFSFF[H\H'I(IKKUMVMKNLNXNYNNN)OO2PP=QCRRvSSToU VVTWWJXXYZZ;[[B\&]%^x^y^^_C``a b bbbbbbbbb"b#b$b0b1b2b5b@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0I00@0@0@0@0@0@000@0X00h0 0X00h0 0X00h0 0X00@0h0 0h0 0@0@0h00X00<@BRFZ%^x^5bj00j00j00j00Z00Z00Z00 00x^ %%%(DІ6:oqs`!JB{N79;nprt 8 !(!!x^ b bbbbbbbbbbb$b/b5bx^ b bbbbbbbbbbb$b/b5by^ b bbbbbbbbbbb2b5bz `2^=[T]mjp|gh}EoVXsj9@x^x^ x^x^d -14b````0`6`@`B`xUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialESimSunFZShuTi"1&&`P0`P04I^I^2QHX ?o2Vladimira RezoIHJJIHJJOh+'0x  4 @ LX`hpVladimira RezoIHJJ Normal.dotIHJJ1Microsoft Office Word@F#@@*ܠ`P՜.+,0 hp  IHJJ0I^' Vladimira Rezo Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuwxyz{|}Root Entry FЉData v1Table~kWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q