ࡱ> %`^bjbjNN .J,,i%44(\\\p"""8P"$t#TpM##"# $ $ $ $ $LLLLLLLOh4RL}\( $ $((L\\ $ $MFFF(\ $\ $LF(LFFuI\\I $# ;"A=IK<M0MI,RC"RIR\I  $r~%F&Z'% $ $ $LL7F^ $ $ $M((((pppdDpppppp\\\\\\ mr. sc. Vladimira Rezo, asistentica Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb LIK `OKICE U PRIPOVIJETKAMA JOSIPA KOZARCA U ovu su analizu uale dvije ponajbolje pripovijetke iz Kozar eva opusa koje istodobno tematiziraju Slavoniju i ~ensku sudbinu, Biser-Kata i Tena. Odabrane pripovijetke bave se slavonskom, aoka kom zbiljom iz vremena austrijske okupacije Bosne, odnosno drugom polovinom 19. stoljea. Motivi koje u njima sreemo su: ljubav, strast, moralno posrnue Slavonije, brakovi iz ra una, raspad zadruga, neracionalno gospodarstvo, eksploatacija auma i proletarizacija seljaatva. Cilj je rada prikazati na koji na in Kozarac opisuje svoje heroine, u kom obliku donosi njihove misli i rije i, potom kako ih vide drugi, te kakvim se jezikom svi oni slu~e. Kako je aoka ki, vrbanjski govor u ovim pripovijetkama najuspjeliji u segmentu frazeologije to smo se njime neato viae pozabavili. `okicu u pripovijetki Tena zatje emo ve u prvoj re enici, na samom smo po etku suo eni s mo~da najdu~im Kozar evim opisom ~enskog lica i stasa: U aesnaestoj svojoj godini bila je uzrasla i tanka, kao da je iz vode isko ila, i inilo se, da e biti preve visoka, pa su joj drugarice ve po ele priaivati kojekakva nelijepa imena. Lice joj je bilo poneato mrklo, sa onom neizrazitom bojom, kadano se joa nije moglo znati, hoe li biti blijeda crnka ili rumeno-bijela. Takova nerazvijena, nije se u prvi as nikomu osobito sviala; no tko ju je pomnije motrio, vidio je, da joj je lice pravilno, u svakom potezu, nos ravan i sitan, elo sli no srpu, istom se po elo u gornjoj polovici bjelasati, dolnji dio lica pru~io se poneato u duljinu i tek se po eo zaobljivati, ni jedna kost, ni jedna crta nije mutila nje~nog pravilnog sklada cijelog obli ja. No lice bilo samo joa mrtvo, bez o~ivljujuega daha; samo mrke sjajne o i kao da su prerano sazorele, poput mirisa u poluzelene voke, te odavale, da e one pravilne crte, dok se izravnaju, i o~ive bojom prve mladosti, stvoriti ljepotu, kakovom priroda zna uresiti samo rijetke ~ene. Tko ju je vidio za~arenu od ~ege ili posla, taj je bez dugog razmialjanja rekao, da e biti ljepotica, a tko ju je opet zatekao ozeblu i pomodrelu, taj ju je sa~alnim okom pogledao, kao da gleda bolesnicu. Nije bila od onih preranih ljepota, nego od onih, koje se pokasno razvijaju, ali tim savraenije. Ovaj glagolima radnje zasien opis (isko ila, bjelasati, pru~io se, zaobljivati, sazorele, izravnaju, o~ive) prati dinamizmom, detaljan je i vrlo zoran. Prispodobljena prirodi ija je vjerna slika, Tena je opisana jezi nim inventarom sela i ravnice. Ona ima elo sli no srpu, mrke sjajne o i su joj prerano sazorile poput mirisa u poluzelene voke. U drugim je opisima Tena poput ilog konja, ru~ina grma, ohola kao jelen, lagana kao ptica, o iju kao dvije munje, a Beranek ju vidi kao nje~nu ru~icu. Jozina ~ena Ivka opisana je viaekratno, svaki puta sve je bli~a itatelju. Prvi njezin opis predo en je Teninim mislima i vjerna je slika ne samo njezina ve i seoskog poimanja uope nelijepih ~ena: Da, Ivka se je morala udati, jer tko bi mario za ~ensku sitnu, lica bez krvi kao kre , snu~dena pogleda, kraj svih onih dukata ato ih na prsima nosi& (Str. 207.) Spominjanje mra noga predmeta aoka ke ~elje, dukata, i njihove neupitne vrijednosti, koji samo podcrtavaju Ivkinu neuglednost, i usporedba s kre om koji se u Slavoniji esto i mnogo koristi, oslikali su Ivku rije ima podneblja iz kojeg potje e. Sljedei je opis, a Kozarac je sklon viaekratnosti, prikazuje joa ru~nijom uslijed trudnoe, dok iz treeg ia itavamo o povoljnim posljedicama poroda na Ivkinu vanjatinu. Ivka je i plemenit i human lik: iako je bijesna na Tenu i ljuta na mu~a, ona bri~no dvori bolesnu Tenu, patni ki pristaje na ulogu ino e, a pregara ak i la~ne, truljarske dukate kad joj se Joza napokon vrati. Neato je slabiji po etni signal Biser-Kate, u kojemu nas pripovjeda  epskim, usmenim na inom izlaganja odvodi u bogato slavonsko selo V., spominje njegovu ljepotu, opasanost aumom i blizinu Save. Tom prvom re enicom pripovjeda  kao da najavljuje neato sporiji ritam no u pripovijetki Tena. I u opisu Katina lica kontrastiran je mladala ki strastven i obijestan smijeaak s djevi anstvom, nje~noau i plemenitoau koje njezinom licu daju sjajno ravno elo i glatko po ealjana kosa. U aesnaestoj godini izraste ona kao preko noi uzor-ljepotom, sva ju okolica prozva Biser-Katom. Onakovih modrih vla~nih o iju, pod gustim trepavicama, koje su treptajui ezle za ne im, nije nitko u selu upamtio. Bila je srednjeg stasa, sitnih kostiju, poneato dugoljasta, nje~no zaobljena lica, prozirne jedrine, ispup enih usana, s kojih je posmijeh bje~ao te plinuo poput talasa po donjem dijelu punana lica i vrata. Ako je iz tog raskoanog posmijeha i virila tek razvijajua se strast i mlaahna obijest, to je opet iz sjajnog ravnog ela s glatko pri ealjanom kosom sjalo djevi anstvo, djetinja nje~nost i plemenitost zna aja. Ta dva kontrasta na licu inila ju omamljujuom ljepotom. (Str. 132.) Kao i u Teninu opisu i ovdje ima mnoatvo glagola: treptajui, bje~ao, plinuo, virila, sjalo, uslijed ega Katu do~ivljavamo kao ljepotu u rastu, sazrijevanju. I Kata je usporeena s pojavama iz slavonske svakodnevice: bila je sli na toplom ljetnom danu kad nitko ne zna ato se iza ~ege i omare valja, na obraz joj naletjeli obla ci, nosi izraz golubinje turobnosti, a venula je kao cvijetak. Fema je visoka, crnomanjasta, o iju punih ~ara i zamamljivosti. Tijelo pravilno, bujno razvijeno, odisalo putenim raskoajem i razuzdanoau. Cijela ta divno sagraena slika imala u sebi neato demonsko, grani ei sad na uzviaenost bo~anstva, sad na najni~u prostotu. Prije pet godina bila je ljepota prvog reda, no razbluda izbrisala vremenom nje~ne poteze mladena ke miline. Meke negda crte toga pravilnoga lica s lijepim obrvama uko iae se; nije bilo na njima onih titrajuih nuana, koje izra~uju svaku misao i svako uvstvo. Pod dojmom tuge nijesu ti potezi bili mekai, razbla~ujui, nego tvri, neskladniji; pod dojmom veselja bili opet neljubezni, oatri, rastrgani... Manda je plavokosa, oniska, kao jabuka okrugla i rumena lica, i prepunih, airokih grudi. Debele joj usnice, uvijek prkosno namjeatene, u velikim joj o ima vragometan pogled, uvijek nadignute glave, uvijek ~ivahna hoda. Ljepotom nije dorasla Femi, al ima neato osobita u onom krupnom oku i domialjatom jeziku. Obadvije su ve u dvadeset etvrtoj godini i cvatu sad po drugi put. Lice im je fino, neopaljeno sun anom ~egom; ruke i bijele i mekane, pune prstenja; vidjelo se, da osim igle ni im drugim ne rade. Mirisale su po viae vrsta pomasti. Oprava im nije obi na seoska nego viae kupovna, slikovita. (Str. 144.-145.) Rijetki su kod Kozarca ovako slobodni opisi, poput ovog dviju negativki Mande i Feme u kom se pripovjeda  odva~io opisati Mandine prebujne grudi, a dotakao se i njezinih i Feminih odnjegovanih, nakienih ruku. Njihovim e opisom podraakati i naae olfaktivno osjetilo, zamirisat e nam sve njihove pomasti. Ovaj bogat i slikovit opis kroz vanjsko e obli je itatelju predo iti karakter dviju djevojaka, ali i pripovjeda evu nepritajenu odbojnost prema njima. Ponajviae se pripovjeda  opisom slu~i u svrhu predo avanja ~enskih dra~i i ljepote svome itatelju. Svi su ti opisi ~enskih ari detaljni (koliko to mogu biti obzirom da pripovjeda  potencira lice, a ostatak tijela opisuje mnogo ednije), pou ni i s tendencijom. Opisati izgled ~ene, naaem pripovjeda u zna i gotovo svu pa~nju posvetiti njenom licu, naglasiti stas (Kata, Tena) i, tek pokatkad, nazna iti druge dijelove tijela (Manda, Fema). Ovi opisi obiluju glagolima koji ih ine dinami nim: Katine o i su treptajui ezle za ne im, podsmijeh joj bje~i, Tena kao da je iz vode isko ila. Meutim se Femine lijepe crte lica uko iae, a ni pri Mandinu opisu ne zati emo glagole. Kao da je pripovjeda  ~elio prikazati zavraenost njihovog tjelesnog oblikovanja, jednu davno formiranu ljepotu, ve nagri~enu vremenom, i joa viae, raspusnim ~ivotom. Kata i Tena su tek zadobile oblike zrele ~ene, i to ne sasvim  njihova je ljepota progresivna. Iako oba obilata glagolima, Katin i Tenin portret razli iti su utoliko ato je prvi niz fotografija, snimanih jedna iza druge, koje listanjem podsjeaju na prve filmove u kojima je znao presko iti pokoji kadar, gdje su pokreti bili kruti i ispresijecani, a drugi je portret pravi film o ljepoti uhvaenoj u pokretu. Ukrasnih sredstava u ovim je tekstovima prili an broj, npr. mnoatvo ustreptalih atributa (npr. silovit, ubav, bijel, ist, rumen, mio obijestan) ili metafora: Tena je nje~na ru~ica. Usporedbe vuku korijene iz domaeg ~ivota, one su potvrene iskustvom i svakodnevnim ~ivotom: Tenine su o i sazrile prerano poput mirisa u poluzelene voke, smru majke njenom je srcu bilo kao ilom konju, njezino tijelo odiae ~ivotom poput rascvjetala ru~ina grma, Kati na lice osmijeh nalijee poput leptiria, kad je pobjegla iz varoai odahnula je kao srna, izmakavai psima, Kata je venula kao cvijetak i problijedila, kao bijela ru~ica, Tenin i Jozin prekid bio je nagao i silovit kao hitac iz puake, Joza je Teni bio kao zelena voka itd. Ponikle iz slavonskog krajolika, sve mu ove djevojke i nalikuju: tako Mandino okruglo i rumeno lice Kozarac prispodablja jabuci, Tenine ga o i podsjeaju na dvije munje, ona je ohola kao jelen, lagana kao ptica, a Kata je ista kao sunce, a na nju su zli seoski jezici navalili kao straeni. Koristi, dakle, pojmovnik prirodnih sila i herbarija s rodnih livada. U Kozar evim pripovijetkama pronalazimo i autenti an opis  ruva , kao doprinos etnografiji. Pored  svagdanje noanje (u kojoj zati emo dukate, aumeu svilu, pri ealjanu kosu, crnu maramu, kao snijeg bijele skute i opleak) tu je i polu-gradska varijanta koju odijevaju Fema i Manda za posjet gradu: Osim velikog dukata pod vratom nije Kata imala drugog uresa, al nije ni ezla za njime. Njezinu smjernom biu, sitnom hodu ne bi ni pristajala aumea svila i oholo pri ealjana kosa; ovako se njena ljepota bez kitnji arske primjese tim vema isticala. (Str. 132.) Crna marama, kao snijeg bijele skute i opleak, o i kao dvije munje, bljetkasto rumeno lice, jedva vidljiv porazan posmijeaak, koji je tek lebdio na usnama ni ne dirnuv se velebne tiaine sjajnoga lica. (Str. 190.) Fema i Manda navukle visoke cipelice, s tijesnim crljenim nanogvicama, zapregnuv se, da im se vide puni, obli listovi. Stegle se oko pasa, kako bi ja e istakle jedar struk i uzrast; kako su kora ale, tako im se tijelom prelijevao pravilan, kao saliven sklad. (Str. 150.) est Kozar ev postupak kojim pred itatelja dovodi ove aoka ke krasotice jest svojevrsno gledanje tuim o ima, rije ima G. Gnneta onaj koji gleda i onaj koji govori  nisu ista osoba. Opis slijedi nakon najave: Tko ju je vidio; Joza pogleda u Ivku; a tko ga je bolje pogledao; On je vidio ili nakon prizora  odgledanog o ima kojeg od likova saznajemo identitet gledatelja: Takova je stajala do kola kada ju je Leon prvi put vidio. (Str. 190.) Sklon kazalianim efektima, pripovjeda  zna dovesti svoje likove pred nas kao na scenu. Stoga ne udi uporaba pokaznih zamjenica (onaj, to, tomu, tih) prije nego otpo ne s opisom. Upirui prstom u njih Kozarac opisuje ne samo ~enske likove, nego i ora, Leona, i Beraneka. Ponekad, kao da pretpostavlja itateljevo dioniatvo pripovjednog prostora, on koristi deikti ne pokaziva e koji sugeriraju da itatelj zna o emu se radi: (& ) onu njegovu misao, da je ona ve njegova... (Str. 186.) No njemu oko zapelo o onu veli ajnu djevojku (Str. 190.) Nakon suo avanja s njihovom vanjatinom, itatelju je mjestimice dano zaviriti i u nutrinu mladih `okica. Potpunu zaokru~enost i iznijansiranost psiholoakog profila Kozarac je ostvario samo u Teni. Predstavljena kroz vlastite rije i i misli, unutarnje monologe, pripovjeda eve osvrte i kroz vienje drugih, ona je proala brojne preoblike, vlastitu je metamorfozu pratila, poput autopsihoanaliti ara, po stadijima. Maj ina smrt za nju je zna ila osamostaljenje i spoznaju o vlastitoj slobodi: A sada najednom pu e joj nedogledan vidik pred o ima, a ta neizvjesnost salijevala se u jedan jedini pojam: ja sam ja; sve, ato je na meni, moje je!... Kolika ju je slast obuzela, kada je outjela, da e sama ravnati svojom voljom, svojom milju, svojim tijelom... A ono crno njezino oko zasjalo, rairilo se, kao da kani cio svijet uhvatiti u svoj okvir, pa ga upiti u bujne mlade grudi. Podrhtala je na pomisao, da je sada sav svijet njezin. (Str. 185.) Rastanak s Beranekom je silovit, dramati an, ali bezglasan: I Tena je naricala; suz nije imala, ali crljene, nabreknute o i, blijedo lice, uko en, tumatrajui pogled kao u luaka, sve su to bili svjedoci, da joj se srce kida iz dubine. (Str. 188.) Odbacivanje morala i potpunu predaju Leonu (zapravo svijest o cijeni njezine ljubavi) posvjedo ila je Tena vlastitim mudrovanjem: Bila je samoj sebi lagana kao ptica; nije marila, ato toliki eznu za njom, ato joj Leon viae puta ljubomorno zaviri u o i, ato je ore napustio i kuu i ~enu, te kao lud mahnita za njom.  Budite vi bogati kao Leon, pa u onda biti i vaaa! Takova neato odzvanjalo u dubini njene duae, kadgod je opazila, da je muako oko po~udno promatra. (Str. 196.) Bezidejna Tena nema ni ideala, pa je logi na njezina preobrazba u rafiniranog, ali beskrupuloznog estetu ili grubog pohotnika o emu svjedo i vlastitim mislima:  Zbilja!  pomisli u sebi  a ore koji poludi za mnom, ore, koji svake nedjelje dobije lijepu krajcaru za guslanje?... Ciganin je doduae, ali ato za to, kada je lijep. I sm Leon zavidio mu je ljepotu. Ciganin je, ali ima novaca& A ti e novci odsada biti moji, a Maruaka, mala ciganka, neka puca od jada! Jest, tako e to biti  Joza i ore! Joza e me hraniti, a ore e mi novaca davati! (Str. 205.) Nakon ovako dubokog moralnog pada teako da se Tena mogla prisiliti saviti lea i prihvatiti skroman i udoredan ~ivot. Bartol Inhof dr~i da je to posve nemogue, dok se Katici orkalo ini da je Kozarac odabrao ponajbolje rjeaenje: Tenu je iskupio i vratio na pravi put. Pred recipijenta su Tenine misli iznesene njezinim rije ima kad je zatje emo gdje ~ivo osjea da voli, potom je Beranek vjekovito u njezinim mislima, a nije nam teako predo iti si ju zamialjenu i odsutnu u sljedeoj sceni, koju nam pripovjeda  donosi njezinim rije ima: Ili duvao vjetar ili mlatila kiaa  svega toga ona nije opa~ala. (Str. 187.) Najviae se razotkrila kad preH  8  " $ , : < Rͻ͋{k{\\MAMAMhQ4CJaJmHsHhUDhPcCJaJmHsHhUDhy9CJaJmHsHhUDh 6CJaJmHsHhUDh#6CJaJmHsHh CJaJmHsHhUDh#CJaJmHsH(hUDh#56CJ\]aJmHsH"hUDh#56CJaJmHsHhUDh CJaJmHsHh0TCJaJmHsHh-hUDCJaJh-hUD6CJaJH <>XZDF!!`$$dh^`a$gdWa$hdh^`ha$gdef$dh`a$gdWa$dh`a$gdWa$7dh`7a$gdUD\FN>tx&8@JRTVZóãm^NhUDhy96CJaJmHsHhUDhy9CJaJmHsH)jhUDh0T0JCJUaJmHsHhUDh#CJaJmHsH"hUDh#56CJaJmHsHhUDh#6CJaJmHsHhUDh#6CJaJmHsHhUDh#CJaJmHsHhQ4CJaJmHsHhUDhPcCJaJmHsH#jhjP0JCJUaJmHsH "$04 ^~Rhl&@BDF³„ttttdtt³hUDh>15CJaJmHsHhUDh>16CJaJmHsHhUDh>1CJaJmHsHhUDh#6CJaJmHsHhUDhy96CJaJmHsHhUDhy9CJaJmHsHhUDh#CJaJmHsHhUDhy95CJaJmHsHhUDhy96CJaJmHsHhUDhy9CJaJmHsH$Fjx!! !!!!6"8"D"F"%%%%&H&J&L&`&&(D(L()ððààÑ|j^Qh6CJaJmHsHhCJaJmHsH"hUDhRUH6CJ]aJmHsH)jhUDhRUH0JCJUaJmHsHhUDhRUHCJaJmHsHhQ4CJOJQJaJmHsH$hUDh0TCJOJQJaJmHsHhUDhPCJaJmHsHhUDh_N6CJaJmHsHhUDh0TCJaJmHsHhUDh_NCJaJmHsH`$& &P())L/N/^2`2 :v<x<@@CIO^RTTV$dh^`a$gdr$hdh^`ha$gdr$dh`a$gdWa)+"+,,,,`-l-F.P.4/6/@/F/J/L/N//////////00011񸩙zk\hUDhikCJaJmHsHhUDhbCJaJmHsHhUDhUCJaJmHsHhUDh(5CJaJmHsHhUDh(6CJaJmHsHhUDh(CJaJmHsHhUDhRUHCJaJmHsHhUDh _CJmHsHhUDhRUHCJmHsHhUDhRUH56CJmHsHhUDhRUH6CJmHsH11111111&2.2Z2^2`2L555~6T<V<\<^<l<p<r<v<? @scssTEhUDhefCJaJmHsHhUDhkcCJaJmHsHhUDhZ!x6CJaJmHsHhUDhZ!xCJaJmHsHhUDhc CJaJmHsH"hUDhc 56CJaJmHsHhUDhc 6CJaJmHsHhUDhc CJmHsHhUDhikCJaJmHsHhUDhye6CJaJmHsHhUDhb6CJaJmHsHhUDhik6CJaJmHsH @@@(CdCCCC DCJaJmHsHhFnh$jCJaJmHsHhFnCJaJmHsHhE! h6CJaJmHsHhE! h$j6CJaJmHsHh$j6CJaJmHsHh$jh$jCJaJmHsHh8CJaJmHsHh$jCJaJmHsHhFhF6CJaJmHsHhCJmHsHhFCJmHsHhhF6CJmHsHhCJaJmHsHhFCJaJmHsHh6j8jkkll8n~oopptt(vHxJxxx$hdh^`ha$gd $hdh^`ha$gdt$edhG$^`ea$gdH$hdh^`ha$gd$j$dh`a$gdWa0l2l>l@ll8n:nnndo~oooooopp|p~pppppw^wO@hE! h@CJaJmHsHhE! htCJaJmHsH1jhE! htia0JCJOJQJUaJmHsHhE! htiaCJaJmHsH$hE! htiaCJOJQJaJmHsHhE! CJaJmHsHhtiaCJaJmHsHhflhfl6CJaJmHsHhzCJmHsHhz6CJmHsHhzhz6CJmHsHhI>CJaJmHsHhI>CJOJQJaJmHsHpppppqqssttttttFuHuTu"v$v&v(v|vweYJ;hUDhCJaJmHsHhUDhtCJaJmHsHhE! CJaJmHsH#jhjP0JCJUaJmHsHhjPCJaJmHsH#jhU0JCJUaJmHsHhUCJOJQJaJmHsHhUCJaJmHsHhUhUCJaJmHsHh@CJmHsHhtCJmHsHhtht6CJmHsH#htht6CJOJQJmHsHhtCJaJmHsH|v~vvvvvvvvw.wwww"x2xFxHxJxRx\xtxxxxx yó޳ޤޤävvgXVXUhUDh^CJaJmHsHhUDh CJaJmHsH"hUDh 56CJaJmHsHhUDh 6CJaJmHsHhE! CJaJmHsHhUDh CJaJmHsHhUDh6CJaJmHsHhUDhZQVCJaJmHsHh8CJaJmHsHhUDhCJaJmHsH$hUDhCJOJQJaJmHsHd Leona istresa sadr~inu svojeg skoro posve praznog srca, priznanjem njemu (i sebi) da se promijenila i da ga ne voli zbog njega samoga, kao ato je voljela siromaanog Beraneka, ve zato ato joj je kod njega lijepo. Isti e se i njezin ~ivotni moto u~ivateljice slobode, nesklone boli (porod) i odricanju (podizanje djece). Meutim, njezin govor nije u duhu posavskog sela, previae je fin, tek ponekad bljesne autenti na re enica ovog kraja. U sljedeem primjeru, pored prili no nevjerojatne upitne rije ce ato u Teninim ustima nalazimo i pravi mali frazeoloaki dragulj:  `to si se uko io kao lipov svetac?  aapne mu ona smijuke. (Str. 207.) Ili njezina tirada protiv maj instva i poroda (vrlo je sli na, identi na po svjetonazoru i gotovo istim rije ima re ena i ona Katine tetke) u kojoj je vjerno do aran ne samo Tenin psiholoaki profil, nego je i ruho u koje je zaodjeven autenti no, slavonsko:  Znaa, jedno ili dvoje, ne bih baa marila, samo da nije toga poroda! Pa kada ga ve rodia, da bar br~e raste; nego pati se pet, aest godina s jednim, pa onda s drugim, pa s treim, a uto eto ti i starosti za leima, pa u ato ti onda ~ivot? (Str. 210) S druge strane, Kozarac je ritual svakodnevnih Teninih dolazaka Leonu zavraavao njezinim lutanjem po sobama i rije ima gdje si ti. Teako da e punokrvna `okica, pa makar joj se i svidjelo glumiti gospoicu Pari~anku, u trenucima opuatanja uz osobu s kojom dijeli svoju intimu pravilno i lijepo govoriti. Za razliku od Tene kojoj je dozvolio da se razmaae i nijansira svoj unutarnji svijet sama, u nekoliko navrata, ato je ini stvarnom, opipljivom, Kata je prikazana samo bijelom bojom, sva uzviaena u svojoj istoi, mirnoi i  pasivnosti. Pripovjeda  je tek dao naslutiti da se i u njoj krije ~ivost i duh. Vanjsku manifestaciju unutarnjih vihora svjedo e as led as oganj koji ju probijaju, na krijesee se o i probija plamen, a ~ivot u njoj izgiba. Ima tu, na~alost, i iz lektire nau enih, neodgovarajuih opisa uvstava: Njoj je bilo milo, lagano, kao da se ne doti e zemlje, kao da leti povrh rumenog zlatnog mora u vje nost. (Str. 137.) Ipak su eae ovakve sna~ne slike: Bila je samoj sebi kao zbijen vijor bez izlaza (Str. 148.) Kati stao ~ivot, krv kao da e proaikati na sve ~ile, noge se usklecale, o i zamaglile. (Str. 161.) Uslijed neupitnog afiniteta prema pripovijedanju Kozarac unutarnje turbulencije u Kati ispri a samo njihovom vanjskom manifestacijom. Iako Kata nije papirnata, be~ivotna lutka, pre esto je zatvorena u ljuaturu, sav onaj zbrkan i neuhvatljiv koloplet misli kakav se, kao roj muaica, raa u mladoj zaljubljenoj duai, povremeno itamo kroz rije i koje izmjenjuje sama sa sobom te kroz vanjski odraz tih nutarnjih previranja. A imala bi Kata ato rei: u onim rijetkim prilikama kad joj je dano da govori vjerno je iskazala mladena ki nestaaluk ili skrila vlastitu zaljubljenost i zbunjenost kakvom dosko icom. Tako Franju, prema kojemu ne osjea niata, zove bo~jim volom, pred Lukom se smije njihovu zajedni kom traljavu poslu, a jednom ga domialjato i hrabro oslovi:  Ne ka~u ti badava da si vilovnjak. (Str. 137.) Meutim, suviae rijetko progovara: svoje osjeaje ne artikulira naglas, ne priznaje ih. Zasjala je na samom kraju pripovijetke povjeravajui ocu, kad ju ovaj poziva na red, najintimnije misli i osjeaje, otvarajui svoje srce. Iznenadila je i kneza Adama i itatelja, no ve je bilo kasno: Ako ima Boga i pravde, ona je izbrisana, o e! Voljela sam ga kao nikoga na svijetu; grlila sam ga ~estoko, vrue  kao i on mene; kleo mi se, da e mene uzeti, nijednu drugu; prevario me je, uzeo je Femu. (Knez problijednu.) Je li to moj grijeh i sramota, da sam iskreno ljubila, da sam mislila, da je vjera i poatenje u njega kao i u mene? Sad sudi! No ne krivi ni njega, mo~da nije zlo mislio sa mnom. Prije, kadno me ozloglasiae  i ti si povjerovao, moj o e, a gdje ne bi on! Podnijela sam dosta i podnaaam joa, al mi nije teako, jer osjeam, da nijesam kriva. Duaa u meni govori, da ljudi i Bog ne mjere istom mjerom... (Str. 162-163.) Neupitna je pripovjeda eva simpatija za kne~evu jedinicu posljedica ega je njegov neskriveni anga~man i gotovo tjelesna upletenost u ambijent i zbivanja. Pripovjeda  se naj eae bavi svijeau svojih junakinja Kate i Tene. Njihove su misli jednom suvislije, drugi put manje suvisle, ponekad u prvom, ponekad u treem licu, prepri ane, a ponekad i isprepletenih prvog i treeg lica. U svakom slu aju, svaki je puta osjetna Kozar eva simpatija prema objema, neprilagoenoj buntovnici i u~ivateljici te novovjekoj Jeanne d Arc, koja ne izgara zarad vjere ve u sebi samoj biva zakopana izgubivai bitku s udoreem u seoskom iskrivljenom ogledalu. Tu dolazi do izra~aja neupitna Kozar eva simpatija na strani sna~nih osobnosti; njima je sklon oprostiti i kada prekrae moralne kodekse.  Adela Mil inovi nudi neuobi ajeno tuma enje Kozar eva do~ivljaja ~ene: I za Kozarca su ~ene stvorovi, koji imadu joa dosta kaosa u sebi, te su kadre same po sebi i umjetni ki osjeati i umjetnice i umjetnine biti. Njihova je duaa takova umjetnina, kojoj se on divi, ona je gipka i podatna, lagana i dra ua, vje ito igrajua, a sve to, jer u svakoj i sljednoj  i u istoj Teni  imade trunak djeteta. Iako potpune negativke, Manda i Fema nisu ostale posve ploane, nedoraene. Prikazane su najcrnje mogue, ali motivirano. Najbolje su oslikane u meusobnom razgovoru:  Ja se moram ove jeseni po ato po to udati,  nastavi Manda. Ve mi dodijala sirotinja u naaoj kui; atogod dobijem, moram s ukuanima podijeliti, hoe silom, da me istjeraju napolje; vele, da ne radim, pa da ne trebam ni jesti... `to koji dan, to gore; trgovci se odbili od nas, a naai ljudi ne imaju ni sami niata. Prokleta nu~da i nerodica! Bartol mi obeao kupiti cipele, a moja ino a mal se nije pogoropadila, to ti je zmija, kakove nije Bog viae stvorio, samo ato nije ve i meni i Bartolu o i iskopala, dao Bog, te oslijepila!... Tako ja ostadoh praznoruka ovoga vaaara, a Marica, ona hrapava ciganka, dobila aareni ko~uaak. Morao Martin kupiti i njoj i ~eni, samo da ni jednoj ne bude krivo; podijelio se malo prije, pa mu ukuani morali neato isplatiti. Palavorda, nije se znao prvo dijeliti, dok se joa sa mnom dr~ao... Eto, ato imamo! (Str. 146.)  I ja u ove jeseni. Ako u ti pravo rei, dodijao mi takav ~ivot. Kod kue ne mogu ostati, nau ila sam izilaziti,  a kud znaa sada otii? Kad se ne mogu airiti po gospodskim sobama, po kojekakvim smradnim sobicama ne e mi se viae povla iti. Viae puta, kad se probudim, pa besnena uzmem razmialjati, kako nam je neko  bilo, a kako je sada,  budne mi na samu sebe ~ao, na ato smo spale! Ne znam ni sama, kako je sve to polako i neopazice doalo... U taj par mi bude, da se svega okanim,  no kako sutradan pade mra ak, neato mi usfali, neato me tjera od kue,  i ja odoh opet sve u nekoj nadi... (Str. 147.) Njihov govor je, rekli bismo, skoro pa autenti an, aoka ki. Zasigurno puno bolji od Tenina ili Katina govora. U njemu nalazimo pojedina ne rije i (ino a, ko~uaak, palavorda, praznoruka, besnena, izilaziti, airiti se, dodijala, okanim, usfali, mal) ili cijele fraze i re enice potvrdive u pu kom govoru (po ato po to; Ako u ti pravo rei; U taj par). Ove dvije intrigantice su i po govoru druga ije, slavonskije od Kate. Kao da je Kozarac i u tom segmentu ~elio podvui razliku izmeu predobre, naivne i krotke Kate i  svim mastima premazanih Feme i Mande i tek time uspostaviti ravnote~u u malom slavonskom mikrokozmu. Iz govorne dionice seoskog ogovora kne~eve keri uo avamo da se seoski kolektiv i marginalni seoski likovi, podjednako i muaki i ~enski, prili no autenti no izra~avaju i reprezentiraju prepoznatljiv mentalitet: Eto vam te kne~eve svetice, eto vam! Znala ja davno ve da je to gad, da hoe boljom biti, a nema je gore u svem selu& Sad nek mi joa rekne, da je najpoatenija,  lozu joj materinu nepoatenu& Baa hvala toj Mandi i Femi, da su je ukebale& Nesrea traljava, nek se sada zaodije barem& (Str. 154.) Kozarac je svojim junakinjama rijetko dopuatao da progovore. Svojim su se govorom trebale o itovati kao posve formirane individue, ali i govornice kraja iz kojega potje u. Meutim, u govoru Kozar evih likova nalazimo upitno-odnosnu zamjenicu ato, u njemu nema vokalnih redukcija (nedosljedno je kraenje samoglasni ke skupine  ao u 1. l. perfekta jd., tek pokatkad itamo povjerovo, aaikovo, obuhvao), pade~ni su oblici istovjetni standardnim, u infinitivu rijetko ispada do etno  i itd. Unato  tomu ato je najbolje stranice svoga opusa Josip Kozarac dao opisujui karaktere, posebice ~enske, i ato je odli no reproducirao njihova razmialjanja i mentalitet, ipak ih nije do kraja uspjeano jezi no utjelovio: njihov govor oscilira od potpuno knjiakog do povremenih prosijeva so nog atokavskog govora. Iako ne mo~emo ne primijetiti da ni tada ne koristi vrbanjsku ikavicu. Kozar ev je jezik jedna od slabijih karika njegove autorske paradigme. LITERATURA JEZIKOSLOVNA BROZOVI, DALIBOR: Narje ja hrvatskog jezika, u: Hrvatski leksikon 2, Zagreb, 1997. IV`I, STJEPAN: Danaai posavski govor, Rad 196 i 197, Zagreb, 1913. Str. 124-254 i 9-138. JAK`I, MARTIN: Divanimo po slavonski, Pergamena, Zagreb, 2003. JOZI, }ELJKO: O istra~ivanju dijalekatske sintakse, u: Hrvatski dijalektoloaki zbornik, 12, Zagreb, 2004. Str. 97-102. KOLENI, LJILJANA: Slavonski dijalekt, Croatica, Zagreb, 1997. Str. 101-117. KOLENI, LJILJANA i URAK, SILVIJA: Govor Vrbanje, u: `oka ka ri  4, Zbornik radova Znanstvenoga skupa Slavonski dijalekt, Zajednica kulturno-umjetni kih djelatnosti Vukovarsko-srijemske ~upanije, Vinkovci, 2007. Str. 81-96. LISAC, JOSIP, Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori atokavskog narje ja i hrvatski govori torla kog narje ja, Zagreb, 2003. MENAC-MIHALI, MIRA: Frazeologija novoatokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (S Rje nikom frazema i Zna enjskim kazalom s popisom sinonimnih frazema), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje-`kolska knjiga, Zagreb, 2002. SAMARD}IJA, MARKO: Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, `kolska knjiga, 1995. SEREKE`, STJEPAN: Klasifikacija slavonskih govora, Zbornik za filologiju i lingvistiku X, Novi Sad, 1967. Str. 133-145. KNJI}EVNOPOVIJESNA BLA}EK, Pavle: Novelistika Josipa Kozarca (1858-1906), u: Revija, II, br. 6, Osijek, 1962. Str.74-99. EDOMIL, Jakaa: Neato o seoskoj noveli, u: O knji~evnosti. HIBZ, Zagreb, 1944. Str. 17-34. ORKALO, Katica: Pogovor izboru psiholoakih novela Josipa Kozarca, u: Zbogom Slavonijo 2, Dukat, Privlaka, 1987. Str. 113-117. ORKALO, Katica: Novela  Tena ili rehabilitiran ovjek, u: Slavonica, HAZU - Centar za znanstveni rad Vinkovci, Ogranak MH Vinkovci, Vinkovci, 1993. Str. 83-95. DAMJANOVI, Stipo: Ne dirajte mi ravnicu. [Predgovor.], u: Slavonijo zemljo plemenita, Mladinska knjiga, Zagreb, 1992. Str. 5-14. INHOF, Bartol: Knji~evno pismo. Tena. Tri ljubavi. Iz mladena kih uspomena, u: Vienac, XXVI, br. 31, str. 494-496; Zagreb, 1894. IVAKI, Joza: Selo u hrvatskoj knji~evnosti, Izdanje knji~are G. Trbojevia, Rijeka, 1914. 51 str. JEL I, Dubravko: O hrvatskom knji~evnom regionalizmu.  I. znanstveni sabor Slavonije i Baranje, Osijek, 17.-19. V. 1970, Osijek, 1970. Str. 761-768. MATI EVI, Ivica: Literatura o Josipu Kozarcu.  2. dani Josipa i Ivana Kozarca, Zbornik, Vinkovci, 1997. Str. 60-112. MESINGER, Bogdan: Kozar eva zagonetka. [Pogovor.], u: Josip Kozarac: Izabrane pripovijesti, Slavonica, knjiga 56.,Vinkovci, 1994. Str. 153-162. MIL INOVI, Adela: }ena u Kozar evom radu, u: Domae ognjiate, III., br. 2., str. 27-28.; br. 3., str. 49-51.; br. 5., str. 87-89.; br. 6., str. 115-117.; br. 7., str. 135-137.; br. 8., str. 155-158.; br. 9., str. 180-182.; br 10., str. 199-201.; Zagreb, 1902.  1903. NEMEC, Kreaimir: Predgovor, u: Josip Kozarac. Izabrana djela, Stoljea hrvatske knji~evnosti, Zagreb, 1997. Str. 9-22. `TAMPAR, Emil: Josip Kozarac. [Predgovor.], u: Josip Kozarac: Djela, Zora, Zagreb, 1950. Str. 7-42. Emil `tampar: Josip Kozarac. [Predgovor.], u: Mrtvi kapitali. Meu svjetlom i tminom. Pripovijesti, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, Knj. 53. Zagreb, 1964. Str. 7-19. `VAGELJ, Dionizije: Tena, djevojka  pokrajina, u: Slavonske knji~evne komunikacije, Glas Slavonije, Biblioteka Vez, Knj. 6, Osijek, 1975. Str. 207-210. VAUPOTI, Miroslav: Slavonijo zemljo plemenita. Prozno djelo Josipa Kozarca, Ivana Kozarca i Joze Ivakia. [Pogovor.], u: Slavonijo, zemljo plemenita. Izabrana proza. Zagreb,1974. Str. 291-295. VODNIK, Branko: Josip Kozarac. [Predgovor.], u: Josip Kozarac: Izabrane pripovijetke, Hrvatski pripovjeda i, knjiga VI., Zagreb, 1919. Str. III-XVI.  U tekstu Ne dirajte mi ravnicu (predgovor knjizi Slavonijo zemljo plemenita, Mladinska knjiga, Zagreb, 1992. Str. 9.) Stjepan Damjanovi napominje da je malo tko primijetio da on odli no poznaje staru slavonsku atokavatinu i da bi samo njegova djela mogla poslu~iti za dobar rje nik staroatokavskih frazema.  Josip  HYPERLINK "http://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebrecon.cgi?SC=Author&SEQ=20090420140543&PID=khDyJhSeAJc_XsLYnWHI-KnxM&SA=Kozarac,+Josip" Kozarac: Izabrane pripovijetke, Hrvatski pripovjeda i, Knjiga VI., Zagreb, 1919. Str. 182. Svi su navodi u daljnjem tekstu preuzeti iz iste zbirke, pa e iza svakog idueg biti nazna ena samo stranica s koje se navod donosi. Isticanja podebljanim slovima djelo su autorice ovog teksta.  Julijana Matanovi:  Portreti nepoznatih ~ena  drugo njihovo itanje, u: Mara `vel-Gamiraek, Drenovci, 4. listopada 1997., Prilozi sa Znanstvenog kolokvija 1997., odr~anog u sklopu 9. pjesni kih susreta, Drenovci, 3. - 4. listopada 1997., Hraae, Drenovci, 1997. Str. 63.  Dionizije `vagelj: Tena, djevojka  pokrajina, u: Slavonske knji~evne komunikacije, Glas Slavonije, Biblioteka Vez, Knj. 6, Osijek, 1975. Str. 208.  Bartol Inhof: Knji~evno pismo. Tena. Tri ljubavi. Iz mladena kih uspomena, u: Vienac, XXVI., br. 31., str. 494.; Zagreb, 1894.  Katica orkalo: Novela  Tena ili rehabilitiran ovjek, u: Slavonica, HAZU - Centar za znanstveni rad Vinkovci, Ogranak MH Vinkovci, Vinkovci, 1993. Str. 93.  Kreaimir Nemec: Predgovor, u: Josip Kozarac. Izabrana djela, Stoljea hrvatske knji~evnosti, Zagreb, 1997. Str. 20.  Adela Mil inovi: }ena u Kozar evom radu, u: Domae ognjiate, III., br. 7., str. 135.; Zagreb, 1902.  1903.     PAGE  PAGE 7 xrt hjpr$hdh^`ha$gdEe$dh`a$gdEe$hdh^`ha$gdZQV$dh`a$gdZQV$dh`a$gdWa >prt ô񤒤thYJ>h CJaJmHsHhUDh@CJaJmHsHhUDhRUHCJaJmHsHh2CJaJmHsHhUDhrCJaJmHsHhUDh^CJaJmHsH"hUDh^56CJaJmHsHhUDh^6CJaJmHsHhUDh=mQCJaJmHsHhUDh^CJaJmHsHhUDhA6CJaJmHsHhUDh)CJaJmHsHhUDhACJaJmHsHƬЬ 0fhjαοﰡym[L=hUDh" CJaJmHsHhUDh#CJaJmHsH"hUDh#6CJ]aJmHsHhACJaJmHsHhE! CJaJmHsHh h 6CJaJmHsHh CJaJmHsHhUDhACJaJmHsHhUDh)CJaJmHsHhUDhrCJaJmHsHhUDh)CJaJmHsH"hUDh)56CJaJmHsHhUDh)6CJaJmHsHα0RƲTnpr0ܵDϿϘpaTH9hUDhEeCJaJmHsHh.h>.CJaJmHsHh>.h>.6CJaJmHsHh>.CJaJmHsHh_}CJaJmHsHh-"CJaJmHsHhEeCJaJmHsHhdhEeCJaJmHsHhdhEe6CJaJmHsHhX}CJaJmHsHhEeCJaJmHsHh06CJaJmHsHh0CJaJmHsH0FVXXZ$edh^`ea$gd" $dh^a$gd36$hdh^`ha$gd@$dh`a$gdWa$hdh^`ha$gd>.DF.2FH:VX$庭֞֎rcTH9hUDh5CJaJmHsHhDCJaJmHsHhUDh CJaJmHsHh@h" CJaJmHsHh@h" 6CJaJmHsHh@CJaJmHsHh@CJOJQJaJmHsHhUDh#CJaJmHsHh06CJaJmHsHh0CJaJmHsHhUDh" 6CJaJmHsHhUDh" CJaJmHsHhEeCJaJmHsHh0h>.CJaJmHsH$x^``*ƶƧqeVeqJ;hUDhQ^CJaJmHsHh#CJaJmHsHhUDhE! CJaJmHsHhE! CJaJmHsHhUDh#CJaJmHsHh36CJaJmHsHhc5CJaJmHsHhUDhZQVCJaJmHsHhUDhc5CJaJmHsHhE! hc56CJaJmHsHhUDhc56CJaJmHsHhUDhDCJaJmHsHhDCJaJmHsHhUDhc5CJaJmHsH*lTVXZʷʷʦʅymaUEh" h36CJaJmHsHh" CJaJmHsHhc5CJaJmHsHh:NCJaJmHsHh:CJaJmHsHh3CJaJmHsH)jh@h@0JCJUaJmHsH h@h@0JCJaJmHsH$h@hWCJOJQJaJmHsHh@hWCJaJmHsHhWCJaJmHsHhUDhQ^CJaJmHsHhE! CJaJmHsH&<@r@JLR .8J"JN\.:,zƷ{{{{{{{nan{{{{{hUDhZQVCJmHsHhUDhc5CJmHsHhUDhc556CJmHsHhUDhc56CJmHsHhUDh[@|>@b $dha$gdWa$dh`a$gd$hdh^`ha$gd-"$dh`a$gd-"$hdh^`ha$gdZQV$dh`a$gdWa $dha$gd3z&.2@DVZflpչ{l{l\Ph;CJaJmHsHhUDhUD6CJaJmHsHhUDh#@CJaJmHsHhUDh#@6CJaJmHsHhUDhA$*6CJaJmHsHhUDhA$*CJaJmHsHhUDhYCJaJmHsHhUDhCJaJmHsHhUDhZQVCJmHsHhUDhc5CJmHsHhUDhc56CJmHsHhUDhc556CJmHsHp48`dvz|<@бxl`PlLR2 ʿsh0TCJaJmHsHh#hPCJaJhPCJaJh#CJaJh?6CJaJh#h#6CJOJQJaJh#h#6CJaJh#h#CJaJh?!hPCJaJmHsHhPCJaJmHsHhVCJaJmHsHh?!h0TCJaJmHsH* $&Pl,rp $dha$gdPdhgdWa$7dh`7a$gd#dhgdP V`bnp.\bdr"Vp` *^L│s│ₔ│ₔhP6CJ]aJmHsH"hUDhP6CJ]aJmHsHhUDhPCJaJmHsHhPCJ]aJmHsHh)!hPCJ]aJmHsHh?!hPCJaJmHsH$h?!hPCJOJQJaJmHsHhPCJaJmHsH"h?!hP6CJ]aJmHsH-LVXdf4r4VR *T<>x&2T`fввУģģģģģģģв"hUDhP6CJ]aJmHsHhUDhPCJaJmHsH"h?!hP6CJ]aJmHsHhPCJaJmHsHh?!hPCJaJmHsH$h?!hPCJOJQJaJmHsHhPCJ]aJmHsH9"B  B.$a$gdtia$a$gdjP$a$gd#HdhgdWa $dha$gdPfpVx*46HRX2DN`ƨƴyhPCJ]aJmHsHhmhPCJ]aJmHsH"h?!hP6CJ]aJmHsHhWCJaJmHsH"hUDhP6CJ]aJmHsHhUDhPCJaJmHsHhPCJOJQJaJmHsHhPCJaJmHsHh?!hPCJaJmHsH/"6J n$N*ұұұ|ne]hlmHsHh#H]mHsHh$h#H6]mHsHh#H6]mHsHh#H h#HhjPjh#HhjP0JU"h?!hP6CJ]aJmHsHh?!hPCJaJmHsH"hUDhP6CJ]aJmHsHhPCJaJmHsHhUDhPCJaJmHsH$hUDhPCJOJQJaJmHsH#*68l> @ B D F R T ` b p r v      $ & ( : Z ^ b n ~    ŹŬ|xxtptpltlhthtlh"hE! hhoHhlh#Hhd6h#Hhd0J>*B*phjh#HhdU hQ4hQ4 h#Hhdjh#Hhd0JUh#HOJQJmHsHh#HhjPmHsHh#Hh#HOJQJmHsHh#Hh#H6]mHsHh#Hh#HmHsHh#HmHsH$      0 8 :     &0BptvȾкyk\\\\htiahtiaOJQJmHsHh$htia6]mHsHhtiahtia]mHsHh"htia6]mHsHhtiahtia6]mHsHhtiahtiamHsHhtiajhtia0JUhl h6 hl6hh6hhmHsHh#Hhd6mHsHjh#Hhd0JUh#HhdmHsH#T&r|BDfĶsl^S^SF? h#Hhdjh#Hhd0JUh#HhjPmHsHh#HhjP6]mHsH h#HhjPjh#HhjP0JUh#Hh:mHsHh#Hh:OJQJmHsHh#Hh:OJQJ]mHsHh#Hh:]mHsHh"h:6]mHsHh#Hh:6]mHsHh#HhU6]mHsHh#HhUmHsH h#HhUjh#HhU0JUf.0V  $&*,8:<@BNPRTVZ\^źufh?!hPCJaJmHsHh$0JmHnHuhd hd0Jjhd0JUjh`'Uh`'h#Hh:mHsHh#Hh3OJQJmHsHh#Hh3mHsHh#Hh36]mHsH h#Hh3jh#Hh30JUh#Hhd6]mHsHh#HhdmHsH&"$(*<>@VXZ\^dhgdWah]hgdr2 &`#$gdr2 ,1h. A!"#$% <@< #NormalPJ_HmH sH tHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List6@6 # Footnote Text@&@@ #Footnote ReferenceH*4 @4 #Footer  p#.)@!. # Page NumberH2H y9 Balloon TextCJOJQJ^JaJ4U@A4 0T Hyperlink >*phd* $?467rKMp8.pJ$WXY[, - " # 0(/0;< #/%Z&[&b'8(G)H)**++,,,)-*-.//001111^2_2333e4f4667$8%8r8s89::;;<<==D>E>@Q@R@@@@@(AAA3CDDDDEEaHbHHHtKKKM MMM QnSoSTUVVWWY[[[[[[[R\\ ]W]8^^__p`q`r````IaajbbocciddpeffZghhciii1klmnoo'pppppppppppppppppp0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@000@0X00@0X00@0X00@0X00@0@0@0@0@0@0X00$W #)-*-.//011^2_233e4f47tKKMVVWr`dpefi1klmnoo'ppp@0@0Z00Z00Z00Z00Z00 Z00 Z00Z00Z00@0@0Z00 &Z00X00)X0 0 X0 0 Z00Z00X00@0Z00<*Z00Z00 Z00Z00Z00@0Z00Z00vZ00 00Z00Z00@0@0@0Z00Z00@0 00 $$$'F)1 @L0QV]ae0lp|vαD$*zpx Lf* f^=@ABDEFGHIKLMOPQ`$Vhx^>CJN\?  '!!@X)޹l*޹#+޹#,޹D#-޹.޹}#/޹0޹ܱ1޹J2޹|3޹t4޹|F5޹B6޹DH7޹8޹4P9޹tP:޹d;޹<޹@=޹4A>޹tA?޹A@޹AA޹4BB޹tBPP[[.\.\\\\\;];]^^____R`R`ZjZjllppp     VV[[4\4\\\\\A]A]^^____Z`Z``j`j l lppp 9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity ,#$,-/089>?@AN#EK<DU_ ~ ` h x  # ) / 3  " [ _ $0428>JHP?GRXw}04 !OUKRz3=ag'!*!J!M!" """1";""""">#J#_#d#g#l####### $$*$1$G$M$$$1%;%j%n%%%& &<&@&C&H&&&& ','8'F'K'''''''( (8(<(?(D(i(q(r(}(((((M)U)))-*1*<*@*}****+++,, ,,,n,w,------..00000141E1L1t11122222236344445555s5z55555555566666666(7.77777)8.8888879?999:::;;;;;;;$=+=C=J=T=Y===?? AA(A,AGAPAfAoAAAAADDFFFFzGGH H JJGJSJbJhJkJnJKKzKKKKKKKKLLLLLLLLLLMM!M&M)M-MMM6O9OOOPPtQ}QR&RFRKR SSS#SSSSSTTT'T)T0T2T;TZT`TbTeTTTT UU%UUUUUUU+W.W~WWWWWWWWWWXXY!Y3Y5YLYUYWY^Y`YhYYYYYYY-[6[@[H[[[[[[[[[[[\\\\\\\"\'\(\I\J\b\j\k\m\n\w\y\\\\\\\\\\\\\\]&]']/]1]9]i]j]{]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]^^^^$^F^N^O^^^b^j^k^t^u^v^w^}^~^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^__ ____ _'_(_)_*_5_6_=_@_G_H_R_S_Z_]_e_f_h_i_q_r_w_x_y_z______________ ```"`#`)`+`2`3`5`6`@`A`B`C`N```````RaXaaaaaaab bvb{bbbE>@@P@R@@@@@'A(AAA2C3CDDDDEE`HbHHHrKtKKKM MMM Q QmSoSTTUUVVWWYY[[[[[b^^r`````HaIaaaibjbbbncoccchdidddoepe~ffffYgZghhhhbiciiiiijjgjhj0kllYl[llllNmWmmmmmmmmmm(n1nnno1o4oooo&pipnppppppppppppppppppppp333333333333)CMMdeffv &!"!"{#{#####$$.%/%X&Y&b'b'8(8(G)G),,,,*------333I4566788'>(>@@(A(AaHaHbHbHnHnHHHHHHHDJFJTJVJtKM Q QnSnSFTFTTTUWXX&Y'YZZZZ[[iil(mmmpppppppppppppppipppppppppppppp~Rg~lvB B ^B `6OJPJQJ^Jo( @ @ ^@ `OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHPP^P`OJQJo(hH  ^ `OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH~RgVsF[K c E! z ?^P@y9" ?!#&d&`'A$*->1`2ES436:?<I>0YCUDoH#HRUHLI|IMsOjP=mQ0TUZQV[T]Q^ _WatiaPcmjikflFnr[._N8r2;8{" H_}W|HHi8k9kpE000@x "#%()*+-/01234678p@@ @ @@@"@$@&@(@0@2@:@@@D@L@N@R@X@Z@\@^@b@f@@@j@l@n@p@t@v@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;z8SHK lowerESimSunFZShuTi5& zaTahoma?5 : Courier New;Wingdings"1jˆ'FF (Z6(Z64ii2QHX ?#2*LIK `OKICE U PRIPOVIJETKAMA JOSIPA KOZARCAIHJJIHJJ Oh+'0 ,8 X d p |,LIK OKICE U PRIPOVIJETKAMA JOSIPA KOZARCAIHJJ Normal.dotIHJJ12Microsoft Office Word@wc@Ml@R?jE@g(Z՜.+,D՜.+,\ hp  IHJJ6i' +LIK OKICE U PRIPOVIJETKAMA JOSIPA KOZARCA Titlet 8@ _PID_HLINKSA,!yhttp://katalog.nsk.hr/cgi-bin/Pwebrecon.cgi?SC=Author&SEQ=20090420140543&PID=khDyJhSeAJc_XsLYnWHI-KnxM&SA=Kozarac,+Josip  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F?1TableRWordDocument.JSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q