Pregled bibliografske jedinice broj: 390237
Usporedba učinaka različitih protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda
Usporedba učinaka različitih protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda, 1993., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Rijeka
CROSBI ID: 390237 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Usporedba učinaka različitih protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda
(Comparison of the effects of different thrombolytic therapy protocols in patients with acute myocardial infarction)
Autori
Zaputović, Luka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Rijeka
Datum
01.09
Godina
1993
Stranica
180
Mentor
Mavrić, Žarko
Ključne riječi
Akutni infarkt miokarda;; Trombolitička terapije; različiti protokoli; Streptokinaza
(Acute myocardial infarction; Thrombolytic therapy; different protocols; Streptokinase)
Sažetak
Akutni infarkt miokarda (AIM) je u oko 90% bolesnika uzrokovan trombozom na mjestu aterosklerotske lezije koronarne arterije. Rana primjena trombolitičke terapije može dovesti do otapanja okludirajućeg tromba i reperfuzije ishemičnog miokarda, čime se smanjuje veličina infarkta i poboljšava postinfarktna funkcija lijeve klijetke. U našoj koronarnoj jedinici trombolitičku terapiju bolesnika s AIM primjenjujemo od konca 1984. godine, uzimajući u obzir uobičajene indikacije i kontraindikacije za njenu primjenu. Retrospektivnom analizom usporedili smo učinke triju korištenih protokola. Također je analiziran utjecaj postignute reperfuzije na spašavanje miokarda te elektrokardiografsku i enzimatsku veličinu infarkta neovisno o primjenjenom protokolu. Prvim protokolom tijekom prve dvije godine liječeno je 65 bolesnika. Primali su brzu intravensku infuziju od 106 IJ streptokinaze (SK) tijekom 30 minuta, zatim infuziju heparina tijekom iduća 24 sata, te aspirin. Reperfuzija je postignuta u 71% bolesnika, no uz značajnu incidenciju rane reokluzije od 17%. Stoga smo nakon početnih iskustava nekim izmjenama protokola liječenja pokušali smanjiti učestalost reokluzije. U drugom protokolu primjenjivana je veća doza od 1.5x106 IJ SK tijekom 60 minuta, zatim infuzija heparina tijekom duljeg perioda od 72 sata, a umjesto antiagregacijske peroralna antikoagulantna terapija. Bolesnici liječeni trećim protokolom su pored prethodno navedene terapije primali i aspirin. U 180 bolesnika liječenih drugim i 110 bolesnika liječenih trećim protokolom došlo je do značajnog smanjenja incidencije reokluzije na 6% i 5% (p<0.05 i p<0.01). Iako je učestalost krvarenja u drugom i trećem protokolu bila veća (10% i 12%) u odnosu na prvi protokol (6%), ove razlike nisu bile statistički značajne. Ostale komplikacije trombolitičke terapije su bile rijetke i blage, a hospitalni mortalitet bolesnika je neovisno o primjenjenom protokolu bio nizak. U bolesnika s reperfuzijom došlo je do značajnog spašavanja miokarda ; konačna veličina infarkta bila je za 20 ± ; ; 4% manja od očekivane. Stoga su ovi bolesnici imali značajno manju elektrokardiografsku i enzimatsku veličinu infarkta u usporedbi s bolesnicima bez reperfuzije i onima s reokluzijom. Iako i naši rezultati potvrđuju povoljne učinke trombolitičke terapije u bolesnika s AIM, većina bolesnika dolazi u bolnicu prekasno i stoga ne može biti podvrgnuta ovakvom liječenju.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Rijeka,
Klinički bolnički centar Rijeka