Pregled bibliografske jedinice broj: 389634
Dijagnostički kriteriji moždane smrti. Kritički osvrt.
Dijagnostički kriteriji moždane smrti. Kritički osvrt., 1994., magistarski rad, Medicinski fakultet, Rijeka
CROSBI ID: 389634 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dijagnostički kriteriji moždane smrti. Kritički osvrt.
(Diagnostic criteria of brain death)
Autori
Dragan Aksentijević
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Rijeka
Datum
10.06
Godina
1994
Stranica
81
Mentor
Šepić Grahovac, Dubravka
Ključne riječi
Smrt mozga; Dijagnostički kriteriji
(Brain death; Diagnostic criteria)
Sažetak
Rad je kritički osvrt dijagnostičkih kriterija smrti mozga u svijetu i u nas. Tijekom razdoblja 1984.-1991. analizirano je 117 bolesnika koji su u nepovratnoj komi boravili u Zavodu za reanimaciju i anesteziologiju Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Iz povijesti bolesti svakog bolesnika izdvojena su slijedeća obilježja: prijemna dijagnoza, dob, spol, posebnost neurološkog nalaza kod prijema i tijekom boravka, nalazi dopunskih pretraga- elektroencefalografija, scintigrafija, moždana angiografija, kompjutorizirana tomografija mozga, test atropinom, test apnejom i druge. Izračunato je vrijeme provedeno u nepovratnoj komi ; analizirane su posebnosti odluke ad hoc imenovane Komisije za određivanje moždane smrti, te teškoće na koje se nailazilo u traženju odobrenja porodica za donaciju organa njihovog umrlog člana. Podaci su uspoređeni statističkom metodom regresijske analize. Dijagnoza smrti mozga postavljena je prosječno nakon dva i pol dana (60 sati) boravka u areji za reanimaciju. Dob, spol, stupanj svijesti pri prijemu određen Glasgow coma score nisu utjecali na vrijeme trajanja nepovratne kome. Potvrda izo-električne bio-elektrogeneze tijekom tri uzastopne registracije elektroencefalograma, odvojene šestosatnim intervalima, je bila konačna odluka u postavljanju dijagnoze moždane smrti. Spinalni su refleksi (automatizmi) bili koji put prisutni i pri izo-električnom elektroencefalogramu (r= - 0.031), ali i pri zastoju moždane cirkulacije. Prisutnost spinalnih refleksa, dakle, ne smije utjecati na odluku o dijagnozi smrti mozga. Arefleksija moždanoga debla maksimalno korelira sa izo-električnim elektroencefalogramom (r = 1) ; takav elektroencefalogram je pozitivno korelirao i sa odgovorima na testu atropinom (r = 0.0023). Ti rezultati značajan su prilog podrške koncepciji po kojoj se smrt moždanoga debla poistovjećuje sa smrću mozga. Prihvaćanje takve koncepcije omogućuje skraćivanje dijagnostičkog vremena i zadržavanje bolesnika na umjetnoj respiraciji, te indirektno povećava i broj potencijalnih davatelja. Iskorištenost organa za donaciju u analiziranoj kazuistici ispitanika u nepovratnoj komi nedopustivo je niska (tek od 44.4% njih dobiven je organ). Takva limitirana donacija nije toliko izraz neinformiranosti sredine o problematici transplantacije organa i transplantacijske medicine već stava, prvenstveno emotivnog, porodice koje tijela člana u nepovratnoj komi, dakle moždano mrtav, još ne priznaje kao « ; stvar zajednice (res communitatis)» ; .
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti