Naslov
Percepcija starina u umjetnosti ranoga humanizma u Dalmaciji
(Perception of Antiquities in the Art of Early Humanism in Dalmatia)

Autori
Špikić, Marko

Izvornik
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (0553-6707) 49 (2006); 49-64

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
dalmacija; starine; juraj dalmatinac
(dalmatia; antiquities; giorgio dalmata)

Sažetak
U tekstu se raspravlja o percipiranju antičkih spomenika u hrvatskoj umjetnosti 15. stoljeća. Autor u razvitku talijanskoga humanizma vidi temeljne pretpostavke za razvitak ovih procedura. U tom smislu ističe istraživanja osjetilne percepcije kod ranih talijanskih humanista (Bruni, Vergerije, Krizoloras) kao značajne prethodnike teoretičara vizualnosti (Alberti). Ove su procedure humanista-literata, kako je već pokazao E. Gombrich, išle usporedo s aktivnim proučavanjem antike kod likovnih umjetnika. U ovom se tekstu stoga želi raspraviti o djelovanju arhetipova rimskih starina na percepciju i invenciju ranorenesansnih umjetnika. Na tragu filoloških rasprava iz novijega doba (Fisković, Kokole), autor predlaže prepoznavanje tri izvora nadahnuća za umjetnike prije 1450. Tako smatra da su umjetnici imali izbor: 1. poštivati kontinuitet gotičke umjetnosti, 2. ugroziti taj kontinuitet uz pomoć regresije i proučavanja antičkih umjetnina te 3. stvoriti sintezu ovih dviju opcija. Na tri primjera iz radionice Jurja Dalmatinca (Hercules sa šibenske katedrale, anđeo s portala sv. Augustina i konjanik s Loggia dei Mercanti u Anconi), autor raspravlja o načinima oponašanja i prevođenja ovih nadahnuća u vlastitu invenciju. Antičku skulpturu Dioskura s rimskog Kvirinala, koju su prikazivali Pisanello, Benozzo Gozzoli i Mantegna, autor uzima kao mogući izvor za anđela iz Ancone. Postupkom preuzimanja izvora i njegove preobrazbe služili su se i raniji firentinski umjetnici, čija su djela već prepoznata kao mogući izvori nadahnuća dalmatinskim umjetnicima (npr. Ghiberti). Lik srednjovjekovnog konjanika iz Ancone na tragu je takvoga postupanja. To se djelo također uzima kao argument o utjecaju lokalne sredine na interpretaciju starina, jer se mit Ciriaca iz Ancone o nesačuvanoj Trajanovoj zlatnoj statui s gradskog slavoluka prilagođava moderne interpretacije u renesansnoj umjetnini. Raspravama o utjecaju Albertijevih naputaka o historiji autor na kraju članka pridružuje i definicije iz male rasprave De imitatione Albertijeva učitelja i uglednoga predavača retorike u sjevernoj Italiji, Gasparina Barzizze. U raspravi se ističe da se umijeće retoričkoga oponašanja može svesti na Kvintilijanovu četverodijelnu podjelu solecizama. U tim se retoričkim pravilima u članku nalaze analogije s postupcima likovnih umjetnika 15. stoljeća, a ona se prepoznaju i u opusu Jurja Dalmatinca kao glavnog nositelja promjena u dalmatinskoj umjetnosti oko polovice 15. stoljeća. Iz tog se razloga za ovoga majstora može ustvrditi da je na koncepcijskoj razini sudjelovao u rješavanju središnjih pitanja humanističkog oponašanja i invencije svoga doba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA