Pregled bibliografske jedinice broj: 388301
Genska raznolikost populacije vuka (Canis lupus) iz Hrvatske
Genska raznolikost populacije vuka (Canis lupus) iz Hrvatske, 2009., doktorska disertacija, Veterinarski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 388301 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Genska raznolikost populacije vuka (Canis lupus) iz Hrvatske
(Genetic diversity of gray wolf (Canis lupus) in Croatia)
Autori
Gomerčić, Tomislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Veterinarski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
03.02
Godina
2009
Stranica
97
Mentor
Huber, Đuro
Ključne riječi
vuk; Canis lupus; genska raznolikost; mikrosateliti; kontrolna regija mtDNA
(wolf; Canis lupus; genetic diversity; microsatellite; mtDNA control region)
Sažetak
U današnje doba vukovi su istrebljeni iz znatnog dijela Europe. Republika Hrvatska jedna je od Europskih zemalja u kojoj obitava populcija vukova od 175 do 240 životinja. Vuk se kao predator nalazi na vrhu hranidbene piramide i neophodna je sastavnica kopnenih ekoloških sustava. Jedna od najugroženijih kopnenih životinjskih vrsta u Europi, stoga je i u Hrvatskoj zakonom zaštićena životinjska vrsta. Za zaštitu ugroženih vrsta od velikog je značaja održanje genske varijacije unutar populacija pogotovo jer se radi o malim izoliranim populacijama kod kojih postoji opasnost od povećanja homozigotnosti, a time i manju prilagodljivost populacije promjenama u okolišu Ovo istraživanje je provedeno na 66 uzorka vukova iz Hrvatske korištenjem 18 mikrosatelitskih lokusa (CPH2, CPH6, CPH8, CPH9, CPH3, CPH4, CPH5, CPH7, CPH12, CPH22, u250, u253, c2096, c2079, VWF, c2010, c2088, u213) i dijela kontrolne regije mitohondrijske DNA dugačkog 281 pb. Radi usporedbe istraženo je 20 kontrolnih regija uzoraka pasa. Genska raznolikost mikrosatelita hrvatske populacije vukova relativno je visoka (0, 679). Šest mikrosatelitskih lokusa pokazuje značajno odstupanje od Hardy-Weinbergove ravnoteže. Nisu nađeni dokazi da je populacija nedavno prošla kroz „ usko grlo“ . Haplotipska raznolikost vukova relativno je visoka (0, 7441), a također je i nukleotidna raznolikost relativno visoka (0, 017). Pronađeno je šest vučjih hapotipova u Hrvatskoj od kojih se tri podudaraju haplotipovima pronađenim u Alpama dok su tri haplotipa prvi put opisana u ovom radu te nisu zabilježeni u ostalim dijelovima svijeta. Utvrđeno je nepostojanje subpopulacijua vukova u Hrvatskoj, te da genetska raznolikost među jedinkama nije u korelacija sa njihovom zemljopisnom udaljenošću. Na temelju kontrolne regije mitohondrijske DNA moguće je razlikovati vuka i psa tj. utvrditi da li je majka bila vuk ili pas. U radu su opisani koji su najbolji mikrosatelitski lokusi za identifikaciju jedinke.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija, Veterinarska medicina
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Veterinarski fakultet, Zagreb