ࡱ> q`x\bjbjqPqP4x::~&*hnnn8b442"2222222$5hb8224))) 2)2))w,, CIn.#,2404,, 9*( 9, 9,")22<)^4d d  Wittgensteinov govor o metafizi kom u svjetlu kontekstualnosti Sa~etak Tema ovog rada jest pitanje kontekstualnosti u najairem smislu rije i, odnosno kako se na temelju Wittgensteinova shvaanja konteksta mo~e govoriti o metafizi kim pitanjima. Naime, ve kod  ranog Wittgensteina, kojega u bitnome obilje~ava analiti ka faza, postoje odreeni momenti koji nipoato nisu analiti ki, nego uklju uju i neke druge dimenzije. Kod  kasnog Wittgensteina sredianji pojmovi bitni za njegovo razumijevanje svakako su pojmovi koji se odnose na kontekst i kontekstualnost: jezi na igra, ~ivotna forma i slika svijeta. Ovdje smo pokuaali razjasniti ato sve to zapravo zna i na podru ju govora o metafizi kom. Klju ne rije i: Wittgenstein, kontekstualnost, jezi na igra, ~ivotna forma, slika svijeta, pluralnost paradigma, govor i razumijevanje. 1. Kontekstualnost u Traktatu Wittgenstein u Traktatu re enice prema smislu dijeli na smislene (sinnvoll), bez-smislene (sinnlos) i nesmislene (unsinnig). Smislene su re enice prirodnih znanosti. Svaka rije  u tim re enicama ima svoje zna enje, odnosno ako re enicu uzmemo kao presliku odreene konkretne injenice ili nekog stanja stvari, onda svakom njezinom dijelu (rije i/znaku) odgovara neato u svijetu na ato se te rije i kao i itava re enica odnose. Budui da tu svaka rije  ima zna enje, onda i itava re enica mo~e imati smisao. Ukoliko se re enice pak ne odnose na niata izvan njih, tj. ako se ne odnose na neato u svijetu (ve njihov smisao ostaje u njima samima), Wittgenstein onda govori o bez-smislenim re enicama. To su prije svega matemati ke i logi ke (tautoloake) re enice. Njih se uope ne doti e pitanje smisla, one su liaene smisla, bez-smislene (sinnlos). Izrei se mogu samo re enice iz ovih dviju skupina, dakle s jedne strane, re enice koje se odnose na empirijske fakte i, s druge strane, analiti ke (tautoloake, logi ke) re enice. U treu skupinu, u tzv. nesmislene re enice, koje se ne mogu izrei, ponajprije spadaju metafizi ke re enice, ali i sve one druge re enice koje nemaju smisao, a pretendiraju na korelaciju sa  zbiljskim svijetom. Nemaju smisao zato ato neka od onih rije i od kojih se one sastoje nema zna enje. Ukoliko, naime neka rije  iz jedne re enice nema zna enje, tj. ako joj ne odgovara niata u svijetu, onda re enica u kojoj se ona nalazi nema smisao. Mjereno ovim mjerilom sav govor o metafizi kim pitanjima izlazi iz sfere smislenosti, jer se  po Wittgensteinu  u svakoj metafizi koj re enici dogaa da neki znakovi nemaju zna enje (v. T 6.53), pa on na koncu konstatira autnju kao jedini ispravan stav prema njima. Je li pak i njemu samome uspjelo autjeti o tim pitanjima i, s druge strane, jesu li se i samim tim strogim kriterijem smislenosti ve u Traktatu otvorile i neke druge mogunosti govora o onomu transcendentnom, pitanje je koje ovdje ostavljamo po strani. Ono ato ovdje ~elimo istra~iti jest, na koji na in Wittgenstein u svojim kasnijim spisima otvara mogunosti za direktan ili pak indirektan govor o tzv.  metafizi kim pitanjima, poglavito o pitanju transcendentnoga? Treba ipak odmah napomenuti da su metafizi ke re enice za  ranog Wittgensteina nesmislene zapravo gledano s pozicija na kojima je on tada stajao, tj. iz njegove tadaanje znanstvene perspektive, osobito gledano pod vidom (kriterija) prirodnih (i tehni kih) znanosti koje se uvijek odnose na neki konkretni objekt u svijetu. Stoga ne udi da re enice koje se bave onim ato le~i izvan granica (empirijskog) svijeta, pa i one koje se bave svijetom kao cjelinom budu nesmislene. Taj je kriterij smislenosti bio prisutan i kod Be kog kruga kao i kod veine tadaanjih mislitelja koji su prirodnu znanost redovito uzimali za paradigmu bilo kakve znanosti i znanstvenosti uope. Meutim, osim tog uskog na ela smislenosti, osim te uske  znanstvene perspektive (kojoj su svojstveni isklju ivo termini kao znanje, spoznaja i sl.) po kojoj se o metafizi kim pitanjima ima autjeti, Wittgenstein ve u Traktatu tu i tamo uklju uje i jednu drugu perspektivu, kad govori o  ~ivotnim problemima , o  osjeaju , kao i kad spominje promatranje svijeta  sub specie aeterni(tatis) , tako da se pod tim drugim perspektivama ve i u Traktatu zati e nekoliko metafizi kih izri aja.  Osjeamo da, ak i kad bi se odgovorilo na sva mogua znanstvena pitanja, naai ~ivotni problemi joa uope ne bi bili niti dotaknuti. (T 6.52; usp. TB 25.5.15.)  Nije misti no kakav je svijet, ve to da on jest. Promatranje svijeta sub specie aeterni jest njegovo promatranje kao  ograni ene  cjeline. Osjeaj svijeta kao ograni ene cjeline jest ono misti no. (T 6.44, 6.45) Ovim i sli nim izri ajima Wittgenstein ve u Traktatu prelazi granice strogo znanstvene paradigme te ulazi takoer u neke druge perspektive. Pluralnost perspektiva ato je u Traktatu prisutna tek tu i tamo nejasno, postaje zapravo sredianja misao i klju  za razumijevanje u Wittgensteinovom kasnijem govoru i to ne samo o metafizi kim pitanjima ve i o svim drugim va~nijim pitanjima. Uloga pojmova kao ato su ~ivotna forma, jezi na igra i slika svijeta od presudne su va~nosti za shvaanje toga. Naime, Wittgenstein pomalo sve viae isti e va~nost perspektive pod kojom se stvari promatraju, kao i svih onih netematiziranih imbenika, onih primarnih pretpostavki koje su vlastite odreenoj paradigmi u kojoj svatko od nas misli i promatra svijet, a koje bitno utje u na znanje, spoznaju, stavove itd. Te se pretpostavke u obi nom, pa ak ni u znanstvenom, promialjanju i govoru redovito ne tematizira, niti ih je ovjek svjestan. Wittgenstein  moglo bi se rei  za razliku od Traktata gdje prevladava jedan pogled na svijet i jedna perspektiva, u kasnijim spisima sve viae razmialja pluralisti ki, tj. da postoji viae raznih sustava koji svaki za sebe ima vlastita pravila i mogunosti. Tek u nekom odreenom svjetonazoru, u jednoj konkretnoj perspektivi, u ~ivotnoj formi ili slici svijeta stvari i govor o njima poprimaju svoje pravo zna enje. Pod tim vidom i njegov govor o transcendentnom dobiva posve druge i druk ije dimenzije. Klicu takvog razvoja mialjenja mo~e se nai ve i u Traktatu, i to ne samo u ovim gore donesenim ili sli nim primjerima, nego ak i u njegovom strogo logi kom dijelu, iako je misao explicite izvedena i razraena kasnije u Filozofskim istra~ivanjima, odnosno pro~ima veinu njegovih drugih kasnijih spisa. U vrlo zanimljivoj studiji o ~ivotnim formama Newton Garver zgodno promialja pitanje konteksta kod L. Wittgensteina. Kontekstualnost ponajprije hoe rei kako smisao i zna enje ne ovise samo o samim rije ima (re enicama), ve i puno viae o konkretnom kontekstu u kojem se one pojavljuju, ato se osobito zorno pokazuje u Wittgensteinovoj analizi jezi nih igara. Odmah ipak valja napomenuti kako ve u Traktatu, koji se redovito uzima kao klasi an primjer analiti ke filozofije, osim ve nabrojenih i sasvim o itih postoje i neki drugi jedva zamjetljivi momenti u kojima se mo~e vidjeti prisutnost na ela kontekstualnosti, a koji onda pokazuju da Traktat ipak ni u svojem logi kom dijelu nije baa sasvim analiti ko i samo analiti ko djelo. Naime,  neka metoda ili u enje jest analiti ko onda kad je specificiralo elemente, jednostavna stanja stvari i efektivni proces za rastavljanje kompleksa na jednostavna stanja stvari  piae Garver u spomenutom tekstu.  Zbog Traktata svaku re enicu mo~emo pomou istinosnih funkcija raa laniti na elementarne re enice, a elementarnu re enicu definirati kao najjednostavniju artikuliranu svezu imena.  Stoga, zaklju uje Garver  Traktat je barem jednim dijelom analiti ki.  No, tu se pojavljuje takoer neato ime Wittgenstein izlazi izvan okvira analiti ke filozofije. Naime, s jedne strane, samo su injenice, a ne stvari ni predmeti sastavni dijelovi svijeta:  Svijet je sveukupnost injenica, a ne stvari (T 1.1). S druge strane, kao nekakva paralela tomu, u podru ju jezika samo re enica ima smisao, a ime mo~e imati zna enje samo ako se nalazi u  kontekstu re enice (usp. T 3.3). Predmet, s jedne strane, nije sastavni dio svijeta, pa ne mo~e slu~iti kao vrsto zna enje imena. S druge strane, imena ne mogu biti temeljni elementi, jer ona svoje zna enje dobivaju tek u kontekstu. Garver stoga zaklju uje da je zbog na ela kontekstualnosti, prema kojemu ime ima zna enje samo u kontekstu neke re enice, nemogua potpuna i posvemaanja analiza, odnosno da Traktat ni u kojem slu aju ne mo~e biti sasvim i jedino analiti ko djelo. Budui da je na elo konteksta neizbje~no u Traktatu, on osim analiti ke poprima i jednu drugu, neanaliti ku dimenziju. Wittgenstein je svjestan te proturje nosti analiti kog na ela s na elom kontekstualnosti te problem njihova usklaivanja rjeaava  prema Garveru  uvoenjem dihotomije kazati  pokazati (sagen  zeigen). 2. Kontekstualnost kod  kasnog Wittgensteina Iako se, dakle u zamecima mo~e nai ve i u Traktatu, na elo kontekstualnosti osobito je eksplicirano i razraeno u Wittgensteinovom kasnijem spisu Filozofijska istra~ivanja (Philosophische Untersuchungen). Nekoliko klju nih pojmova u tom spisu (i drugim kasnijim spisima) stoji u naju~oj svezi s pojmom konteksta te su zapravo neka vrst njegove eksplikacije. Osobito valja istaknuti pojmove jezi na igra, ~ivotna forma i slika svijeta koji mo~da najjasnije pokazuju va~nost kontekstualnosti u odreivanju zna enja i smisla rije i i re enica te na koncu mialjenja i znanja uope. 2. 1. Jezi na igra Pojam  jezi na igra (Sprachspiel), koji je zapravo klju  za razumijevanje Filozofijskih istra~ivanja i  kasnog Wittgensteina , jedan je od varijacija na ela kontekstualnosti. Svakako jezi na igra pokazuje kontekst u kojem se neato dogaa, te je nu~an preduvjet razumijevanja. Rije i dobivaju zna enje u kontekstu jezi ne igre. Tako npr. pri zidanju kue mogue je samo poviknuti neku rije , a da pomonik u tim okolnostima, odnosno u toj jezi noj igri odmah to no zna ne samo ato zna i ta jedna rije , ve i ato on to no treba u initi. I tako u bezbroj drugih slu ajeva. Zna enje rije i, ali ovdje ve  za razliku od Traktata - i smisao itavih re enica i aire, ovise o uporabi, o kontekstu jezi nih igara, odnosno o aktivnostima u kojima se one odvijaju. Jezi ne igre su direktno vezane na airi kontekst, tj. ne iscrpljuju se samo u dimenziji jezika, ve ovise o itavom kontekstu aktivnosti vezanih uz njih. Stoga Wittgenstein definirajui termin  jezi na igra izri ito ka~e da se on odnosi na cjelinu  jezika i aktivnosti s kojima je on povezan (PU 7). Ta sveza izmeu jezika i s njim povezanih (konkretnih) aktivnosti osobito se zorno vidi u 23 Filozofijskih istra~ivanja u nabrajanju raznih jezi nih igara. Wittgenstein tu prije nabrajanja raznih primjera jezi ne igre ka~e da postoje  bezbrojne razli ite vrste uporabe svega onoga ato mi nazivamo 'znakovi', 'rije i', 're enice'. A ova raznovrsnost nije neato vrsto odreeno, dano jednom zauvijek, ve novi tipovi jezi nih igara nastaju, dok druge zastarijevaju i padaju u zaborav. To se dogaa zbog toga ato zna enje i smisao rije i i re enica u bitnome ovise o konkretnom kontekstu u kojem se dogaaju. Jer rije   jezi na igra ovdje treba istaknuti da je  govorenje jezika dio jedne aktivnosti, ili jedne ~ivotne forme (PU 23). Wittgenstein zatim jednostavno navodi razli ite kontekste, odnosno razli ite jezi ne igre u kojima i rije i i re enice dobivaju svoje zna enje. Iz toga se zorno vidi kako je poznavanje jedne jezi ne igre nu~na pretpostavka za razumijevanje. Stoga ukoliko netko unutar jedne jezi ne igre po ne govoriti i raditi na na in koji prili i nekoj drugoj jezi noj igri, on bi u najmanju ruku bio neshvaen i mo~da udan. Upravo zbog toga ato bi rije i i re enice koje bi on izgovarao, pripadale nekoj drugoj jezi noj igri, tj. jednoj posve drugoj djelatnosti, nekom drugom kontekstu, pa bi samo u njemu imale odgovarajue zna enje. Takvi  ispadi u svakodnevnom ~ivotu bivaju ozna eni (prepoznati) ili kao humoristi ni ili pak kao tragi ni. No, i tada kao pretpostavka za njihovo razumijevanje ostaje poznavanje i jedne i druge jezi ne igre. U slu aju da ne poznajemo (ni-)jednu od tih jezi nih igara, ne mo~emo ni razumjeti ato netko ~eli rei. Rije i ili ak re enice koje bi stajale izvan bilo kojeg (poznatog) konteksta ne bi nam govorile niata ili barem niata precizno i jasno. Kao zgodna slika za shvaanje va~nosti konteksta ak i na onti koj razini mo~e se uzeti jedan Wittgensteinov tehni ki primjer iz Filozofijskih istra~ivanja. Tu on pokazuje kako i stvari dobivaju svoje zna enje tek u nekom kontekstu, odnosno u funkciji, u uporabi, u ulozi koju im dajemo unutar jednog sustava.  Ukoliko aipku pove~em s polugom, stvaram ko nicu.  Naravno, ako ve postoji itav preostali mehanizam. Samo s njim ona je poluga ko nice; a odvojena od tog oslonca ona nije ak ni poluga, ve mo~e biti sve mogue, ili niata. (PU 6) Dakle, ak i stvari (a ne samo rije i) svoje zna enje dobivaju u kontekstu. A ukoliko je neato izvan svojega konteksta, to mo~e biti sve i niata. Tek u kontekstu, u konkretnoj situaciji, u konkretnom hic et nunc ono dobiva svoje zna enje i svoj smisao. Malo nakon ovoga primjera Wittgenstein u slici aahovskog poteza ponovno pokazuje va~nost konteksta, odnosno okolnosti u kojima se neato odvija, te ka~e da se neki aahovski potez ne sastoji samo u tome da se neka figura pomakne na plo i, niti pak u mislima i osjeajima koji prate taj potez  ve u okolnostima koje nazivamo: 'igrati partiju aaha', 'rijeaiti neki aahovski problem' i sl. (PU 33) Na drugim mjestima Wittgenstein tu istu misao prenosi i na rije i i re enice te smatra kako u veini slu ajeva vrijedi da konkretna uporaba u jeziku, u jezi noj igri daje zna enje rije ima (PU 43, ali i 7, 9 i dr.). Tek u nekoj jezi noj igri rije i imaju zna enje. Tek uporaba rije i i re enica u odreenom kontekstu daje im pravi smisao i zna enje. A izvan tog konteksta one mogu zna iti atoata, jer nemaju jasno definirano precizno zna enje. 2. 2. }ivotna forma Uz pojam jezi ne igre, odnosno kontekstualnosti usko je vezan i pojam  ~ivotna forma (Lebensform). Ne ulazei pobli~e u razli ita mialjenja interpretatora o ~ivotnim formama kod Wittgensteina, htjeli bismo ovdje prije svega istaknuti samo ono temeljno zna enje ~ivotne forme koje nesporno proizlazi iz njegovih spisa. U Filozofijskim istra~ivanjima Wittgenstein pet puta izri ito rabi termin ~ivotna forma (Lebensform). I, kako ga s jedne strane nigdje striktno ne definira, a s druge upotrebljava ga u donekle razli itim kontekstima, razumljivo je da dolazi do odreenih poteakoa u interpretaciji toga pojma. Ipak, kad se u obzir uzme sve ato je o tomu re eno kod Wittgensteina, mo~e se zaklju iti: 1) da postoje raznolike ~ivotne forme, 2) da one mogu obuhvaati manja ili vea (u~a ili aira) podru ja, 3) da se esto djelomi no preklapaju, 4) da je uz svaku ~ivotnu formu vezana i odreena jezi na igra te 5) da ~ivotne forme stoga zapravo predstavljaju u~i ili airi kontekst razumijevanja, znanja, mialjenja i komunikacije. Tek ako se prihvati takvo shvaanje ~ivotnih forma, mogue je uva~iti tih nekoliko vrlo razli itih mjesta na kojima Wittgenstein izri ito govori o njima. Tako on primjerice u 19 Filozofijskih istra~ivanja govori kako se mo~e predo iti neki jezik koji bi se sastojao samo od zapovijedi i izvjeaa u bitki, te zaklju uje kako predo iti neki jezik zna i  predo iti neku ~ivotnu formu . Tu je termin ~ivotna forma, dakle ograni en na jedno podru je neke djelatnosti. Sli no je i s pojmom ~ivotna forma u 23. U skladu s tim moglo bi se svakom zanimanju, ili pak svakoj konkretnoj situaciji, odreenom na inu ~ivota, kulturi i sl. dozna iti odreeni  jezik , odnosno odreenu ~ivotnu formu. Stoga bi se moglo govoriti o jeziku i ~ivotnoj formi npr. zidara, trgovaca, vojnika itd. Pripadanje istoj ~ivotnoj formi ili barem poznavanje te ~ivotne forme klju  je za meusobno razumijevanje i komunikaciju. Na drugim mjestima Wittgenstein u neato airem zna enju govori o ~ivotnim formama tako da bi se iz tih mjesta moglo zaklju iti da odreena ~ivotna forma obuhvaa ljude koji govore isti (jednom mo~da isti nacionalni, drugi put isti ljudski) jezik, ili u kona nici da je jedna ~ivotna forma svojstvena ljudima kao vrsti za razliku, primjerice, od psa.  'Tako ka~ea ti, dakle da suglasnost ljudi odlu uje ato je to no a ato pogrjeano?'  To no i pogrjeano je ono, ato ljudi ka~u; a u jeziku su ljudi suglasni. To nije suglasnost mialjenja, ve ~ivotne forme. (PU 241). Ili na drugom mjestu gdje ljudsku ~ivotnu formu suprotstavlja primjerice pasjoj (~ivotinjskoj):  Neku ~ivotinju mo~emo zamisliti kao bijesnu, plaaljivu, ~alosnu, radosnu, prestraaenu. Ali kao onu koja se nada? A zaato ne? Pas vjeruje da je njegov gospodar pred vratima. Ali mo~e li on takoer vjerovati da e njegov gospodar doi preksutra?  A ato on to sad ne mo~e?  Pa kako ja to inim?  `to trebam na to odgovoriti? Mo~e li se nadati samo onaj tko mo~e govoriti? Samo onaj tko vlada uporabom nekog jezika. To zna i da su pojave nadanja modifikacije ove komplicirane ~ivotne forme. (PU str. 489.) Tek dakle, ako se prihvati posvemaanja raznovrsnost pojma ~ivotna forma taj se termin mo~e adekvatno primijeniti u svim ovim slu ajevima. To je, ini se, i bila Wittgensteinova namjera. Jer ~ivotne forme postoje u bezbroj varijacija i mogunosti. Svaka nova situacija, svaki novi kontekst, mo~e se tretirati kao druga ~ivotna forma koja onda stvara i vlastiti  jezik , odnosno jezi nu igru (vidi PU 23). }ivotne forme nemaju jasne granice, nisu uvijek strogo i jasno odijeljene, ve su isprepletene te uvijek pokazuju odreene sli nosti, kao ato Wittgenstein uostalom jasno pokazuje ve kod jezi nih igara. }ivotna forma je kontekst koji kod  kasnog Wittgensteina odreuje zna enje i smisao ne samo rije i, ve i itavih re enica i misli. Igra jezika i situacije, tj. dogaanja odreuju zna enje rije i i re enica, a poznavanje neke ~ivotne forme nu~an je uvjet razumijevanja. U svakom slu aju mo~e se zaklju iti kako je pojam kontekstualnosti od najvee va~nosti za  kasnog Wittgensteina. Pojmovima jezi na igra i ~ivotna forma u kasnim Wittgensteinovim spisima pridru~uje se i najobuhvatniji pojam konteksta, naime slika svijeta. Time viae nisu samo zna enje i smisao uvjetovani kontekstom u kojem se odvija konkretna jezi na igra, odnosno poznavanje konteksta nije viae preduvjet samo za verbalno razumijevanje, ve u pojmu slika svijeta kontekstualnost poprima najairu fundamentalnu dimenziju o kojoj ovise kako znanje i istina, tako i svaki do~ivljaj i razumijevanje zbilje (svijeta) uope. Jer naae poimanje kako cjelokupne zbilje tako i njezinih dijelova dogaa se ovisno o (sukladno) slici svijeta koju imamo. 2. 3. Slika svijeta Pojam slika svijeta (Weltbild) za Wittgensteina nema samo spoznajno-teoretske konotacije u smislu da bi se odnosio samo na naae vienje svijeta, ve obuhvaa i daleko airu dimenziju koja u sebi uklju uje znanje, zbilju i istinu kao ono ato oblikuje i naa na in ~ivljenja i djelovanja. Slika svijeta je za Wittgensteina, dakle podloga na kojoj se dogaa cjelokupna spoznaja i djelovanje. Ovisno o slici svijeta oblikuje se i naae znanje, naaa slika zbilje, istina. Stoga valja uvijek imati na umu da ti pojmovi u bitnome ovise o kontekstu, tj. o odreenoj slici svijeta, a da nisu apsolutno (za)dani, odreeni ni definirani. Wittgenstein na mnoatvu mjesta u spisu ber Gewiheit (O pouzdanosti znanja) pokazuje upravo to kako su pojmovi znanja, istine i sl. uvijek uvjetovani odreenom slikom svijeta. Stoga ne postoji apsolutno pouzdano, neovisno, tzv.  objektivno znanje, *.|~D F 8 : z Lb~8rȾȾȺۨ|xhbh jhT= hC 6 hQl6hQlhyh_h. hehe he56 he5h}qlh}ql6 h}ql6h}ql hU6 h}T6 hp 6 h-6 hrJ6hp heh.hHb5h.hq!5h.hLG5h.h.5/z Tl \%0)t**+(,$ ,dh]^a$gd*w$ ,7dh`7a$gdp $ ,7dh`7a$gd*w(*\v\$:@>L`p0b *8RThzz~fhj JVXbj ( 2 > b hQ hLGjh s0JU hi-6h_jh.0JUhq!hi-haxhehq0h shT=hyhbH H!N!z!!!""n""""X#b#$$v%%%%%%%%%%&&'$''''''(((((((.)0)))*****ʾʺʺʶʾʶhaxhMq6CJaJhaxhMqCJaJhaxhax6CJaJhaxhaxCJaJhxhaxhaxhU>6h*hU>h!)jhMq0JUhMqhi-hr#hbhQ h16hC hyh^5**(,,,@-B-D-F-p-----.. ..H...z//////T1222h2p2v22222203h3l33334*4.404:4p5667*7b7h7ȼȼȴȰȰȬȠȘȔȘȐh9hC h4A hU>6haxhU>6huYhbMhMqhohxhaxh^hU>6hU>hq!h\svhY hJhax hJ6hJhaxhaxCJaJhaxhax6CJaJ8(,B-D-l399<@CLLLLLrQtQQQY_hZlVnpqttu$ ,7dh`7a$gd*w$ ,dha$gd*wh7j7777777\888888888999P9T999999999:,:::<:>:J:L:`::<<<<<<=>=~=====>$>X>l>>>آؖhphHbh4h96h4hHb6jhx40JUhx4hhxhS!hohJhxhohU>6h9h)h%vh~#hCvh)h4A 6h4A hU>hq!9>>>>>"??????@@AA@ALA\AABBBBC@CjCCCCCDDEEbFhF HHjIxIIIJVJXJfJJKKLܸܴܰܨܞܚh6hShSh<6hSh 6h jh2)0JUhShFG:6h<heh;=hcjhMq0JUjhFG:0JUh4hLT6hFG:h4hLThoh~#h4h96h9hq!3LLLLLLLLBMRMXMbMMMMMNN N$NDNHNNNNOOOOP0PPPrQtQxQzQQQQQQQQQQQQ2RӠӜׁyhMqhMq6h/hL hL 6 hL 6 h+06 h6hL h?ghShCT6 htO6hShS6hMqhSh h2)h h2)h2)h2)h_h.h~#h~#5 h~#5 h_h.5hCTh<jh2)0JU/2R@RDRhRRRRRS TjTnT$U&UUUUVWWNWRWlWtWWXXXXXXXXXXX(YJYjY|Y~YYYYYZZZZ"[D[h[t[[[[[[\\\Ҽθ鸝hPV h h hXhr&hr&hr&6hMqh jhr&0JUh^hC hCTh]h Ex h h h<hJh/hz h h6=B6 h/6<\\ ]L]^]]X^n^^^__`` aaaabbbbcNd.fbflffpgghhthh iiHi|jllBmmmnTnVnrrttttttuu̺̳̯̥̿̿ hL 6 h+06 h76hL jh5H0JUh' hh5H h5H6hq hn6hnh5HhghhMqh/hKhXhc$hCTh Exhrh hPV7uuuuuuuuuZvjvvvVwZwfw|w~wwwwwwww&x2x4xNxhxzpzrztzzzzzzz>{\{p{v{{{@|F|f|r|.}0}8}0~~~~ȷȲȷȷȩȥȥȷȥȥȥȡȝș h46h4hch{)hY6h;hMq hMq6 hL6hR hJ6hLhL6hLhCTh\jhM3?0JUh3z$hM3? h;6h;hPVhL hL hL 68uuw0}<lhb$BD<>z D$$ ,dha$gd*w$ ,hdh^ha$gd*w$ ,7dh`7a$gd*w~~~~~2LfvDF:<`| Ԉ(<hjl‰ȉډ"^dȌB LPҹҵҩҥҩhdlthC hC 6h;N(h hC hJhY6h\chYhY6 hY6h*h4=hRhY hy\hy\hMqhy\hy\6hy\huhd. h-W6 h46:P"`“̓@BD(Dʗrz &@`nęșؙڙ :<>Jdhxvxܝޝ䵰hwjhz0JUh01lhzhz6 hz6hz hL hL hL 6 h+06 hyk6hL h&P6hXh&PhY6hohbX@h(th;h\chW<%hY9ޝ:NPr npvx̟̠ hj ,24BD~"ĿĭhJh#%hTh h01l6hw hvh01lh h*h01lh(tUhM/h|4mHsH hw6 h|4h|4jhM/0J6UmHsHh|46mHsHh|4h|46hzhY6hch!h|44 ve je svako znanje uvijek uvjetovano slikom svijeta, odnosno sustavom odnosa koji prevladava u nekom druatvu (u najairem smislu). ak i kad govorimo o tomu da je neato sasvim sigurno, to samo zna i da unutar naae slike svijeta i naaeg druatva vlada takvo mialjenje, tj. da smo odgojeni u takvom okru~enju u kojem prevladava takav sustav mialjenja iz kojega neato va~i kao posve sigurno.  Mi smo u to posve sigurni, ne zna i samo da je svaki pojedinac siguran u to nego da spadamo u jedno druatvo koje je povezano znanoau i odgojem. (G 298). Drugim rije ima, to zna i da neato mo~e biti posve to no, ali samo unutar naae slike svijeta. U nekom drugom sustavu to uope ne mora biti tako. U drugom sustavu mogu vrijediti posve drugi  zakoni i druga pravila. Je li taj  drugi sustav to niji, viae istinit od naaega ili mo~da obratno, ne mo~e se utvrditi, jer naae metode vrijede samo unutar naaeg sustava itd. Nijedna slika svijeta, nijedan sustav odnosa se na koncu ne mo~e utemeljiti, jer argumentiranje vrijedi samo unutar jednog (istog) sustava. Izvan tog istog sustava ne mo~e se govoriti o argumentima i dokazima.  Sve provjeravanje, sve potkrjepljivanje ili obeskrepljivanje neke pretpostavke dogaa se ve unutar nekog sustava. I to, ovaj sustav nije neko viae ili manje samovoljno i dvojbeno polaziate svih naaih argumenata, nego on spada u bit onoga ato mi nazivamo argument. Taj sustav nije toliko polaziate koliko ~ivotni element argumenata. (G 105) Dakle, dokazivati se mogu samo pojedina ne re enice unutar nekog sustava. A ne mo~e se dokazati ni utemeljiti sam sustav u cjelini kao ni tzv. aksiomi, tj. temeljna na ela bilo kojeg sustava. Jer argumenti ~ive tek od sustava. On je njihov  ~ivotni element . Izvan i prije sustava ne mo~e se uope govoriti o argumentima ni o argumentiranju. Izvan odreenog sustava argumenti ne zna e niata. Prihvaanje jedne slike svijeta stoga se ne mo~e dogoditi zbog nekih argumenata, jer su svi argumenti uvijek dio odreene slike svijeta. Prihvaanjem njih prihvatila bi se odmah i odreena slika svijeta. ovjek se naprotiv raa i raste unutar jedne slike svijeta. U enjem bilo ega unutar tog sustava, on implicite prima i tu sliku svijeta.  No, svoju sliku svijeta ja nemam zato ato sam se sam uvjerio u njezinu ispravnost; niti stoga ato sam uvjeren u njezinu ispravnost. Ve je ona naslijeena podloga na kojoj razlikujem izmeu istinitog i neistinitog. (G 94). Tu podlogu mialjenja i prosuivanja dobivamo indirektno, netematizirano pri svakoj informaciji, pri svakom stjecanju znanja. Nju takorei  progutamo pri svakom u enju (usp. G 143). Sliku svijeta ne dobivamo dakle direktno, ve je indirektno upijamo u procesu odgoja i obrazovanja u najairem smislu. Moglo bi se mo~da rei da se tim procesom nesvjesno  indoktriniramo u odreenu sliku svijeta, koja onda slu~i kao neupitan temelj i polaziate u naaem mialjenju i djelovanju. Koliko slika svijeta predstavlja posljednji temelj, tj. podlogu na kojoj se dogaa razumijevanje, znanje, komunikacija, ~ivot i sl., vjerojatno e biti jasnije tek kad usporedimo dvije razli ite slike svijeta, kao npr. znanstvenu i religioznu. 3. Usporedba znanstvene i religiozne slike svijeta Neosporno je za Wittgensteina da znanost s jedne, a religija i ~ivot s druge strane pripadaju u (tvore) dvije posve razli ite slike svijeta. ak i pasa~i iz  ranog Wittgensteina to jasno potvruju kao primjerice ve spomenuto mjesto iz TLP 6.52 gdje ka~e:  Osjeamo da, ak i kad bi se odgovorilo na sva mogua znanstvena pitanja, naai ~ivotni problemi ne bi bili niti dotaknuti. Tu se, dakle jasno vidi kako se radi o dva posve razli ita sustava. Jedan se ne doti e drugoga. Razli ite slike svijeta mogu egzistirati unutar istog druatva, preklapati se, a da nisu povezane jedna s drugom. ovjek mo~e, dakle, sudjelovati i ~ivjeti u dvije (ili viae) razli ite slike svijeta, a da istine i na ela iz jedne uope ne pokuaava uvrstiti u drugu. Unutar jedne slike svijeta vrijede jedna pravila, unutar druge druga. Znanstvena slika svijeta po iva na znanstvenim aksiomima i na koncu se ne mo~e utemeljiti (obrazlo~iti). Religiozna slika svijeta takoer ima svoja pravila i na ela, dogme. U cjelini se pak ni ona ne mo~e utemeljiti ni obrazlo~iti. ovjek se jednostavno odlu uje za jednu ili drugu sliku svijeta. Odluka za jednu ili drugu sliku svijeta  ne temelji se na istinitosti jedne ili druge slike svijeta, ve se odlu uje na temelju ovjekova na ina mialjenja  A formiranje odreenog na ina mialjenja dogaa se zapravo procesom odgoja (i obrazovanja) u kojem se oblikuje ovjek s njegovim stavovima, na inom ~ivota i sustavom vrijednosti. Zbog toga Wittgenstein u kontekstu govora o dokazima za opstojnost Bo~ju govori kako bi se nekoga moglo uvjeriti u 'opstojnost Bo~ju' vjerojatno samo  nekom vrstom odgoja , tj. tako da se njegov ~ivot oblikuje tako i tako. Formiranjem ovjeka stvara se osjeaj (osjetilo) za odreene stvari i 'sljepilo' za neke druge (gubi se uenje i neposrednost, ve se sve promatra kroz prizmu onoga nau enog, usmjerenog znanja). Ukoliko netko prijee iz jednog na ina mialjenja u drugi te vezano s tim prihvati drugu sliku svijeta, Wittgenstein govori o obraenju (usp. G 92). Ono se ne mo~e dogoditi pomou argumenata i dokazivanja, budui da se ni na in mialjenja kao ni slika svijeta ne mo~e argumentirati, ve jedino pomou nagovaranja. U takvim slu ajevima preuzima se cijela jedna slika svijeta, a ne samo neka pojedina na tvrdnja ili stav.  Ako po nemo neato vjerovati, to onda nije jedna pojedina na re enica ve itav sustav re enica. Ja ne shvaam pojedina ne aksiome, ve neki sustav u kojem se posljedice i premise uzajamno podupiru. (G, 141, 142) Ne mo~e se ostati u jednom sustavu, a prihvatiti samo jednu tvrdnju iz drugog sustava, jer ona ima odreeno zna enje i svoje mjesto samo unutar tog sustava. Zgodan primjer za to nalazi se u knjizi Mikhaila Bulgakova,  Majstor i Margarita , ato ga u studiji o religioznom vjerovanju kod Wittgensteina donosi Genia Schnbaumsfeld.  U ovoj knjizi vrag je posjetio Moskvu, ali ga gotovo nitko nije prepoznao, budui da nitko ne vjeruje u postojanje vraga. Svejedno koje god trikove i arolije on primjenjivao, graani Moskve su to objaanjavali masovnom hipnozom i trbuhozborstvom. To jest, svejedno ato god je vrag probao, Moskovljani su prije vjerovali da su poludjeli, nego da bi prihvatili postojanje vraga. To zna i, ako je neato isklju eno iz nekog sustava odnosa, nikakvo pojedina no iskustvo ne mo~e vrijediti kao dokaz za neato ato taj sustav odnosa unaprijed isklju uje. Drugim rije ima, Moskovljani bi te dogaaje mogli protuma iti kao djelovanje vraga, samo kad bi promijenili svoju itavu sliku svijeta. A dokle god oni zadr~e svoju postojeu sliku svijeta, samo duaevno poremeen mo~e vjerovati u postojanje vraga.  Ovdje se, dakle zorno pokazuje kako je pripadanje odreenoj slici svijeta i ~ivotnoj formi preduvjet razumijevanja odreenih pojava, dogaaja itd. ak je i postojanje nekih entiteta, kao ovdje primjerice vraga, mogue samo u jednoj slici svijeta. U nekoj drugoj slici svijeta neato (takvo) ne mo~e postojati pa se fenomeni objaanjavaju druga ije. Pripadanje jednoj slici svijeta nu~no se manifestira u praksi, u ~ivotu ovjeka. Ovisno o slici svijeta koju netko ima, oblikuje se i njegov ~ivot. Tu se ne radi samo o razli itim mialjenjima, ve ta odreena slika svijeta zahvaa ovjeka u njegovoj egzistencijalnoj razini, u njegovu ~ivotu, u njegovoj ~ivotnoj formi. Wittgenstein sukladno tome ponavlja kako kraanstvo meu ostalim ka~e da sav dobar nauk ni emu ne slu~i ve da se  ~ivot mora promijeniti (VB str. 525; usp. G 298). Slika svijeta mora se pokazati u ovjekovom ~ivotu.  Ono u emu se razlikuju vjernik i ateist, jest u njihovom stavu prema ~ivotu, u na inu kako promatraju ~ivot, koje slike i metafore koriste, kako prosuuju svoj ~ivot, ato im je va~no itd. A to je neato mnogo dublje od puke razlike mialjenja, neko mialjenje ne mo~e samo regulirati itav ~ivot. Ve je sama itava ~ivotna forma ono ato pojedina nim mialjenjima daje njihov smisao, a vjernik i ateist se na elno razlikuju u njihovoj ~ivotnoj formi.  Razlika izmeu religiozne i znanstvene slike svijeta tako poprima najdublje razmjere, iz ega se vidi da bi posvemaanje zatvaranje u jednu i isklju ivo samo u jednu paradigmu dokinulo bilo kakvu mogunost uzajamnog razumijevanja i sl. Osim toga, svjetovi, u kojima bi ostali 'idealni' znanstvenik i 'idealni' vjernik bili bi vrlo razli iti i uope ne bi doticali jedan drugoga, ime bi posve bila dokinuta i sama mogunost bilo kakve komunikacije. Ipak valja rei da za razumijevanje nije nu~no uvijek dijeliti iste ~ivotne forme i ~ivjeti unutar iste slike svijeta, ve da je mogue i ato vjernije sebi predo iti odreenu ~ivotnu formu i sliku svijeta, a da ipak nismo dio nje. To je nu~na pretpostavka za mogunost razumijevanja. Za to se tra~i odreena  airina duae , ato se vidi na primjeru Wittgensteinova prigovora Frazeru, engleskom etnologu s prijelaza 19.u 20. st. Naime, Frazer u svojoj knjizi  The Golden Bough pokuaava iz svoje slike svijeta i samo iz svoje ~ivotne forme protuma iti razne obrede i kultove odreenih plemena o kojima je pisao u toj knjizi. Wittgenstein u svojem kratkom tekstu  Bemerkungen ber Frazers Golden bough oatro odbacuje tu njegovu interpretaciju, njegov pokuaaj da obi aje i obrede, kao i na in ~ivota raznih naroda vidi samo o ima znanosti i svoje vlastite ~ivotne forme, te da sve ato vidi ugura u svoju vlastitu shemu objaanjenja. Njegova osuda Frazerove interpretacije mogla bi se predo iti i kao osuda bilo kakvog pokuaaja unificiranja svijeta, su~avanja pogleda na svijet na jednu jedinu perspektivu, na jednu jedinu ~ivotnu formu:  Kakva uskoa duaevnog ~ivota kod Frazera! Stoga: Kakva nemogunost za shvaanje bilo kakvog drugog ~ivota, od engleskog na ina ~ivota njegovog vremena!   piae Wittgenstein. 4. Govor o transcendentnom pod prizmom kontekstualnosti Kad se posvijeste sve ove pretpostavke koje utje u na formiranje jezika i mialjenja, odnosno kad se sagleda na in na koji se formira smisao i zna enje pojedinih rije i, re enica i sklopova re enica, stvar sad izgleda malo druga ije. Naime, ako zna enje ovisi o (airem) kontekstu, tj. ako se ono viae ne mo~e uzeti kao puki odraz, preslika ne ega (nekog predmeta) iz  realnog svijeta, onda i pojam smisla nu~no dobiva druk iju dimenziju. Zna enje sad na viae razina ovisi o kontekstu, tj. o  jezi noj igri , o okolnostima neke aktivnosti i jezika koji je s njom povezan. Granice jezika time gube onu svoju oatrinu iz Traktata i pomi u se u jedno posve druga ije podru je. Jezik sada, ali i sve one aktivnosti koje su s njim usko povezane (osobito shvaanje mialjenja, istine, zbilje), poprima druk ije dimenzije i time druk ije mogunosti. Naime, govor o metafizi kim pitanjima, o religiji, transcendentnom i sl. viae se ne mora prosuivati iz znanstvene slike svijeta, jer se dopuata i postojanje drugih, paralelnih slika svijeta, koje nisu ni nadreene ni podreene npr. znanstvenoj slici svijeta, niti jedna drugoj. One paralelno koegzistiraju i predstavljaju svaka za sebe paralelni samostalni sustav. Unutar tog sustava vrijede zasebna samostalna pravila i na ela iju se logi nost i opravdanost ne mo~e adekvatno prosuivati izvan samog tog sustava. Svijest o razli itim jezi nim igrama, ~ivotnim formama i slikama svijeta, svijest kojom se ujedno nadilaze granice, ograni enosti i uvjetovanosti vlastitog svijeta, otvara mogunost i za autonomni na in govora o metafizi kom, o religiji i sl. Ograni avanje mogunosti govora o tomu kod ranog Wittgensteina ili kod Be kog kruga mo~e doduae biti opravdano unutar strogo znanstvenog sustava. No, u ovoj kasnijoj fazi Wittgenstein relativizira taj (i svaki drugi) apsolutni sustav, ime ujedno dokida i to ograni enje. Stoga bi se moglo rei: Unutar strogo znanstvene jezi ne igre, ~ivotne forme i slike svijeta mo~da se zaista ni ne mo~e govoriti o metafizi kim pitanjima, ali taj znanstveni sustav, tj. znanstvena jezi na igra, ~ivotna forma i slika svijeta nipoato nisu jedini, niti jedini ispravni. Metafizi ke re enice zaista nemaju smisao niti njihove rije i zna enje, ali samo ako se pojam smisla i zna enja reducira na puki odraz injenica i predmeta u svijetu koje se pokuaava opisati. Wittgenstein je u svojoj kasnijoj fazi viaestruko pokazao kako je totalna redukcija i pojednostavljenje neopravdana i neutemeljena, zbog ega ju je potrebno odbaciti. On stoga nastoji posvijestiti sve one pretpostavke na kojima po iva svako mialjenje, znanje i promatranje svijeta uope. Ono ato time posti~e, jesu osloboenost od granica vlastite paradigme te pluralnost u kojoj takoer ima mjesta za druk iji pristup i viaestruke mogunosti govora takoer o transcendentnom.  Ludwig Wittgenstein: Tractatus logico-philosophicus, Werkausgabe Band 1, Suhrkamp, Frankfurt/M 1997, str. 7-85.  Viae o ovim pitanjima kao i o mogunostima govora o metafizi kom kod ranog Wittgensteina vidi u: Ante Periaa, Poteakoe i mogunosti govora o eti kom kod ranog Wittgensteina, u: Crkva u svijetu, god. 41, br. 1, Split 2006, str. 82-96.  Ovdje spomenuto neopozitivisti ko na elo smislenosti ina e u filozofskom promialjanju nailazi na mnoge poteakoe i ozbiljne prigovore. Mo~da je logi ki najkonzistentniji prigovor ovom na elu zapravo argument retorzije, po kojemu se vidi da ni samo neopozitivisti ko na elo smislenosti ne udovoljava kriterijima koje ono postavlja. Naime, ako to na elo kod Wittgensteina i Be kog kruga glasi otprilike: Mogu se izrei (imaju smisao) samo empirijske i logi ke (tautoloake) re enice, onda se vidi da ta jasno formulirana teza i sama ve zapada u proturje je, jer ona sama nije ni empirijska (ne opisuje neko postojee stanje) niti logi ka (analiti ka, tautoloaka) re enica, pa se po tom kriteriju ni ne mo~e izrei.  Newton Garver:  Die Unbestimmtheit der Lebensformen (Neodreenost ~ivotnih forma) u: Wilhelm Ltterfelds/Andreas Roser (ur.) Der Konflikt der Lebensformen in Wittgensteins Philosophie der Sprache, Suhrkamp, Frankfurt/M 1999, str. 37-52.  Garver, str. 37s.  Garver, str. 38.  Na elo kontekstualnosti Wittgenstein, prema Garveru, preuzima od Fregea, koji je to na elo iznio u djelu  Grundlagen der Arithmetik (1884.). Frege u uvodu prikazuje to na elo kao jedno od tri na ela njegovog istra~ivanja.  O zna enju rije i mora se pitati u kontekstu, ne u njihovoj izoliranosti. (1884, x).  Uvijek se mora uzeti u obzir itavu re enicu. Samo u njoj rije i zapravo imaju zna enje. & Dostatno je, ako re enica kao cjelina ima smisao; time i njezini dijelovi takoer dobivaju svoj sadr~aj. (1884, 71) (Navod prema: Garver, str. 39.) Wittgenstein sam u tom kontekstu spominje Fregea u 49  Filozofijskih istra~ivanja :  Mo~e se rei: Imenovanjem neke stvari joa nije niata u injeno. Ona ni nema imena osim u igri. To je bilo i ono ato je Frege mislio: da rije  ima zna enje samo u kontekstu re enice.  Usp. Isto, str. 39.  Vidi: Isto, str. 40.  Ludwig Wittgenstein: Philosophische Untersuchungen, Werkausgabe Band 1, Suhrkamp, Frankfurt/M 1997, str. 225-580.  Mo~e se rei da je zna enje rije i izvan konteksta dosta neodreeno. Stoga je razumljivo zaato primjerice u svim rje nicima za svaku rije  postoji viae razli itih zna enja. Svaka rije  mo~e zna iti puno toga, isto tako i svaka re enica. Njihovo konkretno zna enje odreuje pak se iz konkretnog konteksta, na temelju konkretne jezi ne igre.  Budui da Wittgenstein nigdje nije explicite objasnio ato to no misli pod tim terminom, meu njegovim interpretima esto dolazi do nesuglasica o tomu. (Vidi: Wilhelm Ltterfelds, Vorwort, u: W. Ltterfelds/A. Roser (ur.), Nav. dj., str. 7-16.)  Stoga nije udo da se pojam slika svijeta kod njega redovito mo~e zamijeniti pojmom sustav odnosa (Bezugssystem), a da smisao ipak ostane posve sa uvan. Viae o tomu vidi kod: Anja Weiberg, Und die Begrndung hat ein Ende, Die Bedeutung von Religion und Ethik fr den Philosophen Ludwig Wittgenstein und das Verstndnis seiner Werke, Diss., Wien 1997, str. 164.  Ludwig Wittgenstein, ber Gewissheit, Werkausgabe Band 8, Suhrkamp, Frankfurt/M 1984, str. 113-257.  Npr. znanstvenik-fizi ar koji s jedne strane u podru ju znanosti razmialja posve znanstveno, a s druge strane u svojem religioznom dijelu ~ivota istovremeno vjeruje i u ono ato se ina e ne podudara sa znanstvenom paradigmom. Iako valja napomenuti da je i njegova religiozna slika svijeta sigurno znatno druga ija od religiozne slike svijeta nekog neukog ovjeka, tj. i ona stoji pod utjecajem ove druge slike svijeta u kojoj on takoer ima udjela.  Weiberg, Nav. dj. str. 165. Ili na str. 166:  Na in mialjenja (Denkstil) odreuje ato e se u mialjenju uope tematizirati, on utje e na zapa~anja i postavljanja pitanja te time dovodi do drugih problema i rjeaenja.  Ludwig Wittgenstein, Vermischte Bemerkungen, Werkausgabe 8, Suhrkamp, Frankfurt/M 1984, str. 571.  Duaevno poremeen (luak) ovdje zapravo zna i onoga tko ne misli i ne do~ivljava svijet onako kako to ini  normalna (i uvijek istovremeno normativna) veina, dakle nekoga tko svijet promatra pod nekom drugom perspektivom i ima druk iju paradigmu stvarnosti od veine. Wittgenstein je ina e sklon svijet duaevnih bolesnika promatrati kao jedan zaseban sustav, koji takoer ima svoja pravila i zakonitosti. Vidi npr. Zettel br. 372. Usp. takoer VB str. 496:  Freudova ideja: Lokot u ludilu nije uniaten ve samo promijenjen; stari klju  ga viae ne mo~e otvoriti, ali neki druk ije oblikovani klju  to bi mogao. Ili VB str. 526:  Ludilo se ne mora promatrati kao bolest. Zaato ne kao iznenadna  viae ili manje iznenadna  promjena karaktera?  Genia Schnbaumsfeld, Wittgenstein ber religisen Glauben, u: Ulrich Arnswald/Anja Weiberg (ur.), Der Denker als Seiltnzer: Ludwig Wittgenstein ber Religion, Mystik und Ethik, Dsseldorf, Parerga 2001, 185f.  Koliko se fenomeni i njihovo tuma enje pokuaavaju  ugurati u postojee znanje, odnosno u postojeu sliku svijeta zorno se vidi primjerice na razvoju astrofizike kroz povijest. Tako se prvotno smatralo da je Zemlja srediate svemira ravna plo a oko koje se sve okree, zatim dolaze promjene paradigmi sve do danaanje koja je takoer samo jedna od paradigmi koje nastoje ato bolje  pogoditi ato zapravo jest i na koji na in, ali joa nipoato nije dovraena. Ustrajati na tome da je danaanja paradigma kona na i apsolutno to na zna ilo bi isto ato i ustrajati nekada u tome da je Zemlja centar svemira, nepokretna i sl., odnosno  spaljivati danaanjeg Bruna,  progoniti Galilea itd. Sve paradigme uvijek su pokuaaj da se ato bolje protuma i svijet, a nijedna nije apsolutno to na, za ato je dokaz i sam razvoj fizike, u kojem uvijek nove paradigme potiskuju stare kao nedovoljno to ne. Barem zbog toga povijesnog razvoja, ime se ujedno istovremeno priznaju vlastite pogreake, znanost bi se uvijek morala uvati bilo kakvog zahtjeva za apsolutnoau i kona noau svojih teorija, znanja i spoznaja.  Nesklad izmeu deklarirane slike svijeta i stvarnog na ina ~ivota znak je egzistencijalne neautenti nosti i sigurno ne doprinosi smirenju i izgradnji identiteta ovjeka, ve dovodi do podvojene li nosti.  Schnbaumsfeld, Nav. dj., str. 185.  Usp. Weiberg, Nav. dj., str. 168.  Ludwig Wittgenstein: Bemerkungen ber Frazers Golden bough , u: Vortrag ber Ethik, und andere kleine Schriften, (ur. Joachim Schulte), Frankfurt/M, 1989, str. 33.     PAGE  PAGE 14 "Bhjx &R\~$.4RhRTdXBRfÿøôѿ٠Ѡќ٠٠hTh Kh&h+'hXgh {hrF hvhrFh h OhrF h01lh01lhMh!h>PhMCJaJhJCJaJh01lh01lCJaJh01lh#%<x0PZ $ ,dha$gd*w $dhxa$gd*w$ ,7dh`7a$gd*w$ ,dh^a$gd*w,Tdrt,*,.04:$ؿررпححؿпЭصпh 5h 56jhBm0JUhyhMhRoAjhM0JUhBmhZ* hq6h0fhqh^{ h Ohq hU;he hU;5 h#%5 h>P5htO h Kh K: *Jd4>@Vv6rBXHX^hlnp,:|DX~ƿƿƿƿh`>hWhvhF6 hvhFhFhvhq6 hvhq hH6hqh<hH h Ohq h OhBmhBmh|D~$Jbr Z\D<Vj>^LNP02¸ƱơƗ}}}}}h2hfjh0JUhhqjhy0JUhymHsHhh'` h!Ghjhu0JUhuhyjh!G0JUjh0J6U h:P6h!Ghjh,hvm h Ohqh1XZDLN    p  \          $ < H F`06xR^bdfh꾶ΪΦΦΦjhq0JUhm6jhsy0JUh9l9T:=>ABFGHpNPXHZZZ $xa$gdp$a$gdp$ ,7dh`7a$gd91001$121r1t12T2V2X2~222266j778828:8999>9@9l9n999R:T:V:==l>|>>>>>,?F???n@@hY6h}ql6 h'h}qlh'h}ql6 hr&h}qlhr&h}ql6 hwh}qlhSh}ql6 hh}qljh}ql0JU hh}qlhYh}ql6h}qlmHsHh@dh}qlmHsHh}ql h}ql6hh}ql60@@@@@@@@@@@@@AAAAAAAABBBBFFF>FBFFFRFtFFFFFGGཱིğ{{{{o{bjhMh}ql0JUh^{h}ql6CJaJh}qlCJaJhMh}qlCJaJ!jhMh}ql0JCJUaJhM/h}qlmHsHh}ql6mHsHjh}ql0JU h[h}qlh}qlmHsHhSh}ql6mHsHhSh}ql6h}ql h5Hh}qlhY6h}ql6hY6h}ql6mHsH&GGGGGG*HHHHHIIKK N*NnNpNrNNNN:OO PPPXXHZJZRZhZZZZZ ["[<[`[[&\(\*\,\0\2\6\8\<\>\B\D\P\R\Ƿ欨 h}ql0Jjh}ql0JUjhgqUhgqhqh}qlmHsHh}ql6mHsH hZVh}ql h}ql6h*h}ql6jh}ql0JUh^{h}ql6h}qlmHsH h^{h}qlh}ql hMh}ql8Z(\*\.\0\4\6\:\<\@\B\T\V\X\p\r\t\v\x\$ ,7dh`7a$gd91h]hgdz &`#$gdr$a$gdpR\T\X\Z\f\h\l\n\p\t\v\x\ hz hz hgqh}T0JmHnHujh}ql0JUh}ql h}ql0J 21h:p*w. A!4"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa>@> q0 Tekst fusnoteCJaJ>&@> q0Referenca fusnoteH*8 @8 zPodno~je  p#2)@!2 z Broj stranice 4 U B"(w6O7;JK[]_g7ghjslq=sƘ r_+0Cz r i : =)F;_Ƙx@AIFGefdm* 6  :mLD"E"F"t"u"$$$$(+ 0-2+34y6z6667:>|?V@@4AABE!F"F I III=JKMNPPFRSWWXX Y["]^W`hjul7nTsUsVsssvx~ ĂɃ܃)@ mӋr֎‘ߖԗ˜Øǘ000000000000000000@0@000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0I00@0I00@0I00@0I00@0I0 0I0 0@0@0I00~ǘ 0K00 00 %%%( *h7>L2R\u~Pޝ~h0@GR\x\QTUVXYZ[\]_`a(,uZx\RW^v\S !(!!wdw;oǘoǘC*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter 8 185f20. st ProductID" P ] @B &'./4(+&6t03`benIV#3jp14  _!k!""""2"7":"@"f"s"""$#2#3#A#$$>%K%''--C0K0g0u02223445566B7O7)838,999 = ===RCaC>EKEEEFFFFFF4IVLVVVXXcXeXXXY(YYY`_b_``ccccccccd d ddeeggojrjkknk\m^mooppp p ppppppppppppsstttuvuwwwwyyz z{{s}}$~.~~~~~~~~~~~~~~~~Xesy ^kƂ̂͂ӂւقڂ$/8=DGUaers~˃у %HRWalq06ӆ؆BHWeftv09ljωډމgsĊŊȊɊ͊ΊӊcfouŋȋՋ؋@B׍ߍtztwyđɑ͑ؑ !&<?×֗ٗۗ '/4Ęǘ?AHIEGdfcdlm) * 5 6  9:lmKLC"F"s"u"$$$$((++0 0,2-2*3+344x6z66677::>>{?|?U@V@@@3A4AAABBEE F"FI III>IYXHbd2nrS!S!q!"~#c$3z$W<%( (;N(!)2){)Z*:+d+o , u,or-d._h.M/F0q0Ce1>2w34iC4x4|4 5!h5"6M#616P6Y6m69y9FG: N:k:<;4=;=T=`>M3?bX@@ARoA6=BCB D;)EeGE FF*'FrF!GLG5HJrJpLbMtO>P&PyPhMQRSCTLT}TU'U=VPVtTVmVWVW9X[rA_3D`Aa-Aa7b*cJc\c@dgXgXinijj kk01lfl}qlBmvmo;6pMqgqN/sx4sKsfsdlt8vt,{^{*}Q}Z~NdvMU;\[]z!LZ(t+|H s K(e\@x7p`"4;yk[z{ '`sKL J;c&Hbn4mr#-WnY?g':Pf%ZV7*4:+'M!pC'y\]9eeXr&91w0TSaThAC L[U,/^ uRQl<*cpz00tDqsyp o_ xyE,Hu^[Jo*01cuen<3Y j<veZqy"!8J} G'{Yb U>Sa 1[]c0fh(XMW6v#%.%v-6cu\z Lr*J > i-*BE]w@yyLyy !"#$%')*,.038@AEHIKLLƘ`` ``` `"`$`&`(`.`2`4`8`>`@`D`J`L`N`P`R`V`Z`\```d`h`n`x````````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1ڪ\&Ҫ[k@k@!44dY~Y~2QHX ?q02:Slike svijeta, ~ivotne forme i proces unificiranja svijetaAntet Oh+'0 ( 4@ ` l x <Slike svijeta, ivotne forme i proces unificiranja svijetaAnteNormalt137Microsoft Office Word@y0@1 @墖@,Hk՜.+,0$ hp|  @Y~ ;Slike svijeta, ivotne forme i proces unificiranja svijeta Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FV1I1Table9WordDocument4xSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q