Naslov
Usporedba učinaka dvaju protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda Koronarne jedinice Interne klinike "Sušak"
(Comparison of the effects of two protocols of thrombolytic therapy in patients with acute myocardial infarction at Coronary Care Unit of "Sušak" Internal Clinic)

Autori
Kučić, Natalia

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
04.11

Godina
1993

Stranica
75

Mentor
Zaputović, Luka

Ključne riječi
Akutni infarkt miokarda; Trombolitička terapija; Streptokinaza
(Acute myocardial infarction; Thrombolytic therapy; Streptokinase)

Sažetak
Akutni infarkt miokarda (AIM) je nekroza dijela srčanog mišića uzrokovana nesrazmjerom između opskrbe miokarda krvlju i njegovih metaboličkih potreba. Ovakvo stanje najčešće je posljedica akutne tromboze na mjestu aterosklerotskog suženja koronarne arterije koja opskrbljuje to područje. Trombolitička terapija je metoda liječenja kojom se nastoji postići otapanje tromba, reperfuzija ishemičnog miokarda i smanjenje konačne veličine infarkta. Ova terapija se danas široko primjenjuje, bilo selektivno – intrakoronarno ili sistemski – intravenski. Intrakoronarnom primjenom postiže se veća incidencija reperfuzije, no ovakav način primjene zahtijeva posebno obučeno osoblje te složenu i skupu opremu, što sve odlaže početak liječenja za 1 – 2 sata, čime se u slučaju reperfuzije smanjuje količina spašenog miokarda. Intravenska primjena trombolitičkih sredstava pokazala se relativno sigurnom i učinkovitom metodom i u odnosu na prethodnu ima nekoliko prednosti. Cilj ovog rada bio je usporediti učinke dvaju protokola trombolitičke terapije u bolesnika s AIM liječenih u Koronarnoj jedinici Interne klinike - "Sušak" Kliničkog bolničkog centra Rijeka u razdoblju od 1985. do 1990. U izboru bolesnika rukovodili smo se s dva osnovna kriterija: hospitalizacijom unutar 6 sati od početka anginoznih tegoba i elektrokardiografskim promjenama u smislu AIM (ST elevacija u najmanje dva odvoda veća od 0, 1 mV). Pri tome smo u obzir uzimali uobičajene kontraindikacije za trombolitičku terapiju. Reperfuzija je procjenjivana na temelju pojave tzv. "reperfuzijskog sindroma": prestanka retrosternalne boli ; normalizacije ST - segmenta ; pojave reperfuzijskih aritmija ; naglog porasta i ranog maksimuma kreatin kinaze (unutar 12 sati). Ponovni nastup anginoznih tegoba, reelevacija ST – segmenta i dvostruki vrh enzima upućivao je na pojavu reokluzije prethodno rekanalizirane krvne žile. Bolesnici su praćeni EKG monitoringom, serijskim snimanjem EKG-a i laboratorijskim određivanjem aktivnosti srčanih enzima (kreatin kinaza – CK, aspartat aminotransferaze – AST, laktične dehidrogenaze – LDH) i koagulacijskih testova (fibrinogena – FG, trombinskog vremena – TT, parcijalnog tromboplastinskog vremena - PTT). U prvom protokolu bolesnici su primali 1x106 IJ streptokinaze (SK) u brzoj intravenskoj infuziji tijekom 30 minuta. Nakon toga slijedila je infuzija heparina tijekom iduća 24 sata. Bolesnici liječeni drugim protokolom primali su 1, 5x106 IJ streptokinaze tijekom 60 min, heparin tijekom 72 sata. Prvim protokolom liječeno je 65 bolesnika u razdoblju od 1985. i 1986., a drugim 194 bolesnika u razdoblju od 1986. do 1990. učestalost reperfuzije u bolesnika liječenih prvim protokolom iznosila je 70%, a u drugom protokolu 74% (p=NS). Također nije bilo razlike u incidenciji non-Q infarkta između navedenih grupa (15% prema 20%, p=NS). Međutim, uočena je razlika u incidenciji reokluzije, koja je u drugom protokolu bila znatno manja (17% prema 8%), ali ne i statistički značajna (p=NS). Unatoč povećanju doze SK u drugom protokolu, nije došlo do porasta učestalosti krvarenja (5% prema 2, 5%, p=NS). Hospitalni mortalitet bolesnika bio je u oba protokola nizak (1, 5% i 5%, p=NS). U oba protokola trombolitička terapija pokazala se sigurnom metodom postizanja reperfuzije. Uvođenjem drugog protokola učestalost reokluzije uspjela se značajno smanjiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA