Naslov
Analiza trombolitičkog liječenja bolesnika s akutnim infarktom miokarda
(Thrombolytic treatment analysis in patients with acute myocardial infarction)

Autori
Kupanovac, Željko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
24.05

Godina
1999

Stranica
127

Mentor
Zaputović, Luka

Ključne riječi
Akutni infarkt miokarda; Trombolitička terapija
(Acute myocardial infarction; Thrombolytic therapy)

Sažetak
Kardiovaskularne bolesti uzrokuju najviše smrtnih slučajeva u industrijski razvijenim zemljama i zemljama u tranziciji, a vodeće mjesto među njima zauzima akutni infarkt miokarda (AIM). U preko 90 % slučajeva AIM nastaje kao posljedica iznenadne opstrukcije koronarne arterije zbog formiranja tromba na mjestu rupturiranog ili fisuriranog aterosklerotskog plaka. Uvođenjem novih terapijskih postupaka, najprije trombolitičkog liječenja (TL), a zatim i perkutane transluminalne koronarne angioplastike (PTCA) i sve bržim dolaskom bolesnika u bolnicu, intrahospitalni mortalitet od AIM, koji je sredinom ovog stoljeća bio oko 30%, smanjen je na sadašnjih 5-10%. TL se u Kliničkom bolničkom centru Rijeka primjenjuje od kraja 1984. godine. Ovim istraživanjem obuhvaćeno je 394 bolesnika s AIM liječenih u Koronarnoj i Postkoronarnoj jedinici Interne klinike Kliničkog bolničkog centra Rijeka u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 1997. godine. Prosječna dob bolesnika s AIM bila je 65 &plusmn ; ; ; ; 11 godina (raspon 32 &#8211; 90 godina). Muškaraca je bilo 64 %, a žena 36 %. Od čimbenika rizika za nastanak koronarne bolesti 70 % bolesnika imalo je hiperlipidemiju, 55 % hipertenziju, 50 % dijabetes mellitus, ili intoleranciju glukoze, 35 % prekomjernu tjelesnu masu, a 34 % su bili pušači. 21 % bolesnika (njih 83) imalo je reinfarkt, a u njih 10 % (8 bolesnika) ranije je primijenjeno TL. 84 % bolesnika imalo je Q infarkt, 15 %, ne-Q infarkt. Prednji infarkt imalo je 43 %, donji 54 % bolesnika, a u njih 3 % lokalizacija je bila neodređena. TL primijenjeno je u 24 % bolesnika (njih 96), primilo ga je 28% muškaraca i 18 % žena, 23 % bolesnika s prednjim i 27% bolesnika s donjim infarktom miokarda. Odnos dobi i primjene TL bio je obrnuto proporcionalan: TL je poduzeto u 47 % bolesnika mlađih od 55 godina, a samo u 6 % starijih od 75 godina. Nakon primjene TL u 66 % bolesnika uspostavljena je reperfuzija, no 20 % onih s reperfuzijom imalo je reokluziju, te je konačni uspjeh TL postignut u 52 % liječenih bolesnika. Primjena TL rezultirala je boljim kliničkim tijekom bolesti, značajno manjom učestalošću zatajivanja srca (16 % nasuprot 39 %, p< 0, 001) i postinfarktne angine (6 % nasuprot 12 %, p=0, 04) u odnosu na bolesnike bez TL. Ukupna smrtnost bila je 13, 7 % ; u bolesnika bez TL 15, 1 %, a u onih s TL značajno manja: 7 % u svih bolesnika s TL (p=0, 04), a samo 4 % u bolesnika s konačnim uspjehom TL (p=0, 02). Smrtnost bolesnika s reokluzijom i onih bez reperfuzije bila je 15, 2 %. Najčešće komplikacije TL bile su hipotenzija (9, 4 %) i krvarenje (10, 4 %), a bile su učestalije u starijih bolesnika, žena, dijabetičara i onih s reinfarktom. Od TL se odustalo u 298 bolesnika (76%), a dva najčešća razloga bila su kasni dolazak u bolnicu (42 %) i postojanje kontraindikacija za TL (40 % odustajanja). U mlađih bolesnika najčešći razlog za odustajanje od TL bio je kasni dolazak, a u starijih postojanje kontraindikacija. Prosječno vrijeme od početka tegoba do dolaska u bolnicu za sve bolesnike bilo je 9, 3 &plusmn ; ; ; ; 4, 6 sati (bolesnici s TL 2, 9 &plusmn ; ; ; ; 2, a bez TL 12, 4 &plusmn ; ; ; ; 9, 2 sati), a od dolaska u bolnicu do prijama u Koronarnu jedinicu 69 &plusmn ; ; ; ; 65 minuta (bolesnici s TL 38 &plusmn ; ; ; ; 35, a bez TL 81 &plusmn ; ; ; ; 67 minuta). Prosječno vrijeme od prijama u Koronarnu jedinicu do početka TL iznosilo je 4 &plusmn ; ; ; ; 2, 3 sati. U odnosu na rezultate velikih kliničkih studija naši bolesnici su prosječno stariji, više je žena, bolesnika s reinfarktom i imaju više čimbenika rizika, izuzev pušenja. Uspjeh TL i smrtnost bolesnika odgovara rezultatima drugih studija, a u bolesnika bez TL nešto je viša, što je moguće objasniti višom prosječnom dobi i nepovoljnijim profilom rizika u naših bolesnika. Ne zadovoljava prekasni dolazak bolesnika u bolnicu i relativno spora bolnička obrada. Na osnovu dobivenih rezultata moguće je poduzeti odgovarajuće mjere za daljnje poboljšanje liječenja bolesnika s AIM.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA