Pregled bibliografske jedinice broj: 385156
Usporedba učinaka dvaju protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda
Usporedba učinaka dvaju protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda // Medicina, 28 (1992), 1; 54-58 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 385156 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Usporedba učinaka dvaju protokola trombolitičke terapije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda
(Comparison of the effects of two protocols of thrombolytic therapy in patients with acute myocardial infarction)
Autori
Zaputović, Luka ; Mavrić, Žarko ; Marinović, Đuro ; Rupčić, Ana ; Roje, Josip
Izvornik
Medicina (0025-7729) 28
(1992), 1;
54-58
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Akutni infarkt miokarda; Trombolitička terapija
(Acute myocardial infarction; Thrombolytic therapy)
Sažetak
Akutni infarkt miokarda (AIM) u 80-90% bolesnika uzrokovan je trombozom na mjestu aterosklerotske lezije koronarne arterije. Rano započinjanje liječenja trombolitičkim sredstvima može dovesti do otapanja okludirajućeg tromba i reperfuzije ishemičnog miokarda čime se smanjuje veličina infarkta i poboljšava postinfarktna funkcija lijeve klijetke. Trombolitičkom terapijom u AIM koristimo se u našoj Koronarnoj jedinici od 1984. godine. Retrospektivnom analizom usporedili smo učinke dvaju primjenjivanih protokola. Tijekom prvih dviju godina prvim protokolom su liječena 54 bolesnika: brzom intravenskom infuzijom streptokinaze (STK) unutar četri sata od početka simptoma, i to 106 IJ STK tijekom 30 min nakon čega je slijedila infuzija heparina tijekom iduća 24 sata te dalje antiagregacijska terapija. Reperfuzija je postignuta u 76% bolesnika, no uz značajnu pojavu rane reokluzije (20%). Stoga smo nakon početnih iskustava nekim izmjenama protokola liječenja pokušali smanjiti učestalost rane reokluzije. Korištena je veća doza trombolitičkog sredstva, 1, 5 x 106 IJ STK u infuziji tijekom 60 minuta, infuzija heparina tijekom naredna 72 sata, a nakon toga umjesto antiagregacijske peroralna antikoagulantna terapija. Od 190 bolesnika liječenih novim protokolom, reperfuzija je nastupila u njih 73%. Iako nije bilo razlike u postizanju reperfuzije, u bolesnika liječenih novim protokolom uočen je porast učestalosti non-Q infarkta (28:17%) i opadanje incidencije rane reokluzije (10:20%). Međutim, ove razlike nisu bile statistički značajne. Komplikacije trombolitičke terapije bile su rijetke i blage, a hospitalni mortalitet bolesnika nizak.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Klinički bolnički centar Rijeka