Naslov
Pripisivanje uzročnosti vlastitog delinkventnog ponašanja mladih
(Atributions of juveniles' delinquent behavior)

Autori
Ricijaš, Neven

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.02

Godina
2009

Stranica
224

Mentor
Ajduković, Marina ; Kamenov, Željka

Ključne riječi
maloljetnička delinkvencija; rizični čimbenici; atribucije; samoiskaz
(juvenile delinquency; risk factors; attributions; self-report)

Sažetak
Cilj ovog istraživanja je konstruirati Skalu atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih, te temeljem konstruirane Skale utvrditi čemu mladi pripisuju uzroke svojeg delinkventnog ponašanja, istražiti eventualne razlike u atribuiranju vlastitog delinkventnog ponašanja s obzirom na vrstu tretmana, učestalost činjenja kaznenih djela, duljinu činjenja kaznenih djela i dob početka delinkventnog ponašanja, te istražiti povezanost između manifestiranog rizičnog i delinkventnog ponašanja s pripisivanjem uzročnosti takvog ponašanja. U istraživanju se polazi o koncepta kriminogenih rizika i potreba te od Weinerove teorije atribucija. Tako je dobivene faktore na Skali atribuiranja moguće klasificirati na dvije dimenzije Weinerovog pristupa atribucijama: lokus uzročnosti i stabilnost. Konstruirana Skala atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih sastoji se od 12 faktora i dvije subskale: internalna i eksternalna. Internalna subskala sastoji se od četiri faktora: (1) Antisocijalne tendencije, (2) Osobna frustracija, (3) Podložnost vršnjacima, (4) Nepromišljenost. Eksternalna subskala sastoji se od osam faktora: (1) Siromaštvo i materijalna dobit, (2) Loši obiteljski odnosi, (3) Droga, (4) Alkohol, (5) Antisocijalni vršnjaci, (6) Permisivnost roditelja, (7) Situacija i (8) Pretjerana kontrola i nadzor roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 335 muških mladih počinitelja kaznenih djela s područja Republike Hrvatske koji se nalaze u tretmanu centara za socijalnu skrb, domova za odgoj djece i mladeži, odgojnih ustanova, odgojnog zavoda te maloljetničkog zatvora. Podjednak broj ispitanika nalazio se u institucionalnom (56, 1%) i izvaninstitucionalnom (43, 9%) tretmanu. Raspon dobi ispitanika kreće se od 14 do 21 godine života (M=17, 1 ; SD=1, 858). Primijenjen anketni upitnik sastoji se od nekoliko instrumenata. To su: Modificirana verzija Upitnika samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja mladih (Ajduković, Ručević, Šincek, 2008), Skala atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih i Upitnik samoiskaza o 15 rizičnih čimbenika za delinkventno ponašanje koji su posebno konstruirani za ovo istraživanje te pitanja o učestalosti činjenja kaznenih djela, duljini činjenja kaznenih djela, kontaktima s policijom i sudom, te o nekim važnijim obilježjima obitelji i roditelja. Kako bi se ostvarili istraživački ciljevi korištene su sljedeće metode za obradu podataka: deskriptivna statistika, faktorska analiza, t-test za zavisne i nezavisne uzorke, analiza varijance (ANOVA), multivarijantna analiza varijance (MANOVA), diskriminacijska analize te kanonička-korelacijska analiza. Rezultati istraživanja pokazuju kako na razini cijelog uzorka ispitanici najviše pripisuju uzroke svojeg delinkventnog ponašanja vlastitoj nepromišljenosti i situacijskim čimbenicima. U nešto manjoj mjeri pripisuju svoje ponašanje druženju s antisocijalnim vršnjacima, osobnoj frustraciji i podložnosti vršnjacima. U najmanjoj mjeri, pripisuju svoje ponašanje obiteljskim čimbenicima kao što su loši obiteljski odnosi, permisivnost roditelja te pretjerana kontrola i nadzor roditelja. Također, na razini cijelog uzorka, mladi malo pripisuju svoje delinkventno ponašanje konzumiranju droga. Rezultati ovog istraživanja također pokazuju da mladi u većoj mjeri pripisuju svoje delinkventno ponašanje internalnim čimbenicima (vlastitim obilježjima), u odnosu na eksternalne, odnosno vanjske čimbenike. Rizičniji maloljetnici razlikuju se od manje rizičnih delinkvenata u načinu atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja na način da više pripisuju svoje ponašanje vlastitim antisocijalnim tendencijama, osobnoj frustraciji, druženju s antisocijalnim vršnjacima, siromaštvu i materijalnoj dobiti kroz činjenje kaznenih djela, te utjecajima droge i alkohola. Svi maloljetnici jednako visoko pripisuju svoje delinkventno ponašanje nepromišljenosti i situaciji. Maloljetnici koji intenzivno i često čine raznolike oblike prekršaja i kaznenih djela (od najlakših do najtežih) svoje delinkventno ponašanje pripisuju najviše drogi, antisocijalnim tendencijama, siromaštvu i materijalnoj dobiti, antisocijalnim vršnjacima, alkoholu i osobnoj frustraciji. Maloljetni koji manifestiraju nepoželjna normativna ponašanja, čine prekršaje i lakše delikte te imovinska kaznena djela, svoje ponašanje atribuiraju nepromišljenosti, antisocijalnim tendencijama, antisocijalnim vršnjacima, osobnoj frustraciji i situaciji. Maloljetnici koji manifestiraju samo nepoželjna normativna ponašanja atribuiraju svoje ponašanje lošim obiteljskim odnosima, alkoholu i situaciji. Dobiveni rezultati interpretirani su u kontekstu mogućnosti primjene i koristi konstruiranog instrumenta za tretmanske intervencije prema maloljetnim delinkventima, te kroz teorijski koncept rizičnih i zaštitnih čimbenika delinkventnog ponašanja. Ovo istraživanje, kao i praktična primjena ovog instrumenta temelji se na identificiranju korisničke perspektive za bolje razumijevanje ponašanja maloljetnika i planiranje tretmanskih intervencija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija, Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA