Naslov
Usporedba sportaša momčadskih sportova u parametrima za procjenu anaerobne izdžljivosti
(Comparison of sportsman in team sports according to the parameters for evaluation of anaerobic endurance)

Autori
Jovanović, Mario ; Vučetić, Vlatko ; Sporiš, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova 7. godišnje međunarodne konferencije Kondicisjka priprema sportaša 2009, "Trening izdržljivosti" / Jukić, Igor ; Milanović, Draga, Šalaj, Sanja ; Gregov, Cvita - Zagreb : Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske, 2009, 214-217

ISBN
978-953-6378-96-8

Skup
7. godišnja međunarodna konferencija Kondicisjka priprema sportaš 2009 2trening izdržljivosti"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.02.2009. - 21.02.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
sportske igre; brzinska izdržljivost
(sport games; speed endurance)

Sažetak
Današnji zahtjevi u sportskim igrama iziskuju izvođenje struktura kretanja pri velikim brzinama. Brzina kretanja je ograničena i smanjuje se zbog narušavanja tehnike kretanja i pojave umora. Kada se struktura naruši, dolazi do smanjene uspješnosti te su upravo iz tog razloga sve češće javljaju rasprave o važnosti brzinske izdržljivosti u vrhunskom sportu. Poznato je da dulje zadržavanje na relativno većim brzinama dovodi do umora, a time i do opadanja tehnike s nezadovoljavajućim konačnim ishodom (Sporiš i sur., 2008). Upravo u tom segmentu trening brzinske izdržljivosti pomaže u odgađanju nastupanja umora, a time i narušavanja tehnike i opadanja sportske učinkovitosti. Brzinska izdržljivost je sposobnost organizma za dugotrajno izvršavanje rada visokog intenziteta, a usko je povezana s brzinskom snagom i situacijskim zahtjevima, što je naročito važno u sportskim igrama poput nogometa, rukometa i košarke. Brzinska je izdržljivost s fiziološkog stajališta određena sposobnošću svih organa i organskih sustava, a ispred svih središnjeg živčanog sustava, srčano-žilnog i dišnog sustava (Vučetić i sur., 2003). Ona također ovisi o tehnici i stupnju ekonomičnosti kretanja. Nogomet, osim aerobne izdržljivosti, koja je primarna, gledano s aspekta pretrčane udaljenosti koja je u prosjeku 8-12 km, također ima ogromnu potrebu za anaerobim radom poput sprinteva, ubrzanja, duel igre i slično (Kemi i sur., 2003). Veću važnost predstavlja količina trčanja pri većim brzinama, zbog pretpostavke da upravo pri većim brzinama dolazi do značajnije aktivnosti igrača i izravnog utjecaja na konačan ishod (Little i Williams 2005). Isti model moguće je primijeniti na rukomet i košarku koji imaju donekle slične, no nipošto iste zahtjeve. Primjer je košarka u kojoj je došlo do značajnije promjene pravila 2000. godine ; trajanje napada smanjeno je s 30 na 24 sekunde, a trajanje utakmice s 2x20 na 4x10 minuta. Time se dodatno ubrzala igra i javila još veća fiziološka potreba za anaerobnim izvorima energije (Delextrat i Cohen, 2008). Kada govorimo o rukometnim zahtjevima, tada u prosječnoj utakmici igrač pretrči više od 4 km, od čega većinu visokim intenzitetom. Očita je izrazita potreba za anaerobnim energetskim kapacitetom s prosječnom srčanom frekvencijom od 175 o/min te koncentracijom laktata od 7-9 mmol/l (Njaradi, 2008). Koncentracija laktata u krvi, kao nusproizvod anaerobne glikolize, također ukazuje na stupanj pripremljenosti sportaša, stoga može biti jedan od pokazatelja uspješnosti, a njenim praćenjem i primjenom dodatno se može optimizirati trenažni proces (Vučetić i sur., 2003). Nogomet, rukomet i košarka razlikuju se po specifičnim strukturama kretanja, fiziološkim zahtjevima, trajanju utakmice, intenzitetu, podlozi na kojoj se igra, broju sudionika, veličini terena i sl. Međutim, jedna od sličnosti svih navedenih sportova jest potreba za visokom razinom razvijenosti anaerobnog energetskoga kapaciteta. U posljednjem desetljeću, zbog promjene stila igranja, uvođenja promjena u pravilima te prisutnosti novih taktičkih varijanata, pojavili su se zahtjevi za povećanjem tempa i brzine igre. Stoga brzinska svojstva postaju sve izraženija i trenažnim procesom vrednovanija. Cilj ovog rada je usporediti navedene sportske igre u parametrima za procjenu anaerobnoga kapaciteta, odnosno brzinske izdržljivosti, koja je procienjena testom 300 jarda (eng. 300 yard shuttle run test) i maksimalnom koncentracijom laktata u krvi mjerenim nakon testa 300 jarda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA