Naslov
Odnosi s javnošću : teorija i praksa
(Public relations : theory and practice)

Autori
Tomić, Zoran

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, prirucnik, strucna

Izdavač
Synopsis

Grad
Zagreb : Sarajevo

Godina
2008

Stranica
558

ISBN
9789537035341

Ključne riječi
odnosi s javnošću; javnost; komunikacija
(public relations; public; kommunication)

Sažetak
Amerikanci vladaju svijetom zato što kontroliraju odnose s javnošću, napisao je u svojoj knjizi 129, 90 francuski pisac Fréderic Beigbeder. To je samo jedno razmišljanje koje "priznaje" izrazit utjecaj odnosa s javnošću na društvo. Kad govorimo o utjecaju odnosa s javnošću, još je "određeniji" sociolog Karl-Georg von Stackelberg koji je još prije više od pedeset godina (1965.) ustvrdio da odnosi s javnošću mogu nadmašiti učinak nuklearne sile. Bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton, na kraju 20. stoljeća uvrstio je odnose s javnošću među deset najperspektivnijih industrija. Svjetski čisti prihod od odnosa s javnošću tada je iznosio četiri milijarde USD. Za Noama Chomskog odnosi s javnošću već su šezdeset godina najvažnija industrija u SAD-u. Istina, Chomsky promatra tu industriju izrazito negativno, tj. kao propagandu. Po njemu "korporacije mogu držati svoj prst na pulsu naroda i ustanoviti kada treba poraditi na promjeni stavova. Pod tim se podrazumijeva industrija odnosa s javnošću". Možda podatak iz Kine još više govori koliko je ova industrija moćna. Procjenjuje se da u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu danas radi oko milijun praktičara odnosa s javnošću. Mnogi ne znaju da je i sadašnja aktualna kancelarka Njemačke i trenutno presjedavajuća Europske unije Angela Merkel radila u odnosima s javnošću. Naime, ona je bila zamjenica vladina prestavnika (glasnogovornika) za odnose s javnošću posljednje istočnonjemačke vlade. Vrijedno je podsjetiti na izjavu bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona o bivšem predsjedniku SSSR-a Mihailu Gorbačovu i njegovoj sofisticiranoj upotrebi modernih medija:"Gorbačov može imati doktorat iz gospodarstva, ali onda ima i magisterij iz odnosa s javnošću". I bivši njemački kancelar Helmut Kohl komentirao je (1986.) komunikacijske sposobnosti M. Gorbačova. Prema njemu Gorbačov "je moderan komunistički vođa koji je snalažljiv u odnosima s javnošću". Brojni su i drugi autori koji su naglašavali važnost, snagu i moć suvremenih odnosa s javnošću. Međutim, ima i onih teoretičara i praktičara odnosa s javnošću koji zanemaruju utjecaj odnosa s javnošću u suvremenom društvu. Lothar Rolke ističe kako je istinski utjecaj odnosa s javnošću, unatoč dobrim istraživačkim naporima, teško saglediv. Odnosi s javnošću, prema drugim teoretičarima, ne znači ništa drugo nego "ostvarivanje interesa za naručitelj". Nekima se i "dopada moć" odnosa s javnošću poručujući i "Goebbels je bio stručnjak za odnose s javnošću". E. Bernays (1991.) kaže da su odnosi s javnošću "grozni, svaki bezveznjak, svaki idiot danas se može nazvati praktičarom odnosa s javnošć". M. Kunczik ističe da se svakodnevni rad na odnosima s javnošću i dalje prečesto karakterizira parafrazom izreke Bertolta Brechta: "djelatnici koji rade u PR-u od roda su domišljatih patuljaka koji se mogu unajmiti za što hoćeš". Ovakvim razmišljanjima pridružila se i Hannah Arendt. U knjizi Istina i laži u politici, Arendt piše da se formama koje je vještina laganja razvila u prošlosti, sada, između ostalog, treba dodati i (prividno bezazlena forma) public relations. Iako bi većina teoretičara i praktičara odnosa s javnošću odbacila takve izjave, jer vrijeđaju cijelu PR profesiju, njih će i dalje biti. Razlog najvjerovatnije leži u činjenici da odnosi s javnošću imaju problematičan imidž i što je još gore za taj imidž, prema vjerovanju brojnih teoretičara, odgovorni su sami praktičari odnosa s javnošću. Kao i u većini drugih stvari, čini nam se da su i jedna i druga razmišljanja sklona pretjerivanju o odnosima s javnošću. Možda takva promišljanja proizlaze iz činjenice da su odnosi s javnošću profesija i disciplina društvenih znanosti koja se vrlo brzo razvija i oko koje se "vrti" jako puno novca. Sumnja se na makijavelizam i nedostatak primijene etike. No, namjera ove knjige nije ulaženje u takve krajnosti kao što su "moć i nemoć" ; odnosa s javnošću. Namjera joj je na jedan "svoj" način, rasvijetliti odnose s javnošću u teoriji, ali i u praksi koristeći se brojnim studijama slučaja. Koncipiranje knjige na način vidljiv u sadržaju, motivirano je analitičkim uvidom u dostupnu literaturu o odnosima s javnošću kod nas i u svijetu. Imajući u vidu stupanj i dinamiku razvoja industrije odnosa s javnošću u nas te činjenicu da određena, prije svega američka (napredna) literatura ostavlja kod naših studenata, pa i praktičara, niz teorijskih nepoznanica, odlučio sam predstaviti osnove ili uvod u odnose s javnošću u najširem smislu. Neki dijelovi knjige šire su razrađeni. Npr. odnosi s javnošću u politici o kojima se kod nas malo piše, a ni svijet nije bogat istraživanjima i teorijom na ovu temu. Politički odnosi s javnošću uglavnom se povezuju s odnosima s javnošću u političkim strankama. Cilj je takvih odnosa s javnošću da u najboljem mogućem svjetlu dočaraju njihovu filozofiju, politiku, stavove, kredibilitet i osobe, koje sudjeluju u vlasti. Neki teoretičari smatraju da političke odnose s javnošću ne treba miješati s vladinim odnosima s javnošću. Međutim, tijekom posljednjih godina, posebno nakon uvođenja specijalnih savjetnika za medije (Velika Britanija) ova dva pojma se isprepliću ili bolje reći poistovjećuju. Stoga u ovom poglavlju i knjizi ni vladin, zakonodavni, sudbeni kao ni politički PR neće se razdvajati i politički će PR biti okvir za sagledavanje šireg konteksta komunikacije u politici (odnosa s javnošću). Pored analize odnosa s javnošću u izvršnoj, zakonodavnoj, stranačkoj i sudbenoj vlasti ukazali smo i na sve zanimljiviju i intrigantniju temu koja se tiče medijskih manipulatora. O spin doctorima pišu se knjige. No, oni i dalje ostaju zagonetni i zanimljivi baš kao i njihove metode. Isto tako, priča o teroristima i njihovim "odnosima s javnošću", kao i kanalima komuniciranja s javnošću posebno je aktualna i zanimljiva. Zbog toga smo odlučili istražiti i ovo područje odnosa s javnošću. Iščitavanjem knjige, čitatelji će moći steći uvid u činjenicu da se u pisanju ove knjige koristim najrelevantnijom svjetskom literaturom iz odnosa s javnošću. Uvažavajući sve pregledane i pročitane koncepte citiranih knjiga, smatram da je ova koncepcija knjige prilagođena hrvatskim uvjetima i kao takva može poslužiti studentima koji izučavaju odnose s javnošću, kao i PR praktičarima u svim područjima primjene odnosa s javnošću. U duhu promišljanja Marka Stevensa (Vrhunski menadžment) koji smatra da je traganje za savršenstvom siguran znak uskogrudnog mislioca, treba istaknuti kako i ovaj koncept knjige nije konačan. Ostalo je još puno prostora za poboljšanje i nadopunu. Ili kako piše Karl R. Popper u knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji (1998.) knjiga ne može nikada biti dovršena. Dok je pišemo naučimo dovoljno toga da je ocijenimo nezrelom u trenutku kad se okrenemo od nje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija

POVEZANOST RADA