Pregled bibliografske jedinice broj: 382617
Geomorfološke značajke prostora Slunjske zaravni
Geomorfološke značajke prostora Slunjske zaravni, 2009., doktorska disertacija, Prirodoslovno - matematički fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 382617 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Geomorfološke značajke prostora Slunjske zaravni
(Geomorphological Characteristics of the Slunj Plateau)
Autori
Bočić, Neven
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Prirodoslovno - matematički fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
06.02
Godina
2009
Stranica
270
Mentor
Bognar, Andrija
Ključne riječi
Dinarski krš; egzogena geomorfologija; evolucija reljefa; speleogeneza; geomorfologija; Hrvatska; krš; zaravan; strukturna geomorfologija; speleološki objekti
(Dinaric Karst; exogenous geomorphology; relief evolution; speleogenesis; geomorphology; Croatia; karst; erosional surface; structural geomorphology; caves)
Sažetak
Područje Slunjske zaravni dio je prostrane tzv. Unsko – koranske zaravni koja se prostire između Dinarskog gorskog sustava na jugozapadu i Panonskog bazena na sjeveroistoku. Istraživano područje izduženo je dinarskim pravcem, površine oko 336 km2, a najveći dio nalazi se na visini 250 – 400 m. Glavni tok i erozijska baza najvećeg dijela istraživanog područja je rijeka Korana. Najstarije stijene su pješčenjaci perma, a cijelo područje je najvećim dijelom izgrađeno od karbonatnih stijena mezozojske karbonatne platforme koje su mjestimično transgresivno pokrivene jezerskim i aluvijalnim naslagama miocenske, pliocenske i kvartarne starosti. Glavne strukture i rasjedi imaju dinarsko pružanje. Pod utjecajem neotektonskih pokreta i promjene orijentacije stresa trase rasjeda su svijene, a izraženija je postala desna horizontalna komponenta pomaka. Tako su formirane lokalne kompresijske i ekstenzijske zone. U njima je došlo do stvaranja pop-up i pull-apart struktura koje su u reljefu izražene kao sekundarne (pozitivne i negativne) morfostrukture u okviru primarne morfostrukture – zaravni. Od egzogenih procesa najveći značaj imaju krški i fluviokrški, a nešto manji značaj imaju fluvijalni, fluviodenudacijski i padinski procesi. Tijekom geološke prošlosti razdoblja intenzivnijih egzogenih procesa su najčešće nastupala za vrijeme i nakon orogenetskih procesa, a bila su prekidana razdobljima transgresija. Ovakvo višestruko ponavljanje razdoblja denudacije moglo je dovesti do formiranja prostrane zaravni. U postmiocenskom razdoblju na razvoj reljefa značajan utjecaj imala je denudacija neogenskih klastita i postepena ekshumacija karbonatne podine. Tijekom tog procesa površina krškog reljefa se povećavala na račun prostora s fluviodenudacijskim reljefom. To je dovelo do razvoja brojnih krških oblika (ponikava, grižina, uvala), ali i okršenih ostataka površinske paleohidrografske mreže (suhih i slijepih dolina). U takvim uvjetima razvili su se brojni speleološki objekti (103 registrirana) među kojima dominiraju špilje, dok se jame pojavljuju uglavnom u područjima izdignutih morfostruktura. Neotektonski pokreti su uzrokovali izdizanje čitavog područja te kompenzacijsko usijecanje toka rijeke Korane s prosječnom dubinom ureza od oko 50 m čija vrijednost predstavlja recentnu visinsku razliku od erozijske baze za najveći dio zaravni.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Geografija
POVEZANOST RADA
Projekti:
119-0000000-1299 - Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske (Buzjak, Nenad, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb