ࡱ> 5@bjbj22 \XXJ^<D$(((Px,$h\\"~~~~~~$RRJ~~~~~~~~~~~)u~P ЋI( ,A$0I,8uuX~~~~~~~ ((Dr. sc. Berislav Majhut UVODNA RAZMATRANJA O HRVATSKOM DJE JEM ROMANU Hrvatskom dje jem romanu naj eae se pristupa na dva na ina: s jedne strane nastoji se korpus hrvatskih dje jih romana projicirati na bezvremensku ravninu gdje ga se onda tematski ili strukturno razvrstava. Izmeu tih podvrsta hrvatskog dje jeg romana, nije uspostavljena nikakva klju na, uzro no posljedi na veza. U takvom pristupu dje ji roman se ne razvija, a njegove osnovne karakteristike uvijek su iste. Jedina veza izmeu tih podvrsta dje jeg romana je ona do koje dolazi uslijed njihova preklapanja. S druge strane, hrvatski dje ji roman se promatra kao vrstu u kojoj je mogue zamijetiti odreeni elementarni oblik razvoja koji se manifestira u kvantitativnom rastu i zavraava u raskoanoj paleti podvrsta dje jeg romana. Tako se onda vide po eci, rani period, zreli period i sadaanji trenutak hrvatskog dje jeg romana. No, u takvim pristupima redovito se ne vidi ato je to u po ecima temelj koji e omoguiti pojavu ranog perioda, niti ato je u ranom periodu odgovor na nezadovoljstvo izazvano nedostacima po etaka. U takvom pristupu naprosto je uo en koli inski rast (novi autori, brojnost podvrsti romana) i taj rast je razdijeljen u faze. Ali osim mehani ke podijele na segmente sli nih duljina trajanja tom prikazu potpuno nedostaje vizija razvitka dje jeg romana. Takvi pristupi, iako mogu biti vrlo korisni u ispunjavaju njima namijenjene zadae, nimalo nam ne poma~u objasniti o iglednu injenicu ne samo da se dje ji roman mijenja ve i da te promijene vode u nekom smjeru, da to gibanje i prevladavanje formi ima teleoloaki smisao. Iako je o ito da je danaanjim itateljima veina ranije pisanih romana uglavnom teako prihvatljiva ti prikazi ne pokuaavaju vidjeti ato se pri toj promijeni dogodilo u strukturi romana ve kao da se zadovoljavaju opa~anjem da raznim periodima pripadaju razni pripovijedni postupci. Time ato se ne pokuaava vidjeti roman kao niz promijena, u kojem je jedna njegova pojavnost nu~an preduvjet za pojavu sljedeeg oblika romana, zapravo opet svodi i onaj drugi pristup, u kojemu se nazire ~elja da se roman shvati kao razvoj, na jedino moguu interpretaciju hrvatskog dje jeg romana, na onu u kojoj se dje ji roman apsolvira kao sinkrona vrsta. Brojne podvrste zapravo nemaju nikakvog utjecaja jedna na drugu ve stoje jedna pokraj druge kao samostalne pojave. Nasuprot takvim pristupima smatram nu~nim razmotriti dje ji roman kao niz paradigmi u kojima je svaka sljedea na neki na in odgovor, pokuaaj prevladavanja nedostataka prethodne paradigme, nedostataka koji su postali toliko o igledni da su zahtijevali radikalnu promijenu u strukturi romana. Smatram to potrebnim iz najmanje dva razloga: prvo, u razmatranje hrvatskog dje jeg romana nu~no je uvesti cijeli korpus dje jeg romana, a ne samo probrana djela koja su esto do nas doala prosijana kroz neknji~evna reaeta, reaeta koja su u mnogome zamaglila uvid u razvoj dje jeg romana. Drugo, za hrvatski dje ji roman pitanje njegove fundiranosti od veeg je zna aja nego za druge vrste dje je knji~evnosti. Naime, osnovne vrste dje je knji~evnosti nikako nemaju isti polo~aj, isti stupanj ukotvljenosti u sustavu dje je knji~evnosti. Prema nekim povjesni arima hrvatske dje je knji~evnosti po etke hrvatske dje je knji~evnosti oko 1850. konstituira dje ja poezija i kratke narativne forme. U tako sro eni sustav tek naknadno, krajem 19. st., ulazi dje ji roman kao pridoalica koji se odreuje prema ve zate enim vrstama. Iz takve interpretacije proizlazi da je i slikovnica na hrvatskom jeziku prije uala u sustav dje je knji~evnosti od dje jeg romana. To naravno onda ima reperkusije na razumijevanje tr~iata dje jih knjiga, sklonosti publike, interpretaciju va~nosti pojava u svijetu dje je knji~evnosti, itd. `to je uzrok takvom stanju? Zaato se prikaziva i hrvatskog dje jeg romana tako gr evito dr~e romana kao sinkrone vrste a ne promatraju ga kao razvoj? Koji su razlozi u pozadini takvog postupanja? Vjerujem da bi razloge takvom stavu izmeu ostalog trebalo tra~iti u sljedeem: prikaziva i hrvatskog dje jeg romana dje ji roman sagledavaju na pozadini romana ne-dje je knji~evnosti: dje ji roman se shvaa kao podvrsta romana uope. Samo tako sagledan dje ji roman uope ima pravo na postojanje: samo ako su njegove osobine izvedene i usporeene s osobinama romana za odrasle itatelje. Dignitet dje jeg romana ovisi o njegovoj oslonjenosti na ne-dje ji roman. Nevolja je u tome ato ako uistinu dje ji roman mo~e postojati samo kao modificirana forma romana za odrasle onda on mora takoer reflektirati i razvoj romana za odrasle. A to naprosto nije slu aj, osim u nekim vrlo rijetkim trenucima kao ato su tridesete godine 20. stoljea kada roman za odrasle i roman za djecu nalaze analogne izraze. Tu se onda pojavljuje nerjeaiva aporija: dje ji roman bi trebao biti deriviran iz romana za odrasle, a s druge strane dje ji roman nema pojavne oblike sli ne romanima za odrasle. Sada, da bi se pomirilo nepomirljivo, izvodi se sljedea teorijska akrobacija: dje ji roman emo i dalje sagledavati na pozadini romana za odrasle ali emo mu zato ukinuti razvoj i svesti ga na sinkronu vrstu. Kad e dje ji roman biti sinkrona vrsta onda se i tako ne vidi koliko se dje ji roman razilazi u svojim razvojnim oblicima od romana za odrasle. Tako se zaobilazi neugodna situacija: dje ja knji~evnost ni u tom svom segmentu nije krenula jedino moguim putem a taj je, iako neistra~en onaj njen vlastiti, ve se opet skutrila uz majku a ato mari ako je pri tome ona nimalo ne voli: glavno je ne naljutiti je. A ato su posljedice takvih prikaza? Ako tako mehani ki primjenjujemo mjerila koja vrijede u nedje joj knji~evnosti na dje ju knji~evnost tada e duljina teksta, kao mjera koja zna ajno uvjetuje vrsnu pripadnost, odrediti najvei dio onoga ato po naravi stvari moramo shvatiti kao dje ji roman kao neki drugi, krai pripovijedni ~anr. Ako ~elimo hrvatski dje ji roman prikazati kao sinkronu vrstu onda nam je u interesu ato viae skratiti vremensku perspektivu. Tome prije svega pogoduje status udnovatih zgoda aegrta Hlapia. Kako se radi o klasi nom djelu hrvatske dje je knji~evnosti i kako do tada nije niata ni pribli~no tako dobro napisano prikladno je upravo `egrta Hlapia proglasiti za po etak hrvatskog dje jeg romana te roenje hrvatskog dje jeg romana mo~emo smjestiti u 1913. a sve ono prije toga, 117 godina dje jeg romana na hrvatskom jeziku, mo~emo baciti s vodom kroz prozor. Dakle, vrijeme kojim bismo se bavili prou avajui hrvatski dje ji roman tako je skraeno za viae od polovice. No, ne ini nepravdu hrvatskom dje jem romanu samo tako kasno smjeatanje po etaka dje jeg romana kao vrste, to jest na po etak 20. stoljea (to nije u 1913.), ve i odreivanje po etaka dje je knji~evnosti zbirkom dje jih pjesmica i pou nih pri a Mali tobolac iz 1850. iako ve krajem 18. st. imamo objavljen dje ji roman na hrvatskom jeziku! No, ako baa i svrnemo pogled na scenu dje je knji~evnosti prije pojave `egrta Hlapia primjetit emo da su se hrvatski autori u relevantnom broju pojavili kasno tek devedesetih godina 19. stoljea. Romani koji su oblikovali ukus publike, koji su oblikovali njezina o ekivanja bili su zapravo pohrvaivani strani romani. Daleko najpopularniji autori na hrvatskom tr~iatu dje jih knjiga toga vremena su Christopher Schmid i Franz Hoffmann. I dok u svakom relevantnom leksikonu njema ke dje je knji~evnosti mo~emo pro itati da se radi o minornim piscima nemogue je tu ocjenu preslikati na sto godina koliko su oni bili prisutni u hrvatskoj dje joj knji~evnosti. Naime, bili oni loai ili joa malo loaiji knji~evnici njihovo zna enje u razvoju hrvatske dje je knji~evnosti imalo vrlo razli itu te~inu. Bilo je vremena kada su njihova djela pionirski probijala nove puteve i bilo je vremena kada su oni bili preteaki utezi na nogama onih koji su htjeli dalje. No, naravno daleko je lakae donijeti neki opi sud o njihovoj vrijednosti i presuditi cijelom tom periodu: ako su najzna ajnije ato imate takvi minorni pisci onda ne zaslu~ujete da se vama bavimo. Koji alternativni pravac takvom bavljenju hrvatskim dje jim romanom predla~emo? Gr evito dr~anje za skute ne-dje je knji~evnosti prije ilo je dje ju knji~evnost da pokuaa svoj sadr~aj sagledati s to ke najprimjerenije dje joj knji~evnosti. Naime, dje ja knji~evnost je podru je knji~evnosti definirano upravo svojim implicitnim itateljem: djetetom. Implicitni itatelj  dijete klju ni je pojam u razumijevanju dje je knji~evnosti pa stoga on treba biti ona to ka koja e poslu~iti kao uporiate poluzi analize. Zato je potrebno promijeniti stajaliate s kojega promatramo hrvatski dje ji roman. Umjesto zauzimanja stajaliata djela, to jest romana, te analiziranja ato pojava tog i tog dje jeg romana nova donosi u vrstu kojoj pripada smatram kako bi za prou avanje hrvatskog dje jeg romana (a onda i nekih drugih vrsta dje je knji~evnosti kao primjerice dje jih slikovnica) daleko primjereniji pristup prou avanju bio onaj sa stajaliata implicitnog itatelja to jest itateljske publike. Dok onaj prvi pristup ne mo~e odgovoriti otkuda je doaao, kako je nastao prvi roman, jer on se ini samonikao dotle ovaj drugi pristup uvijek ima ukus i o ekivanja publike koja ve postoje i na koja je roman odgovor bilo nakladnika i prevoditelja bilo autora. Tako kada su se kona no i pojavili hrvatski dje ji romani kao zna ajniji imbenik u knji~evnoj proizvodnji (pitanje prvog hrvatskog dje jeg romana iz ovog o iata i dalje ostaje otvoreno) ve su bila pripremljena o ekivanja publike na koja je autor romana morao ra unati. ak atoviae, niti prva knji~evna djela prevedena na hrvatski nisu se pojavili kao kometi iz dubina svemira ve su i oni bili odgovor na zahtjeve itateljske publike na ija o ekivanja su morali odgovoriti (Dijani je ~elio izdati knji~icu da bi odgovorio na zahtjeve domorodaca koji su se pitali zaato drugi narodi imaju a mi nemamo knji~evnih djela za djecu). Dakle, umjesto jednostavnog ozna avanja roenja hrvatskog dje jeg romana pojavom udnovatih zgoda i nezgoda aegrta Hlapia puno bi bolje po uvid u razvoj hrvatskog dje jeg romana bilo zapo eti o ekivanjima implicitnog itatelja koja su oblikovali prijevodni dje ji romani. A tu mi imamo uistinu respektabilnu perspektivu joa s kraja osamnaestog stoljea. Potrebno je napomenuti kako se rijetko radilo o doslovnim prijevodima. Sve su to bila pohrvaivanja, to jest obrade u manjoj ili veoj mjeri ak do granica promjene autorstva. Ako Antun Vrani nije dao dovoljan osobni pe at obraenom djelu Mlajssem Robinzonu da bi mogao oduzeti autorstvo Joachimu Heinrichu Campeu, pitanje je li Josip Ernest Matijevi autor Genoveve. No, na ovom mjestu potrebno je otvoriti jednu zagradu. Ma koliko se dje ja knji~evnost trudila pribli~iti nedje joj ne bi li ato umjetni kog sjaja palo i na nju, dje ja knji~evnost ima odreene specifi nosti. Doduae, ona ih se za sada srami. Jedna od njih je i ta da prijevodna knji~evnost ima druga iji status nego u ne-dje joj knji~evnosti. Crnkovi i Zohar Shavit su to vrlo jasno izrekli. Neprijeporno je da je u prijevodnoj dje joj knji~evnosti sve do devedesetih godina 19. stoljea dominantna pripovijedna matrica ona pustolovnog romana. Daleko najpopularniji roman za djecu kroz itavo 19. stoljee i dobar dio dvadesetog je Schmidova Genoveva koja je po broju izdanja popularnija i od bilo koje verzije Robinsona. Pustolovni roman zahtjeva, da bi bio adekvatno do~ivljen, specifi an polo~aj pripovijednih elemenata: implicitni itatelj - dijete bez daha prati uzbudljive pustolovine sebi nadmonog junaka u dalekim egzoti nim, ~ivopisnim krajevima. Takvo stratificiranje implicitnog itatelja s obzirom na junaka i okolinu podrazumijeva da ~ivopisni krajevi sjaje takvim sjajem zato ato je itateljeva svakodnevica siva i prepuna obveza. Ona je tako do~ivljena ne zato ato je ona takva sama po sebi ve zato jer se tako prema njoj postavlja pustolovni roman kako bi mogao biti primjereno do~ivljen od strane itatelja. U Poletarcima Josipa Pavia iz 1937 u monologu bake Jage o njenom sinu jedincu lijepo je eksplicirana snaga do~ivljaja koji je u stanju proizvesti itanje pustolovnog romana: I jedno  u zao as  donese ti on od u itelja neku knjigu, u kojoj piae svega i svaata o dalekim zemljama i divljim ljudima: kako oluja na moru razbije neki brod i i svi se utope osim jednog, koji se jedva nekako spasi i dospije u tu divlju zemlju, pa ondje svakojako ~ivi ... ita nju roeni moj svaki dan iznova, pro itao ju je va2, .  ~ $JLvx!!*!6!!!d$f$%%%6*8***X,Z,t-v-3334P7R7778 9==>h75\mHsHh7>*mHsHjh*Z0JUmHsHh*ZmHsHh76]mHsHjh70JUmHsHh7CJmHsHhUCJmHsHh7mHsHh'OJmHsH<02 %0'34X6;D>HGG[^dgvHwyb~LO q$ $a$$`a$$`a$$a$>>@@HGGGGUUVVZZ[[^^``6aHa f fdgfghgrgzg|g~ggggggggggggggggggggggggggggghhhhhhhhhh(h*h:hhźźźźźźźźźźźźźźźźźźźźźźźźh7h7mHsHh7jh70JUmHsHhl5\mHsHh75\mHsHh7mHsHh76]mHsHI>h@hNhPh^hbhjhlhvhxh|h~hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiiiiii i"i0i2i4i6i:ivHvLvTvXvZv\vbvdvfvhvjvlvxv|vvvvvvvvvvvvy `ȂH~@\0@پپƲhh6mHsHhKmHsHhmHsHh76]mHsHh7mHsHjh70JU h70Jh7h7mHsHh7F@P`Ί>Rdtԋ֋dfލ ̐ RF "$tȕV–Dhؗ: PZļİļh76mHsHh7>*mHsHh76]mHsHhHmHsHh9^h9^6mHsHh@mHsHh9^mHsHh$NmHsHh\mHsHh~mHsHh7mHsHhh6mHsHhmHsH3LĊ&*lb.,¡<ԣ"$0dx^`0a$$`a$$a$J›Zޜ\ĝȝD"xȟڟРؠ8h(hP¤L¥֥fhv.TīΫЫȼ䠜䜠䜠h7jh70JUh76mHsHh7]mHsHhUhU6mHsHhUmHsHh7>*mHsHh76]mHsHh7mHsHh'OJh'OJ6mHsHh'OJmHsH<fڧTΫF H<:Xz<fjv:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:v:&`#$`:TFHJ,\nvư HJJ\´дܴ׹׭עzoooooooooh7h7mHsHh"\mHsHh76\]mHsHh7\mHsHjh70JUh*Zh*ZmHsHh"h">*mHsHh"h"6mHsHh">*mHsHh"6mHsHh"mHsHh*ZmHsHh*Zjh*Z0JUh7 h76]+ "$0268FH\^dflnxzȵʵܵ.0:@FHLNXZbfjltx̶ж 68DFJLNPlp~h7h7h7mHsH_ʷ̷"$:<DFLPTVZ\dflnrt~ĸ̸ڸ&(24:<NP^`dflnrtʹ̹ҹԹֹعjh70JUh7h7mHsHh7[  (*6<HJTV^`lpxzĺȺ̺κֺںܺ޺  *,0>BDFH\^rtv»Ļƻػڻh7h76]mHsH h76]h7h7h7mHsHW "$*,24<>FJLNhjlnrtxz¼ļ̼μؼڼ&*68DHdhrvĽƽʽ̽νн h7h7h7mHsH_&(68:<@BDFNPZ\bdhjrtƾȾξҾؾھ "*,<>@BVX`bfhvx|~οпҿԿ h7h7mHsHh7_$(,.46DFJL^`dfhjnp "$,.248:@BFHRT\^pr|~h7h7h7mHsH_ $&,.02HJPRVX`bnrxz(*:@DHJVXjltvxz|~$*>h7h7mHsHh7_>XZflnrt|~ ,.68RVbdvx|~ "&(0246RVdfjn|~h7jh70JUh7h7mHsH[~*068<>FHLN^`fhjlprz|.068JLTVrtx|~h7h7mHsHh7_$2NRTXZhjnprtz~ $&.0>@NRVX^`bdvxjh70JU h76]h7h7h7mHsHX "*,:<BDNPTV^`npxz~ "02@BNPTV`bdfh7h7h7mHsH_fvxz| (*.046:<LT^z| "28<>BFLN`bhjnpxjh70JUh7h7mHsHh7[xz "<>@Lfhlprxz~ $&.0<>FHPR^`jntv|~jh70JUh7h7h7mHsH[ "$&02<>TVhjprvx>@jlh"0JmHnHu h70Jjh70JUh"jh70JUh7mHsHh7h7mHsHh7:$0dx^`0a$&`#$h]h,1h. A!"#$% ,1h. A!"#$% F@F NormaldhCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List N@N  Footnote Text$dxa$CJaJ@&@@ Footnote ReferenceH*4@4 Header  p#.)@!. Page Number`Y2`  Document Map$-D M a$OJQJaJmH sH FOBF citati 7dx^7` 2f,&Z+y2` +P}u $A`.HIFIO t ,")\+/{22316|88b<AABBB6CCD{DDXEE F{FFFGGIHHHPIIJJ3JXJJKL#NOOUQ}STVOXXX,Y[[]^^_``````````00000000p00p00p00000p00p0(0(0000000000080p0800800808080800800000000@0000@0@0@0x@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0p0vok @0@0@0@0@0@00$uk >>h"tu@>~fx589jklnpqrstuvwxyz{|}~L6mo7 !!tY Z yA{AJJ#NO%Q.Q```GIEFHIN O s t +,!"))[+\+/11n2x22 3H3J330626{8}888a<b<AABBBBBB5C6CCCDDzD{DDDWEXEEE F FzF{FFFFFGGGGHHIHHHHHOIPIIIJJJJ5JBJCJJJWJZJJKKKKKKK L!L{L|LLLLLLAMCMMMMMMM%NOOOOTQUQRWR[R\SdSeS|SSSTTTTTTVUUUVVVYW\WvWMXOXXXXXXXXXXXYY+Y.Y3Y9YYYBZDZZZZ[[[[[[[[\\^\\]]]]^^^^r______````````333333333333333333333333333333333333333333333333333Y Z yA{AJJ#NO%Q.Q`````J```BerislavBerislavBerislavBerislavBerislavBerislavBerislavBerislavxxRH - TDU&C} ꮸ 7:7^7`:OJQJo( ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(&C} l        U"7++@'OJ*Z{9^l\$N~HK1AJN`@))vq)) '*01``` `````4`V`\`h`tUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1hgƉ3F.|jF >% >%24II 3AH(?7BerislavRH - TDU Oh+'0  4 @ L Xdlt|ss Berislav erieri Normal.dot RH - TDUt31-Microsoft Word 10.0@Bq>@lat@ /@eI >՜.+,0 hp  homeitl%IA  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FIData 1TableWordDocument\SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q