Naslov
Komponente formiranja slikarskog izraza Vladimira Varlaja
(Formative components of Vladimir Varlaj's painting)

Autori
Dulibić, Frano

Izvornik
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (0553-6707) 41 (1998), 41; 91-106

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Vladimir Varlaj; slikarski izraz; dvadesete; fotografija; sezanizam
(Vladimir Varlaj; formative components of style; twenties; photography)

Sažetak
Slikarstvo Vladimira Varlaja (1895.-1962.) najvećim dijelom čine krajolici s motivima Gorskog kotara i okolice, Hrvatskog primorja i Dalmacije te Zagreba i okolice. Za života nije imao niti jedne samostalne izložbe, a zbog bolesti gotovo čitavo njegovo stvaralaštvo nastalo je u svega petnaest godina (1919.-1924.). Slikareva dokumentacija nije sačuvana. Formiranje njegova slikarskog izraza započelo je tijekom školovanja kod Krizmana i Crnčića kada je dobio osnovnu poduku za slikanje krajolika. Istodobno je stekao i određeno iskustvo u radu s fotografijom u atelieru Mihajla Merčepa. Pronađena je slika Sljeme s Vrbovca i istodobno snimljena fotografija naslikanog motiva. Također je pronađena fotografija koja prikazuje motiv iz Vrbnika koja se u kadru i brojnim detaljima podudara s Varlajevom slikom Motiv iz starog Vrbnika. Oba primjera pokazuju da se Varlaj u svojem slikarstvu služio fotografijom kao pomoćnim sredstvom. Prijateljska povezanost s Uzelcem i Gecanom nije se odrazila u likovnoj srodnosti, kao što i Varlajev kraći boravak u Pragu nije morao imati presudnu ulogu za definitivno slikarsko sazrijevanje. Na osnovu nekoliko izvora ustanovljeno je da je Varlaj u Pragu boravio kraće nego njegovi kolege, tj. svega nekoliko mjeseci. Za Varlaja je podjednako poticajno moglo biti slikarstvo Breughela ili slikarstvo romantizma, gotovo kao i slikarstvo Cézannea ili Deraina. Provedeno istraživanje ukazuje da Varlajevo slikarstvo nije nastalo izravnim preuzimanjem likovnog izraza nekog inozemnog ili domaćeg slikara. Varlajev slikarski izraz nastao je vlastitim promišljanjem, a sličnosti sa suvremenicima proizlaze prvenstveno iz vremena u kojem su u mnogim djelovima Europe slikari upotrebljavali različita likovna sredstva za uspostavu stabilna, čvrsta reda u slici. U njegovu slikarstvu prepoznaju se obilježja stilskih pravaca prvih desetljeća dvadesetog stoljeća, od ekspresionizma do prevladavajućeg magičnog realizma. Često je istican idiličan karakter njegovih krajolika, no na brojnim slikama možemo vidjeti i svojstva bliska romantičnom ili ekspresivnom izrazu: neba puna gustih, teških i tamnih oblaka, gola stabla, pusti predjeli u hladnim tonovima, nezadrživa snaga prirode pred oluju. Dramatični prikazi prirode ujedno su odrazi drame njegova duševnog stanja. Varlaju je bolest prerano onemogućila daljnji slikarski rad. Možemo zaključiti da je Varlaj stvorio likovni izraz koji osim spomenutih podudarnosti s suvremenicima, posjeduje posebnosti koje proizlaze iz njegova osebujna karaktera koji se tijekom čitava stvaralačkog rada posvetio otkrivanju lokalnih posebnosti hrvatskog krajolika. Kada je oko 1919. godine formirao vlastiti slikarski izraz, Varlaj ga nije mnogo mijenjao tjekom čitava stvaralaštva. Najčešće je promatrao motiv s povišena mjesta. Nerijetko se služio snažnim kontrastima blizine prednjeg plana i udaljenih djelova prikazanog motiva u slici. Brižljivo je zaglađivao površine ravnih i gotovo geometrijski pravilnih zidova i krovova kuća. Volio je izrazito duge i prostrane sjene. Služio se mješanim tonovima potezom kista koji često nije vidljiv. Često je slikao u oblim, pojednostavljenim i pročišćenim oblicima. Mali opus od oko 200 akvarela i ulja (mnogo ih je izgubljeno) pokazuje kako je Varlaj otkrivao skrivena lica svojih motiva u krajoliku.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA