Naslov
Klima lužnjakovih šuma
(Climate of Pedunculate Oak Forests)

Autori
Seletković, Zvonko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Hrast lužnjak u Hrvatskoj

Urednik/ci
Klepac, Dušan

Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)

Grad
Vinkovci : Zagreb

Godina
1996

Raspon stranica
71-82

ISBN
953-154-079-9

Ključne riječi
tipovi klime, panonska Hrvatska, klimatski dijagram, temperatura zraka, padaline
(climate type, pannonian Croatia, climate diagram, air temperature, rainfall)

Sažetak
U arealu šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj prevladavaju prema Köppenovoj podjeli dva tipa klime. Zapadni dio panonskog dijela Hrvatske obuhvaćen je Cfwbx“ tipom, to jest umjereno toplom kišnom klimom. Istočni dio međurječja Save i Drave obuhvaćen je tipom Cfwb“ x“ . Također je to umjereno topla kišna klima, ali s izraženim jednim maksimumom padalina. Ljeta su toplija, suhog razdoblja nema, a padaline se prema istoku postupno smanjuju. Prisutan je jači utjecaj hladnih istočnih vjetrova u zimskom razdoblju. Područje rasprostranjenosti šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj prikazali smo s 21 klimatskim dijagramom različitih meteoroloških stanica za razdoblje od 1983. do 1992. godine. Ekstremne temperature su s ekološkog stajališta vrlo zanimljive jer pokazuju stvarne prilike koje uračunate u srednje vrijednosti mogu biti i obično jesu skrivene, a u razvoju biljaka ili sastojina mogu biti limitirajući čimbenik. U nizinama, oko potoka i rijeka česte su magle te pojava ranih i kasnih mrazova, što nepovoljno utječe na rast i razvoj tih šumskih ekosustava. Srednje godišnje temperature zraka razlikuju se od stanice do stanice za 1, 5 0C, a kreću se od 10, 0 0C do 11, 5 0C. Usporedba s vrijednostima na početku stoljeća za stanicu Osijek pokazuje da su se vrijednosti srednjih godišnjih temperatura zraka povećale za 0, 7 0C. Općenito možemo reći da se uočava blago povećanje srednje temperature i smanjenje srednjih kolebanja temperature zraka. U tom području temperaturne razlike između različitih mjesta tijekom godine u pravilu su konstantne, a to omogućava donošenje ispravnih zaključaka o karakterističnim promjenama na većem području s manjim brojem stanica. Najviše padalina padne u zapadnom dijelu, oko 900 mm, a najmanje na istoku, ispod 600 mm. Tako male količine padalina zasigurno su nedovoljne za optimalno funkcioniranje tih šumskih zajednica, koje su zbog toga upućene na dodatnu podzemnu, a često i poplavnu vodu. Olakšavajuća je okolnost što su padaline relativno dobro raspoređene tijekom godine. Vrlo je zanimljiva usporedba kretanja količine padalina od početka stoljeća do današnjih dana. Meteorološke postaje Sl. Brod i Osijek pokazuju da su se padaline značajno smanjile. Na području Sl. Broda one su u posljednjem desetljeću manje za 120 mm, a u Osijeku manje za velikih 185 mm godišnje. Relativna vlaga zraka najveća je u najhladnijem dijelu godine i u pravilu je to prosinac ili siječanj. Analizirajući prikazane vrijednosti meteoroloških elemenata i pojava te poznavajući prilike na terenu, možemo cjelokupni prostor šuma lužnjaka u tom međurječju podijeliti na više karakterističnih cjelina. Najosnovnija razlika i vidljiva promjena je između zapadnoga i istočnog područja, a orijentacijska crta koja ih dijeli bila bi Virovitica – Daruvar – Gradiška. Zapadni dio je nešto hladniji i s više padalina, a istočni je topliji i suši.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA