Naslov
Školski i pedagoški pluralizam u zemljama u tranziciji
(SCHOOL AND PEDAGOGICAL PLURALISM IN THE COUNTRIES UNDERGOING TRANSITION)

Autori
Matijević, Milan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova sa naučnog skupa 'Buduća škola' / Potkonjak Nikola - Beograd : Srpska akademija obrazovaja, 2009, 194-206

ISBN
978-86-907495-3-9

Skup
Buduća škola

Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 23.01.2009. - 24.01.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
alternativne škole; školski pluralizam; pedagoški pluralizam; slobodne škole; Celestin Freinet; Rudolf Steiner; Maria Montessori
(alternative schools; educational pluralism; free schools; Celestin Freinet; Rudolf Steiner; Maria Montessori)

Sažetak
Sažetak – Ne postoji najbolja škola u svijetu. Kad bi takva škola postojala onda bi svi kopirali i organizirali baš takvu školu. Takvu školu nije moguće niti stvoriti. Naprosto, nije moguće zadovoljiti jednim rješenjem očekivanja koja razni ljudi i razni narodi postavljaju pred školu. Izlaz je u zagovaranju i ostvarivanju školskog pluralizma te raznih vidova pluralizma u državnim školama. To rješenje je na sceni u mnogim državama s dugom demokratskom tradicijom, npr. u Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj, Finskoj, Sjedinjenim Američkim Državama itd. U državama koje su dugo godina bile izvan ovog kruga demokratskih država (a tu su bivša Jugoslavija, bivši Sovjetski Savez, zatim Rumunjska, Bugarska, Mađarska, bivša Čehoslovačka, Albanija itd.) pedagoški i školski pluralizam nije bio poželjan. U ovim su državama na sceni pedesetak godina bile državne konfekcijske škole u kojima je ostvarivana jedinstvena „ državna“ pedagogija. Nakon pedesetogodišnjeg školskog i pedagoškog jednoumlja teško je razvijati pedagoški i školski pluralizam u takvim državama. Na važnim prosvjetnim funkcijama u tim su državama obično ljudi koji su školovani u državnim školama i koji nigdje nisu imali priliku upoznati neke drukčije škole. Oni nemaju niti viziju niti svijest o potrebi postojanja takvih škola. Naprosto, oni smatraju da treba propisati neku novu državnu školu koja će biti po mjeri njihova političkog uvjerenja i svjetonazora. Što bi trebalo (u)činiti da pedagoški i školski pluralizam zauzmu više prostora i mjesta u državama koje su u procesu političke i ekonomske tranzicije? To je pitanje kojim se autor bavi u ovom tekstu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA