Naslov
Febrilna neutropenija kod bolesnika s limfomima liječenih transplantacijom autolognih perifernih krvotvornih matičnih stanica
(Febrile neutropenia in patients with lymphoma treated with autologous peripheral stem cell transplantation)

Autori
Vrhovac, Radovan ; Perić, Zinaida ; Ostojić, Alen ; Kalac, Matko ; Kovačević, Višnja, Bukovski- Simonoski, Suzana ; Tambić-Andrašević, Arjana ; Minigo, Hrvoje ; Jakšić, Branimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik sažetaka, Simpozij "Potporno liječenje onkoloških bolesnika", Brijuni, 9. - 12. listopada 2008. / - , 2008, 79-79

Skup
Simpozij "Potporno liječenje onkoloških bolesnika"

Mjesto i datum
Brijuni, Hrvatska, 09.10.2008. - 12.10.2008

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
febrilna neutropenija; maligni limfomi; transplantacija autolognih krvotvornih matičnih stanica
(febrile neutropenia; malignant lymphoma; autologous stem cell transplantation)

Sažetak
Infekcije predstavljaju vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta kod bolesnika liječenih transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. Poznavanje lokalne mikrobiološke epidemiologije i rizičnih čimbenika vezanih uz bolesnike vrlo su važni za njihovo optimalno liječenje. CILJ: U bolesnika s limfomima liječenih transplantacijom autolognih perifernih matičnih stanica (PMS) ispitati incidenciju febrilne neutropenije (FN) te istražiti povezanost varijabli izmjerenih na dan nastupa febriliteta s težinom infekcije. BOLESNICI I METODE: U istraživanje su uključena 102 konsekutivna bolesnika liječena u KB Merkur od siječnja 2002. do siječnja 2008. (58m/44ž, dob 19- 68 uz medijan 44 godine, ne-Hodgkinov limfom=78, Hodgkinov limfom=24). REZULTATI: Febrilna se neutropenija pojavila kod 67 (65.7%) bolesnika, uz medijan nastupa 6 dana nakon reinfuzije PMS (raspon 1-9 dana, SD 1.71). Svi su bolesnici mikrobiološki obrađeni, nakon čega je započeta empirijska antibiotska terapija piperacilin- tazobaktamom, osim u 15 bolesnika koji su primili drugi antimikrobni lijek. Empirijska terapija je modificirana u 31 (46.3%) bolesnika. Vankomicin je dodan u 22 (32.8%) bolesnika, sistemna antifungalna terapija u 4 (6.0%), a oboje u 6 (9.0%) bolesnika. Tri su bolesnika umrla u sepsi tijekom razdoblja pancitopenije (TRM=2.9%). U 22 je bolesnika (32.8%) uzročnik izoliran u hemokulturi, a kod 27 (40.3%) (i) u nekom drugom biološkom uzorku. Gram+ mikroorganizmi bili su odgovorni za 63.6% svih bakterijemija, Gram- za njih 31.8%, dok je gljiva izolirana u hemokulturi 1 bolesnika (4.5% bakterijemija). Bolesnici s višim vrijednostima CRP-a i oni kod kojih je do pojave FN došlo ranije nakon transplantacije autolognih PMS imali su statistički značajno dulje trajanje febriliteta (p=0.047 i p=0.0066). Ostale varijable, uključujući dob, broj prethodno primijenjenih linija terapije, broj reinfundiranih matičnih stanica, broj neutrofila, monocita te visina febriliteta na dan početka febrilne epizode nisu pokazali statistički značajnu korelaciju s trajanjem febriliteta. Svi su bolesnici s dijabetesom imali infektivne komplikacije, a njihovo je trajanje bilo dulje nego kod drugih bolesnika, iako ta razlika nije dostigla razinu statističke značajnosti (p=0.09). ZAKLJUČAK: Infekcije su opasne ali i lječive komplikacije transplantacije autolognih PMS. Gram+ mikroorganizmi su najčešči uzročnici infekcija u ovih bolesnika. Antimikrobnu terapiju valja primjeniti na vrijeme, a u izboru najprikladnijeg lijeka valja voditi računa i o lokalnoj mikrobiološkoj epidemiologiji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA