Naslov
Autohtona kultura riječke regije do rimskodobne peregrinske Tarsatike.
(NATIVE CULTURE OF THE RIJEKA REGION TO THE PERIOD OF ROMAN-PEREGRIN TARSATICA)

Autori
Blečić, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
30.06

Godina
2003

Stranica
420

Mentor
Red. prof. Majnarić Pandžić, Nives

Ključne riječi
Riječka regija; željezno doba; naseljavanje; pokopavanje; materijalna kultura; tradicija; kontinuitet
(Rijeka Region; Iron Age; Settlement; Burial; Material culture; Tradition; Continuity)

Sažetak
U razdoblju posljednjeg tisućljeća pr.Kr.na širem prostoru riječke regije živjele su prapovijesne zajednice čija nam pouzdana imena i etnicitet nisu sasvim poznati ili jasno razjašnjeni. Naime, do sada se njihovo podrijetlo kao i identitet, pripisivao ili usko vezivao uz povijesni narod Liburna. Takvom su promišljanju ključno pridonijeli antički povijesni izvori koji to područje, prema uspostavi Augustove političke granice između Države Italije i Provincije Ilirik, pripisuju narodu Liburna i takvim ga smatraju još od ranijih razdoblja, tj. od prije uspostave rimske dominacije na tim prostorima. No, i u literarnih izvora postoje izvjesne nejasnoće i neslaganja oko bilježenja etnika na tom području, a koje sve više korespondiraju s izvorima koje pruža arheologija. Dosadašnjim stanjem istraženosti uočava se razvidna razlika u materijalnoj kulturi, u načinu pokopavanju, kao i u religijskom aspektu, od onih koji su dokumentirani i jasno argumentirani na matičnom liburnskom području. Stoga su u ovom radu obrađeni svi kulturološki elementi koji govore o tom željeznodobnom stanovništvu na izvoran, autohton i prepoznatljiv, zapravo individualan način sve do konsolidiranja rimske Tarsatike na položaju današnjega grada Rijeke. U potpunosti je prikazan "potencijalni" način naseljavanja i oblik privređivanja na 13 gradinskih lokaliteta koji prema zemljopisnim i geološkim karakte-ristikama pripadaju širem području današnjega grada Rijeke, kao i samom naselju uz more koje će i postati rimskom Tarsatikom. Najvećim su dijelom nalazi materijalne kulture s tih nalazišta prikupljeni terenskim pregledom, a samo su na dva lokaliteta, na Gradišću na Velom vrhu i na Solinu iznad Martinšćice, izvršena probna istrašivanja. Boljem poznavanju življenja na tim prostorima u željeznom dobu, a time i konkretnijem razumijevanju materijalne kulture pridonose rezultati istraživanja nekropola na Kastvu i Grobniku, koje su provedne više puta. Pored navedene dvije, odnosno tri, nekropole razmatra se postojanje nekropole u samom gradu Rijeci, koja tako nepobitno kazuje u prilog prapovijesnom naselju na položaju današnjeg Starog grada. Način pokopavanja, prilaganja grobnih priloga, oblik i tradicija nošnje pokojnika, baš kao i sveukupno prikupljena materijalna ostavština izravno ukazuju na etnik drugačiji od liburnskoga, no dokazani su pak najrazličitiji utjecaji iz šireg kulturnog kruga u kontinuitetu tijekom čitavog posljednjeg tisućljeća stare ere. Najizrazitije sličnosti pokazne su s materijalnom kulturom susjednih Japoda, Kolapijana i najtjesnije, osobito u ponekim lokalnim izričajima, sa zajednicama notranjske kulturne skupine. Pored izravnih i prisnih veza, nalazi materijalne kulture pokazuju intenzivne trgovačke i kulturne doticaje sa širim sredozemnim i europskim kulturnim krugom, ali i određen konzervativizam i naglašenu tradiciju u prihvaćanju novih strujanja koja se osobito prepoznaju u razdoblju Helenizma i keltskih pomicanja na prostranom europskom kopnu. Takav se odnos razaznaje ponajprije u religiozno-duhovnom shvaćanju koji je zabilježen na svim izvornim predmetima "primijenjene umjetnosti", svjedočeći tako o prepoznatljivosti, identitetu te samosvojnoj kulturnoj misli i percepciji stanovništva toga prostora. Unatoč svim poznatim elementima etnička pripadnost ne može se sa sigurnošću odrediti, jer su ispreplitanja i kulturna preslojavanja izuzetno složena i još nedovoljno poznata. No, svakako se može prepoznati izražena tradicija autohtone kulture zajednica riječke regije koja se uspjela sačuvati, prenijeti i njegovati u novom kulturološkom procesu antičkoga doba, u osvit "povijesti" na tim prostorima. Ne svjedoči li dovoljno tom kontinuitetu i općeprihvaćeni naziv grada "peregrinska Tarsatika"?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA