Naslov
Imunološki aspekti bolesti izazvanih azbestom
(Immunological aspects of the asbestos-related diseases)

Autori
Kanceljak-Macan, Božica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Azbest i bolesti izazvane azbestom / Cvitanović, Slavica ; Kanceljak-Macan Božica - Split : Klinički bolnički centar Split, 2008, 6-6

Skup
2.Hrvatski znanstveni simpozij "Azbest i bolesti izazvane azbestom"

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 06.12.2008

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
azbest; fibrogeneza; onkogeneza; T-limfocit
(asbestos; fibrogenesis; oncogenesis; T-lymphocyte)

Sažetak
Azbest ili azbestni minerali su grupa prirodnih, najčešće magnezijsko silikatnih vlakana koja pored vezanog silicijevog dioksida sadrže još željezo, u manjim količinama kalcij i natrij, a u tragovima nikal, kobalt, krom i mangan. U osoba izloženih azbestu može se razviti plućna fibroza, mezotelni plakovi i maligne bolesti kao što su karcinom pluća i maligni mezoteliom. Inhalirana azbestna vlakna deponiraju se u donjem dišnom sustavu, gdje dolazi do interakcije s alveolarnim makrofazima, lokalne iritacije i plućne inflamacije s aktivnim celularnim imunološkim odgovorom. Primarnim oštećenjem u osoba izloženih azbestu smatara se nastanak fibrozirajućeg alveolitisa oko perifernih dišnih putova. Azbest može u izloženih osoba aficirati imunokompetentne stanice i inducirati malignu transformaciju mezotelnih stanica. Dosada nije jasno utvrđeno da li azbestna vlakna djeluju direktno na mezotelne stanice ili indirektno dovode do nastanka mezotelioma. Jedno tumačenje je da tanka i duga azbestna vlakna, nakon što se deponiraju u plućima u prolongiranim ciklusima, mehanički oštećuju površinu mezotelnih stanica s posljedičnim oštećenjem, reparacijom i lokalnom upalom. Smatra se da vlakna mogu mehanički interferirati u staničnom mitotičnom procesu raskinućem diobenog vretena i nastankom kromosomskih abnormalnosti i aneuploidije. Azbest inducira izrazito reaktivne oksidacijske i dušične spojeve, što dovodi do oštećenja DNK, zatim citokine, transformirajuće čimbenike rasta i transkripcijske čimbenike. Nedavno objavljeno istraživanja pokazalo je značajno veću ekspresiju bcl-2 skupine gena na (CD4+) T-limfocitima u oboljelih od malignog mezotelioma, nego u oboljelih od azbestoze i u zdravih osoba, što su autori potvrdili i u in vitro modelu.Taj nalaz u oboljelih od malignog mezotelioma bio je značajno povezan s ranijom izloženošću azbestu, smanjenim brojem trombocita i smanjenim serumskim CRP. Ranija istraživanja su pokazala da imbalans bcl-2 skupine gena na (CD+4) T-limfocitima može rezultirati sprečavanjem apoptoze tumorskih stanica i štiti neoplastične stanice od kemoterapijom i radijacijom izazvane apoptoze. Na osnovi ovih rezultata pretpostavlja se da bi individualna povečana ekspresija bcl-2 gena mogla biti jedan od markera pojave malignog mezotelioma i da bi mogla usmjeriti u nove mogućnosti liječenja s povoljnijim ishodom. Zasada se smatra da je maligni mezoteliom kompleksan tumor koji je rezultat akumuliranih multiplih genetskih oštećenja i da nalaz samo jednog takvog poremećaja najvjerojatnije nije dovoljan da odredi tumorski fenotip. Zasada također nema potpuno specifičnog protutijela za mezoteliom, koji bi izolirano bio dostatan za dijagnozu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA