Pregled bibliografske jedinice broj: 373326
Neki tipovi i odrednice usamljenosti kod djece osnovnoškolske dobi
Neki tipovi i odrednice usamljenosti kod djece osnovnoškolske dobi // XVI. Dani psihologije u Zadru: Sažeci radova / Vulić-Prtorić Anita ; Ćubela Adorić Vera ; Proroković, Ana ; Sorić, Izabela ; Valerjev, Pavle (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2008. (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 373326 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Neki tipovi i odrednice usamljenosti kod djece osnovnoškolske dobi
(Some types and determinants of loneliness in elementary school children)
Autori
Maričić, Jelena ; Kamenov, Željka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
XVI. Dani psihologije u Zadru: Sažeci radova
/ Vulić-Prtorić Anita ; Ćubela Adorić Vera ; Proroković, Ana ; Sorić, Izabela ; Valerjev, Pavle - Zadar : Sveučilište u Zadru, 2008
ISBN
978-953-7237-34-9
Skup
XVI. Dani psihologije u Zadru
Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 28.05.2008. - 30.05.2008
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
usamljenost; emocionalna usamljenost; socijalna usamljenost; privrženost
(loneliness; emotional loneliness; social loneliness; attachment)
Sažetak
Usamljenost je posljedica percipiranja razlike između željene i ostvarene razine odnosa s drugim ljudima te može biti povezana s nedovoljnom kvantitetom (socijalna usamljenost) ili kvalitetom (emocionalna usamljenost) postojećih odnosa. Dječja usamljenost dugo je vremena bila zanemarivan problem budući da se smatralo da djeca nisu sposobna za istinske odnose s drugima pa stoga ni za osjećaj njihova nedostatka, no s vremenom se došlo do spoznaje da je usamljenost, osim što je stvaran problem u životu neke djece, također i prediktor budućih problema u socijalnome funkcioniranju. Na djetetov osjećaj usamljenosti mogu utjecati slabi ili neadekvatni odnosi s vršnjacima ili s roditeljima, kao i neka njegova druga iskustva i doživljaji. Prethodnim istraživanjima dobiveno je da su djeca koja su sigurnije privržena majci tijekom srednjeg djetinjstva rjeđe usamljena te da imaju više recipročnih prijateljstava. Iako odnos s roditeljima i kasnije ostaje vrlo važan, u predadolescentskom razdoblju djeca postaju manje sklona roditeljima pokazivati svoje osobne osjećaje, a to u većoj mjeri čine u odnosima s vršnjacima i prijateljima. Uz primjetno povećavanje važnosti bliskih vršnjačkih odnosa, prihvaćenost od strane vršnjačke skupine i dalje ima bitnu ulogu. Navedene karakteristike socijalnog razvoja dovode do promjena u uzrocima, kao i u dječjem doživljaju vlastite usamljenosti. Istraživanje je provedeno na učenicima četvrtih i sedmih razreda zagrebačkih osnovnih škola. Cilj istraživanja jest upoznati se s pojavnošću različitih tipova usamljenosti te s njihovim korelatima. Nastoji se ispitati međusobni odnos emocionalne, socijalne i usamljenosti u odnosu s roditeljima te se također nastoji spoznati uloga privrženosti u svakoj od ovih usamljenosti. Osim toga ispituje se percepcija razloga emocionalno i/ili socijalno usamljene djece za njihovu vlastitu usamljenost. Utvrđene su i spolne te dobne razlike u usamljenosti i ostalim mjerama, kao i u njihovome međusobnome odnosu, a rezultati su komentirani u skladu s teorijskim objašnjenjima i nalazima srodnih istraživanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
130-1301422-1420 - Uloga socio-kognitivnih procesa u samoregulaciji i interpersonalnim odnosima (Kamenov, Željka, MZOS ) ( CroRIS)
194-1941533-1514 - Društveni stavovi i međugrupni odnosi u hrvatskom društvu (Franc, Renata, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb,
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb