ࡱ>  @ bjbjʚʚ +xRX@RRRf8&4f32"    6BV )2+2+2+2+2+2+2$4R7O2Rb  bbO2RR  <3f f f bR R )2f b)2f f -hRR.  yb ~.14R303.77 .ffRRRR.87R/bbf bbbbbO2O2ff  J ff Ustavna osnova za lanstvo Hrvatske u Europskoj uniji Siniaa Rodin Pribli~avanje Hrvatske Europskoj uniji otvara pitanje koja e Ustavna osnova biti primjenjena za lanstvo u toj meunarodnoj organizaciji, tj. koje su norme Ustava RH primjenjive kako bi se osigurala ustavnost i politi ka legitimnost pristupanja toj meunarodnoj organizaciji. Ovim lankom ~elio bih se pridru~iti raspravi o tom pitanju.  Moja glavna teza je da l. 141(2) Ustava Republike Hrvatske nije, kako se ponekad mo~e uti, jedina ustavna osnova temeljem koje bi Hrvatska mogla pristupiti Europskoj uniji, ve da je u tu svrhu mogue primjeniti i l. 139(2) zajedno s l. 86 Ustava. Pri tome bi primjena l. 139(2) osigurala valjanu ratifikaciju Ugovora o pristupanju, a primjena l. 86 poslu~io bi kao osnova za odr~avanje referenduma kojime bi se zajam ila legitimnost lanstva. Pravno, politi ki i tehni ki najbolje rjeaenje, predla~em, bilo bi prihvaanje potpuno nove ustavne osnove za pristupanje Uniji. l. 141 Ustava Republike Hrvatske  povijesni kontekst, mjesto u strukturi ustava i svrha Povijesno i kontekstualno, ustavne norme sadr~ane u l. 141 Ustava RH jednim su dijelom dio izvornog teksta Ustava (izvorno l. 135 Ustava od 22. prosinca 1990.), a jednim dijelom propisane su ustavnim promjenama iz 1997. godine.  Izvorna odredba l. 135 nastala je u kontekstu Hrvatske kao dijela SFRJ u procesu razdru~ivanja, te je trebala poslu~iti kao ustavna osnova za organiziranje referenduma o neovisnosti i mogui izlaz iz federacije. Kako je rekao jedan od autora Ustava i kasniji Predsjednik Ustavnog suda RH, prof. Smiljko Sokol,  [d]a nije bilo Ustava, ne bi bilo ni referenduma, jer nije bilo osnova za referendum o samoodreenju neovisnosti hrvatske dr~ave  Zanimljivo je da se razdru~ivanje spominje pomalo uzgredno, na samom kraju ustavnog lanka, i to tek referiranjem na jednaki postupak koji se koristi za udru~ivanje. Razloge tome valja tra~iti u opim politi kim okolnostima u kojima je bilo opasno otvoreno zagovarati izlazak iz savezne dr~ave iji je Hrvatska tada joa bila dio. U prosincu 1997. godine prihvaene su izmjene Ustava nakon kojih je l. 135 postao sadaanji l. 141. Tom je izmjenom u Ustav uveden sadaanji stavak 2 koji zabranjuje "pokretanje postupka udru~ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr~avama u kojem bi udru~ivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr~avnog zajedniatva, odnosno neke balkanske dr~avne sveze u bilo kojem obliku." Navedena je dopuna uslijedila kao izravna reakcija na formuliranje politike Europske unije prema Zapadnom Balkanu od 2. listopada 2007.  Ta se politika popularnim rije nikom Carla Bildta izra~ava kroz formulu 6 minus 1 plus 1, tj. republike bivae SFRJ bez Slovenije, plus Albanija. Kako bi se neutralizirali dometi takve politike prihvaen je novi tekst l. 141(2) koji zabranjuje "...pokretanje postupka udru~ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr~avama u kojem bi udru~ivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr~avnog zajedniatva, odnosno neke balkanske dr~avne sveze u bilo kojem obliku." Drugim rije ima i potpuno jasno, svrha te ustavne promjene bila je spre avanje ulaska u savez s dr~avama  bivaim republikama SFRJ. Druga izmjena l. 135 odnosi se na ukidanje teksta koji se odnosi na razdru~ivanje. Tako je iz Ustava izba en tekst koji glasi "Odredbe ovog Ustava o udru~ivanju odnose se i na uvjete i postupak razdru~ivanja (odcjepljenja) Republike Hrvatske osim kada zbog izvanrednih prilika na prijedlog jedne treine zastupnika ili predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske Sabor mo~e donijeti odluku o razdru~ivanju (odcjepljenju) radi zaatite suvereniteta Republike Hrvatske dvotreinskom veinom glasova prisutnih zastupnika." Nakon opisanih izmjena l. 141 stekao je svoj danaanji sadr~aj. Strukturalno gledano, l 141 Ustava RH smjeaten je u glavu VII. Ustava RH koja nosi naziv Meunarodni odnosi. Prvi dio navedene glave, iji su dio, l. 139 i 140, nosi naziv "Meunarodni ugovori", a drugi dio koji sadr~i samo l. 141 nosi naslov "Udru~ivanje i razdru~ivanje." Iz opisane strukture vidljiva je volja ustavotvorca da metodoloaki razdvoji dva oblika sudjelovanja Republike Hrvatske u meunarodnim odnosima: meunarodnopravno ugovorni koji je ureen lancima 139 i 140 Ustava RH i konfederativni koji je ureen lankom 141. Na ovom mjestu potrebno se osvrnuti na pitanje je li mogua interpretacija prema kojoj bi primjena odredaba l. 141 i 139(2) bila kumulativna, a ne alternativna, odnosno, interpretacija prema kojoj bi l. 141 i 139(2) predstavljali funkcionalnu cjelinu, te bi za postupak udru~ivanja i razdru~ivanja najprije trebalo provesti postupak propisan l. 141, nakon ega bi se pristupilo ratifikaciji meunarodnog ugovora temeljem l. 139(2). Mialjenja sam da njihova kumulativna primjena nije mogua, te da l. 141 i l. 139(2) Ustava RH imaju razli ito podru je primjene ratione materiae. Dok prvonavedeni lanak govori o "savezu s drugim dr~avama", l 139(2) govori o meunarodnim organizacijama ili savezima. To se mo~e zaklju iti i iz povijesnog ustavnog konteksta temeljem kojega se vidi da je posljednji stavak izvornog l. 135 Ustava (danas 141) propisivao da se isti postupak koji se primjenjuje na udru~ivanje u "saveze s drugim dr~avama" primjenjuje i na postupak razdru~ivanja.  Ukoliko su se na postupak udru~ivanja i razdru~ivanja trebale primjenjivati iste ustavne norme, tada je jasno da primjena lanaka 139(2) (tada 133(2)) i 141 (tada 135) ne mo~e biti kumulativna ve mora biti alternativna. Drugim rije ima, kao ato razdru~ivanje iz SFRJ ne podrazumijeva raskid meunarodnog ugovora ve akt suverene volje naroda legitimiran referendumom, isto vrijedi i za udru~ivanje u "saveze s drugim dr~avama" o kojima govori l. 141. Ustava. Ustavno razlikovanje, u strukturi Glave VII. Ustava RH, meunarodnopravno ugovornog modela od konfederalnog objaanjava i strogu referendumsku veinu (teako ostvariva natpolovi na veina svih bira a) propisanu za udru~ivanje i razdru~ivanje u saveze suverenih dr~ava mogue je objasniti povijesnim kontekstom i funkcijom same ustavne norme koja se kristalizirala kroz ustavnu praksu. Povijesno gledano, nakon razdru~ivanja iz SFRJ ~eljelo se ote~ati ulazak u savez suverenih dr~ava s bivaim republikama SFRJ o emu svjedo i i S. Sokol.  Politi ko raspolo~enje u Hrvatskoj u to je doba bilo nesumnjivo u korist razdru~ivanja a protiv udru~ivanja u savez suverenih dr~ava ato je stroga dvotreinska veina trebala sprije iti. Drugo objaanjenje je da je stro~u veinu tra~ila meunarodna zajednica koja je nadzirala proces raspada jugoslavenske federacije, kako bi se osigurao permisivni politi ki konsenzus i uva~ilo stajaliate nacionalnih manjina, posebice srpske manjine koja je u ukupnom stanovniatvu bila zastupljena s cca. 12%. U prilog tom objaanjenju govori i kasniji primjer Crne Gore koja je na referendumu za neovisnost i raskid dr~avne zajednice Srbije i Crne Gore na izri iti zahtjev Europske unije morala propisati referendumsku veinu od 55%. Tree mogue objaanjenje je da autori hrvatskog ustava nisu uviali, ili nisu smatrali bitnom, fundamentalnu razliku izmeu tadaanje Europske zajednice i neke hipotetske post-jugoslavenske konfederacije. Dodatno, da bih u do kraja izveo argumentaciju u prilog tvrdnji da je l. 141 Ustava RH neprikladan za pristupanje Europskoj uniji, ~elim pokazati da se ustavni pojam "savez s drugim dr~avama" u dosadaanjoj praksi uvijek odnosio na neki oblik postjugoslavenske konfederalne zajednice suverenih dr~ava, a ne na pristupanje meunarodnim organizacijama poput Europske unije. To je mogue zaklju iti iz dva temeljna dokumenta hrvatske neovisnosti  iz referendumskog pitanja temeljem kojega su se hrvatski graani izjasnili o stvaranju samostalne dr~ave i iz Deklaracije o proglaaenju suverene i samostalne RH od 25. lipnja 1991. Danas je ve pomalo zaboravljeno da je referendumsko pitanje temeljem kojega je proglaaena neovisnost Hrvatske glasilo: Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna dr~ava, koja jam i kulturnu autonomiju i sva graanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, mo~e stupiti u savez suverenih dr~ava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rjeaenje dr~avne krize SFRJ)? Referendumsko pitanje, prema rije ima jednog od sudionika u pisanju hrvatskog Ustava, izravno je vezano uz l. 135 Ustava o udru~ivanju i razdru~ivanju,  tako da nema dvojbe da se izri aj l. 135 i izri aj referendumskog pitanja odnose na isti ustavni pojam. Sli no tome, Deklaracija nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine izri ito spominje savez suverenih dr~ava sa Slovenijom, a potencijalno i s drugim republikama bivae SFRJ: Republika Hrvatska uspostavit e posebni ugovorni odnos s Republikom Slovenijom, stvarajui savez dviju samostalnih suverenih dr~ava. Republika Hrvatska polazi od stanoviata da bi savez suverenih dr~ava s Republikom Slovenijom kao i s ostalim republikama. utemeljen na osnovama ugovorne, dobrovoljne i interesne zajednice. mogao biti od koristi za sve republike dosadaanje SFRJ pod uvjetom da se poatuju meusobni interesi po va~eim propisima meunarodnog prava, posebno onih na kojima se zasniva i izgrauje Europska zajednica, jer ta na ela pokazuju ~ivotnost i prakti nu djelotvornost i ona su putokaz koji e i u buduem savezu suverenih dr~ava, do ulaska u Europsku zajednicu, osigurati mir, prosperitet i meunarodno uva~avanje. Vidimo da oba dokumenta upuuju da se izraz "savez s drugim dr~avama" odnosi na neki hipotetski savez s dr~avama  bivaim republikama SFRJ koje bi nakon proglaaenja nezavisnosti mogle stupiti u nekakav "savez suverenih dr~ava." Iz svega navedenoga, posebice iz strukture ustavnog teksta, kao i iz povijesnog konteksta u kojemu su nastali l. 135 Ustava iz 1990. godine i izmjena iz 1997. godine (danaanji l. 141), mogue je zaklju iti da svrha tih ustavnih normi nije bila pridru~ivanje Europskim zajednicama, odnosno, Europskoj uniji, ve ponajprije stvaranje pravne osnove koja je trebala najprije osigurati legalitet i legitimnost razdru~ivanja, a nakon toga sprije iti ne~eljeni ulazak u "savez suverenih dr~ava" republika bivae SFRJ. Je li l. 139(2) uz primjenu l. 86 prikladna ustavna osnova koja bi se mogla primjeniti za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji? Ukoliko se ustavni koncept "saveza s drugim dr~avama" odnosi, kako mislim, na postjugoslavensku konfederaciju, a ne na meunarodne organizacije, tada je za pristupanje Europskoj uniji potrebno primjeniti neku drugu ustavnu osnovu. Takvu alternativu primjeni l. 141 predstavlja primjena l. 139(2) uz moguu primjenu l. 86(1) Ustava. Za razliku od l. 141, te norme ne govore o "savezu s drugim dr~avama", ve o "davanju ovlasti izvedenih iz Ustava". Simultana primjena tih dviju ustavnih odredbi omoguila bi ulazak u Europsku uniju temeljem ratifikacije Ugovora o pristupanju dvotreinskom veinom, te provedbu referenduma na kojemu bi se odluka donosila natpolovi nom veinom palih glasova uz natpolovi ni odaziv bira a. U prilog primjene l. 139(2) zajedno s l. 86 Ustava govori viae argumenata. Kao prvo, nedvojbeno je da je Europska unija meunarodna organizacija koja postoji temeljem meunarodnog prava. lanstvo u Uniji ostvaruje se temeljem zaklju ivanja meunarodnog ugovora. U okviru takve meunarodne organizacije dr~ave lanice ograni ile su u odreenim podru jima regulacije svoja suverena prava. Unija funkcionira temeljem ovlasti koje su joj dodijelile dr~ave lanice prenosei na nju dio svojih ustavnih ovlasti. Drugo, Europska zajednica iz devedesetih bitno se razlikuje od Europske unije danas, ato sam opairno objasnio na drugon^ . 0 Z R , < ,fpr@BDFfvRTV|~jl½´hmH sH  h&h&h&h&6 h\Kh hb5hh&jh0JUh h5 hm75hm7hDhJXhxn"h>?hUZhUh+cjhJ0JUhphJhDrhO5hO.n2 rFV&B*-/158AEF $xa$gdx $xa$gd# $xa$gd $xa$gdDr $xa$gd $ & Fxa$gdO $xa$gdm7 $xa$gdO`l~"$&(248:BDPR^bhjtv    " $ , . 8 : < > F H R T ` b l!T"j"n"hhh&h hLh hrhhrhmH sH Tn"%%%%% &&6&>&@*B*+-- ....///<0b000111 3&343J3T3355p78888999ÿ÷÷ûûÜ|hKh0J hdhhi hhKhbNh'^jh@<0JUhKh6 h6hh@<hhjhfh5Dh h h 5 hhhho2hh hh6hhhh6hhh&6,99AAHAbA2BTBBBCCrEtEvExEEEEEEEEEEEEEEEEFFFFFFFFFFGGG$G(G.G0G@GBGDGFGZG\G`GbGhGlGtGvG|G~GGGGGGGGG÷hk[Ihx6hk[Ihx6mH sH hxh(hb5hmH sH  hb5hhh1'h#h&hi hjh0JUEGGGGGGGGGGGGGHHHH*H,H.H0HBHFHJHLHNHPH^H`HbHdHnHpHHHHHHHHHHHHHHHHHHHIII III0I2I6I8I>I@IHIJINIPIXIZIdIfInIrItIJXJdJJJhaHhNhhxhx56hxhx56mH sH hk[Ihx6hk[Ihx6mH sH NFtIKLMRbTdXfXjY\_c|$JDԓ $xa$gdo $xa$gd/ $xa$gd) $xa$gdi $ & Fxa$gdek $xa$gdm7 $xa$gd $xa$gdx $x^a$gdxJJ|K~KKKLLMMMMMN NNNNN,N.N2N4N8N:N>N@NJNLN^N`NdNfNlNnNpNrNNNNNNNNNNNNNNNNNNNOOOO.O0O2O4OFOHOZO^OhOjOrOtOxOzOOOOOOhk[Ihx6mH sH hxhx56hk[Ihx6h(hxhq hNhaHjhN0JUMOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOPPPPP$P&P*P,P0P2P4P6P:PQ@QBQNQPQTQVQpQrQtQvQ|Q~QQQQQhk[Ihx6mH sH hk[Ihx6]QQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQQRRRRRR*R.R@RBRHRLRbRdRfRhRlRnR~RRRRRRRS*TbTTUVLVVV8WJWLWWdXfXXXhYjYZ6[hGhf5hekhm75 h@E5hekhek5hm7 haeu5 h5h&h5h6hOhxhk[Ihx6hk[Ihx6mH sH D6[H[\]_,____acc"cd|||}~~~~l $6Ƃ,. Jԓ֓ؓۤ۫{qhOzh(95aJh(9h(95aJ hu$5aJ h(95aJ hOzaJ ho\ hvM6aJ h)6\ h)aJjhO0JUaJ hOaJjhO0JUjh)0JU\U h)\h)hP h)h"hih&>hOhD*m mjestu,  te se zbog toga ustavna norma koja je donesena davne 1990. godine viae ne mo~e odnositi na isti predmet. Tree, nijedna dr~ava lanica Europske unije ne odreuje Uniju kao "savez dr~ava" ve je ili ne spominje, ili govori o transferu ovlasti.  Pogledamo li komparativno, kako pregledno iznosi Annelli Albi,  ustavi etiriju "starih" dr~ava lanica, Nizozemske, Luxembourga, Danske i `panjolske uope ne spominju Europsku uniju, Finska, Belgija i Italija rjeaavaju problem "transfera ovlasti" airim klauzulama o meunarodnim organizacijama, dok ustavi Francuske, Njema ke, Portugala, Irske, Austrije, `vedske i Gr ke izri ito koriste formulu o transferu ovlasti na Europsku uniju. `to se ti e "novih"dr~ava lanica, one listom prihvaaju formulu o "transferu ovlasti".  etvrto, ukoliko je l. 141 Ustavna osnova, koji je korisni u inak (l'effet utile), l. 139(2). Ta ustavna norma do sada nije nikada primjenjena, niti prilikom pristupanja Hrvatske UN, pa niti u postupku ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridru~ivanju,  niti u svrhu pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, niti za pristupanje Srednjeeuropskoj organizaciji za slobodnu trgovinu (CEFTA). Isto tako, ova se ustavna osnova ne predvia za potrebe pristupanja Sjevernoatlantskom savezu.  Ukoliko l. 139(2) nije primjenjiv niti za lanstvo u EU, koja je njena ustavna svrha tj. korisni u inak. Iz toga zaklju ujem da bi jedina svrha te norme mogla biti upravo pristupanje Europskoj uniji. Peto, legitimnost takvog na ina davanja pristanka za pristupanje Uniji nije dovedena u pitanje, budui da se o tome i dalje moraju izjasniti graani na referendumu, te budui da u odluci o tome sudjeluju i predsjednik Republike i predsjednik Vlade i Sabor kao najviae predstavni ko tijelo, ime se mora ostvariti najairi politi ki konsenzus. Potpuno je jasno da formalni ustavni izbor izmeu dvije osnove za lanstvo u sebi nosi fundamentalno pitanje legitimnosti politi ke volje koja e odobriti navedeni pristup. Nesporno je da l. 141 Ustava osigurava airoku politi ku legitimnost odluke, budui da se za pozitivan ishod tra~i pozitivna odluka natpolovi ne veine svih bira a. Scenarij strogog referenduma nije bez pristalica i zagovara ga jedan dio profesionalne i politi ke javnosti. U njegov prilog isti e se da je upravo l. 141 ona ustavna osnova koju su o evi hrvatskog Ustava osmislili za lanstvo u Europskoj zajednici, te koja je prihvaena u ustavotvornom postupku. Meutim, demokratska legitimnost jednako se dobro mo~e potvrditi zajedni kom primjenom l. 139(2) i l. 86 Ustava. Naime, budui da sam po sebi l. 139(2) Ustava ne predvia o itovanje graana na referendumu, legitimnost pristupanja Europskoj uniji mogue je ostvariti donoaenjem odluke o provedbi referenduma temeljem l. 86 Ustava. Kumulativna primjena navedenih ustavnih odredbi zahtjeva airoki politi ki konsenzus koji je jednak konsenzusu potrebnom za izmjenu ustava. Pored dvotreinske veine u Saboru potrebna je potpora Vlade, Predsjednika Republike te, najva~nije, graana. Posljedice izbora ustavne osnove Ustav RH dopuata razli ite interpretacije za izbor ustavne osnove za pristupanje Europskoj uniji. Mogua su tri scenarija: Izbor Ustavne osnove l. 141; Izbor Ustavne osnove l. 139(2) uz primjenu l. 86 Ustavne promjene kojima bi se prihvatila posebna ustavna osnova za lanstvo. Pitanje izbora ustavne osnove nije samo tehni ke naravi. O njemu ovisi i hoe li Hrvatska uope moi pristupiti Europskoj uniji. Naime, pod uvjetima l. 141 Ustava i potrebne natpolovi ne veine svih bira a, pozitivni ishod referenduma postaje upitan. Prema posljednjim dostupnim podacima u Hrvatske je bira ke popise je 1991. godine bilo 4.392.220 upisanih bira a, uklju ujui i bira e u diaspori. Pogledajmo odaziv bira a u nekim prijaanjim prigodama: Referendum o neovisnosti 1991.: 83,50% Predsjedni ki izbori 1992.: 74.90% Predsjedni ki izbori 1997.: 54.62% Predsjedni ki izbori 2000.: 60.88% Predsjedni ki izbori 2005.: 50.57% Budui da pod uvjetima l. 141 Ustava svaka apstinencija predstavlja glas protiv lanstva u EU, te uzimajui u obzir odluku Ustavnog suda RH od 5. lipnja 2007. godine  temeljem koje pravo glasa pripada i dijaspori, pozitivan ishod referenduma mogue je sprije iti izuzetno malim brojem glasova ili ak apstinencija. Pogledajmo primjer predsjedni kih izbora 2000. godine. Usprkos izuzetnoj va~nosti tih izbora koji su uslijedili nakon smrti prvog Predsjednika republike, na izbore se u prvom krugu odazvalo 60,88% bira a, odnosno 2.589.120. Uz takav odaziv, pozitivan odgovor na referendumsko pitanje mo~e sprije iti 393.010 glasova protiv zajedno s apstinencijama. Drugim rije ima, ukoliko se na referendum ne odazove manje od 10% bira a upisanih u bira ke popise, uklju ujui i dijasporu iji je odaziv tradicionalno nizak, Hrvatska ne mo~e pristupiti Europskoj uniji. Pitanje ustavne osnove za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji mogue je rijeaiti interpretacijom postojeih odredaba Ustava, ili prihvaanjem ustavnih promjena. U prvom slu aju mogu je izbor izmeu l. 141 Ustava i l. 139(2) zajedno s l. 86. Ustava. Za svaku od navedenih mogunosti postoje pravni argumenti pro et contra, kao i prakti ne posljedice. Mialjenja sam da je kumulativna primjena l. 139(2) i fakultativnog referenduma temeljem l. 86 Ustava ustavnopravno gledano mogua, te da nije opravdano provoditi postupak propisan l. 141 Ustava. Razlozi su izneseni u tekstu a na ovom mjestu tek jedna dodatna napomena. Ipak, sklon sam predlo~iti da bi najbolje rjeaenje bilo prihvaanje potpuno nove ustavne osnove kojom bi se uredila kako ustavna osnova za lanstvo, tako i neka druga pitanja koja su va~na za sudjelovanje Hrvatske u svakodnevnom ~ivotu Unije. Tome u prilog govore, u najmanju ruku, dva razloga. Kao prvo, o ito je da u hrvatskoj stru noj i opoj javnosti postoje dva suprotstavljena mialjenja o tome koja je pravna osnova za pristupanje Uniji. Ukoliko se ne provedu ustavne promjene, jedna od tih osnova biti e primjenjena, te e o tom izboru uvelike ovisiti hoe li Hrvatska postati lanicom Unije ili ne. Kako se ne bi dogodilo da se o izboru ustavne osnove za lanstvo u Uniji odlu uje prema metodi "ako se istu stvar izgovori tri puta zaredom to mora da je istina", bilo bi korisno razjasniti to pitanje izmjenama ustavnog teksta. Drugo, bez obzira koja se ustavna osnova primjenila za potrebe pristupanja Europskoj uniji, Hrvatski ustav ne govori niata o amandmanima Osniva kih ugovora koje e biti potrebno prihvatiti nakon pristupanja. Primjerice, ukoliko Hrvatska postane lanicom prije nego ato na snagu stupi Ugovor iz Lisabona, taj e ugovor biti potrebno ratificirati. Hoe li se pri tome primjeniti postupak propisan l. 141 ili l. 139(2) zajedno s l. 86 Ustava? Niti jedna od dviju mogunosti ne osigurava uredno funkcioniranje Hrvatske u uvjetima lanstva, za ato bi, svakako, bile potrebne ustavne promjene. Iz gore iznesenih razloga bilo bi prikladno prihvatiti posebnu, novu glavu Ustava koja bi uredila ne samo pitanje ustavne osnove za lanstvo, ve i druge odnose koje je potrebno urediti kako bi Hrvatska mogla smisleno funkcionirati u Europskoj uniji. Ukoliko, pak, iz bilo kojeg razloga, takve izmjene ne budu prihvaene, odluku o izboru ustavne osnove za lanstvo donijeti e Hrvatski sabor, pri emu nije isklju en niti zahtjev za ocjenu ustavnosti takve odluke, o emu bi odlu ivao Ustavni sud. Okvir  relevantne odredbe Ustava RH lanak 86. Hrvatski sabor mo~e raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Predsjednik Republike mo~e na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje dr~i da je va~no za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske. O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga lanka Hrvatski sabor e raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatra~i deset posto od ukupnog broja bira a u Republici Hrvatskoj. Na referendumu se odlu uje veinom bira a koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila veina od ukupnog broja bira a u Republici Hrvatskoj. Odluka donesena na referendumu obvezatna je. O referendumu se donosi zakon. l. 139(2): Meunarodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvruje dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. l. 141: Pravo da pokrenu postupak udru~ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr~avama ima najmanje jedna treina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Zabranjuje se pokretanje postupka udru~ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr~avama u kojem bi udru~ivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr~avnog zajedniatva, odnosno neke balkanske dr~avne sveze u bilo kojem obliku. O udru~ivanju Republike Hrvatske prethodno odlu uje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Odluka o udru~ivanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu veinom glasova ukupnog broja bira a u dr~avi. Referendum se mora odr~ati u roku od 30 dana od dana donoaenja odluke Hrvatskoga sabora. Odredbe ovoga lanka o udru~ivanju odnose se i na uvjete i postupak razdru~ivanja Republike Hrvatske.  Vidi, Tamara apeta, Ustavne promjene i lanstvo u EU, Informator : poslovno-pravni magazin, 56464 (2008); Smiljko Sokol, Ve ernji list od 26. srpnja 2008., Obzor, na str. 16  Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine br. 135/1997 od 15. 12. 1997.  Usp. Duaka `arin, Nastanak hrvatskog Ustava, Narodne novine, Zagreb 1997  Report from the Commission to the Council and the European Parliament, Common principles for future contractual relations with certain countries in South-Eastern Europe, COM (1996) 476 final  l. 135 Ustava od 22. prosinca 1990.: "Odredbe ovog Ustava o udru~ivanju odnose se i na uvjete i postupak razdru~ivanja (odcjepljenja) Republike Hrvatske osim kada zbog izvanrednih prilika na prijedlog jedne treine zastupnika ili predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske Sabor mo~e donijeti odluku o razdru~ivanju (odcjepljenju) radi zaatite suvereniteta Republike Hrvatske dvotreinskom veinom glasova prisutnih zastupnika."  S. Sokol, Informator 5541  Vidi tekst uz biljeaku 3, supra  Rodin, Siniaa, Regulatorna autonomija dr~ava lanica i ustavna osnova za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, objavljeno u Barbi, Jakaa (ur.), Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji : ograni enje suverenosti i afirmacija dr~avnosti , Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007. Str. 23-49.  Anneli Albi, Selected EU-Judgments of CEE Constitutional Courts: Lessons on How (Not) to Amend the Constitutions?, Croatian Yearbook of European Law and Policy Vol. 3 [2007]Albi, supra, biljeaka 8  Albi, supra, biljeaka 9  Id.  Siniaa Rodin, Sporazum o stabilizaciji i pridru~ivanju u pravnom poretku Europske zajednice i Republike Hrvatske, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 53., Br. 3-4 (2003)  U tom smislu vidi izjavu Predsjednika vlade RH Ive Sanadera u Hrvatskom Saboru, 21. o~ujka 2007. HINA, 21. 03. 2007.  Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-2051/2007 od 5. lipnja 2007. PAGE  PAGE 2 ԓ֓JPܙ,tPT,& $xa$gd?U$hx^h`a$gdO $ & Fxa$gdu$ $xa$gdu$ $ & Fxa$gdOz $xa$gdOzޔJ~֕NPڙܙ,btBP ^RT0Xdùǹǹǹǹhnh h hihQChmghmg6hmgh+6h?UjhO0JU\ hO\hhO5\hO hhOhOzhOaJ hfT@aJ hOaJ hmaJ hm\ hu$\ hDs7\ hOz5aJ0ʰ@,^hnβ .FVb&`bdnvxzʶ̶ζжƾyyyyyyyhi hi 6CJaJhi hi 6CJaJmHsHhi >*CJaJhi hi >*CJaJmHsHhi hi >*CJaJhi hi h 5h  h?UhmC hmC\ hQK\ hM=q\ h} \ hYL\ hH_\ h0a\h hnh0a/`bxzbºN$6r$T x`gd@< $x^a$gd  $x^a$gdi $xa$gd  x^gdi gdi ж &(46<>@BNP^`dfnp·ķַط$&8:NPRThjz|¸ĸȸʸ̸θҸԸظڸ޸hi hi 6CJaJhi hi 6CJaJmHsHZ "$8:LN^bdfxz~ȹʹԹعڹܹ ,.46:<FHJLVXbdhjxzºƺȺ޺hi hi 6CJaJhi hi 6CJaJmHsHZ $&8<@BLNRTXZpr»ĻƻȻʻܻ޻ $6 `dTV24ȼȼ hl\h;-hl\h;-6\h;-jh;-0JUhi h CJaJhi h 6CJaJhi h >*CJaJhi hi CJaJmHsHhi hi 6CJaJhi hi 6CJaJmHsH9T2J8N^`rtvh]hgd%^ &`#$gd%^ d`gd) d`gd@< x`gd) x`gd@< x`gd 0 x`gd|~<>HJL,68:Z*r2*4LNP^h괬꥔}v h h;-h h;-6CJaJh h;-CJaJ!jh h;-0JCJUaJ hhbhh;-hHh;-6 hHh;-h=wh;-:h=wh;-6\ hNh;- h;-6 hdh;-jh;-0JUh;- hrh;-hrh;-mH sH 'r\^`bnprvxɺshi h 6CJaJhy:b0JmHnHu h;-0Jjh;-0JUh$h hh;- h6h;-h;-jh;-0JUh%Uh;-6CJ\]aJh%Uh;-CJ]aJh%Uh;-:CJ]aJh%Uh;-CJaJ!jh%Uh;-0JCJUaJ $x^a$gdi ) 01h:p%^/ =!"#$%@@@ ONormalCJ_HaJmHsHtH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No Listj@j O#Footnote Text,Allmrkuse tekst MrkCJaJ@&@@ OFootnote ReferenceH*4@4 OHeader  !.)@!. O Page Number<P@2< O Body Text 2 dx4U@A4 =w Hyperlink >*ph J S! ..@/123O>JZ !l-$h/IOxJZ 7DE9#+!Ln !k""L%1&2(3((|*+-u.13%5799 ::::(;<=:=^===ACDFIJ K K0K1Ky(?>?fT@}@ XBZBCQC+D5D$3FGfIKYLbN2PBR3gYT[l\:]WA_`y:b+c}f0iekikh8n8o'pK0pM=qDrkOr|rmut`#uaeu@v4w |E}}~ i$J tB0H\ ?UCqF?\KC: f5O8UmgiN%x( GNOz(9xXp1'f/JX)!UD&aH6~NH_=ry&UZu$o5Su8UnN|> '^@E"QKq (KmCj($h DNm\xR*SXyYKZ@S!S!>S!S!  !#$%&'*.JZ  .08HJNPRTV\|UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?5 z Courier New;Wingdings"1h==O )F*O )F*!24NRNR 3qK)?"5Ustavna osnova za lanstvo Hrvatske u Europskoj uniji Sinisa Rodin Sinisa Rodin      Oh+'0$ <H d p |8Ustavna osnova za članstvo Hrvatske u Europskoj unijiSinisa RodinNormalSinisa Rodin2Microsoft Word 10.0@F#@z@zO )F՜.+,04 hp  University of Zagreb*NR 7Ustavna osnova za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvxyz{|}~Root Entry FAs1Tablew7WordDocument+SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q