Naslov
Preinvazivne lezije stidnice, rodnice i vrata maternice
(Intraepithelial lesions of vulva, vagina and cervix)

Autori
Grubišić, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knijga sažetaka: 1. hrvatski kongres ginekološke onkologije s međunarodnim sudjelovanjem (Book of Abstract: 1st Croatian congress of gynecolocical oncology with international participation) Zagreb, 13.-16.11.2006. / Kukura, Vlastimir - Zagreb, 2008, 5-6

Skup
1. hrvatski kongres ginekološke onkologije s međunarodnim sudjelovanjem (1st Croatian congress of gynecolocical oncology with international participation)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.11.2008. - 16.11.2008

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
lezije stidnice; rodnice i vrata maternice; dijagnostika i terapija
(lesions of vulva; vagina and cervix; diagnosis and therapy)

Sažetak
Donji genitalni sustav u žene predstavlja reproduktivnu i psihoseksualnu cjelinu i svaka noksa koja remeti taj integritet, remeti i ženin psihoseksualni, radni i socijalni integritet u cjelini. U središtu pažnje je već više od 30 godina prisutnost HPV u pokrovnom epitelu stidnice, rodnice i vrata maternice, integracija virusne jezgre u stanični genom i pokretanje neoplastičke transformacije od blage pa sve do intraepitelnih lezija visokog stupnja, koje u određenog broja žena kreću u zloćudnu preobrazbu narušavajući u cijelosti ženino zdravlje ukoliko takve promjene ne prepoznamo na vrijeme. Što se tiče zastupljenosti, onako kako ih susrećemo u svakodnevnoj polikliničkoj praksi, najčešće su preinvazivne lezije vrata maternice, zatim stidnice te rodnice. Od postupaka traženja i postupaka verifikacije ističemo citološku dijagnostiku klasičnom metodom po Papanicolaou-u, te tekućinsku citologiju koja je rezervirana za nejasne citološke nalaze, posebno one iz skupina ASC i AGC. Žene s citološkim abnormalnostima usmjeravamo na kolposkopiju vrata maternice, daleko rjeđe rodnice, mada kod citoloških abnormalnosti u V dijelu razmaza citolog alarmira da se kolposkopski istraži i svod rodnice. Vulvarne citološke abnormalnosti pokušavamo razjasniti vulvoskopijom. Postupci verifikacije na vratu maternice uključuju ekskohleaciju cervikalnog kanala (endocervical curerttage anglosaksonskih autora) i ciljanu probnu eksciziju s kolposkopski opisanih mjesta, a ukoliko je kolposkopski nalaz nezadovoljavajući tada nije na odmet izvršiti tzv. kvadrantnu biopsiju, naravno sve ovisi o iskustvu kolposkopičara i mogućnosti konzultacije s iskusnijima. Definitivni ablacijski zahvati su rezervirani za klinički tretman, tako da za preinvazivne lezije na vratu maternice raspolažemo slijedećim zahvatima: konizacija skalpelom, amputacija skalpelom, rekonizacija, dijatermijska ekscizija porcije- LETZ, modifikacije ako tijekom LETZ jače krvari, rekonizacija LETZ postupkom. Za svaki zahvat je potrebno raspraviti i postaviti indikaciju na stručnom kolegiju koji predhodi pisanju operacijskog programa. Nakon tri mjeseca po izvršenom zahvatu slijede kasnije redovite citološke, kolposkopske i kontrole HPV testiranja. Za trudnice su rezervirani postupci praćenja, citodijagnostika, kolposkopija i HPV testiranje (paziti na endocerviks!), a samo ukoliko je prosudba iskusnog kolposkopičara da se na porciji trudnice radi o slaninanstim ili hladetinastim masama suspektnim na invazivni rak, vrši se postupak pobatorne ekscizije, patohistološke analiza uzorka i usmjeravanja terapije po prispjeću PHD nalaza. Definitivno rješavanja cervikalnih atipija, kada je isključen invazivni rak, ostavljamo za razdoblje nakon završetka babinja: citodijagnostika, kolposkopija, ako treba biospija, ako treba konizacija skalpelom, ili ako treba LETZ konizacija. Patohistološka dijagnostika vulvarnih atipija zahtijev minuciozan pristup, radi se o izrazito dobro prokrvljenom području, nije jednostavno diferencirati skvamoznu vulvarnu hiperplaziju od vulvarne intraepitelne lezije. Ukoliko ne udara u oči ulcerirana površina koja upućuje na malignom, preporučljivo je uzeti citološki obrisak, pri čemu su poteškoće u tome kako s makroskopski i vulvoskopski suspektnih polja dobiti dosta materijala za citološku analizu, označiti na stakalcima s kojih su regija uzete kao i na dijagramu vulve, tako da se u kasnijem tijeku obrade lakše snaći. Po prispjeću citološkog razmaza s vulve pristupa se vulvoskopiji, Collinsovu testu, odlučivanju da li biopsije ili ne, odnosno da li konzultacija s dermatovenerologom i u kojem opsegu, s obzirom da nam je dermatovenerologija u ovim stanjima komplementarna. Problematika neoplastičkih intraepitelnih lezija vulve je u tome što ih u zadnjih desetak godina sve više susrećemo i u spolno aktivnoj populaciji, simptomatologija je prema iskustvima iz polikliničke prakse u swmislu pruritusa različitog intenziteta, suhoće introitusa, keratoza blažeg intenziteta i dispareunije uz posljedičnu psihosksualnu dezintegracij. U dijagnostici i liječenju potrebni su maksimalno poštedni ali učinkoviti pristupi, zahvati manji od vulvektomije simpkeks, ali veći od ciljane biopsije. Dakle na sve tri lokacije dijagnostika mora biti maksimalno poštedna. S obzirom na izuzetnu prokrvljenost i osjetljivost opisivanih područja preporučljivo je svaku biopsiju vršiti u kratkotrajnoj lokalnoj ili čak i i. v. anesteziji, a na mjesta biopsije postaviti hemostatske šavi uz antiseptičku i epitelizirajuću mast ili kremu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA