Pregled bibliografske jedinice broj: 37154
Evolucija uzastopno ponovljenih sekvenci DNA u vrstama roda Palorus (Coleoptera)
Evolucija uzastopno ponovljenih sekvenci DNA u vrstama roda Palorus (Coleoptera), 1999., doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 37154 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Evolucija uzastopno ponovljenih sekvenci DNA u vrstama roda Palorus (Coleoptera)
(Evolution of tandem - repetitive DNA sequences in the species from the genus Palorus (Coleoptera))
Autori
Meštrović, Nevenka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
04.06
Godina
1999
Stranica
103
Mentor
Plohl, Miroslav
Ključne riječi
satelitna DNA; evolucija; gen za podjedinicu I citokrom oksidaze; filogenija; Palorus; Coleoptera
(satellite DNA; evolution; Cytochrome Oxidase I gene; phylogeny; Palorus; Coleoptera)
Sažetak
Analizirana je nova, vrlo zastupljena satelitna DNA u genomu vrsta Palorus subdepressus (Coleoptera, Tenebrionidae). Osnovna ponavljajuća jedinica ili monomer duljine 72 pb je sastavljena od dvije kopije T2A5T oktanukleotida u naizmjeničnom rasporedu s obrnuto ponovljenom sekvencom duljine 22 pb. Svaka od analiziranih vrsta roda Palorus (P. ratzeburgii, P. genalis, P. ficicola, P. subdepressus) sadrži jednu glavnu satelitnu DNA koja je bogata A i T nukleotidima i predstavlja značajnu količinu genoma (20 -40%). Analizom pomoću lančane reakcije polimerazom (PCR) pokazuje da su sve 4 satelitne sekvence prisutne u svakoj od ispitanih vrsta roda Palorus. Jedna od njih je umnožena u velikom broju kopija i predstavlja glavnu satelitnu DNA, dok su ostale tri zastupljene u malom broju kopija i čine približno 0.05% genoma. Srodstveni odnosi među vrstama roda Palorus uspostavljeni su na osnovu 420 pb duge sekvence mitohondrijskog gena za podjedinicu I citokrom oksidaze. Pokazano je da vrste roda Palorus pokazuju veliku divergenciju u nukleotidnoj sekvenci mtDNA tako da se može predpostaviti vrijeme odvajanja ovih vrsta prije 7 do 15 milijuna godina. Ovi rezultati objašnjavaju evoluciju satelitne DNA koja u skladu s hipotezom da srodne vrste posjeduju sačuvanu biblioteku različitih satelitnih DNA od kojih je jedna umnožena u glavnu satelitnu DNA. Kvantitativne promjene satelitnih DNA mogle bi imati za poslijedicu stvaranje genetičke barijere i time djelovati kao okidač procesa stvaranja novih vrsta.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
00981006
Ustanove:
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb
Profili:
Nevenka Meštrović Radan
(autor)