ࡱ> %`bjbjٕ.Ei    7 NPPPPPP$#hbt} t      N N   S- 9 $ N07    H  tt 7 $ PILAR  ASOPIS ZA DRU`TVENE I HUMANISTI KE STUDIJE, 2(2007) 1(3). Nakladnik: Institut druatvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. asopis Pilar (glavni urednik Sreko Lipov an, zamjenik Zlatko Matijevi, meunarodno uredni ko vijee) druga je serijska publikacija istoimena instituta. Joa od 1992., naime, pri njem redovito izlaze Druatvena istra~ivanja, asopis za opa druatvena pitanja, ato objavljuje radove iz razli itih druatvenih i humanisti kih disciplina (sociologije, psihologije, politologije, povijesti, prava, ekonomije, demografije, lingvistike...), ali i radove ato prelaze njihove unutarnje granice; najvea pak njegova posebnost na elna je otvorenost, za razliku od ostalih znanstvenih asopisa, i tekstovnim oblicima na koje se ne mo~e primijeniti uobi ajeni kategorizacijski postupak  eseju, primjerice  ako na kvalitetan i zanimljiv na in obrauju neku relevantnu temu. Pokrenut 2006., i Pilar je znanstveni asopis (od ovoga broja uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i aporta) sa standardnim ureiva kim pravilima, a za razliku od Godianjaka Pilar (2001. 2002.; urednici takoer Lipov an i Matijevi), namijenjenoga prinosima za prou avanje naslovnikova ~ivota i djela, zamialjen je kao prostor za interdisciplinarno tematiziranje ,pilarovskih tema , tem identiteta, modernizacije i europeizacije. U tom je pogledu, dakle, predmetni zahvat asopisa Pilar odreen u~e od onoga Druatvenih istra~ivanja i aire od onoga istoimena godianjaka. Ipak, njegovu klju nu osobitost valja potra~iti u ostalim dijelovima uredni koga proslova, ato se iz broja u broj otiskuje na unutraanjoj strani korica. Rije  je, zapravo, o svojevrsnom manifestu o bitnim (negativnim) zna ajkama suvremenoga druatva, i o dugoro noj korektivnoj relevantnosti vrijednosno orijentiranih druatvenih i humanisti kih znanstvenih interesa. Na takvu se programsku platformu ne nailazi esto, posebice ne u novijim hrvatskim okvirima, pa u se na nju iscrpnije osvrnuti u drugom dijelu teksta, nakon ato izlo~im sadr~aj. Dio asopisa posveen raspravama otvara izvorni znanstveni rad Tomislava Jonjia Dr. Ivo Pilar  odvjetnik u Tuzli (1905 1920). Na temelju preostaloga gradiva bivaega kotarskoga suda (oko 500 spisa nastalih u razdoblju 1908. 1920.), ato se uva u Arhivu Tuzlanskoga kantona, te relevantne literature autor je (ina e i sam odvjetnik te, meu ostalim, autor iscrpnoga djela Hrvatska vanjska politika 1939. 1942.) sintetizirajui pisane izvore i vlastito prakti no iskustvo obradio djelatnost Pilarove pisarnice, najrazvijenije u Tuzli toga doba, gradu u kojemu je djelovalo joa sedam odvjetnika. Graansko i trgova ko pravo podru ja su u kojima je Pilar uglavnom zastupao, pa su  meu ostalim  dostupni spisi va~an izvor podataka i za gospodarsku povijest tuzlanskoga kraja. Iz razloga kontekstualizacije zamjetan je prostor posveen i pravnom poretku u Bosni i Hercegovini, kako u vezi s ostvarivanjem prava na bavljenje odvjetniatvom, tako i u pogledu sudbenoga ustroja. Slijedom izlo~enoga, opi je Jonjiev zaklju ak kako se austrougarsko pravosue odlikovalo brzinom postupanja te u~ivalo sna~no povjerenje u pravi nost. Neovisno o tom hoe li daljnja istra~ivanja u cijelosti poduprijeti to mialjenje (iz nekoga razloga, animozitet prema sudovima i odvjetnicima bio je i prije 1918. prisutan u hrvatskoj publicistici i lijepoj knji~evnosti), Jonjiev je rad  joa uvijek meu rijetkima, ako ne i jedini svoje vrste  svakako ogledan za svakoga tko se namjerava upustiti u prou avanje nekoga od bogatih fondova hrvatskih odvjetni kih pisarnica. Izvorni znanstveni rad ameri kih sveu ilianih profesora Gerarda Toala (Irca koji se potpisuje i kao Gearid Tuathail) i Carla Dahlmana Je li etni ko iaenje uspjelo? prevedeni je tekst njihova izlaganja na znanstvenom skupu Dayton  10 Years After: Conflict Resolution and Cooperation Perspectives, odr~anomu 2005. u Sarajevu. Rezultati su to demografskoga istra~ivanja ato ga je 2002. 2004. na podru ju Bosne i Hercegovine financirala ameri ka National Science Foundation. Kako uvodno isti u autori, za etnici i prete~ni po initelji etni koga iaenja u BiH srpska su vojska i neredovite postrojbe; ciljevi su mu bili homogenizacija stanovniatva te u vraenje teritorijalnih osvajanja radi spajanja sa Srbijom. Neke njegove elemente imale su ili proizvele i akcije Hrvatskoga vijea obrane (potpomognute Hrvatskom vojskom) te Armije BiH. Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. uvelike su priznate srpske ratne ste evine, ali i ustanovljeno pravo na povratak prognanika u njihove domove, odnosno na kompenzaciju za imovinu koja im ne mo~e biti vraena. Upravo je posljednja odredba zamalo postala legalnim sredstvom za konsolidaciju nasilnoga etni koga in~enjeringa, o em su  suo avajui se s poratnim teakoama i neuspjehom forsiranoga povratka  neko vrijeme, prema autorima, ozbiljno razmialjali i predstavnici meunarodne zajednice. Ipak, prihvaena je politika sustavnoga promicanja povratka te su nakon 1999. pomaci postali vidljivi. U rujnu 2004. slu~beno je objavljeno da se milijun ljudi (od ukupno neato viae od dva milijuna prognanih) vratilo u svoje domove. S tim u vezi visoki su imbenici dali i nekoliko pretjerano optimisti nih izjava, pa autori  slijedom statisti koga gradiva i terenskih uvida (jer zadnji je popis stanovniatva u BiH proveden joa 1991.)  upozoravaju na prisutne napetosti (katkad i u nacionalno joa uvijek homogenim sredinama, izmeu starosjedilaca i doseljenika) te na nu~an oprez pri tuma enju brojki: osim ato viae od polovice svih povratnika u prvotna boraviata (ili prebivaliata?  F. H.) ine pripadnici u danom mjestu vladajue etni ke zajednice, velik dio njih svoje obnovljene kue iznajmljuje ili rabi samo za odmor. Kako bilo, zaklju uje se, unato  relativno sporom napretku i nekim pesimisti kim izvjeaima, povratak prognanika jedino je razumno rjeaenje, no valja ga dopuniti napose ka~njavanjem Mladia i Karad~ia, preispitivanjem statusa Republike Srpske te pokretanjem procesa pomirenja, u kojemu e pojedini politi ki prvaci morati prihvati da neke zajednice snose veu odgovornost od ostalih. Na elno, premda bi se neke pojmovne kategorije u njem mogle istan anije postaviti, a neki zaklju ci vjerojatno dovesti u pitanje, rad Toala i Dahlmana u svojem je jasno odreenom podru ju zanimljiv i za hrvatske pojmove rijedak primjer uloge druatvenih znanosti kao potencijalnoga savjetnika pri politi kom odlu ivanju na viaoj razini. U sljedeoj tematskoj cjelini Graa/prilozi zastupljeni su radovi o vjeri starih Slavena ravnatelja grada ke sveu iliane knji~nice i praakoga profesora Jana Peiskera (1851. 1933.) te Ive Pilara. Peiskerova rasprava Koje su vjere bili stari Sloveni prije kratenja? preuzeta je iz asopisa Starohrvatska prosvjeta (1928.), za koji ga je iz rukopisa bio preveo sam Pilar, ina e Peiskerov poznanik i pobornik. Peisker je, naime, bio uvjeren da je ve postojeu hipotezu o zoroastri kom dualizmu starih Slavena nedvojbeno dokazao prepoznavanjem 32 jednako strukturirana svetiata (Kultsttten) na podru ju `tajerske, Koruake, eake, Moravske, Istre i Dalmacije. Obrazac svakoga od njih bio bi ovakav: 1. tekua voda, 2. bogu posveena gora lijevo (gledano nizvodno  F. H.), 3. zloduhova peina (klisura  F. H.) desno, a odgovarao bi izvorniku u iranskoj pradomovini za kojega, prema autoru, nije isklju eno da ga je ustanovio sam Zaratustra. Prihvativai Peiskerovu metodu kao nesumnjivu potkrjepu vlastitih pogleda (izgradio ih je neovisno, promialjanjem razloga ato su bili pridonijeli airenju Crkve bosanske), sam Pilar primijenio ju je  podrobnije navodei kaziva e te uz neke ograde, ali i dodatne pretpostavke  na ju~noslavensko podru je, opisavai u raspravi O dualizmu u vjeri u starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i zna enju (ovdje prenesenoj iz Zbornika za narodni ~ivot i obi aje ju~nih Slavena, 1931) joa 37 svetiata toga obrasca. Budui da se ovdje ne mo~e ui u sve potankosti navedenih tekstova, niti u njihove potencijalno dalekose~ne znanstvene, pa i politi ke implikacije (s odobravanjem su ih, primjerice, primili Milan `ufflay i Josip Horvat), za svojevrstan uvod u njihov kontekst i recepciju upuujem na rad Paaki sveti trokut Vitomira Belaja i Gorana Pavela `anteka (Studia ethnologica Croatica, 2006), nastao istra~ivanjem upravo jednoga od svetiata ato ga je prvi bio uo io Pilar. Razlo~it u, meutim, opairnije onu metodoloaku sastavnicu Peiskerova i Pilarova pristupa koju  za razliku od ostatka  ni spomenuti suvremeni autorski dvojac ne ocjenjuje upitnom: Pokazalo se, naime, kako Peiskerovo tuma enje tih svetih prizoriata (...) ne mo~e izdr~ati ozbiljnu kritiku. Ni u kojoj vrsti izvora nisu naeni bilo kakvi argumenti za nj. Ali zajedno s Peiskerovom interpretacijom problema i sam je problem, tj. pitanje, zaato oronimi, ako su u paru, stoje u krajoliku u jasnoj zna enjskoj opreci i zaato su imena, koja asociraju na sunce, svjetlost itd. uvijek na lijevoj, a ona povezana s mrakom, Vragom itd. uvijek na desnoj strani rijeke (gledano od izvora), bio ,pometen pod tepih (podcrtao F. H.). Nasuprot toj tvrdnji Belaja i `anteka, ne dvojei u to da postoje susjedni oronimi (i drugi toponimi) ato doista jesu u nazna enoj zna enjskoj oprjeci (a mo~da katkad i ine nekadaanje vjersko prizoriate), za m je u velikom dijelu problemati no upravo takvo analiti ko polaziate, uglavnom nepotkrijepljeno arheoloakim nalazima. Ako na prou avanom teritoriju postoji viae desetaka (ako ne i stotina) tisua toponima, nije li statisti ki gotovo nu~no da e ih se nai nekoliko desetaka navedenih oprje nih naziva? Ako su stari Slaveni doista po nekoj pravilnosti npr. uzvisine imenovali po dobrim, a klance i ponore po zlim biima, nije li isto tako za naae podneblje sasvim prirodna (dakle, nipoato mitoloaka) posljedica ato neke od njih dijeli tekuica? Ne bismo li prou ivai cjelokupni korpus zemljopisnoga nazivlja naali i mnoge na taj na in oprje ne toponime staroslavenskoga podrijetla ato ih ne razdvaja vodotok? Daljnja je poteakoa ta ato je broj o igledno mitoloaki motiviranih izvornih staroslavenskih toponima zapravo malen, pa se i Peisker i Pilar u zaklju ivanju slu~e raznim, ne samo etimoloakim domialjanjima. Prvi tako isti e kako su na Cresu Velibok nazvani ne samo sjeverni ailjak otoka (na danaanjoj karti uzvisina Veli bok, 122 m), nego i lokalitet (ne precizira se koje vrste!) na zapadnom obre~ju gore `ia (danas u kartama vrh Sis, 639 m); oba se nalaze lijevo, a ime im je nedvojbeno nastalo iz Belibog. Meutim, pod Sisom se nalazi uvala Veli bok s istoimenim obalnim pojasom, a postanak toga naziva, poput mnogih istovrsnih jadranskih lokaliteta, ipak se poneato uvjerljivije povezuje s talijanskom rije ju bocca (usta, otvor, uae...). Pilar je pak u okolici Baake Vode naiaao na kraj, koji se zove Divi-Rat, pa je bez sumnje negda bio posveen (avesti kom  F. H.) zloduhu Devi ili Divi  promaklo mu je, meu ostalim, da se ondje u novomu vijeku iz blizine Imotskoga doselio rod Divia, od kojega naziv takoer mo~e potjecati. Ju~no od Praga, na obale rijeke Sazave, Peisker smjeata svetiate koje ine gora Mednik i stijena TYeatibok; prvi naziv, prema njemu, zna i davalac meda te upuuje na Svaro~ia (zaato, recimo, ne na to da su tamoanje aume obilovale koanicama ili bakrenom rudom?), a drugi navodno dolazi od treati, tresnuti (na zemlju oboriti, uniatiti) te zna i uniatavatelja sree i dobra, zloduha  u obzir se, dakle, nimalo ne uzima mogunost onomatopejskoga podrijetla (premda i sam isti e kako Sazava ondje probija put bjelopjenom brzicom i daleko ujnom orljavom). Gorske vrhunce Vidalj i Videa Pilar tako etimoloaki povezuje sa Svetovidovim sjediatem, no ne ini mi se nemoguim da se zovu i prema tome ato se s njih daleko vidi; isto tako, Vrana a i Vranjak nedvojbeno su mu brda na koja su naai djedovi vodili crne konje  vrance posveene bogu tame, premda se ne mogu isklju iti drugi asocijativni nizovi: krajolik mo~e biti i vrane boje te obilovati vranama. Podrobnijim studijem moglo bi se po svem sudei prepoznati joa sli nih primjera, pa za kraj navodim samo one u kojima je put potkrjepljivanja neato domialjatiji. Cijelim predmetnim prostorom razasute su stijene nazvane Djevin skok, Devin, Sko djevojka, Jungfernsprung i sli no... Premda mjesno stanovniatvo uz njih redovito ve~e predaju o djevici koja se pred progoniteljima baca u ponor kako bi sa uvala svoju ast, umjesto da pokuaaju protuma iti tu u estalost npr. postojanjem odgovarajuega praslavenskoga mita (kako je to prigovorio ve Jakob Kelemina u Etnologu, 1926/1927), Peisker i Pilar analizom glasovnih sli nosti dolaze do zaklju ka da navedeni lokaliteti svoj izvorni naziv duguju upravo zloduhu Devi. `toviae, prema prvomu, iz toga pak slijedi da su svagdje, gdje se nalazi Djevin skok (...), sa onom prije ocrtanom (trojnom F. H.) scenerijom, morali nekad stanovati slovenski (slavenski F. H.) zoroastrovci, pa ma gdje to bilo, makar i u paniji i Engleskoj. Kod sela Glowice, nadalje, Peisker je pronaao svetite s obratno smjetenim toponimima, pa ga je  kako bi o uvao teoriju  bez zadrake proglasio hereti kim (s dualisti koga stajaliata). Sli na navodna obratna (transverzalna) svetiata na suprotnim obalama Save kraj ate~a te Rje ine kraj Luke~eva sela Pilar je pak uklju io u svoj sustav tuma ei kako u danim slu ajevima referentni nisu navedeni vei vodokovi, ve njihovi omanji pritoci. Dr~ei, dapa e, da je kraki krajolik joa prije 1000 godina bio obrastao aumom i bogat tekuicama (obveznim treim elementom dualisti kih svetiata!), Pilar se u svojimf   8 N P ~  Ln$&0^tɾ}rgr[Phjuhf[eCJaJhjuhCh6CJaJhjuhALCJaJhjuh,>CJaJh oCJaJhjuhsYy6CJaJhjuh!lCJaJhjuhsYyCJaJhjuhChCJaJhjuhliE6CJaJhjuhliECJaJhYCJaJhliEB*CJaJphhsYyh$ CJaJhsYyhliECJaJhChhliE6CJaJ  $:EȝЦؽ $dha$gdu $dha$gd 6 $dha$gd2B $dha$gdsYy $dha$gdjudhgdliEtv*,Z\nzVZB\rɾѫ{skcks{X{X{hjuh5CJaJhjECJaJh oCJaJh*%]CJaJhjuh.lCJaJhYCJaJhY6CJaJhNCJaJhjuhv6CJaJhjuh!lCJaJh=CJaJhjuhvCJaJhICJaJhjuhf[eCJaJhjuhChCJaJhjuhCh6CJaJhjuhf[e6CJaJ"rHrxN,H2ݹݥyqihICJaJhvj&CJaJhM[UhM[U6CJaJh1L)CJaJhICJaJhCJaJhM[UCJaJh~CICJaJh6h6CJaJh6h66CJaJh=CJaJhYCJaJh r<CJaJhCJaJht/CJaJh2BCJaJhjuh5CJaJ)2VX  8:^j !(!\!~!!!n"p"v#x#####$$$ $2$:$|$$$$$$ %%е%hYhYB*CJaJmH phsH hYhYCJaJh CJaJhYhIhCJaJhYh6CJaJhIhCJaJhpCJaJh6CJaJh(0 CJaJh ?CJaJhSCJaJhM[UCJaJhICJaJ/%\%^%>&~&&&&&&'f'|'))R**P,,,,0-D----./Z/////*0,0|1111112@3x333334ʺʺªª²šzzzh7CJaJhICJaJh>CJaJh?CJaJh{ CJaJh(0 CJaJh3j\CJaJhECJaJhjCJaJheCJaJhd,CJaJhCJaJhSCJaJhIhCJaJh\6CJaJh6h66CJaJ/446556t668N8889929D9J9h9:(::::::::.;X;;< <<T<<<<=== ="===>ȸȸฬ{sh|CJaJh CJaJhICJaJh7}|6CJaJheCJaJhCJaJh18CJaJh7}|h7}|6CJaJh7}|CJaJhYCJaJh2CJaJhECJaJh?CJaJh(0 CJaJhtCJaJh7CJaJhCJaJ+>6>8>\>h>z>>>>>>>> ?@?f?????AAAAB BBbBxBBBBB CC:CXCCCڟڔҌ҄|tltd҄hU9CJaJh(!CJaJhz'CJaJhPfCJaJhoCJaJhSCJaJh9gh9gCJaJhECJaJh~CJaJhCJaJh18CJaJh9ghzCJaJhYCJaJhNCJaJh9ghgCJaJh9gh|CJaJh|CJaJhgCJaJ&C,D0DfDDDDE EBEJEEEEEEF$GGGH*CJaJhcp"CJaJhqCJaJh=CJaJh(!CJaJhFCJaJhoho6CJaJhHCJaJhICJaJhU9hU96CJaJhU9hN6CJaJhU9CJaJhNCJaJhoCJaJhMFCJaJ/NNNO OBODOFOOOOOPP6PLPrPPPPPP4QLQQfRRS$S:SdTTUU"UUUUUVøӥ㝥Õøååzodoh1{hCJaJh1{h^GCJaJh1{hqCJaJhICJaJh^GCJaJhPfCJaJhz'CJaJhWwCJaJh1{hcp"CJaJh1{hj/1CJaJhj/1CJaJh=CJaJhcp"CJaJhMFCJaJh3qCJaJhFCJaJh3qhF>*CJaJ'V WWWPW`WWWW X4XvXxXXYYYYZ:ZBZZZZZZ [&[:[B[[[[[ϿϷxm׎ee]ehxCJaJh1{CJaJhUhPfCJaJhUh4CJaJh=hUCJaJhUCJaJhUhUCJaJhUhCJaJhUhICJaJhICJaJh[:CJaJhPfCJaJh5bCJaJh4CJaJh1{h4CJaJh1{hxCJaJh1{h5bCJaJ"[[[H\V\\H]r]]]]]]]]]]0^@^B^J^d^f^^^^B_D_*`<`D````aa^bbbbbchc~ccVdͶ}uuh+CJaJhjCJaJhkeCJaJhqhz'CJaJhSCJaJhqhICJaJhqhqCJaJhqhkeCJaJhqh46CJaJhqh4CJaJh[:CJaJhz'CJaJh4CJaJhICJaJhuCJaJ+VdZdheeef8fCJaJhbnhuB*CJaJphhuCJaJh3CJaJhuhuCJaJhuh3CJaJ%dh̦ΦЦ©ƩЪԫ$P`rҬ $Znv24<FlƯ6t𰘰𰐰𐈰𐠐hjECJaJh[CJaJhswCJaJhqCJaJhECJaJhACJaJh~XCJaJhSmCJaJhoICJaJhi CJaJh r<CJaJhPCJaJh LZCJaJhjCJaJhCJaJh0CJaJ2t.<>ֲDF,R>>~&DzйVj4<л "ȸȰh CJaJh0(CJaJh/fCJaJhyXbCJaJhh CJaJhmCJaJhVCJaJhd,CJaJhBCJaJhRCJaJht6CJaJhCCJaJhACJaJhbCJaJhswCJaJhECJaJ2ڼdԽֽڽ4R`ҿLTVL\tvx6H\^ȸȰ࠘h?xCJaJhCJaJhyXbCJaJh1L)CJaJhKCJaJh r<CJaJh(0 CJaJhh CJaJh0OYCJaJh0(CJaJhbCJaJhz9CJaJh<CJaJhBCJaJ8FVv 4dnvL$,.4<hr"నذ踐ظhi CJaJhTd CJaJhfCJaJhbCJaJhoCJaJh*A"CJaJh<CJaJhq[CJaJhxxCJaJh/fCJaJhyXbCJaJh?xCJaJh r<CJaJhCJaJhz9CJaJ3"Pnbv<LTVFTb0FHN ~ȸhACJaJh r<CJaJhCJaJhcCJaJhHCJaJhCJaJhm|*CJaJh[CJaJhz9CJaJhi CJaJh oCJaJhfCJaJh*CJaJhxxCJaJhq[CJaJh|246@B~(Lprt0 t}u}umhPCJaJhuCJaJh5. CJaJhCJaJhCJaJhm|*CJaJhWPCJaJhi CJaJhJ}CJaJhi hJ}CJaJh]JCJaJh$CJaJh r<CJaJh^CJaJh1L)CJaJh-/CJaJh}CJaJh PCJaJ*r $dha$gdS $dha$gd. $dha$gdM $dha$gd5. $dha$gd2B pz|~4RTb JT0**ᶮ풊whd,h.CJaJhCJaJh5. CJaJhMCJaJhoho6CJaJhSCJaJhoCJaJh.6CJaJhi4h.6CJaJhi4h.CJaJh.h.CJaJh.h.6CJaJh.CJaJhi4hoCJaJ%,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisaF'F h Referenca komentaraCJaJBB h Tekst komentaraCJaJDjD h Predmet komentara5\N"N h Tekst balon iaCJOJQJ^JaJEiC~R46L9;9<====@,C!FALVabbbbBg4i5iDiGi00000000000000000000000000000000C~R@Gi00 00000tr2%4>CNV[VdlR̝dt"9<=>?@ABCDEFG|}~:;BC}QS3656K9M9;;8<:<====@@+C.C F"F@LBLVV aabbbbAgCg3i5iCiGiP5. (0 Td h { vbgetI/Mj$ ?VQ *A"-Y"cp"wX#$T&_&vj&0(q(1L)*tX*m|*Q,t/j/14p1i4e)4I55t6 67189[:|P< r<=$>,> ?XA7IB DliEjE+FMF~CIoI]JAL POPWP~,UM[U~U~X0OY LZ3j\*%]>a5byXbf[ekePfChdhl!lSmbn|O<f -/f ^"Sj2-|2B=qxU9Y.^Go|swz9um.lIzRNg4r\HoTOp~j3q*7>A[FN uxxQ@DiDiLWDiDix  !#$%'()+./2U3U4U5Ei@@ @ @@@@$@&@0@6@8@:@<@>@B@D@H@J@N@P@R@V@X@Z@^@d@f@@@n@p@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1 2ÆF"9Y5Y5!r4iiKX?liE2Filip HameraakFilip HameraakOh+'0h  $ 0 <HPX`Filip Hamerak Normal.dotFilip Hamerak34Microsoft Office Word@&@^Y@  9Y՜.+,0  hp  (Leksikografski zavod Miroslav Krlea5i'  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fs- 91TableWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q