Naslov
Svjetionici urbanog horizonta
(The Lighthouse on Urban Horizon)

Autori
Ožić Bašić, Dina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: Koncepti / arhitektura / tehnologija / Črnjar, Ljiljana - Opatija : Gradska knjižnica Rijeka, 2009, 68-81

ISBN
978-953-97267-5-9

Skup
Savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj ; Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: Koncepti / arhitektura / tehnologija (5 : 2007)

Mjesto i datum
Lovran, Hrvatska, 03.10.2007. - 06.10.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
sveučilišne knjižnice; arhitektura; virtualne knjižnice; središta istraživačkog učenja
(university library; architecture; virtual library; learning resource center)

Sažetak
Intenzivan razvitak računalnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija koncem XX.st. omogućio je uspostavu virtualnih knjižnica kao elektroničkih baza podataka kojima se korisnici koriste putem elektroničkih komunikacijskih mreža iz vlastitog doma ili ureda. Automatizacija funkcija knjižnice promijenila je ulogu knjižničara ; poslužitelj knjigom postao je organizator i izdavač informacija i znanstvenih podataka dostupnih putem elektroničkih komunikacijskih mreža u tzv. informacijskom društvu. Elektronička komunikacija uvela je demokratičniji pristup informaciji i znanju, ali i intenzivirala globalne procese individualizacije i fragmentacije društva na početku XXI.st. Slijedom tih događanja, zgrade suvremenih knjižnica svjesno se grade kao mjesta susreta i druženja korisnika orijentiranih na cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje u tzv. znanstvenom društvu. Oblikuju se kao poticajni fizički prostor koji ohrabruje pristup tradicionalnim zbirkama te predviđa: različite pristupe i oblike organizacije korisničkih mjesta za učenje i čitanje pomoću elektroničkih medija, različite oblike obuke putem elektroničkih medija kroz osposobljavanje za izvršenje složenih zadaća korištenjem sofisticiranih tehnologija, druženje u kojem pojedinac istovremeno ostvaruje i pripadanje zajednici i učenje najosnovnijih oblika verbalne i pisane komunikacije. Nov način korištenja knjižnice, nove funkcije knjižničara, kao i novi uvjeti elektroničkog spremanja knjižnične građe uvjetovali su novu funkcionalnu organizaciju prostora knjižnica. Jednodvoranski koncept knjižnice XIX.st. mijenja se u prostor preraspodijeljen fleksibilnim pregradama u manje funkcionalne jedinice. Fleksibilnost tlocrtne organizacije osigurava mogućnost neprekidnog usklađivanja s utjecajima razvitka računalnih tehnologija na prostorne zahtjeve. Knjižnica poprima oblik kućišta računala čiji klasteri podržavaju učenje i poučavanje, ostvarujući novu arhitekturu koja nastaje kao hibrid između zgrada supermarketa (samoposluživanje zbirkom otvorenog postava), uredskih zgrada (sobe za skeniranje, soba za računalno srce, uredi knjižničara, uredi računalnih inženjera), zgrada za visoko obrazovanje (sobe za individualni rad, sobe za grupni rad, laboratorijske učionice, dvorane za daljinske konferencije), te virtualne arhitekture računala.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA