Naslov
Kultura kožnih stanica: primjena u plastičnoj kirurgiji i laboratorijskom istraživanju
(Keratinocytes culture application in plastic surgery and laboratory investigation)

Autori
Boranić, Milivoj ; Jakić-Razumović, Jasminka ; Stanović, Silvana ; Kljenak, Antun ; Fattorini, Ivan

Izvornik
Liječnički vjesnik (1330-4917) 121 (1999), 4-5; 137-143

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Koža- citologija; kultura stanica; keratinociti; kožna transplantacija; koža; umjetna
(skin - cytology; cells; cultured; keratinocytes; skin transplantation; skin; artificial)

Sažetak
Koža je najveći organ ljudskoga tijela (8-10 kg, 1, 5-2 m2, 1011 stanica epidermalnog, mezenhimalnog i neuralnog podrijetla). Premda ima znatnu sposobnost regeneracije, zacjeljivanje se nakon većih ozljeda, primjerice opeklina, treba pomoći primjerenim kirurškim postupcima, pokrivanjem defekata i potpornim liječenjem. Za pokrivanje se upotrebljavaju svježi kožni autotransplantati ili alotransplantati (homotransplantati), smrznuta ili liofilizirana ljudska ili životinjska koža, umjetna tkiva od sintetičnog ili biodegradabilnog materijala te kožne stanice uzgojene in vitro. Primjena autotransplantata ovisi o omjeru ozlijeđenog i neozlijeđenog područja i o općem stanju bolesnika. Alotransplantati (homotransplantati) se mogu uzeti od pokojnika ili dobrovoljnog davatelja. Zbog imunoreakcije primatelja odbacuju se nakon 1 do 2 tjedna te služe samo kao privremeni pokrov. Ljudska ili životinjska koža devitalizirana liofilizacijom ili smrzavanjem u glicerolu služi kao potka u koju urastaju vezivno tkivo i krvne žile. Bioarteficijelna koža sastoji se od sloja gusto isprepletenih niti kolagena, hondroitin-sulfata ili sličnog materijala što služi kao ekvivalent dermisa te tanke silikonske membrane koja je ekvivalent epidermisa. Nakon srašćivanja implantata silikonska se folija skida i zamjenjuje kožnim autotransplantatom ili autolognim keratinocitima koji su u međuvremenu uzgojeni i ekspandirani in vitro. Postupak za uzgajanje i masivnu produkciju ljudskih keratinocita u hranjivom mediju otkriven je prije dvadesetak godina i danas se primjenjuje u nekoliko specijaliziranih centara. Keratinociti se za dvadesetak dana mogu umnožiti nekoliko tisuća puta. Od keratinocita dobivenih iz uzorka kože površine oko 1, 5 cm2 može se pri optimalnim uvjetima uzgojiti toliko keratinocita da pokriju 1, 5 m2, dakle gotovo cijelu površinu ljudskog tijela. Razdoblje koje je potrebno za uzgajanje autolognih keratinocita opečenog pacijenta premošćuje se privremenim transplantatima te intenzivnim potpornim liječenjem. Keratinociti koji se uzgajaju in vitro imaju sve osobine keratinocita koji žive u prirodnom okruženju. Dijele se i diferenciraju, izražavaju membranske strukture za međustaničnu komunikaciju i primanje signala koji utječu na staničnu diobu i diferencijaciju, izlučuju citokine, sudjeluju u imunoreakcijama. Osim kliničke primjene, kultura ljudskih keratinocita služi i kao prikladan eksperimentalni model za proučavanje stanične biologije i ispitivanje lijekova. Kao ilustracija ovom pregledu prikazuju se i prvi vlastiti rezultati s uzgajanjem keratinocita u laboratoriju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA