Naslov
Elementi sigurnosti zračnog prometa
(Air traffic safety elements)

Autori
Steiner, Sanja

Vrsta obrazovnog materijala
Udžbenik (visokoškolsko obrazovanje)

Izdavač
Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
1998

Stranica
187

ISBN
953-6221-88-8

Ključne riječi
teorija sigurnosti zračnog prometa ; čimbenici sigurnosti ; sigurnosna koncepcija ; sigurnosna normativa ; programi sigurnosti zračnog prometa
(air traffic safety theory ; safety factors ; safety regulations ; air traffic safety programs)

Sažetak
Knjiga je sadržajno koncipirana u osam poglavlja. Teorijski pristup definiranju sigurnosti zračnog prometa zasniva se na poimanju zračnog prometa kao složenog, dinamičkog sustava čije je funkcioniranje uvjetovano specifičnim elementima, međuzavisnosti kojih omogućuju diferenciranje različitih aspekata djelovanja. Radi konciznog definiranja pojma sigurnosti preferiran je interdisciplinarni pristup sa značajkom kompleksnog sagledavanja sigurnosti sa stajališta svih elemenata sustava. Aktualna razina sigurnosti zračnog prometa i programi prevencije kroz normirane sigurnosno-zaštitne mjere i procedure temelje se na statističkom praćenju i analizi zrakoplovnih nesreća te detektiranju svih utjecajnih čimbenika odnosno definiranju osnovnih kategorija uzroka i rizika opasnosti u sklopu ergonomskog sustava čovjek - zrakoplov - okolina. Rani razvoj zrakoplovstva označen je brojnim nesrećama uzrokovanim tehničkim nedostacima, koji su tijekom vremena stalnim usavršavanjem minimizirani na račun povećanog udjela primarno ljudskog čimbenika u kvantifikaciji uzročnosti. U tom kontekstu i legislativa na strani sigurnosti je u početku bila usmjerena na normiranje tehničkog aspekta sustava, primjerice uvjeta plovidbenosti, registracije i eksploatacije zrakoplova, tehničke elemente projektiranja, gradnje i eksploatacije zračnih luka te pravila letenja u zračnom prostoru, dok je aktualan naglasak sigurnosne regulative upravo na ljudskom čimbeniku. Veliki udio čovjeka kao uzročnog čimbenika u statistikama zrakoplovnih nesreća upućuje da preventivne aktivnosti treba usmjeriti primarno na socijalno-medicinske indikacije za rad zrakoplovnog osoblja, modifikacije na području školovanja i trenaže te ergonomske aspekte funkcioniranja zračnog prometa. Prevencija nezakonitog ugrožavanja sigurnosti zrakoplovstva usmjerava se na modeliranje pouzdanog sustava zaštite kroz normiranje tehničkih minimuma kontrole i koncipiranje sigurnosnih programa s aktivnim mjerama, praktičnim postupcima i procedurama u izvanrednim okolnostima. Sigurnost zračnog prometa kao stanje sustava uključuje praktične postupke osiguranja u vidu zaštite, regulacije i kontrole sustava u procesu upravljanja. Veličina pouzdanosti svakog segmenta u sustavu zračnog prometa izravno utječe na razinu sigurnosti njegovog funkcioniranja, a eventualni otkaz samo jednog elementa može izazvati otkaz cijelokupnog sustava. Sigurnosna koncepcija zaštite, regulacije i kontrole pretpostavlja sustavni pristup u definiranju svih elemenata sustava, normiranju mehanizama regulative, kvantifikaciji sigurnosnih minimuma rada odnosno eksploatacije te pozicioniranju višerazinskog procesa kontrole i prevencije. Sigurnosna koncepcija konotira prevenciju utjecaja čimbenika čovjek, optimiranje pouzdanosti zrakoplovnih sustava te utjecaja okoline, kako prirodne tako i operativne u smislu globalne normizacije uvjeta eksploatacije te razvoja i primjene novih sustava komunikacije, navigacije i kontrole odnosno implementacije programa integracije zračnog prostora. Kao posebni sigurnosni aspekti mogu se izdvojiti: "wake vortex" turbulencija, zaštita civilnog zrakoplovstva (nezakonita djelovanja), opasna roba u zračnom prometu te ekološki kriteriji eksploatacije odnosno pretpostavke alternativnog pogona u zračnom prometu. Funkcioniranje i eksploatacija svjetskog zračnog prometa diktirani su upravnim mehanizmima globalnog organizacijskog i normativnog ustroja. Pravne mericije Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva pokrivaju gotovo sve države svijeta, a prateća legislativa preko Čikaške konvencije osigurava primjenu jedinstvene međunarodne prakse. Međunarodna sigurnosna normativa, uz Čikašku konvenciju, označena je Tokijskom, Haškom i Montrealskom konvencijom, koje su operativno podržane propisanim tehničkim normativima i procedurama, u pravilu, restriktivne naravi. Pri koncipiranju smjernica i planova razvoja zračnog prometa Hrvatske, sa stajališta sigurnosti, od iznimnog je značenja valorizacija postojećeg stanja i detektiranje svih prisutnih slabosti unutar samog sustava te procjena mogućih negativnih utjecaja okruženja. Uvažavajući preporuke globalne regulative, u modelu nacionalnog programa sigurnosti zračnog prometa obrađeni su glavni sadržaji: polazne postavke opravdanosti centraliziranoga sigurnosnog sustava, mehanizmi istraživanja i valorizacije sigurnosti zračnog prometa te upravno-organizacijski ustroj i nadležnost nezavisne organizacije za sigurnost nacionalnog zračnog prometa. Model se jednim dijelom zasniva na preporukama Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva, a djelomično usvaja elemente modela djelovanja nezavisnih nacionalnih organizacija za prometnu sigurnost zemalja s nespornim "imidžem sigurnosti" zračnog prometa. Realna ocjena predisponiranosti razvoja zračnog prometa u Hrvatskoj temelji se na kompleksnoj analizi svih utjecajnih činitelja, od geoprometnog položaja, demografskih kretanja, društveno-ekonomskih tendencija pa do strateških interesa usmjerivanja k euroatlanskim integracijama. Procjena lokalnih uvjeta okruženja i mogućih učinaka na sigurnost zračnog prometa upućuje na potrebu izradbe i pune primjene nacionalnog programa sigurnosti zračnog prometa u Hrvatskoj s primarnom zadaćom aktivne prevencije i podrške zacrtanoj strategiji razvoja zračnog prometa. Ova knjiga pripremana je usporedno s angažmanom autora u znanstvenom projektu izradbe prijedloga Strategije prometnog razvitka Hrvatske (Institut prometa i veza, Zagreb) te znanstvenom projektu Koncepcija razvoja zračnog prometa Hrvatske (Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske). Stoga je postavljena i obrađena problematika, osim kao udžbenička građa, imala za cilj pokušaj pridonošenja i znanstvenoteorijske podrške nacionalnoj regulativi zračnog prometa, i to prikazom i analizom globalne sigurnosne normative, preporukama za njenu najširu primjenu te modeliranjem nacionalnog sigurnosnog programa zračnog prometa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Tehnologija prometa i transport

POVEZANOST RADA