Naslov
Plantarni fascitis
(Plantar fasciitis)

Autori
Jeleč, Željko ; Cicvara-Pećina, Tatjana ; Klobučar, Hrvoje ; Bićanić, Goran ; Jelić, Miroslav ; Pećina, Marko

Izvornik
Hrvatski športskomedicinski vjesnik (0354-0766) 23 (2008), 1; 3-10

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
plantarni fascitis; uzroci nastanka; klinička slika; dijagnostika; liječenje
(plantar fasciitis; etiopathogenesis; clinical presentation; diagnostics; treatment)

Sažetak
Plantarni fascitis spada u sindrome prenaprezanja, a očituje se pojavom boli u području medijalne kvrge petne kosti i / ili uzduž medijalnog uzdužnog svoda stopala. Nastaje zbog dugotrajnih ponavljajućih opterećenja (stress) na plantarnu fasciju te dolazi do mikroruptura ili u završnoj fazi i do djelomične i/ili potpune rupture fascije blizu njenog polazišta na petnoj kosti. Plantarna fascija ima veliki značaj u biomehanici stopala i ona tijekom hoda ublažava mehaničke udare na stopalo i odrazuje stopalo prema naprijed po sistemu dizalice. Ukoliko dođe do poremećaja biomehanike stopala osobito naglašene pronacije stopala, zatim ako postoji udubljeno stopalo, skračena Ahilova teiva, izrazito spušteno stopalo, itd. dolazi do pojačanih rastezanja plantarne fascije, a zbog same građe fascije izrazito je mala mogućnost prilagodbe na ta povećana rastezanja. U sportaša plantarni fascitis češće se javlja kod trkača na duge pruge, a veća incidencija nalazi se i kod tenisača, košarkaša te plesača. Obično je unilateralan a u 15% pacijenata pojavljuje se obostrano. Klinička manifestacija plantarnog fascitisa je bolno stopalo, odnosno bolnost plantarnog dijela petne kosti.Dijagnoza plantarnog fascitisa se kod većine pacijenata postavlja na osnovi anamneze i kliničkog pregleda. Točka najjače bolne osjetljivosti je medijalni nastavak petne kvrge a bol se pojačava pasivnim rastezanjem fascije. U dijagnostici plantarnog fascitisa koriste se radiološke pretrage koje često otkrivaju postojanje koštanog trna (calcar calcanei), ultrazvučna dijagnostika i danas sve više i MRI otkrivaju zadebljanje fascije, burze i rupture a uz scintigrafsku pretragu MRI je korisan i u diferncijalnoj dijagnozi prijeloma zamora petne kosti. U liječenju plantarnmog fascitisa pogotovo u sportaša prvenstveno treba primjenom individualno izrađenih ortotskih pomagala korigirati poremećenu biomehaniku stopala, što treba provoditi i u preventivne svrhe. U konzervativno liječenje spadaju i svi inače uobičajeni postupci fizikalne medicine od krioterapije, vježbi rastezanja , primjene noćne udlage, lokalne primjene ultrazvuka ili u novije vrijeme udarnih valova velike energije do posebnih bandaža stopala. Kirurško liječene otvorenom ili endoskopskom metodom sastoji se u opuštanju, presijecanju ili i djelomičnom odstranjenju promijenjene plantarne fascije.Kirurško lijčenje poduzima se najčešće upravo u sportaša nakon 6-12 mjeseci neuspješnog konzervativnog liječenja. Ključne riječi: plantarni fascitis, uzroci nastanka, klinička slika, dijasgnostika, liječenje Summary Plantar fasciitis is an overuse injury characterized by pain at the medial tubercle of the calcaneus and/or along the medial longitudinal arch of the foot. It usually develops when repetitive and prolonged stress is placed on plantar fascia, which may cause microtears and/or partial or total tears of the fascia near its insertion to the calcaneus. Plantar fascia plays significant role in the foot biomechanics. It absorbs mechanical forces placed on the foot and propels foot forward by utilizing the windlass efect. In deranged foot biomechanics, like in pronation of the foot, pes cavus, shortened Achilles tendon, extreme pes planus, etc. additional stress and elongation of plantar fascia is observed, which the fascia, because of its anatomy, is unable to compensate. In athletes, plantar fasciitis is more common in long distance runners and increased incidence is seen in tennis players, basketball players and in dancers. It is usually unilateral whereas in 15% of patients it is bilateral. Clinical findings include painful foot with pain across the plantar aspect of the calcaneus. Diagnosis is usually made after anamnesis and clinical examination. The most painful spot is located at the medial tubercle of the calcaneus and pain is aggravated by passive stretching of the fascia. X-rays could be useful for diagnosing bony spur (calcar calcanei) and ultrasound and MRI are useful for diagnosing thickened fascia, bursa or rupture. MRI and scintigraphy are also useful for differentiating plantar fasciitis and stress fracture of the calcaneus. For the treatment of the plantar fasciitis, especially in athletes, custom made orthothic devices are used for correction of the deranged foot biomechanics, even for prevention. For conservative treatment all usual methods are used (physiotherapy, cryotherapy, stretching exercises, orthoses through the night, local ultrasound and shock wave therapy and foot taping). Surgical treatment with endoscopic or open methods includes release and complete or partial removal of deranged plantar fascia. Surgical treatment is most commonly performed in athletes after 6-12 months of unsuccessful conservative treatment.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA