Naslov
Preživljavanje i razmnožavanje Francisella tularensis subsp. novicida u mlijeku
(Survival and replication of Francisella tularensis subsp. novicida in milk)

Autori
Semić, Vildana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Medicinski fakultet Rijeka

Mjesto
Rijeka

Datum
09.09

Godina
2008

Stranica
36

Mentor
Šantić, Marina

Ključne riječi
Francisella; mlijeko; cfu
(Francisella; milk; cfu)

Sažetak
Francisella tularensis je mala gram-negativna, pleomorfna kokobakterija ( 0, 2 x 0, 2-0, 7  m ). Nepokretana je, asporogena i ne posjeduje pile. Ima tanku kapsulu građenu prvenstveno od lipida. Optimalni pH sredine za rast je između 6.8 i 7.3. Na podlogama sa dodatkom krvi oko kolonija vidljiva je uska zona alfa-hemolize. Ova bakterija raste na podlogama koje su obogaćene animalnim bjelančevinama i cistinom. Francizele mogu preživjeti mjesecima na niskoj temperaturi, u vodi, blatu ili leševima životinja. Ako se pohrane na -70˚ C ili se liofiliziraju, virulenciju mogu zadržati godinama. Također mogu preživjeti zagrijevanje na temperaturama od 42-65˚ C, te u hrani i vodi. F. tularensis je intracelularni parazit i sposobna je inficirati veliki broj staničnih tipova od kojih su glavni makrofagi za razmnožavanje in vivo. Postoje četiri podvrste F. tularensis: tularensis (tip A), holartica (tip B), mediasiatica i novicida. F. tularensis tip A nalazi se samo u sjevernoj Americi i uzročnik je visoko virulentan. F. tularensis tip B je manje virulentan za zečeve, ali i za ljude, a postoji u sjevernoj Americi i Europi. F. tularensis subsp. holartica je manje virulentna, osobito za ljude jer je diseminacija sporija i uzrokuje lakši oblik bolesti. F.tularensis subsp. mediasiatica ima jedinstvene biokemijske osobine i izolirana je samo u Kazahstanu i Turkmenistanu u centralnoj Aziji, te pokazuje virulenciju za organizme slične kao F. tularensis tip B. Primarni rezervoar tularemije su sisavci kao što su: zečevi, glodavci, a vektori prijenosa bolesti: muhe i komarci. Uzročnik može ući u organizam na više načina i mjesta, pa tako klinička slika bolesti može biti različita. Oblike bolesti možemo podijeliti na unutarnje i vanjske. Vanjski oblici su: ulceroglandularni (kontakt sa životinjom, ugriz), glandularni, okuloglandularni (umivanje zagađenim vodom, zagađeni prsti), anginozni (tonzile), a unutarnji oblici su: plućni (udisanje zraka kontaminiranog uzročnikom), abdominalni (jedenje zaraženog mesa ili pijenje vode), tifoidni (septički, gripozni ; ovaj oblik može praktički nastati kod bilo kojeg načina infekcije, odnosno bez obzira na mjesto ulaska uzročnika). Dijagnoza se može postaviti i izolacijom organizma iz lezije, limfnog čvora ili sputuma, no taj je laboratorijski postupak potencijalno opasan. U liječenim slučajevima gotovo i nema smrtnosti, dok kod neliječenih slučajeva iznosi oko 6%. Izolati F. tularensis pokazuju dobru osjetljivost na streptomicin, gentamicin, tetracikline, kloramfenikol i tobramicin. Eksperiment je rađen s ciljem dobivanja podataka o mogućnosti preživljavanja F. tularensis subsp. novicida u različitim uzorcima mlijeka kravljem, kozjem, sojinom i čokoladnom. Rezultati pokazuju da se F. tularensis subsp. novicida najbrže razmnožava u sojinom mlijeku, dok je čokoladno mlijeko najpovoljniji je medij za njezino razmnožavanje u vremenu inkubacije od 10 dana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA