Pregled bibliografske jedinice broj: 363
Mendicants and Dalmatian towns in the Middle Ages
Mendicants and Dalmatian towns in the Middle Ages // Povijesni prilozi, 15 (1996), 15; 241-261 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 363 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mendicants and Dalmatian towns in the Middle Ages
Autori
Benyovsky, Irena
Izvornik
Povijesni prilozi (0351-9767) 15
(1996), 15;
241-261
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
mendicant orders; Middle Ages; Dalmatia
Sažetak
Prosjački redovi, franjevci i dominikanci, utjecali su na mnoge urbanističke i društvene promjene u gradovima gdje su se naseljavali od 13. stoljeća. Na istočnu obalu Jadrana dolaze vrlo rano, još za života sv. Franje i sv. Dominka. Franjevci se spominju već 20-ih godina 13. stoljeća, organizirani u 4 kustodije. Nakon razdvajanja reda na konventualce i observante, i u Dalmaciji se osnivaju observantski samostani koji dobivaju samostalni vikarijat. Zbog turskih prodora dolazi do mnogih promjena tijekom 16. stoljeća, kada je mnogo opatija u zaleđu napušteno ili uništeno. Dalmatinska i Bosanska franjevačka provincija, borile su se za jurisdikciju nad nekoliko opatija na obali. Klarise se pojavljuju u Dalmaciji 1260. godine, te često zamjenjuju aktivnost benediktinki ; u 16. st. dolaze iz Venecije pripadnici nove grane franjevačkog reda, kapucini. Franjevci su velik utjecaj na svjetovno pučanstvo imali kroz osnivanje tzv. Trećeg reda, koji je usmjeravao laike na život u skladu s kršćanskim zakonima. Prve Konstitucije Trećeg reda objavljene su u Zadru 1492. godine na hrvatskom jeziku, a određivale su strogo ponašanje i nošenje habita. Dominikanci također dolaze u Dalmaciju rano 30-tih godina 13. stoljeća. Zbog blizine heretičke Bosne, dalmatinski su gradovi bili uporišta odakle su dominikanci djelovali prema Istoku. Dominikanci su se također razdvojili na konventualce i observante, nakon čega se dubrovački reformni samostani osamostaljuju od Dalmatinske provincije 1486. godine. Prve dominikanke dolaze u Nin i Zadar već 1241. Kao i franjevački, dominikanski su samostani u zaleđu ili predgrađima gradova bili napuštani zbog osmanske opasnosti, te se njihov broj (osim u Dubrovačkoj provinciji) znatno smanjio. Dominikanci su također osnivali treće redove, te utjecali na osnivanje mnogih bratovština. Jedno od osnovnih pravila određivalo je da samostan mora biti ujedno i škola, te se u mnogim gradovima javljaju njihova učilišta. Najjača škola bila je Studia solemnia u zadru, osnovana 1396. godine, a važne su bile i one u Dubrovniku i Trogiru. Među dalmatinskim se dominikancima našlo nekoliko značajnih teologa i znanstvenika toga vremena. Uloga prosjačkih redova na urbanistički razvoj gradova bila je velika: na početku su samostanski kompleksi zauzimali uglavnom predgrađa, gdje su svojim volumenom određivali daljnji razvoj gradskog prostora ; njihovi klaustri postaju novi gradski trgovi specifičnih karakteristika. U kasnijem razdoblju, samostani se često nalaze unutar zidina: ili se preseljavaju zbog opasnosti od neprijatelja, ili su zbog širenja gradova ušli unutar novih zidina. Često zauzimaju opustjele benediktinske opatije, budući da je broj benediktinaca nakon njihova dolaska naglo opao. Iako je službena Crkva pomagala dolazak prosjačkih redova u gradove, svjetovno svećenstvo ponekad im se suprostavljalo: njihove su crkve bile izjednačene s kanonskim, te je bilo dopušteno pokapanje mrtvih unutar njihovih groblja. Zbog svojih popularnih propovjedi, ovi su redovi stekli naklonost građana koji su ih bogato nagrađivali u svojim oporukama (iako su redovnici oba reda morali strogo slijediti ideal siromaštva). Svjetovne vlasti pokušale su djelovanje ovih redova usmjeriti u korist komune, ali su statutima ipak sprečavale njihovo pretjerano ekonomsko širenje. Uloga prosjačkih redova u dalmatinskim je gradovima višestruka, a osim nekoliko specifičnosti uvjetovanih geografsko-političkim prilikama, slaže se s njihovom velikom ulogom u srednjovjekovnoj Europi.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Povijest
POVEZANOST RADA
Projekti:
00190101
Ustanove:
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Profili:
Irena Benyovsky Latin
(autor)