Naslov
Tehnologija i antropologija suvremenosti
(Technology and anthropology of modernity)

Autori
Plenković, Juraj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Society and Technology 2008 / - Zagreb : Hrvatsko komunikološko društvo ; Nonacom, 2008

ISBN
978-953-6226-18-4

Skup
Society and Technology 2008

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 26.06.2008. - 28.06.2008

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
antropologija; tehnologija; suvremenost; crkva
(anthropology; technology; modernity; church)

Sažetak
Antropologija u suvremenom svijetu postaje široko i duboko znanstveno-istraživačko područje posvećeno čovjeku – čovječanstvu, što je osobite važnosti u svijetu koji ima skoro sedam milijardi stanovnika istodbno, što se nikada ranije u ukupnoj čovjekovoj povijesti nije zbilo. Ima li se spoznaja da je krajem XVII. stoljeća na svijetu ukupno živjela milijarda i sedamsto milijuna stanovnika, danas, na početku XXI. stoljeća je demografska ekspanzija postala kvalitativno izazovan fenomen čovjekova iskustva i suvremenu antropologiju sve sustavnije rabi za pristupe, kategorizaciju i sugestiju organizacije života suvremenoga čovječanstva i čovjeka u vrtlogu mnogih sadašnjih izazova. Kao afirmirana multidisciplinarna znanost, suvremena antropologija je oslonjena na veliki raspon metodološko-metodičkih modela za pragmatičan izbor u primjeni istraživačkih postupaka kojima se traže, a najčešće i nalaze, valjani odgovori na pitanja uloge i aplikacije duhovnih i inih energetskih potencijala u procesima afirmacije čovjekova dostojanstva i njegove uloge u individualnom prinosu grupi, pa recimo, i najšire, čovječanstvu, - svijetu spremnom za vrijeme XXI. stoljeća, kao vrijeme novih ravnoteža, nakon iznimne turbulencije tijekom cijeloga XX. stoljeća, svjetskih i mnogih lokalnih ratova u relativno kratkom vremenu s gotovo kataklizmičnim razaranjima kakva dotadašnja povijest čovječanstva nije poznavala ni po kakvoći, ni po opsegu ni po posljedicama. Sve su to pojave kao razlozi za utjecajnije mjesto suvremene antropologije, u svim njezinim smjerovima, a u ime uspješnoga otkrivanja uvjeta za optimalne pristupe organizaciji života i prije svega širenja spoznaja za svjetonazor koji bazično mora težiti reafirmaciji humanosti kao supstratu za nove koordinate vrijednosnosti svijeta u XXI. stoljeću. Velike medjunarodne organizacije suvremenoga svijeta sve češće u planovima i programima svoje kadrovske strategije, prioritet daju antropolozima, čak znatno ispred ekonomista i pravnika. U spoznaji da se, primjerice, Organizacija ujedinjenih naroda mora žurno transformirati i organizirati primjereno potrebama i očekivanjima suvremenoga svijeta, a u ime učinkovitosti tog velikog medjunarodnoga središta, na temeljima svojih izvornih principa prilagodjenih senzibilitetu suvremenosti i u korist pozitivnih vrijednosti globalne strategije, antropolozi postaju imperativna potreba u tom očekivanom i skorom procesu svježih vrijednosnih koordinata OUN. U obilatosti svoje multidisciplinarnosti s impresivnim registrom metodološko-metodičkih izbora za primjenu u svakom od brojnih istraživačkih smjerova suvremene antropologije, susrećemo medicinske, biološko-kemijske, socio-psihološke, socio-lingvističke, kulturološke, aspekte pristupa istraživanjima. Suvremeni antropološki stručnjak je važan za mjesto i ugled u suvremenom znanstvenom svijetu i ambijentu pragmatične primjene najvrijednijih znanstvenih ponuda, pretočenih u konkretna životna iskustva, mimo odrednica civilizacijskih značajki glede spoznaja da je kultura jače vezivno tkivo medju ljudima i narodima, nego što je civilizacija, prema postojećim propozcijama u suvremenosti. Crkva u suvremenosti treba biti uspješan medijator suvremenoga čovjeka u premošćivanju jaza izmedju civilizacije i kulture, a na temeljima Enciklike Ivana XXIII., kojoj je upravo 45. obljetnica utjecajnoga postojanja, kao i na vrijednostima povijesne misije Pape Ivana Pavla II. kao i svim smjerovima proklamiranih nastojanja Pape Benedikta XVI. U suvremenosti, crkva ima egzaktne naznake svjetovnosti, stupnjem svoje posvećenosti čovjeku pragmatičnoga iskustva i njegovih razina, njegovih vrlina i manjkavosti, na koje nastoji reagirati pripremljenim stavovima iz tradicionalnih izvora, prilagodjenih senzibilitetu čovjeka suvremenosti, ponesenoga akceleracijom u svim oblicma dnevno-operativnog življenja. To, u posljedici, daje čovjeka varijabilne koncentracije, okrenutoga, gotovo istodobno, mnogim smjerovima i ciljevima na svakom od njih, što pridonosi individualnoj i kolektivnoj difuziji, stanju u kojemu crkva u čovjekovu životu nužno postaje tek osloncem. Takav odnos i novostvorena pozicija crkve u čovjekovoj životnoj pragmi, automatski, reakcijom uzročno-posljedičnog tipa, mobilizira crkvu kao instituciju , da se vrati u prostor čovjekova duhovnoga fokusa, i time započne novu etapu restauracije odnosa i vrijednosti crkve i čovjeka, s odjekom čovjeka u crkvi i utjecajem crkve na čovjeka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA