Naslov
Umiruće osobe i njihovo pravo na prikladnu skrb
(Dying persons and their right for adequate care)

Autori
Štambuk, A., Leutar, Z., Rusac, S.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
7. međunarodni znanstveni skup Istraživanja u edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.06.2007. - 16.06.2007

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
umiruće osobe; pravo na skrb; palijativni pristup
(dying persons; right for adequate care; palliative approach)

Sažetak
Razvoj znanosti, osobito medicine, donio je mnoge promjene, pa tako i način kako i gdje mi, kao ljudska bića, umiremo. Donedavno, smrt se događala većinom kod kuće. Danas se događa u bolnicama ili institucionalnom okruženju. Unutar vlastitog doma umirući je okružen voljenim članovima obitelji, drugim riječima, nije bio sam. Smrt se smatrala sastavnim dijelom života. Danas, umjesto voljenih osoba, umirući je okružen bolničkim aparatima. Umirući je često pod intenzivnim utjecajem lijekova pa se često takvog pacijenta naziva špageti pacijent. Dodatni razlog je činjenica da se smrt smatra medicinskim neuspjehom te medicinsko osoblje do zadnjeg časa nastoji izliječiti bolest kako bi se smrt odgodila. Odlučujuće pitanje je kada početi s palijativnom skrbi ili kada prekinuti uzaludno liječenje. Tijekom zadnjih desetljeća, veća se važnost posvećuje palijativnom (umjesto kurativnom), pristupu umirućima, koji uključuje drukčiji pogled na smrt i umiranje, specifične potrebe umirućih članova i njihovih obitelji, te u skladu s tim, potrebne su osposobljene osobe za pružanje potrebne skrbi. U početku seovaj pristup odnosio na osobe s kroničnim bolestima, no danas se primjenjuje na sve osobe, bez obzira na dob i dijagnozu. Tako umiruće osobe, ovisno o stadiju bolesti, stječu različita prava na zadovoljenje svih potreba koja uključuju i monitoring od strane interdisciplinarnog tima. Etika u području skrbi umirućih ističe ranjivost i ovisnost ljudskog bića, koja se ne odnosi samo na donošenje odluka, nego i na kvalitetu odnosa koji uključuje kontinuitet skrbi, povjerenje i pouzdanost. Najznačajniji medicinski etički princip je stav da neizlječivi pacijent nije netko za koga se ništa više ne može učiniti, osoba kojoj je potrebna anestezija, osoba čiji se život ne treba uzaludno produživati, nego je osoba, i kao takva sposobna do kraja života stjecati iskustvo rasta i razvoja.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA