Naslov
Percepcija romskog stanovništva u hrvatskom društvu na području Savske Banovine u razdoblju 1929.-1939.
(Perception of Romany population in Croatian society on the Savska Banovina district in the period 1929. -1939.)

Autori
Vojak, Danijel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.10

Godina
2006

Stranica
221

Mentor
Vranješ-Šoljan, Božena

Ključne riječi
Romi; Savska banovina; 1929.-1939.; percepcija; seljaštvo; građanstvo; rimokatolička i pravoslavna crkva; policija.
(Romany; Savska banovina; 1929-1939; perception; peasant; citizens; roman-catholic and orthodox priests; police.)

Sažetak
Romsko stanovništvo činilo je na području Savske banovine u razdoblju od 1929. do 1939. marginalni dio hrvatskog društva. Prema popisu stanovništva iz 1931. popisano ih je u ovoj banovini 14.284 što je činilo oko 20% od ukupno popisanog romskog stanovništva u Jugoslaviji i manje od 1% od ukupno popisanog stanovništva banovine. Većina Roma u Savskoj banovini bila je mlađe dobe, gotovo potpuno nepismena i većinom katoličke vjeroispovijesti (njih oko 69%!). Njihov marginalni društveni položaj vidljiv je u njihovoj gospodarskoj, kulturnoj i političkoj pasivnosti, a o tome najupečatljivije govori činjenica kako se oni nisu uspjeli gospodarski, kulturno ili politički organizirati kao što je to bio slučaj s Romima na području istočnijih Banovina. Istraživanje je pokazalo kako je percepcija i odnos većinskog stanovništva prema Romima većinom bila negativna. Potrebno je imati na umu kako je najveći dio romskog stanovništva živio na ruralnim područjima i to otprilike njih 97% te su oni najčešće komunicirali sa seoskim stanovništvom. Seljaštvo je većinom negativno percipiralo Rome kao lukave i spretne varalice, lopove, provalnike i ubojice, otimače i mučitelje seljačke djece, širitelje zaraza te lijenčine i prosjake. Tek manji dio seljaštva pozitivno je percipirao Rome, posebice one koji su se stalno naselili (« domaće» ), kao dobre i vrijedne obrtnike te glazbenike. Građanstvo nije dijelilo sa seljaštvom toliko izražene negativne stavove, niti se tako nasilno odnosilo prema Romima. No, mora se istaknuti, kako je tek 3% Roma živjelo na području gradova, a već su neki gradovi od 1930., poput Zagreba, zabranili Romima « klatarenje» na gradskom području te protjerane Rome (prisilno) naseljavalo izvan gradova. Također, znatan dio građanstva je negativno percipirao kao varalice, lopove, provalnike i ubojice te lijene prosjake. Rimokatoličko i pravoslavno svećenstvo, unatoč percepciji Roma kao loših (površnih) vjernika, među njima je pastoralno djelovalo što pokazuju primjeri župnika Antuna Medvena i pravoslavnog svećenika Lazara Stanimirovića. U usporedbi sa seljaštvom i građanstvom, žandarmerija je imala najizraženiju negativnu percepciju Roma, često ih smatrajući urođenim kriminalcima (kradljivcima, ubojicama, razbojnicima, otmičarima). Ovakva negativna percepcija može se shvatiti kao posljedica « svakodnevne borbe» između žandara i Roma u održavanju javne sigurnosti koja je na ruralnim područjima bila češća. Možda je takva loša percepcija i odnos prema romskom stanovništvu doprinio prevladavanju genocidne percepcije ustaških vlasti prema Romima na području NDH. Na hrvatskim je romolozima (i drugim znanstvenicima) da ovu tezu detaljnije analiziraju, jer tek razumijevanjem načina i razmjera stradanja Roma u NDH moći će se kvalitetnije shvatiti kako je romska povijest i kultura jest sastavni dio hrvatske povijesti i kulture.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA