Naslov
Privrženost roditeljima te separacija-individuacija kao odrednice psihološke prilagodbe studenata
(Attachment to parents and separation-individuation as indicators of college students psychological adjustment)

Autori
Smojver-Ažić, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
21.05

Godina
1999

Stranica
203

Mentor
Bezinović, Petar

Ključne riječi
privrženost; separacija-individuacija; studenti; unutrašnji radni model; prilagodba; autonomija; mjere samoprocjene; samopoimanje
(attachment; separation-individuation; college students; internal working model; adjustment; autonomy; self-report measures; self-concept)

Sažetak
Teorija privrženosti pretpostavlja da su bliski emocionalni odnosi s roditeljima važne odrednice prilagodbe tijekom cijelog života, s osnovnom pretpostavkom da se unutrašnji radni model roditelja odražava u samopoimanju i socio-emocionalnom funkcioniranju pojedinca. Prema novijim spoznajama, privrženost roditeljima u razdoblju adolescencije važna je i u procesu separacije-individuacije tijekom kojeg se razvija identitet i osobna autonomija. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između privrženosti majci i ocu, dimenzija separacije-individuacije i nekih pokazatelja psihološke prilagodbe studenata. U istraživanju, koje je, kao dio većeg projekta, provedeno u tri faze, sudjelovalo je ukupno1468 studenata riječkog sveučilišta. Analiza problema ovog istraživanja provedena je na podacima 450 studenata, 351 djevojke i 99 mladića, iz potpunih obitelji koji su sudjelovali u svim fazama ispitivanja. Prosječna je dob ispitanika 20.3 godine. Privrženost je ispitana Upitnicima prošlog i sadašnjeg odnosa s majkom i s ocem kroz kognitivno-afektivne dimenzije odnosa: briga, odbacivanje, kontrola, te negativni odnos i podrška. Kvaliteta ostvarene separacije-individuacije ispitana je na temelju dimenzija: negiranje potrebe za drugima i sputanost zbog roditeljske kontrole kod kojih je prenaglašena težnja za separacijom, separacijska anksioznost i čežnja za djetinjstvom kod kojih je izraženiji strah od separacije i zdrava nezavisnost kao pokazatelj ostvarene autonomije. Psihološka prilagodba ispitana je mjerama samopoimanja koje su značajni medijatori u socioemocionalnom funkcioniranju: samopoštovanje, percipirana nekompetentnost, eksternalnost, strah od negativne evaluacije, percepcija tjelesnih simptoma, usamljenost, percepcija socijalne podrške i zadovoljstvo životom. Rezultati upućuju na značajnu povezanost između percepcije prošlih i sadašnjih odnosa s majkom i s ocem što je sukladno hipotezi o vremenskoj stabilnosti privrženosti. Studenti percipiraju veću majčinu brigu, podršku i kontrolu od očeve, odnosno veće odbacivanje oca i negativniji odnos prema ocu, koji je izraženiji kod djevojaka. Prošli i sadašnji odnos s majkom i s ocem objašnjava relativno mali, ali značajan postotak varijance dimenzija samopoimanja. Briga, odbacivanje i podrška oba roditelja, te negativni odnos prema roditelju suprotnog spola značajni su prediktori percepcije socijalne podrške, općeg zadovoljstva životom, samopoštovanja i usamljenosti, što potvrđuje povezanost privrženosti i ovih aspekata prilagodbe. Sukladno pretpostavci o ulozi sputavanja djetetove autonomije u razvoju osjećaja osobne neefikasnosti, pokazalo se da je kontrola oca i majke značajan prediktor percepcije nekompetentnosti i eksternalnosti, straha od negativne evaluacije djevojaka, te percepcije tjelesnih simptoma. Rezultati upućuju na različito značenje privrženosti za mladiće i djevojke, odnosno općenito na važnost percepcije odnosa s ocem u samopoimanju mladih. Utvrđena je značajna razlika u psihološkoj prilagodbi sigurno i nesigurno privrženih studenata. Sigurno privrženi studenti imaju više samopoštovanje, percipiraju veću socijalnu podršku i zadovoljniji su životom, odnosno nesigurno privrženi studenti percipiraju veću nekompetentnost, eksternalnost, strah od negativne evaluacije, usamljeniji su i percipiraju više tjelesnih simptoma. Sigurna privrženost kroz pozitivni unutrašnji model roditelja povezana je s pozitivnom slikom o sebi. Dimenzije separacije-individuacije mogu se objasniti na temelju percepcije prošlih odnosa s majkom i s ocem, uz različitu strukturu prediktora kod mladića i djevojaka. Najboljim prediktorom dimenzija separacije-individuacije pokazala se roditeljska kontrola što potvrđuje pretpostavku da je u uvjetima gdje roditelji prezaštićuju i sputavaju razvoj autonomije veća vjerojatnost razvoja neodgovarajućih oblika separacije. Uz kontrolu, negativni emocionalni odnos s roditeljima značajan je za dimenzije negiranja potrebe za drugima i sputanosti zbog kontrole, dok se zdrava nezavisnost može objasniti manjom roditeljskom kontrolom, a u djevojaka i percepcijom očeve brige. Kvaliteta ostvarene separacije-individuacije značajno je povezana s promatranim dimenzijama samopoimanja, te se može smatrati važnom odrednicom prilagodbe. Negiranje potrebe za drugima, separacijska anksioznost, sputanost zbog roditeljske kontrole i čežnja za djetinjstvom povezane su s negativnim aspektima samopoimanja, dok je zdrava nezavisnost povezana s pozitivnim aspektima samopoimanja. S ciljem dodatnog ispitivanja veze između skupina varijabli odnosa s roditeljima i dimenzija separacije-individuacije i varijabli psihološke prilagodbe, rezultati kanoničke analize upućuju na međusobnu povezanost svih promatranih varijabli. Na temelju rezultata ovog istraživanja može se zaključiti da je u prilagođenom funkcioniranju studenata važna i privrženost roditeljima i odgovarajuća kvaliteta separacije- individuacije. Dobivene je rezultate moguće interpretirati u kontekstu teorije privrženosti i teorija separacije-individuacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA